REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4264/2019-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u K., protiv tuženice Lj. K. iz K., OIB ..., i tuženice Stečajne mase Lj. d.o.o., K., OIB ..., zastupane po stečajnom upravitelju D. Š., radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-48/2015-3 od 19. siječnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini broj P-138/06 od 27. listopada 2014., u sjednici održanoj 6. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-48/2015-3 od 19. siječnja 2017. u odluci o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi odbacuje se kao nedopuštena.

II. Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da trgovačko društvo Lj. d.o.o. za proizvodnju i vanjsku trgovinu neprehrambenim proizvodima i poslovne usluge sa sjedištem u K., predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i tuženice Lj. K., svakog u ½ dijela (toč. I. izreke); utvrđuje se da bračnu stečevinu tužitelja i tuženice Lj. K., svakog u ½ dijela, predstavlja novčani iznos od 863.300,00 kn koji su tuženica Lj. K. i tuženik Lj. d.o.o. bez valjane pravne osnove „vratili“ J. K., ocu tuženice Lj. K., slijedom čega su tuženici dužni tužitelju isplatiti 431.650,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II. izreke); utvrđeno je da bračnu stečevinu tužitelja i tuženice Lj. K., svakog u ½ dijela, predstavljaju nekretnine upisane u z . k. ul. br. 4738 k.o. K. i to kčbr.4226, slijedom čega da su tuženici dužni tužiteljici izdati ispravu podobnu za prijenos suvlasničkog dijela tužitelja na njegovo ime u zemljišnim knjigama (toč. III. izreke); naloženo je tuženicima da tužitelju naknade troškove postupka u iznosu od 298.575,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. IV. izreke); odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška postupka (toč. V. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su djelomično žalbe stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda osim u dijelu u toč. II. i toč. IV. al. 1. izreke. Preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. II. izreke presude i u odluci o troškovima postupka (toč. IV al. 1. izreke) te je tužbeni zahtjev, prihvaćen po prvostupanjskom sudu u toč. II. izreke, odbijen, dok je u pogledu troškova postupka odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev iz toč. II. izreke prvostupanjske presude i u dijelu odluke o troškovima postupka tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

4. Tuženici protiv iste presude u dijelu kojem nisu uspjeli u sporu podnijeli su reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o troškovima postupka, zbog povrede prakse Vrhovnog suda po pitanju stvarne nadležnosti. Predlažu da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Na revizije nije odgovoreno.

6. Revizija tužitelja djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena, dok je revizija tuženika nedopuštena.

7. U odnosu na reviziju tužitelja:

8. Prema odredbi čl. 392. a ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

10. Preinačujući prvostupanjsku presudu u, u reviziji pobijanom dijelu, drugostupanjski sud pošao je s jedne strane od zaključka da tužitelj nije dokazao da su sredstva u iznosu od 863.300,00 kn, koja su bila predmet fiktivne pozajmice, kako je to utvrđeno presudom Općinskog suda u Kutini broj P-419/05 od 28. travnja 2009., prebačena i kada na račun oca tuženice J. K., s druge strane od zaključka da bi iznos od 863.300,00 kn, koji da je i prebačen bez osnove na račun oca tuženice Lj. K., predstavljao imovinu društva (tuženika Lj. d.o.o.), a ne bračnu stečevinu stranaka. Budući da tužitelj isplatu iznosa od 431.650,00 kn zahtijeva s osnove bračne stečevine, a ne s osnove naknade štete prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima i u za to propisanim rokovima, zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan. 11. Tužitelj reviziju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava pri čemu, osim što revizijom upućuje na vezanost suda i obrazloženjem neke pravomoćne presude, ničim ne obrazlaže koje materijalno pravo je drugostupanjski sud zaključujući kako je naprijed navedeno, pogrešno primijenio.

12. Presudom Općinskog suda u Kutini broj P-419/05 od 28. travnja 2009., uz ne sasvim jasno obrazloženje o neosnovanosti zahtjeva, odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.216.428,00 kn temeljen na tvrdnji o ništetnosti ugovora o zajmu sklopljenog između Lj. d.o.o. i J. K. i stjecanju bez osnove. U istoj presudi s obzirom da je zaključeno da je fiktivnim isplatama navodnog duga J. K. tužitelju počinjena šteta, nastavno upućuje se tužitelj svoje pravo ostvarivati „u parnici za utvrđenje zajednički stečene imovine koja je u tijeku, jer su isplate izvršene u trgovačkom društvu koja je zajednička imovina stranaka“.

13. Presuda koja se ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe (čl. 333. st. 1. ZPP). Dakle, pravomoćnost presude i vezanost stranaka, suda i ostalih subjekata na presudu odnosi se na njenu izreku. Obrazloženje presude, koje ne može postati pravomoćno, može tek pomoći u ispitivanju objektivnog identiteta spora.

14. U konkretnoj situaciji uputa strankama o mogućnosti korištenja drugih pravnih sredstava ne predstavlja čak ni obrazloženje koje bi moglo pomoći u ispitivanju objektivnog identiteta spora, a svakako ne predstavlja presudu kojom bi sud u ovom postupku trebao biti vezan.

15. Stoga ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Slijedom iznesenog, kako ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

17. Člankom 400. stavak 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382. ZPP).

18. Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

19. Slijedom iznesenog, na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu.

20. U odnosu na reviziju tuženika.

21. Prema odredbi čl. 91. a). st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik, a iznimno stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju reviziju može podnijeti kao punomoćnik osoba koja ju je prema odredbama toga ili kojega drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik - ako ima položen pravosudni ispit.

22. Odredbom čl. 91. a) st. 3. ZPP propisano je da je stranka, odnosno njen punomoćnik dužna uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.

23. U konkretnom slučaju reviziju je u svoje ime i kao zakonska zastupnica tuženika Lj. d.o.o. podnijela Lj. K., a uz reviziju, a ni ranije tijekom postupka, nije priložila potvrdu o položenom pravosudnom ispitu.

24. Zbog toga revizija nije dopuštena, pa je temeljem čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 6. srpnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.