Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-1269/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja D. V. /OIB:…/ iz K., kojeg zastupa S. D.-P., odvjetnica u K., protiv tuženika trgovačkog društva, P. d.d. /OIB:…/ iz K., kojeg zastupa M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-5/2020-14 od 9. travnja 2021., nadnevka 5. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-5/2020-14 od 9. travnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 52.000,00 kn po osnovi naknade za odvojeni život sa zateznim kamatama opisanim u izreci i naknaditi parnične troškove u iznosu od 17.253,00 kn sa zateznim kamatama.

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a) i predlaže preinaku iste slijedom žalbenih navoda. Tuženik zahtijeva trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženika, protivi se tužitelj navodima iste, predlaže odbiti je kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa od 52.000,00 kn po osnovi naknade povećanih troškova života zbog odvojenosti od obitelji (od 1. srpnja 2016. do zaključno sa travnjem 2019.) sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom, koju je moguće ispitati.

7. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već osobno viđenje predmetnog spora koje je bez pravnog uporišta.

8. Naime, nije sporno:

- da je tužitelj s tuženikom /poslodavcem/ imao sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje 1. srpnja 2016. za obavljanje poslova skladištara s mjestom rada u S.¹. (Županija ..), a od 1. kolovoza 2017. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme u sektoru Logistika s mjestom rada u S.²;

- da je sjedište tuženika u Koprivnici i da je tužitelj radio u izdvojenim mjestima rada na području …

Županije i Grada S².;

- da obitelj tužitelja (supruga T. i kćeri E. i D. V.) prebiva na adresi u K., i da tužitelj na istoj adresi ima prijavljeno prebivalište od 28. listopada 2009.;

- da je tužitelj nadnevka 21. srpnja 2016. prijavio boravište na adresi T., (naselje i općina u ..-.. županiji) za razdoblje do 21. srpnja 2017., na kojoj se nalazi nekretnina njegovog tasta, koju mu je istu ustupio bez naknade za potrebe stanovanja dok radi na području S.¹ i S.²;

- da je osiguranje smještaja po tužitelju bio i jedan od uvjeta zasnivanja radnog odnosa za rad na izdvojenim mjestima /S.¹ i S.²/;

- da tuženik nije tužitelju osigurao smještaj niti hranu za vrijeme rada u S. i u S. i da se radi o mjestima rada iz kojih nije bio moguć svakodnevni povratka tužitelja u mjesto prebivališta svoje obitelji (K., – cca 400 km),

- i da je tuženik pod istim uvjetima, od srpnju 2019. isplaćivao tužitelju naknada za odvojeni život od obitelji u iznosu 1.700,00 kn /mjesečno (za razdoblje od svibnja 2019. do prestanka radnog odnosa).

9. Sporno je, smatra li se rad tužitelja u S.¹ (Županija ..) i Gradu S. radom na terenu, odnosno pripada li tužitelju pravo na naknadu povećanih troškova života zbog odvojenosti od obitelji, utoliko što tuženik, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, smatra da tužitelju ne pripada pravo na naknadu povećanih troškova života zbog odvojenosti od obitelji jer da je prema kartici poreza na dohodak, Ministarstva financija, Porezne uprave, od 3. kolovoza 2016. mjesto tužiteljevog prebivališta i stanovanja u T., u prilog čemu da ide i činjenica da je ta ista adresa navedena i u Ugovorima o radu koji su sklapani od 1. siječnja 2017. za rad u S.².

10. Mjerodavnim pravom sadržanim u Zakonu o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., u daljnjem tekstu: ZR-a), Ugovorima o radu (u daljnjem tekstu: Ugovor) i Kolektivnim ugovorima grupe P.. (u daljnjem tekstu: KU/2007 i KU/2018) i definicijom pojma prebivališta i boravišta sadržanom u Zakonu o prebivalištu /Narodne novine, broj: 144/2012., 158/2013., u daljnjem tekstu: ZP-a/) propisno/ugovoreno je:

- da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu (članak 8. stavak 1. ZR-a);

- da se prava i obveze tužitelja iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom određuju na temelju odredbi KU (članak 5. Ugovora);

- da radniku koji je zasnovao radni odnos kod poslodavca u mjestu rada iz kojeg nema mogućnost svakodnevnog povratka u mjesto prebivališta, u kojem su mu članovi obiteljskog domaćinstva s kojima živi u zajednici, pripada naknada za odvojeni život od obitelji u iznosu od 1.500,00 kn/mjesečno (članak 62. stavak 1. KU/2007), odnosno umanjena za 50% ako je radniku u mjestu rada osiguran besplatan smještaj, te 70% ako je osiguran besplatan smještaj i hrana (članak 62. stavak 2. KU/2007);

- da radniku pripada naknada za odvojeni život od obitelji u iznosu 1.700,00 kn /mjesečno za vrijeme provedeno na radu u mjestu sjedišta poslodavca ili njegove izdvojene poslovne jedinice, ako je mjesto rada različito od mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta tog radnika, iz kojeg nema mogućnost svakodnevnog povratka u mjesto prebivališta u kojem mu je obitelj. Obitelj se smatra bračni drug, djeca, posvojenik, udomljeno dijete i štićenik, ako su prijavljeni na istoj adresi stanovanja kao i radnik (članak 60. KU/2018 – za razdoblje od 1. siječnja 2019. nadalje);

- da je prebivalište mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi (članak 2. stavak 1. ZP-a)

- da je boravište mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila u smislu prebivališta i prijavljuje se ako traje dulje od 3 mjeseca ili je uvjetovano ostvarivanjem samo pojedinih prava i obveza vezanih za životne interese /zaposlenje, obrazovanje, dugotrajno liječenje i druge interese/ (članak 2. stavak 2. i 4. ZP-a).

11. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužitelju prema Ugovoru, KU/2007 i KU/2018, za predmetno razdoblje (od srpnja 2016. do svibnja 2019.) pripada pravo na naknadu za odvojeni život od obitelji u iznosu 1.500,00 kn/mjesečno, odnosno od 1. siječnja 2019. - 1.700,00 kn/mjesečno, budući da izvjesno jest da je tužitelj u tom razdoblju radio kod tuženika u S.¹ (Županija ..) i S.², mjestima rada koja su različita od mjesta tužiteljevog prebivališta, iz kojih tužitelj nije imao mogućnost svakodnevno vraćati se u mjesto prebivališta u kojem mu je obitelj (u Koprivnicu) i primijenio materijalno pravo kad je naložio tuženiku isplatiti tužitelju po istoj osnovi, za 34 mjeseca, iznos od 52.000,00 kn sa zateznim kamatama od petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec do isplate (arg. članka 92. stavak 2. ZR-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018./).

12. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da nisu ispunjeni uvjeti iz Ugovora, KU/2007 i KU/2018 za dosudu predmetnog iznosa tužitelju, odnosno da je tužitelj samo formalno imao prijavljeno prebivalište u K., na što da upućuje činjenica da je u kartici poreza na dohodak iz 2016. i u Ugovoru iz 2017. navedena adresu u T.. Osim toga, tuženik sam sebe potire, budući da je pod istim uvjetima u srpnju 2019., a za razdoblje od svibnja 2019. do prestanka radnog odnosa isplatio (isplaćivao) tužitelju naknadu za odvojeni život od obitelji prema članku 60. KU/2018.

13. Naime, to što je u tužiteljevoj poreznoj kartici i Ugovoru o radu iz 2017. navedena adresa nekretnine tužiteljevog tasta, u kojoj je tužitelj po odobrenju tasta stanovao za vrijeme rada na terenu (S.¹ i S.²) i na toj adresi prijavio boravište upravo zbog zaposlenja, a što je kako sam tuženik navodi bio i jedan od uvjeta za zasnivanje radnog odnosa za rad na tim područjima (stanovanje o vlastitom trošku), ne znači da mjesto tužiteljeva rada nije različito od mjesta prebivališta njegove obitelji i njega, niti da je tužitelj imao mogućnost svakodnevno vraćati se u mjesto prebivališta u kojem mu je obitelj (u K., cca 400 km), odnosno da nisu ispunjeni uvjeti ugovoreni člankom 62. KU/2007 i člankom 60. KU/2018, kako to pokušava prikazati tuženik.

14. Pored navedenog, bez utjecaja je na zakonitost prvostupanjske presude to što se sud prvog stupnja pozvao na Zakon o financiranju jedinica lokalne uprave i područne (regionalne) samouprave iz 1993. sa izmjena do 2003. i Opći porezni zakon iz 2000. s izmjenama do 2002., odnosno propise koji nisu na snazi. U konačnici i Opći porezni zakon iz 2016. sa izmjenama do 2020., u odredbi članka 43. stavku 1. i 5. na istovjetan način definira pojam prebivališta i boravišta poreznog obveznika u smislu tog Zakona.

15. Odluka o parničnim troškovima ostaje neizmijenjena iz razloga što tuženik ne obrazlaže zašto pobija taj dio presude i što ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava vezano za odluku o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

16. Tuženiku ne pripada pravo na trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

17. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđeni razlozi zbog kojih se pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 5. srpnja 2021.

Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.