REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 568/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, D., OIB …, kojeg zastupa M. M., odvjetnik u Z., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4032/15-2 od 16. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1838/04-26 od 30. siječnja 2015., u sjednici održanoj 6. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovrv-1945/01 od 10. listopada 2001. u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju 355.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 1999. do isplate i ovršni trošak od 8.120,00 kuna (točka I. izreke), te parnični trošak od 3.900,00 kuna (točka II. izreke).
2. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju zbog „svih zakonom dopuštenih razloga“. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija nije osnovana.
5. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - u nastavku teksta: ZPP) ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se pobijana presuda u svemu može ispitati budući da sadrži jasne i neproturječne razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor. 7. S obzirom na to da tuženik podnosi reviziju iz „svih zakonom dopuštenih razloga“, iz čega bi proizlazilo i zbog povreda parničnog postupka učinjenih pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, međutim, ne navodi određeno i ne obrazlaže koje povrede i na koji način su počinjene, stoga takvi revizijski razlozi nisu uzeti u obzir (članak 386. ZPP-a).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčane tražbine u iznosu od 355.000,00 kuna uvećano za zatezne kamate po ugovoru o poslovnoj suradnji.
9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da su stranke 14. svibnja 1997. zaključile ugovor kojim je uređena poslovna suradnja stranaka pri opremanju televizijskog studija tužitelja i realizaciji informativnih emisija s područja županije Dubrovačko-neretvanske u programima tužitelja (članak 1. Ugovora od 14. svibnja 1997. - dalje: Ugovor),
- da je odredbom članka 2. ugovoreno da tuženik za potrebe iz članka 1. ovog ugovora tužitelju bespovratno daje iznos od 355.000,00 kuna isključivo namjenski i to za građevinske radove neophodne za uređenje prostora TV studija u objektu HRT-a „V. Č.“ u D.,
- da je odredbom članka 3. ugovoreno da se tuženik obvezuje odmah po primitku sredstva iz članka 2. tog Ugovora poduzeti sve potrebne radnje za izvođenje predmetnih radova,
- da je tužitelj angažirao građevinsku tvrtku koja je obavila građevinske radove i osposobila prostor „V. Č.“ za TV studio odakle su se realizirale informativne emisije,
- da tuženik nije tužitelju isplatio iznos od 355.000,00 kuna.
Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja, uz primjenu odredbe iz članka 17. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96 - u nastavku teksta: ZOO) nižestupanjski sudovi su naložili tuženiku isplatu iznosa od 355.000,00 kuna. Svoju odluku temelje na zaključku da predmetni Ugovor nije sklopljen pod odgodnim uvjetom (članak 74. stavak 1. ZOO-a) jer to što se tužitelj obvezao da će odmah po primitku sredstava iz članka 2. Ugovora poduzeti potrebne radnje za izvođenje radova, istodobno ne znači da je tužitelj mogao započeti radove tek onda kad mu tuženik isplati sredstva. Pritom, izražavaju shvaćanje da se odredbe konkretnog ugovora smatraju jasnim pa ih valja primijeniti onako kako glase (članak 99. stavak 1. ZOO-a).
10. U revizijskom dijelu postupka i dalje je sporna pravna priroda odredbe članka 3. Ugovora za koju tuženik tvrdi da je odgodni uvjet, a s tim u vezi sporan je i nastanak, odnosno nastupanje tuženikove obveze iz ugovora.
11. Protivno revizijskim navodima, u pobijanoj presudi je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
12. Odredba članka 74. stavak 1. ZOO-a propisuje da je ugovor sklopljen pod uvjetom ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvjesne činjenice.
12.1. Imajući u vidu sadržaj ove odredbe, te analizom odredbe članka 3. Ugovora, ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da nije riječ o ugovoru s odgodnim uvjetom.
12.2. Naime, u smislu članka 74. stavak 1. ZOO-a, uvjet je odredba unesena u ugovor kojom suugovaratelji učinak ugovora čine ovisnim o nekoj budućoj i objektivno neizvjesnoj činjenici. Pritom odgodni uvjet odgađa učinak pravnog posla do vremena dok se uvjet ne ispuni ili ne izjalovi.
12.3. Tužitelj se prema odredbi članka 3. Ugovora obvezao „odmah po primitku sredstava iz članka 2. Ugovora“ poduzeti sve potrebne radnje za izvođenje predmetnih radova. Međutim, i prema shvaćanju revizijskog suda radi se o ugovornoj odredbi koja tužitelju ni u kojem slučaju i ničim ne zabranjuje otpočeti s radovima i prije primitka navedenih sredstava, dakle, taj uglavak ni sam po sebi, a niti u odnosu na sadržaj cjelokupnog Ugovora, ne predstavlja odgodni uvjet u smislu članka 74. stavak 1. ZOO-a već su tim i takvim uglavkom stranke na poseban način uredile svoje obveze i dinamiku njihovog ispunjenja.
12.4. Uostalom, sve kad bi kojim slučajem tvrdnje revidenta o postojanju odgodnog uvjeta bile točne (iako je utvrđeno suprotno), prema odredbama članka 74. stavak 4. ZOO-a, smatra (predmnijeva) se da je uvjet ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, a smatra se da nije ostvaren ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen.
12.5. Polazeći od toga, a imajući na umu činjenična utvrđenja iz kojih neupitno i po samoj logici stvari proizlazi da je tužiteljevo ponašanje u svezi s početkom i završetkom ugovorenih radova bilo i moralo biti poznato tuženiku, nameće se zaključak da je tuženik, koji po završetku radova nije uplatio dužna sredstva, a niti je prije toga na bilo koji pravno relevantan način upozorio tužitelja ili mu zabranio izvođenje radova, postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja iz članka 17. ZOO- a. To je zato jer bi zapravo na njegov teret bio određen uvjet plaćanja sredstava iz članka 2. Ugovora, stoga bi se u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (sve i pod pretpostavkama na koje se poziva tuženik) smatralo da je sporni uvjet ostvaren.
13. S obzirom da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu - angažirao građevinsku tvrtku koja je obavila radove i osposobila prostor za informativni program, a tuženik mu nije sukladno članku 2. Ugovora isplatio iznos od 355.000,00 kuna, to je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo iz članka 17. ZOO-a, kojim je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.
14. Pritom je drugostupanjski sud u odnosu na žalbene navode tuženika o tome da tužitelj nije imao zakonsku osnovu za izdavanje računa tuženiku (koje ponavlja i u reviziji) pravilno istaknuo da ti navodi nisu odlučni jer sud nije vezan pravnom osnovom, a pravna osnova tužiteljeve tražbine ionako proizlazi iz Ugovora od 14. svibnja 1997.
15. Tuženik prigovara da je prilikom donošenja pobijane odluke i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, no ti revizijski navodi nisu razmatrani (članak 385. stavak 1. ZPP-a).
16. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP-a presuditi kao u izreci.
Zagreb, 6. srpnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
