Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P. 145/20

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. - T. d.o.o. za trgovinu, prijevoz i ugostiteljstvo iz S., O.: …, zastupanog po A. T., O.:

…, a ovaj po pun. I. D., odvjetniku u I., protiv tuženika

ad. 1 D. T. iz K. Š., O.:

…, tuženika ad. 2 D. K. iz K. Š., O.: …, tuženika ad. 3 I. Z. iz K. Š., , O.: …, tuženika ad. 4 M. H. iz K.

Š., O.: …, tuženika ad. 5 B. H. iz

K. Š., O.: …, tuženika ad. 6 T.

Ć. iz K. Š., O.: …, tuženika ad. 7

D. S. A. iz K. Š., O.:

…, tuženika ad. 8 M. R. iz K. Š.,

O.: …, tuženika ad. 9 N. H. iz S., O.: …, tuženika ad. 10 M. C. iz S., O.: …, tuženika ad. 11 N. S. iz K. Š., O.: …, tuženika ad. 12 E. S. iz K. Š., O.: …, tuženika ad. 13 Z. B. iz K. Š.,

O.:…, tuženika ad. 14 A. J. iz K. Š., O.: …, tuženika ad. 15 D. G. iz

K. Š., O.: …, tuženika ad. 16 M.

T. iz K. Š., O.: …, tuženika ad.

17. J. Š. iz P., , O.: … i tuženika ad. 18

M. G. iz K. Š., O.: …,

tuženici ad. 1 – 8 i 10 – 18 zastupani po odvjetnicima iz Z. S. V. i I. N., S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. lipnja 2021. godine u nazočnosti pun. tužitelja, zamj. pun. tuženika ad. 1–8 i 10–18, dana 6. srpnja 2021. godine,

p r e s u d i o j e

I. Dužni su tuženici isplatiti tužitelju iznos od 28.411,73 kn i to na način da svaki od tuženika plati iznos kako slijedi:

- tuženik ad. 1 iznos od 1.446,15 kn,

- tuženik ad. 2 iznos od 1.564,29 kn,

- tuženik ad. 3 iznos od 1.392,17 kn,

- tuženici ad. 4 i ad. 5 solidarno iznos od 1.619,46 kn,

- tuženik ad. 6 iznos od 2.818,44 kn, - tuženik ad. 7

iznos od 1.564,29 kn, - tuženik ad. 8 iznos od

3.172,39 kn, - tuženik ad. 9 iznos od 1.508,66 kn,

- tuženik ad. 10 iznos od 1.550,12 kn,

- tuženik ad. 11 iznos od 2.136,56 kn,

- tuženik ad. 12 iznos od 1.252,95 kn,

- tuženik ad. 13 iznos od 1.392,10 kn,

- tuženik ad. 14 iznos od 1.446,15 kn,

- tuženik ad. 15 iznos od 1.508,66 kn,

- tuženik ad. 16 iznos od 1.252,32 kn,

- tuženik ad. 17 iznos od 1.176,24 kn,

- tuženik ad. 18 iznos od 1.610,78 kn; svaki od tuženika na iznos glavnice dužan je platiti tužitelju zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe – 1. veljače 2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena; dok se tužbeni zahtjev odbija za više zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđenu glavnicu od 17.2.2015.godine do 1.veljače 2016.godine kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužni su tuženici isplatiti tužitelju iznos od 12.332,37 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17.2.2015.godine do isplate, i to na način da svaki od tuženika plati iznos kako slijedi:

- tuženik ad. 1 iznos od 627,71 kn,

- tuženik ad. 2 iznos od 678,28 kn,

- tuženik ad. 3 iznos od 604,28 kn,

- tuženici ad. 4 i ad. 5 solidarno iznos od 702,94 kn,

- tuženik ad. 6 iznos od 1.222,37 kn,

- tuženik ad. 7 iznos od 678,28 kn,

- tuženik ad. 8 iznos od 1.376,29 kn,

- tuženik ad. 9 iznos od 654,84 kn,

- tuženik ad. 10 iznos od 674,43 kn,

- tuženik ad. 11 iznos od 927,39 kn,

- tuženik ad. 12 iznos od 543,85 kn,

- tuženik ad. 13 iznos od 604,28 kn,

- tuženik ad. 14 iznos od 627,71 kn,

- tuženik ad. 15 iznos od 654,84 kn,

- tuženik ad. 16 iznos od 543,85 kn,

- tuženik ad. 17 iznos od 510,56 kn,

- tuženik ad. 18 iznos od 700,47 kn; i to sve uz zakonske zatezne kamate koje na navedene iznose teku od 17.2.2015.godine do 31.7.2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila

zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena."

III. Dužni su tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.572,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna te za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 1. veljače 2016. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da su suvlasnici stambene zgrade u K. Š., sklopili dana 15. lipnja 2009. godine Međuvlasnički ugovor, a istog dana da su sa

tužiteljem kao upraviteljem te zgrade zaključili Ugovor o upravljanju stambenom zgradom. Dakle, temeljem tog ugovora suvlasnici da su upravljanje zgradom povjerili tužitelju i ovlastili tuženika T. Ć. za predstavnika svih stanara. Tijekom trajanja ugovornog odnosa da je nastalo nepodmireno dugovanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 12.332,37 kn. Tvrtka O. d.o.o. S. da je vršila radove za predmetnu zgradu na ime ispumpavanja septičke jame, a stambena zgrada da nije podmirila račune za predmetne radove u iznosu od 28.411,73 kn. Sve ove činjenice da su kao nesporne utvrđene u zapisniku koji je dana 17. veljače 2015. godine potpisan od strane predstavnika tuženika T. Ć., tvrtke O d.o.o. i tužitelja, a što predstavlja priznanje duga od strane tuženika. Nakon

potpisivanja zapisnika od 17. veljače 2015. godine tvrtka O. d.o.o. da je

Ugovorom o ustupu potraživanja broj 1/2015 ustupila tužitelju potraživanje nastalo na temelju četiri računa u ukupnom iznosu od 18.530,73 kn te također Ugovorom o ustupu potraživanja broj 2/2015 u iznosu od 9.881,00 kn ustupila tužitelju potraživanje u ovom iznosu. Nakon potpisivanja zapisnika od 17. veljače 2015. godine tuženici da su izvršili određena plaćanja nakon čega je preostalo dugovanje u iznosu od 12.332,37 kn. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

U svom odgovoru na tužbu svi tuženici, osim tuženika ad. 9 navode da se protive zahtjevu tužitelja i predlažu da sud isti odbije kao neosnovan. Navodi da tužitelj sva svoja potraživanja crpi iz preuzetih obveza prema društvu O d.o.o., da potraživanje preuzeto Ugovorom o ustupu broj 2/2015 nije potkrijepljeno nikakvim izdanim računima niti zavedeno u izvodu otvorenih stavki tvrtke Od.o.o.. Niti iznos od 12.332,37 kn nije opravdan ni na koji način. Tuženici osporavaju

uopće postojanje duga prema društvu O. d.o.o. jer su sva pražnjenja septičke jame tom društvu bila plaćana neposredno nakon pružanja usluge. Sporni računi da nisu opravdani narudžbenicama odnosno nalogom za izvršenje radova ovjerenim od ovlaštenog predstavnika tuženika. Tužitelj da nije dokazao da su sporni radovi zaista i izvršeni. Tadašnji predstavnik stanara T. Ć. da je prikupljao novac za vodu i septičku jamu te plaćao zajednički račun za cijelu zgradu. D. S. – A. da raspolaže potvrdom u kojoj je navedeno da ona zaključno

sa travnjom 2015. godine nema nikakvih dugovanja s osnove mjesečnog potroška vode, septičke jame, čistačice i pričuve. Navode da nije logično ni to da su septičke jame tijekom listopada i studenog 2010. godine pražnjene 9 puta, da to nije vjerojatno jer polovina stanara stanove u predmetnoj zgradi koristi samo tijekom ljetne sezone. Svi radovi koji su navodno izvršeni, da su izvršeni 2010. i 2011. godine, a u odnosu na sporni iznos od 12.332,37 kn vjerojatno i ranije. Tuženici ističu prigovor zastare potraživanja. Navode da tužitelj utužene iznose potražuje solidarno od svih tuženika, da se solidarnost u ovom slučaju ne predmnijeva. Tužitelj da je u spornom razdoblju bio upravitelj stambene zgrade na koju se potraživanje odnosi te da su mu poznati načini na koje su tuženici podmirivali svoje zajedničke obveze, da mu je svakako poznato tko je eventualno od tuženika i po kojem osnovu ostao dužan u spornom razdoblju. Stoga se protive činjenici da je tužbeni zahtjev usmjeren solidarno protiv svih tuženika.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Međuvlasničkog ugovora zaključenog dana 15. lipnja 2009. godine; Ugovora o upravljanju stambenom zgradom zaključenog dana 15. lipnja 2009. godine; konto kartice tužitelja na ukupan iznos od 12.332,37 kn; računa društva O. d.o.o. S. priloženih tužbi;

obračuna od dana 17. veljače 2015. godine; konto kartice društva O. d.o.o. S. na iznos od 19.280,73 kn; Ugovora o ustupu potraživanja broj 1/2015 i 2/2015 od 22. listopada 2015. godine; stanja duga sa uplatama do 1/2012 i zaduženjem uplata za 2/2012; obavijesti o zaključcima sa sastanka stanara održanog 19. travnja 2011. godine sa obračunima u pogledu radova ispumpavanja septičke jame od 27. rujna 2013. godine; obračuna društva O. d.o.o. na ime pražnjenja septičke jame za predmetnu zgradu; kartice kupca društva S. " d.o.o. S. od 7.

rujna 2017. godine; saslušanjem z. z. tužitelja A. T. i tuženika ad. 6 T.

Ć. u svojstvu parnične stranke.

Tužitelj i svi tuženici (osim tuženika ad. 9) popisali su parnični trošak. Tuženici su nesporno suvlasnici stambene zgrade u K. Š., koja je u smislu odvodnje spojena na dvije septičke jame. Pasivna

legitimacija tuženika nije sporna, nije sporna ni aktivna legitimacija tužitelja jer je tužitelj nesporno od 15. lipnja 2009. godine bio upravitelj navedene stambene zgrade, tako i u utuženom periodu. Potraživanje tužitelja odnosi se na trošak ispumpavanja odnosno pražnjenja septičkih jama za predmetnu zgradu, koji je dijelom umjesto tuženika platio društvu O. d.o.o. S., a u jednom dijelu

Ugovorom o ustupu potraživanja sa tim društvom tu obvezu preuzeo na sebe, kao i trošak tuženika kao suvlasnika zgrade spram tužitelja vezano za njegove troškove kao upravitelja iste. Svi tuženici osim tuženika ad. 9 istakli su prigovor zastare potraživanja, a tužitelj je naveo da su tuženici priznali dug 12. veljače 2015. godine i da je to tadašnji predstavnik stanara T. Ć. potvrdio u ime ostalih suvlasnika svojim potpisom. Time da je zastara prekinuta i da je prigovor zastare potraživanja neosnovan.

Dana 9.srpnja 2019.godine donesena je prvostupanjska presuda kojom je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, izreka iste glasila je:

"I.Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Dužni su tuženici solidarno isplatiti iznos od 12.332,37 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 17.02. 2015. godine, a koja je obračunata po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je

vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena za razdoblje od

17.02.2015. godine pa do 31.07.2015. godine, a od 1.08.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena.

2. Dužni su tuženici solidarno isplatiti iznos od 28.411,73 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od

3. Dužni su tuženici solidarno isplatiti parbeni trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženicima ad. 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17 i ad. 18 parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn."

Protiv ove presude tužitelj je podnio žalbu, dana 7.siječnja 2020.godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3338/19 kojim je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen ovom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. U obrazloženju ukidnog rješenja navodi se da je odbijen zahtjev tužitelja u cijelosti za solidarnom isplatom duga sa kamatama, a što da je u proturječju sa konačno postavljenim zahtjevom sa ročišta od 11.lipnja 2019.godine u kojem je izostavljen dio kojim je tražena solidarna isplata. Sud navodi da se radi o preinaci tužbe, što je točno i da prvostupanjski sud o dopustivosti takve preinake nije odlučio i nije uzeo istu u obzirom. Isto tako, da su nejasni razlozi presude koji se odnose na istaknuti prigovor zastare potraživanja.

U daljnjem tijeku postupka, pored već izvedenih dokaza sud je izveo dokaz i pregledom vlasničkih listova za tuženike i dokaze od visini suvlasničkih udjela tuženika u čitavoj nekretnini.

Svojim podneskom od dana 2.listopada 2020.godine tužitelji uređuju zahtjev, preinačavaju tužbu tako da ista glasi kao u izreci ove presude. Tužitelj navodi da je umjesto tuženika podmirio njihove dugove koji se odnose na pražnjenje septičke jame, a da tuženici nisu niti kroz pričuvu niti na bilo koji drugi način osigurali sredstva kojima bi taj dug platili tužitelju, radi navedenog od tuženika kao suvlasnika zgrade u K. Š. da pojedinačno potražuje iznose dugovanja koji odgovaraju veličini njihovih suvlasničkih udjela u zgradi, prilaže popis svih posebnih dijelova nekretnine sa nositeljima vlasničkih prava od 2.prosinca 2014.godine. Izmjene da se odnose samo na stan I. P. kojega je naslijedila sestra M. R., te na stan evidentiran na ime D. M. kojeg je kupio tuženik N. H..

Sud je dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom tužitelja od 2.listopada 2020.godine.

Tužitelj i tuženici (osim tuženika ad.9) popisali su parnični trošak. Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Z. z. tužitelja A. T. u svom iskazu navodi da je tužitelj kao trgovačko društvo sa stambenom zgradom u K. Š., zaključilo

ugovor o upravljanju 2009. godine te je upravitelj te zgrade bio po prilici do prije 5 godina. Upravitelj ove zgrade prije tužitelja da je bila "SU", predstavnik stanara zgrade T., navodi da na računu za sredstva pričuve nije bila ni jedna jedina kuna, točnije na raspolaganju da je bilo niti do 100,00 kn pričuve. Stambena zgrada da predstavlja novogradnju koja je već u startu slabo građena, te da je od samog početka iziskivala zahvate i radove na popravcima, trošenje sredstava zajedničke pričuve, zgrada da je priključena na septičku jamu koju je posebice u ljetnim mjesecima trebalo prazniti skoro do dva puta tjedno. Navodi da su svi zahvati po pitanju pražnjenja septičke jame bili poznati predstavniku stanara, a predstavnik stanara da je u promatranom periodu na koje se potraživanje odnosi bio upravo tuženik ad. 6 – T. Ć.. Dakle, ispumpavanja septičke jame da su se vršila putem tvrtke O. vlasnik koje je I. A. i ta tvrtka da je ispostavljala račune,

da nije bio sporan niti jedan jedini račun, uredno da je svako ispumpavanje pravdano i da tu nikada od strane stambene zgrade odnosno suvlasnika nije bilo primjedbi. Kako zgrada nije imala para, a u jednom trenutku da je postojalo dugovanje određenih suvlasnika na ime pričuve u iznosu od cca 56.000,00 kn, to sam je on ispred tužitelja znao plaćati račune O. koji bi se kasnije u jednom dijelu naplatili kako je bilo sredstava. Sve naknade upravitelju da su uredno podmirene, s tog osnova tužitelj prema suvlasnicima da nema nikakvih daljnjih potraživanja ili nenaplaćenog dugovanja, međutim, zatraženi novčani iznosi u ovom postupku da predstavljaju ono što suvlasnici nisu platili tužitelju, a tužitelj da je od svojih sredstava u ime stambene zgrade platio O. bilo kroz plaćanje računa, bilo kroz ugovor o ustupu potraživanja koja je O. imala prema zgradi. Navodi da misli da se radilo i još o sanaciji krova, radovima na izolaciji jednog stana te radovima na nadstrešnici, uglavnom, glavnina da se odnosi na ispumpavanje septičke jame i plaćanje društvu O. što nije naknađeno tužitelju. Dakle, sa svim ovim da je

bio upoznat tuženik ad. 6, da su bili sastanci, a spisu da je priložena dokumentacija iz koje je razvidno kako je potraživanje tužitelja prema suvlasnicima stambene zgrade s njihove strane priznato u cijelosti.

Tuženik ad. 6 T. Ć. navodi da je 2006. godine kupio stan u predmetnoj zgradi, 2009. godine da je postao predstavnik stanara, prije njega da je predstavnik stanara bila supruga D. T., upravitelj zgrade da je tužitelj postao te 2009. godine, zgrada da je vrlo kvalitetno napravljena, a problem da je nastao baš u pogledu naknadno nadograđene septičke jame – zapadne. Naime, ovo društvo koje je gradilo zgradu, investitor, da je odlučilo naknadno II. kat pretvoriti u 5 ili 6 stanova, te da su naknadno napravili zapadnu septičku jamu, 2003. godine, koja je napravljena nekvalitetno, a kako su 18 stanova u zgradi podijeljeni na ove dvije septičke jame, ta – zapadna septička jama da se izuzetno brzo punila i konstantno da je trebalo prazniti je, što je uzrokovalo stalno generiranje ogromnih troškova, rješenje problema da su tražili i od G. K., na mnogo adresa, bezuspješno. I danas da je ista situacija sa tim jamama, uglavnom svoju suradnju sa z. z. tužitelja da može opisati kao korektnu i kvalitetnu, na njihov rad da nije bilo pritužbi, a navodim da bi predmetno potraživanje tužitelja bio tzv. stari dug koji je nastao sigurno prije 2011. godine. Naime, ovu situaciju da je potrebno podijeliti na dva vremenska perioda, prvi do 2011. godine u kojem trenutku je već postojao dug zgrade na ime vode i pražnjenja septičke jame od sigurnih 21.000,00 kn. Kako je bilo problema sa stanarima, a upravo je tužitelj ispostavljao račune stambenoj zgradi koji su se po uplatnicama od strane stanara trebale plaćati, a stizale su stalne opomene tužitelja vezano za neplaćanje pričuve i ovih troškova i u konačnici da je on osobno došao do rješenja problema na način da sam od tog 5-og mjeseca 2011. godine počeo odlaziti od stana do stana i prikupljao novac za plaćanje O. Na taj način da je riješio ovaj problem jer je izvršavao uplate O., sukladno pražnjenju septičke jame, da je plaćano pražnjenje za pražnjenjem, a 2013. godine da je sa z. z. O. postigao dogovor da se plaća direktno vozaču kamiona odnosno cisterne, uz

popust, posebne uvjete koji su suvlasnicima odgovarali, tako da je i to plaćano i plaća se uredno i tu O. da nema nikakvih zamjerki ni potraživanja prema zgradi. Navodi da je problem i sa stanarom N. H. koji je prodao stan u zgradi i odselio tko zna gdje. Sam on da ima dugovanja sigurnih 14.000,00 kn na ime neplaćene vode i pražnjenja septičke jame, a o neplaćenoj pričuvi da i ne govori. Što se tiče tužitelja, tužitelj da je vodio brigu o tome da niti jedno potraživanje prema suvlasnicima ne ode u zastaru, tako da je tužitelj uredno obavljao te poslove. Navodi da je priznato od strane zgrade tužitelju ono što je bilo dugovanje prema O. što je tužitelj podmirio, međutim, da je to staro dugovanje koje je nastalo prije 2011.

godine. Inače, dok se plaćalo tužitelju za O. po tim uplatnicama, tužitelj da

je ispostavljao uredne specifikacije svih troškova O. i obračun tih troškova,

po tome da su ispostavljanje uplatnice. Navodi da su svi ovi dogovori između stanara o prikupljanju novca dogovoreno na sastanku stanara i javno objavljeni u stambenoj zgradi. Navodi da je tvrtka O. angažirana na poslovima pražnjenja septičke jame kada je tužitelj postao upravitelj stambene zgrade 2009. godine, do tog trenutka nije bilo dugovanja prema O. jer je O. te poslove počela obavljati tek

tada i od tada se počeo generirati dug koji je do 2011. godine bio u već navedenom iznosu.

Spisu je priložen Međuvlasnički ugovor suvlasnika predmetne stambene zgrade i Ugovor o upravljanju zaključen sa tužiteljem kako upraviteljem, sve iz 2009. godine. U ovom slučaju radi se o novogradnji sa više stambenih jedinica, priključenoj na septičke jame. Suvlasnici su suglasno ugovorili da će ovisno o svom suvlasničkom dijelu za sve poslove na održavanju zgrade izdvajati 1,54 kn po m2. Dakle, radi se o sredstvima tzv. zajedničke pričuve. Prema odredbi čl. 90 ZV-a zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove. Plaćanje pričuve je zakonska obveza suvlasnika stambene zgrade, u ovom slučaju pražnjenje odnosno čišćenje septičke jame predstavlja upravo trošak održavanja predmetne nekretnine i suvlasnici stambene zgrade dužni su u okviru sredstava zajedničke pričuve voditi računa i o tom trošku. U ovom slučaju kod zaključenja Međuvlasničkog ugovora suvlasnici nisu vodili dovoljno računa o troškovima čišćenja septičke jame za zgradu jer su trebali postići dogovor o uplaćivanju dovoljno sredstava na račun zajedničke pričuve iz kojeg bi se i taj trošak stambene zgrade mogao uredno plaćati društvu koje vrši uslugu čišćenja. Prije nego što je tužitelj postao upravitelj stambene zgrade, dugovanja na ime neplaćene pričuve odnosno dugovanja prema trećoj osobi koja je čistila septičku jamu nije bilo, dugovanje spram društva O. d.o.o. odnosno tužitelju koji je to platio umjesto tuženika, nastalo je od 2009. godine pa do sredine 2011. godine.

Dakle, za ponoviti je da se čišćenje septičke jame trebalo plaćati sukladno Međuvlasničkom ugovoru iz sredstava zajedničke pričuve, jer nešto drugo nije ugovoreno između suvlasnika, a visina pričuve nije identična za sve suvlasnike nego je razmjerna suvlasničkom dijelu svakog suvlasnika. Očito su troškovi čišćenja septičke jame bili zaista veliki u tolikoj mjeri da ih sredstva zajedničke pričuve nisu mogla pokriti, ali, u tom slučaju bilo je nužno korigirati Međuvlasnički ugovor i između suvlasnika stambene zgrade ugovoriti drugačiji doprinos u sredstva zajedničke pričuve. Ništa od toga u utuženom periodu nije napravljeno, tužitelj je od svojih sredstava plaćao društvo O. d.o.o. na ime izvršenih usluga, sada taj trošak potražuje od tuženika. Ugovorima o ustupu potraživanja, tužitelj je preuzeo potraživanja od društva O. kojemu je dugovanje tuženika platio i sada taj iznos potražuje od tuženika. Sud drži utvrđenim, temeljem svih izvedenih dokaza, tužitelj je to prilaganjem dokumentacije dokazao, a tuženik Ć. iskazom potvrdio, da je zaista izvršeno onoliko usluga odvodnje i čišćenja jame koliko to sada tužitelj potražuje, odnosno da postoji upravo toliko dugovanje suvlasnika na ime čišćenja jame u utuženom periodu i da je to tužitelj uredno umjesto njih platio društvu O. Tužitelj je konačno svojim posljednjim podneskom postavio zahtjev na pravilan način, tako da od svakog suvlasnika zgrade – tuženika potražuje njegov dio dugovanja razmjerno udjelu tog tuženika u stambenoj zgradi, obračun i izračun tužitelja je pravilan, to je potkrijepio priloženom dokumentacijom i vlasničkim listovima. U ovom slučaju treba prvenstveno sagledati zahtjev tužitelja koji se odnosi na troškove čišćenja jame odnosno pražnjenja septičke jame, vezano za troškove društva O. koje je to radilo, a koje je potraživanje ustupilo tužitelju (koji je očito to društvu O. i platio) zahtjev u ukupnom iznosu od 28.411,73 kn. Upravo je ovaj iznos naveden precizno i taksativno u obračunu odnosno zapisniku od 17.veljače 2015.godine, postojanje ovog dugovanja spram društva O. nije sporio tuženik ad.6 kao predstavnik stanara, međutim, postavlja se pitanje je li on na to bio ovlašten i radi li se o priznanju duga koje prekida zastarijevanje. Ovaj sud je ipak stava da je izjavom predstavnika stanara vezano za priznanje duga za pražnjenje septičke jame od 28.411,73 kn prekinuto zastarijevanje, da je to tuženik ad.6 napravio u ime i za račun svih suvlasnika i da su oni za to znali i na to pristali, dakle, upravo je u navedenom iznosu priznato na nedvojben način potraživanje društva O. prema suvlasnicima zgrade, i u tom pravcu priznanje duga predstavnika stanara vrijedi za sve suvlasnike i proizvodi učinke i u odnosu na njih. Naime, prema Ugovoru o upravljanju zaključenom dana 15.lipnja 2009.godine između tužitelja i suvlasnika stambene zgrade zastupanih upravo po predstavniku stanara – tuženiku ad.6, utanačeno je da suvlasnici utvrđuju pravo raspolaganja nad sredstvima zajedničke pričuve upravo u pravcu tuženika ad.6 i tužitelja, dakle, dogovor i zaključak tužitelja i predstavnika stanara – tuženika ad.6 u smislu priznanja duga prema društvu O. od 17.veljače 2015.godine proizvodi pravne učinke prema svim suvlasnicima stambene zgrade, tuženik ad.6 je na to sa njihove strane ovlašten i oni su za to znali i na to su pristali, sve ostalo bilo bi postupanje suprotno načelu savjesnosti i poštenja spram tužitelja.

Dakle, tužitelj je dokazao da je na dan 17.veljače 2015.godine postojao nedvojbeno dug suvlasnika prema društvu O. na ime čišćenja septičke jame i u to u egzaktno navedenom iznosu od 28.411,73 kn, što su tuženici putem svog predstavnika i priznali, tužitelj je sa društvom O. zaključio dva ugovora o ustupu potraživanja (od 22.listopada 2015.godine – br. 1/2015 i 2/2015), upravo je svoje potraživanje u ovom iznosu navedeno društvo cediralo tužitelju, koji je očito tom društvu navedeni iznos platilo, a sada to potražuje od tuženika, pravilno, sukladno suvlasničkom udjelu svakog tuženika u zgradi. Ugovori o ustupu potraživanja odnose se na iznos od 18.530,73 kn i 9.881,00 kn, što ukupno zbrojeno daje baš iznos od 28.411,73 kn, koliko je tužitelj platio društvu O. umjesto tuženika, a tužitelj spram tužitelja sada temeljem tih ugovora o cesiji ima pravo potraživati od tuženika. S obzirom na prekid zastare priznanjem duga u navedenom iznosu od 17.veljače 2015.godine, što ovaj sud smatra utvrđenim, s obzirom da se radi o potraživanju koje zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl.225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO)), tužba je zaprimljena dana 1.veljače 2016.godine, to je jasno da ovaj dio potraživanja tužitelja nije zastario, te je valjalo naložiti tuženicima da tužitelju plate ovaj ukupan iznos, međutim, ne sa zakonskim zateznim kamatama od 17.veljače 2015.godine do isplate, jer tuženici očito nisu obaviješteni o cesiji, što ne utječe na valjanost tih ugovora, ali utječe na tijek zatraženih kamata. Dakle, tuženici su u zakašnjenju spram tužitelja u pogledu plaćanja ovog iznosa od podnošenja ove tužbe, to je dan od kada je tužitelj prema stavu ovog suda ovlašten tražiti kamate na dosuđeni iznos od tuženika, do isplate, sve vezano za odredbu čl.29. ZOO-a.

Radi navedenog je odlučeno kao u tč. I. izreke ove presude.

Međutim, što se tiče dugovanja suvlasnika zgrade spram tužitelja u iznosu od ukupno zatraženih 12.332,37 kn sa kamatama, potpuno je drugačija situacija. U ovom dijelu zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u tč. II. izreke ove presude. Naime, tužitelj u tužbi navodi da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tužitelja kao upravitelja stambene zgrade (još od 2009.godine) pa nadalje, nastalo nepodmireno dugovanje tuženika spram tužitelja u ovom iznosu. Ovdje se radi o različitim troškovima tužitelja za koje tereti tuženike, a struktura istih nije poznata i jasna, ne radi se o pitanju pražnjenja septičke jame i plaćanju društvu O. o troškovima za koje tužitelj navodi da su mu tuženici dužni od početka

ugovornog odnosa stranaka, dakle, očito od 2009.godine, a iz konto kartice tužitelja proizlazi i od 2008.godine pa nadalje. Tužitelj zaista nije dokazao da su mu tuženici ostali dužni upravo ovaj iznos, što mu to nisu platili, a ovaj iznos kao dugovanje tuženik ad.6 i nije priznao onim zapisnikom od 17.veljače 2015.godine, pa da bi za taj iznos vrijedilo priznanje dugovanja. Dakle, tužitelj je u ovom dijelu mogao predložiti izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, što on nije napravio, a sama dokumentacija priložena od tužitelja te iskaz z.z.tužitelja ne ukazuju na osnovanost zahtjeva tužitelja u ovom iznosu. Tužitelj po ovom pitanju knjigovodstvo nije vodio uredno, bar ga nije uredno sudu prezentirao i nije dokazao da su mu tuženici dužni upravo zatraženi iznos kao upravitelju stambene zgrade, a kako se ne zna od kojih se točno troškova glavnica sastoji i kao baš tu glavnicu nije priznao predstavnik zgrade, tako ni kvalitetno nije mogao biti razriješen prigovor zastare potraživanja. Uostalom, sam z.z.tužitelja ne zna točno na što se osim ispumpavanja jame potraživanje odnosi, a u ovom slučaju je egzaktno trebao obrazložiti i dokazati potraživanje u iznosu od 12.332,37 kn i pružiti sudu dovoljno činjenica da može po stavkama razriješiti prigovor zastare potraživanja. Iz konto kartice razvidno je da tužitelj tereti tuženike i za cesije, razne druge troškove koji nemaju veze sa njegovim obvezama upravitelja stambene zgrade, a ništa od toga nije dokazano pa da bi sud obvezao tuženike da tužitelju osobno te troškove plate. Tijekom postupka tužitelj navodi da je ovo dugovanje nastalo spram njega od trajanje ugovornog odnosa stranaka, dakle, očito još od 2009.godine, ali ne navodi na što se to odnosi. U tužbi pak tužitelj ističe da je tijekom trajanja ugovornog odnosa stranaka ostalo nepodmireno dugovanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 12.332,37 kn, da su nakon potpisivanja zapisnika od 17.veljače 2015.godine tuženici izvršili određena plaćanja spram tužitelja po osnovi upravo ovog dugovanja, nakon čega da je preostalo dugovanje u iznosu od 12.332,37 kn!?. Ovo nije logično i kontradiktorno je, a s obzirom da je teret dokaza na tužitelju koji vještačenje nije ni predložio, niti priložio dokumentaciju vezano za ukupno trajanje odnosa stranaka i transakcije, obveze i dugovanja, zahtjev tužitelja u ovom dijelu valjalo je odbiti kao neosnovan. Radi se o potraživanju upravitelja zgrade spram tuženika kao suvlasnika zgrade u iznosu od 12.332,37 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Sam tužitelj priznao je da je tužena ad.7 spram njega sve obveze uredno podmirila, ipak je postavio zahtjev i spram nje, ovo ukazuje na zaključak da tužitelj ni sam točno ne zna za što to (na ime obveze tuženika spram njega) točno tereti tuženike, ni u svom iskazu z.z.tužitelja nije znao pojasniti strukturu ovog potraživanja tužitelja, tako da su drži da sud ne može obvezati tuženike da plate tužitelju ono što po osnovu i visini tužitelj nije točno dokazao, a to je mogao dokazati prilaganjem potpune knjigovodstvene dokumentacije i izvođenjem dokaza po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, temeljem te dokumentacije prilaganje koje ne izostalo. Ovo dugovanje, u ovom iznosu tuženik ad.6 nije priznao, tako da se to ne može primijeniti na ovaj dio potraživanja, pa nije moguće ni ispitati prigovor zastare, s obzirom da sam tužitelj navodi da se radi o dugovanju kroz čitavo vrijeme trajanja ugovornog odnosa stranaka. Postavlja se pitanje zašto je uopće nastalo toliko potraživanje za koje tužitelj tvrdi da je dugovanje tuženika spram njega, tuženici su mu ionako trebali plaćati samo troškove upravljanja zgradom, a neplaćanje pričuve od strane nekih suvlasnika je trebalo riješiti podnošenjem tužbe protiv te osobe, što je očito ovdje propušteno. Tužitelj se odlučio za potpuno drugačije postupanje, u ovom slučaju na svoju štetu jer nije dokazao što su mu točno tuženici ostali dužni pa da ih sud obveže da mu to plate, dakle, situacija je drugačija od prihvaćenog dijela potraživanja, jer je ono temelji na pruženu uslugu od strane društva Odvodnja koju je tužitelj platio tom društvu i to društvo mu je temeljem dva ugovora ustupio, cediralo. Dakle, temeljem potraživanja trećeg iz ugovornog odnosa sa tuženicima, te ugovornog odnosa tog trećeg sa tužiteljem je valjalo prihvatiti zahtjev iz tč. I. izreke, što u pogledu zahtjeva iz tč. II. izreke nije slučaj.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), sud je odlučio da tuženici naknade tužitelju sav trošak potreban za vođenje postupka, s obzirom na sve okolnosti slučaja, s obzirom da za onaj dio zahtjeva u kojem tužitelj nije uspio nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn; sastava podneska od 2.listopada 2010.godine u iznosu od 1.000,00 kn; sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn; zastupanja na 8 ročišta u iznosu od po 1.000,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 2.812,50 kn; sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 755,00 kn i sudsku pristojbu presude u iznosu od 755,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 15.572,50 kn, koliko su tuženici obvezan na ime naknade parničnog troška isplatiti tužitelju.

U Splitu, 6. srpnja 2021. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte