REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1706/2014-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Š. iz V., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici S. Z. i N. B., odvjetnici u V., protiv tuženika P. V. d.d. iz V., kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u V., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-793/14-3 od 17. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P- 1734/11-29 od 27. veljače 2014., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je odredba članka 6 st. 1. Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog dana 12. ožujka 2010.g. između tuženika P. V. d.d. V., kao poslodavca i tužitelja Š. T., OIB: ..., iz V., kao radnika, kojom je navedeno da se navedeni Ugovor sklapa i zaključuje „na određeno vrijeme do 11. prosinca 2011.g. zbog povećanja opsega poslova“ ništetna, te se smatra da je navedeni Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme. (točka I. izreke).

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 9.140,63 kn u roku od 8 dana.“

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tuženik radi bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu tako da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija nije osnovana.

5. Ovaj revizijski sud ispitao je sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Suprotno tvrdnji revidenta, tijekom postupka pred sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer su u pobijanoj presudi, navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni, niti su presude nerazumljive, jer je sud istovremeno održao na snazi ugovor o radu bez ništetne odredbe i utvrdio da se ugovor o radu na određeno vrijeme smatra ugovorom o radu na neodređeno vrijeme pa pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost.

6.1. Činjenica da su sudovi u izreci presude utvrdili ništavost odredbe o roku na koji je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme nije u suprotnosti s odlukom suda da se sklopljeni ugovor ima smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme budući da je to utvrđenje da se ugovor o radu na određeno vrijeme smatra ugovorom o radu na neodređeno vrijeme u skladu s odredbom čl. 10. st. 5. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR).

6.2. Naime, sudovi nisu izvršili konverziju ugovora sukladno odredbi čl. 325. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) kako to tvrdi revident nego su primijenili odredbu čl. 10. st. 5. ZR-a.

7. Sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud nije dužan očitovati se na sve žalbene navode žalitelja, već samo na one koji su od odlučnog značenja. Drugostupanjski sud očitovao se sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a na sve žalbene navode od odlučnog značenja.

8.Slijedom navedenog, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje upire tuženik u reviziji.

9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je odredba čl. 6. st. 1. ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme ništetna te da se ima smatrati da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj 12. ožujka 2010. sklopio s tuženikom ugovor o radu na određeno vrijeme do 11. prosinca 2011.,

- da se u ugovoru navodi kako je sklopljen zbog povećanog opsega posla,

- da je ugovor o radu sklopljen za poslove transportno-skladišnog radnika,

- da se radi o poslovima trajnije naravi,

- da tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava.

11. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je odredba čl. 6. st. 1. ugovora o radu ništetna sukladno odredbi čl. 324. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) te da se ugovor o radu na određeno vrijeme sukladno odredbi čl. 10. st. 5. ZR-a ima smatrati ugovorom o radu sklopljenim na neodređeno vrijeme.

12. Odredbom čl. 10. st. 1. ZR-a propisano je da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem nekog posla ili nastupanjem nekog događaja.

13. Odredbom čl. 10. st. 5. ZR-a propisano je da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

14. Budući da su sudovi utvrdili da je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen suprotno odredbama Zakona o radu, jer nije bio ispunjen niti jedan uvjet za sklapanje ugovora na određeno vrijeme koji propisuje čl. 10. st. 1. ZR-a, sudovi su utvrdili da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme je pravilo, dok je sklapanje ugovora na određeno vrijeme iz čl. 10. st. 1. ZR-a tek iznimka koja je dopuštena iz razloga koji su taksativno navedeni u toj odredbi.

15. Stoga sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme ne ovisi samo o volji tuženika nego o objektivnim okolnostima koje su navedene u odredbi čl. 10. st. 1. ZR-a pa navodi tuženika o volji tuženika da sklopi upravo ugovor na određeno vrijeme i o pobudama zbog kojih je ugovor sklopljen nisu od nikakvog značenja.

16. Odredbe čl. 10. st. 1. i 5. ZR-a su kogentne naravi pa u slučaju da je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen suprotno odredbi čl. 10. st. 1. ZR-a, automatski dovodi do toga da se takav ugovor, neovisno o volji poslodavca, ima smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

17. U konkretnom slučaju tužba je podnesena sudu 5. prosinca 2011., odnosno prije isteka roka na koji je ugovor o radu bio sklopljen (do 11. prosinca 2011.). Budući da je tužba sudu podnesena prije nego što su nastupile pravne posljedice nezakonito sklopljenog ugovora o radu na određeno vrijeme, a to je prestanak radnog odnosa istekom roka na koji je ugovor bio sklopljen, podnošenje zahtjeva za zaštitu prava radnika nije bio preduvjet za pružanje sudske zaštite sukladno odredbi čl. 129. ZR-a.

18. Naime, rok za zaštitu prava radnika ne računa se od dana zaključenja ugovora o radu na određeno vrijeme nego od dana kada su nastupile pravne posljedice nezakonito sklopljenog ugovora o radu na određeno vrijeme, a to je nakon njegovog prestanka. Ovakvo shvaćanje izraženo je i u odluci ovog suda broj Revr-376/09 od 11. studenoga 2009.

19. S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a presuditi kao u izreci.

Zagreb, 6. srpnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.