REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 4 Kž-337/2021-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. Š., zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 4. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluke Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi okrivljenog A. Š., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-1105/14 od 27. siječnja 2020., u javnoj sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okrivljenog A. Š., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni A. Š. proglašen je krivim zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 4. KZ/97, činjenično opisanog izrekom prvostupanjske presude, te je temeljem čl. 271. st. 4. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a temeljem čl. 67. KZ/97 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12

– odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je okrivljenom A. Š. podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 18.000,00 kuna (osamnaesttisućakuna).

2. Protiv ove presude pravovremeno je podnio žalbu okrivljeni A. Š., po branitelju P. J., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Okrivljenik je zatražio, sukladno odredbi čl. 475. st. 2. ZKP/08 da ga se izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

3. Odgovor na žalbu okrivljenika nije podnesen.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi čl. 474. ZKP/08.

5. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik, okrivljeni A. Š. i branitelj okrivljenika, odvjetnik P. J.

6. Žalitelj u navodima žalbe tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08, odnosno da je optužba prekoračena, a koju nalazi u tome da prvostupanjski sud u obrazloženju presude analizira "…navodnu obvezu optuženika da svakodnevno obilazi čitavo gradilište, dakle i one dijelove na kojima se ne izvode radovi", a da se "…ovakav propust optuženiku optužnicom ne stavlja na teret".

7. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08 sud će ostvariti kada u tijeku suđenja povrijedi subjektivni ili objektivni identitet optužbe, pa kako se tvrdnje žalitelja ne odnose na povredu subjektivnog ili objektivnog identiteta optužbe, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08 na koju se poziva žalitelj.

8. Međutim, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice pogrešno utvrdio kada je utvrdio da je počinitelj inkriminiranog mu kaznenog djela i to pod uvjetima i na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

9. Okrivljenik negira počinjenje kaznenog djela na način da je u inkriminirano vrijeme radio na radilištu na obnovi hotela B. kao voditelj zaštite na radu i voditelj građevinsko zanatskih radova za trgovačko društvo A. d.o.o. u D. B. koje je bilo glavni izvođač radova te je bio zadužen za kompletnu organizaciju posla, a što je obuhvaćalo i koordinaciju s izabranim kooperantima trgovačkog društva A. d.o.o. s kojima je bio zaključen ugovor o izvođenju radova. Ističe da nije bio zadužen za koordinaciju s podizvođačima kooperanata, a znao je da neki kooperanti angažiraju podizvođače za obavljanje svojih radova što formalno nije morao znati jer su podizvođači imali ugovor sa svojim naručiteljima. Nije znao da je tvrtka S. d.o.o. s kojom je trgovačko društvo A. d.o.o. imalo zaključen ugovor angažirala podizvođača, a s tom tvrtkom je dogovoreno da tamo gdje se izvode radovi na fasadi da su oni zaduženi za postavljanje skele i ta je skela plaćena, odnosno, to je predviđeno ugovorom i troškovnikom s tvrtkom S. d.o.o. U konkretnom slučaju kada je smrtno stradao I. K. nikome od izvođača ili radnika nije rekao da se na zapadnoj strani objekta izvode radovi na fasadi, nitko ga nije obavijestio da će netko od radnika raditi na tom mjestu gdje je stradao I. K., inkriminiranog su se dana obavljali predviđeni radovi na južnoj strani objekta te nije znao da je radnik I. K. inkriminiranog dana došao na gradilište. Na objektu gdje su se prema planu izvodili fasaderski radovi je više-manje svakodnevno pratio izvođenje radova, a ukoliko se pristupilo izvođenju radova mimo plana na mjestu koje nije predviđeno planom i za koje nije obaviješten, nije ni mogao zvati da se obavljaju radovi mimo predviđenog plana.

10. Kada prvostupanjski sud donosi zaključak o kaznenoj odgovornosti okrivljenika tada smatra utvrđenim da je okrivljenik bio koordinator zaštite na radu i kao takav zadužen kontrolirati da li se na gradilištu provode mjere zaštite na radu što obuhvaća i sve podizvođače, da je bio zadužen organizirati suradnju više izvoditelja radova radi naizmjeničnog obavljanja poslova kako ne bi došlo do ugrožavanja života i zdravlja ljudi i osigurati djelatnicima podizvođača zaštitu od mogućeg pada. Prvostupanjski sud također utvrđuje da u konkretnom slučaju nije bilo suradnje više izvoditelja radova radi naizmjeničnog obavljanja poslova što je okrivljenik trebao organizirati, a radovi koji su se obavljali bez suradnje više izvoditelja radova i bez osigurane zaštite djelatnika od mogućeg pada su radovi koje okrivljenik nije smio dopustiti. Uslijed propusta okrivljenika zajedno s propustom poslodavca preminulog radnika S. S. došlo je do pada radnika I. K. koji je smrtno stradao. Iskaz okrivljenika da nije bio zadužen za koordinaciju s podizvođačima prvostupanjski sud nije prihvatio smatrajući da je njegov iskaz u suprotnosti s rezultatima dokaznog postupka.

11. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da se takvo utvrđenje prvostupanjskog suda o kaznenoj odgovornosti okrivljenika temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Naime, prvostupanjski sud je propustio savjesnije i kritički analizirati, a s obzirom na to za koje se okrivljenik propuste tereti u radu, prije svega, sadržaj plana uređenja radilišta hotela B. u B. vezano za obveze kooperanata prema svojim radnicima u svezi provođenja zaštite na radu, odnosno, organizacije rada i izvođenja radova vezano za sigurnost svojih radnika na radu na navedenom radilištu te iskaz svjedoka D. S., kooperanta trgovačkog društva A. d.o.o. u svezi obveze kooperanata u odnosu na zaštitu svojih radnika.

12. Prije svega, potrebno je napomenuti da se okrivljenika optužuje da je kao koordinator zaštite na radu trgovačkog društva A. d.o.o. koje je bilo glavni izvođač radova propustio organizirati suradnju više izvoditelja radova poradi naizmjeničnog obavljanja poslova kako ne bi došlo do ugrožavanja života i zdravlja ljudi, pa je time propustio ujedno osigurati djelatnicima podizvođača zaštitu od mogućeg pada jer su se radovi obavljali na visini od 5,6 metara, odnosno, 8,3 metra što je za posljedicu imalo da je radnik I. K. smrtno stradao. Okrivljenika se tereti da je postupao protivno odredbi čl. 57. Zakona o zaštiti na radu i čl. 46. i 47. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu.

13. U konkretnom slučaju, nije sporno da je na privremenom radilištu na obnovi hotela B. glavni izvođač radova bilo trgovačko društvo A. d.o.o. koje je sklopilo ugovor s kooperantom, tvrtkom S. d.o.o., tvrtka S. d.o.o. zastupana po direktoru D. S. je za izvođenje istih radova sklopila predugovor s tvrtkom M.&V. d.o.o., zatim je ta tvrtka sklopila predugovor s obrtom T., a obrt T. je ugovorio dio posla s obrtom S. " u vlasništvu S. S.. I. K. je bio radnik kojeg je S. S. angažirao za rad na tom gradilištu u ime svog obrta.

14. Cijeneći navedeno, prvostupanjski je sud propustio pouzdano utvrditi da li je okrivljenik bio zadužen za koordinaciju s ovdje trećim podizvođačem radova, obrtom S. " s kojim glavni izvođač radova trgovačko društvo A. d.o.o. nije sklopilo ugovor o izvođenju radova, da li je okrivljenik znao da će obrt S. " obavljati radove na radilištu i kada. Pri utvrđenju ovih odlučnih činjenica potrebno je svakako savjesnije i kritički analizirati dokumentaciju koja uređuje poslovni odnos glavnog izvođača i kooperanta tvrtke S. d.o.o. s kojim je sklopljen ugovor o izvođenju radova, kao i iskaz svjedoka D. S. u dijelu kada iskazuje da je u odnosu izvođača i podizvođača vrijedilo pravilo da se svaka tvrtka brine za zaštitu na radu svojih radnika i da su podizvođači koji su preuzimali izvođenje svih fasaderskih radova sami trebali brinuti za svoje djelatnike.

15. Isto tako, okrivljenika se tereti da je propustio ujedno osigurati djelatnicima podizvođača zaštitu od mogućeg pada jer su se radovi obavljali na visini od 5,6, odnosno, 8,3 metra i u činjeničnom opisu kaznenog djela je navedeno kakvu zaštitu je trebao osigurati radnicima. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je S. S., vlasnik obrta S. ", koji je angažirao za rad I. K., pravomoćno proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 4. KZ/97 što je 22. ožujka 2006. u D. B. na privremenom radilištu na obnovi hotela B. na kojem je glavni izvođač bilo trgovačko društvo A. d.o.o. u svojstvu vlasnika obrta S. ", nakon što je sklopio predugovor sa soboslikarskim-ličilačkim obrtom T., kao podizvođačem radova na obnovi hotela, postupio protivno odredbama čl. 55. Zakona o zaštiti na radu te čl. 46. i 47. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu te odredbama plana uređenja radilišta, time da je pri obavljanju poslova nanošenja fasadne žbuke na drugom i trećem katu hotela, propustio osigurati da se radovi obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu ne osiguravši svojim djelatnicima nikakvu zaštitu od mogućeg pada jer su se radovi obavljali na visini od 5,6 metara, odnosno 8,3 metra, iako je znao da se takvi radovi mogu izvoditi samo uz korištenje odgovarajućih skela ili na drugi podesan način te da na toj visini moraju biti postavljene odgovarajuće nadstrešnice tako da visina s koje djelatnici mogu pasti ne prelazi 300 centimetara te da djelatnici moraju biti vezani odgovarajućim zaštitnim pojasom jer se rad odvijao na balkonima na kojima nije bilo ograde, premda je bio svjestan da zbog nepridržavanja mjera zaštite na radu može nastupiti opasnost za zdravlje i život radnika, ali olako držeći da se to neće dogoditi, te je zbog navedenih njegovih propusta došlo do pada djelatnika I. K. koji je tom prilikom smrtno stradao.

16. Iz navedenog se zaključuje da je S. S. koji je sklopio predugovor sa soboslikarskim obrtom T. kao podizvođačem radova na obnovi hotela B. proglašen krivim jer je postupio protivno odredbama čl. 55. Zakona o zaštiti na radu i čl. 46. i 47. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu i to za isti činjenični opis i za iste propuste koji se odnose na čl. 46. i 47. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu za koje se sada tereti i okrivljenik. Ostaje nejasno, ako je S. S. kao vlasnik obrta i podizvođač radova osuđen zbog propusta iz čl. 46. i 47. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu i to zbog istog činjeničnog opisa, iz kojih razloga prvostupanjski sud smatra da je i okrivljenik odgovoran za iste propuste zbog kojih je smrtno stradao I. K. Stoga je prvostupanjski sud također propustio savjesnije analizirati i navedenu okolnost, kao i sadržaj odredbe čl. 57. Zakona o zaštiti na radu.

17. Uzevši u obzir sve izneseno, žalbu okrivljenika trebalo je prihvatiti i pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove, pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati svaki dokaz posebno te u povezanosti s obranom okrivljenika, a zatim će analizirati sve dokaze u njihovoj ukupnosti povezujući ih s obranom okrivljenika. Nakon toga će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će valjano i potpuno obrazložiti, a pri tome vodeći računa o navodima iz ove ukidne odluke.

18. Slijedom svega izloženog, na temelju čl. 483. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 5. srpnja 2021.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević, v.r.