Poslovni broj: Usž-1001/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Biserke Kalauz i Gordane Marušić-Babić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijaliste Josipa Petkovića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice D. F. iz N. P., koju zastupaju I. J. i S. B. J., odvjetnici Odvjetničkog društva J. & p. j. t. d., Z., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Z., radi obnove postupka utvrđivanja statusa žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2960/19-8 od 28. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2021.
p r e s u d i o j e
I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2960/19-8 od 28. prosinca 2020.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2960/19-8 od 28. prosinca 2020. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, klasa: UP/I-562-02/15-16/2, urbroj: 522-05/1-1-1-19-9 od 25. srpnja 2019. (točka I izreke).Točkom II izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbačen je prijedlog tužiteljice za obnovu upravnog postupka priznavanja statusa žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata i pripadajućih prava.
3. Tužiteljica pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS). U žalbi ponavlja navode iz tužbe i, u bitnome, navodi da je protiv rješenja koje je predmet obnove postupka pokrenula upravni spor, stoga smatra da rok za podnošenje prijedloga za obnovu upravnog postupka teče od 30. ožujka 2018., kada joj je dostavljena odluka u predmetu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-408/16, a ne od dostave rješenja koje je predmet obnove postupka. Smatra da su pretjeranim formalističkim tumačenjem odredbe članka 123. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, 47/09, dalje: ZUP) povrijeđene odredbe članaka 3., 6., 8. i 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija). Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev.
4. Tuženik se protivi razlozima žalbe. Predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužiteljica pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
8. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u tom postupku.
9. Obnova postupka je pravni lijek u upravnom postupku koji omogućuje da se pod određenim uvjetima obnovi postupak koji je u nekoj konkretnoj upravnoj stvari okončan donošenjem rješenja protiv kojeg se ne može izjaviti žalba. Cilj je toga pravnog lijeka rasvijetliti nove činjenice i nove dokaze koji su postojali, a za koje se nije znalo tijekom vođenja upravnog postupka, ili ukloniti posljedice postupovnih pogrešaka i nezakonitog djelovanja tijekom vođenja postupka, ako se donesena odluka temeljila na tim propustima i nezakonitostima. Taj se pravni lijek zbog razloga iz članka 123. stavka 1. ZUP-a može pokrenuti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci.
10. U upravnom postupku je utvrđeno da je rješenje, koje je predmet obnove upravnog postupka, tužiteljici dostavljeno 12. siječnja 2016. te da je tužiteljica 15. srpnja 2019., zbog razloga iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 5. ZUP-a, podnijela prijedlog za obnovu postupka.
11. Tuženik je na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio odredbu članka 124. stavka 2. u vezi s člankom 123. stavkom 1. ZUP-a i odbacio prijedlog za obnovu postupka zbog proteka roka za podnošenje i time nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice. Naime, odredba članka 123. stavka 1. ZUP-a ima prisilan značaj (ius cogens), tj. obvezuje pravne subjekte da ih se bezuvjetno pridržavaju, ne dopuštajući mogućnost odstupanja, a neprimjenjivanje ili drugačije tumačenje upućuje na zaključak o arbitrarnosti u materijalnopravnom smislu. Stoga prigovor tužiteljice da rok za podnošenje prijedloga za obnovu upravnog postupka teče od dostave presude, a ne od dostave rješenja koje je predmet obnove postupka, nije osnovan. 12. Sud zbog toga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala i u tužbi, o kojima su se tuženik i prvostupanjski sud izjasnili, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
13. Sud smatra da prigovori tužiteljice vezani uz istaknute povrede Konvencije, na način kako su postavljeni u žalbi te u mjeri u kojoj bi u okolnostima konkretnog slučaja osporeno rješenje moglo utjecati na ostvarivanje sadržaja tih normi, ne upućuje na mogućnost povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Konvencijom.
14. Trebalo je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4.
ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 6. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić,v.r.
