Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 34 Gž R-1291/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužiteljice V. R. /OIB:…/ iz M., koju zastupa D. V., odvjetnik u P¹., protiv tuženika H. z. z. z. o. /OIB:…/ iz Z., radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-4/2021-9 od 30. travnja 2021., nadnevka 5. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-4/2021-9 od 30. travnja 2021. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.262,30 kn sa zateznim kamatama od 30. travnja 2021. do isplate.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu tuženika.
III. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-4/2021-9 od 30. travnja 2021. u dijelu stavka II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg iznosa od 3.000,00 kn na ime parničnog troška.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.668,71 kn/bruto sa zateznim kamatama (izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) opisanim u stavku prvom izreke (stavak I. izreke) i naknadi parnični trošak u iznosu 2.262,30 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude /30. travnja 2021./ do isplate, te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg iznosa od 3.000,00 kn na ime parničnog troška (stavak II. izreke).
2. Protiv presude pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke kojim ja naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove, žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), a tužiteljica pod dijelom stavka II. izreke kojim je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu 3.000,00 kn iz istih razloga. Predlažu preinaku ili ukidanje pobijanih dijelova prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda. Tužiteljica zahtijeva trošak sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 kn.
3. U odgovoru na žalbu tuženika, protivi se tužiteljica navodima iste, predlaže odbiti je kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio prvostupanjske presude po tuženiku. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu 1.250,00 kn.
4. U odgovoru na žalbu tužiteljice, protivi se tuženik navodima iste, predlaže odbiti je kao neosnovanu i po njegovoj žalbi ukinuti u cijelosti pobijani dio prvostupanjske presude, vezano za parnične troškove.
5. Žalba tuženika je neosnovana.
6. Žalba tužiteljice je neosnovana.
7. Predmet spora jest zahtjev za isplatu 7.668,71 kn/bruto na ime razlike u plaći od 1. prosinca 2015. zaključno sa siječnjem 2017. (razlika između obračuna po osnovici 5.108,84 kn po kojoj su plaće obračunavane i osnovice od 5.415,37 kn po kojoj su po tužiteljici trebale biti obračunavane) sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.
8. Odluka na žalbu tuženika
8.1. Iz rezultata raspravljanja pred prvostupanjskim sudom proizlazi:
- da je tužiteljica u predmetnom razdoblju (od prosinca 2015. zaključno sa siječnjem 2017.) na temelju Ugovora o radu, obavljala poslove radnog mjesta voditeljice ispostave u Područnoj službi Zavoda u P²;
- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinski sestara- medicinski tehničara, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, u daljnjem tekstu: Sindikati) sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Sporazum), kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% posto u 2007., 2008. i 2009. i njihova primjena od 1. siječnja svake godine;
- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikata sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu, kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn/bruto, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka Sporazuma, a člankom IV. - V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj s tim da su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeta prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, i da bi odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 95:100;
- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikata sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu (nije potpisan ali je parafiran po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), kojim je izmijenjen članak III. i IV. Dodatak (način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta), te članak VII. prema kojem će se, za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. istih Izmjena i dopuna, uskladba odgoditi za onoliko tromjesječja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine;
- da je Arbitraža sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži, 7. prosinca 2011. donijela Odluku kojom je utvrđen sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu;
- da se vjerodostojno tumačenje Izmjena od 26. listopada 2011., koje su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati donijeli 28. prosinca 2012. odnosi na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu;
- da je Vlada Republike Hrvatske 16. ožujka 2016. donijela Odluka o pokretanju postupka pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenog 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenog 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenog 26. listopada 2011., Arbitražne odluke, od 7. studenoga 2011. i Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. (Narodne novine, broj: 24/2016., 101/2016.);
- da je u predmetnom razdoblju (od prosinca 2015. zaključno sa siječnjem 2017.) bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 141/2012., u daljnjem tekstu: TKU) kojim su ugovorne strane zajednički utvrdile da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima (članak 51. stavak 4.);
- da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku negativan pad BDP-a bio neprekinuto od četvrtog tromjesječja 2011. do zaključno trećeg tromjesječja 2014. (12 tromjesječja u kontinuitetu); da je rast BDP-a zabilježen u drugom tromjesječju 2015. za 1,2%, trećem tromjesječju 2015. za 2,8%, (aritmetička sredina 2%); da je Državni zavod za statistiku objavio 4. prosinca 2015. posljednji podatak o rastu BDP-a;
- da je tuženik kroz predmetno razdoblje (prosinac 2015. - siječanj 2017.) isplaćivao tužiteljici plaću po osnovici od 5.108,84 kn;
- i da razlika obračunata za isto razdoblje po osnovici od 5.415,37 kn iznosi 7.668,71 kn/bruto.
9. Na temelju u bitnome navedenog, zaključio je sud prvog stupnja da je tužbeni zahtjev osnovan jer da Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ima/ju sve elemente Kolektivnog ugovor sklopljenog sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine, broj: 39/2009., 124/2009.) na što da upućuje i odredba članka 51. stavka 4. TKU kojom je ugovoreno da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njege proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima i da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5., a u vezi s člankom VII. stavkom 1. Izmjena Dodatka Sporazumu prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što da proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (Državni zavod za statistiku u 2015. i 2016. objavio procjenu kretanja BDP koja je u 2015. bio veći u odnosu na 2014. /aritmetička sredina stopa rasta BDP-a je 2%/), da je osnovica za obračun plaća tužiteljici u prosincu 2015. iznosila 5.415,37 kn, a razlika između isplaćene i obračunate bruto plaće s osnovicom od 5.415,37 kn od prosinca 2015. do zaključno sa siječnjem 2017. da iznosi ukupno 7.668,71 kn/bruto.
10. Osporavajući pobijani dio prvostupanjske presude tuženik u bitnome tvrdi da su pogrešno ocijenjene pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn jer da je počevši od četvrtog tromjesječja 2011. do zaključno s trećim tromjesječjem 2014. zabilježeno dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta BDP-a, što znači da je u skladu prema člancima III. - V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. studenog 2011. trebalo odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesječja, počevši od siječnja 2016. nadalje, odnosno da okolnosti za povećanje plaće niti nisu nastupile s obzirom da je ugovoreno vrijeme trajanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. pet godine, koje da je isteklo 25. listopada 2016., da je sud prvog stupnja propustio primijeniti prisilnu odredbu članka 4. i članka 5. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, broj: 27/2001., 39/2009.) i članka 2. Zakona o osnovici plaća u javnim službama (Narodne novine, broj: 39/2009., 125/2009.), te Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016. kojom je za razdoblje od siječnja 2017. utvrđena osnovica od 5.211,02 kn/bruto. Nastavno tuženik osporava i dužnost naknade parnični troškova tužiteljici.
11. Ispitivanjem pobijanog dijela prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u granica žalbenih razloga tuženika i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja koju je moguće ispitati.
12. Žalbeni navodi tuženika kojim osporava prvostupanjsku presudu zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja nisu razmatrani iz razloga što se u sporu male vrijednosti, kakav je i predmetni (članak 458. stavak 1. i 460. ZPP-a) žalba protiv presude ili rješenja kojim se završava spor može podnijeti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka (članak 467. stavak 1. ZPP-a).
13. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356/2. ZPP-a)
14. Naime, u predmetnom razdoblju bio je na snazi TKU, koje su sklopili Vlada Republike Hrvatske i 6 Sindikata (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Nezavisni sindikat zaposlenih u hrvatskom zdravstvenom osiguranju i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske).
15. Odredbom članka 51. TKU ugovoreno je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (stavak 3.), da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima (stavak 4.).
16. Iz Sporazuma sa izmjenama i dopunama proizlazi:
- da će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećane osnovice utvrđene člankom 2. Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećani obujam i složenost posla (od 1. kolovoza 2007. za 2%, 1. srpnja 2008. za 2,1%, 1. srpnja 2009. za 2,2%, 1. srpnja 2010. za 2,2%, od 1. srpnja 2011. za 2,2%, 1. srpnja 2012. za 2,3% - ugovoreni dodaci se za svaku godinu obračunavaju na već uvećani dodatak iz prethodne godine (Sporazum od 25. studenog 2006.);
- da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine (Sporazum od 23. studenog 2006.);
- da će osnovica za obračun plaće iznositi 5.415,37 kn za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja – rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesječja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno dva ili više % /mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a – dva uzastopna tromjesječja/ i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama (članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.);
- da se izmjene i dopune iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme (5 godina) i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3% (članak XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.), odnosno da je ugovorena produžena primjena do siječnja /članak 199. stavak 1. ZR-a/;
- da je Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopad 2011. prihvaćenoj u formi Arbitražne odluke 7. prosinca 2011., izmijenjen članak III. na načina da je ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosi 5.415,37 kn za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesječja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine 2% ili više, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesječja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjena i dopunama;
- da je u članku IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ugovoren način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će šest mjeseci nakon objave podataka iz članak III. Izmjena i Dopuna Sporazum, ugovorne strane utvrditi odnos /kvocijent/ pariteta između pariteta mjesečnih osnova bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama za 12 mjeseci /koeficijent 1,25/ u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008.;
- da je člankom V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima II. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u provedi Republike Hrvatske u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećavati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećano za 1,5%;
17. Nije sporno da je Vlada Republike Hrvatske na temelju članka 6. stavka 2. i članka 7. stavka 1. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, broj: 27/2001.), Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine, broj: 25/2013.) umanjila koeficijente za 3% (sa 1,25 na 1,2125).
18. S obzirom na navedeno i ovaj sud je shvaćanja da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i one prihvaćene u formi Arbitražne odluke imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine, broj: 39/2009., 124/2009.) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi i odredbom članka 51. stavkom 4. TKU, kojim je ugovorena primjena Dodatka Sporazumu sa svim izmjenama i dopunama.
19. U prilog istom zaključku ide i činjenica da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatak Sporazumu (pojašnjenje primjene članak IV. stavak 5. u vezi članka VII. stavka 1.) prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članak III. istih Izmjena ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016.
20. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika o ništetnosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011. s obzirom da izmjene kolektivnih ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora i da pojedini sindikati protivno zakonu ne smiju biti isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora, da okolnosti za povećanje plaće nisu nastupile s obzirom na ugovoreno vrijeme trajanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a niti pozivanje na odredbu članka 4. i 5. Zakona o plaćama u javnim službama i članka 2. Zakona o osnovici plaća u javnim službama, i Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama iz 2016.
21. Osim toga, niti jedan od potpisnika, a ni samostalni Sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske koji je sudjelovao u sklapanju TKU i parafirao Izmjene i dopune Dodatak Sporazumu, u zakonom predviđenim postupku nisu osporavali valjanost TKU, a niti Izmjene i dopunu Dodatka Sporazuma u proceduralnom smislu.
22. Nadalje, kako iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. nije bilo negativnog rasta BDP-a već naprotiv da je BDP neprekinuto rastao, odnosno da u razdobljima opisanim u člancima III. – V. nije zabilježen negativan rast BDP-a, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu s tim više što se ta odredba ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađivanje iz članka IV. i V. i što je namjera Vlade Republike Hrvatske bila vraćanje osnovice na razinu iz 2009., odnosno na iznos od 5.414,37 kn.
23. Naime, odgoda uskladbe dvanaest kvartala je konzumirana člankom IV. stavkom 5. i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., kojim je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., što znači da je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužiteljici obračunati i i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.
24. Prema tome, kako su za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. bili ispunjeni uvjeti iz odredbe članak III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojim je određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn, kada rast realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesječja uzastopno bude prosječno 2% ili više, te kako razlika između obračuna po osnovici od 5.415,37 kn i isplaćene bruto plaće od 1. prosinca 2015. do zaključno sa siječnjem 2017. iznosi 7.668,71 kn/bruto s mjesečnim iznosima navedenim u stavku prvom izreke, to je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je naložio tuženiku isplatu predmetnog iznosa tužiteljici sa pripadajućim zateznim kamatama, čiji tijek i visinu tuženik ne osporava.
25. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno i u dijelu odluke o parničnim troškovima kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici iznos od 2.262,30 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude /30. travnja 2021. do isplate.
26. Naime, pravilima o naknadi parnični troškova određeno je da troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice i da parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. ZPP-a), da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove (članak 154. stavak 1. ZPP-a), da je kod ocjene potrebitosti troškova sud osobito dužan voditi računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu i propisanim tarifama (članak 155. ZPP-a) i da sud kod odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koji je na snazi u vrijem donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 48/3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT/).
27. Iz stanja spisa proizlazi da tužiteljici na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku (članak 155. ZPP-a u vezi sa OT-om) pripada iznos 2.262,30 kn (prema vrijednosti predmeta spora od 7.668,71 kn za sastav tužbe - 75 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podneska od 3. veljače 2021. - 75 bodova /Tbr. 8/1. OT/, zastupanje na ročištu 16. ožujka 2021. - 75 bodova /Tbr. 9/1. OT/ ili ukupno 225 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 2.250,00 kn + 12,30 kn na ime poštarine = 2.262,30 kn).
28. Stoga je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.262,30 kn (članak 154. stavak 1. ZPP-a) sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude /30. travnja 2021./ do isplate (članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020./, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018./), odnosno odlučeno kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
29. Radnja odgovora na žalbu tuženika nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. ZPP-a), zbog čega trošak iste nije priznat tužiteljici (stavak II. izreke - članak 166. stavak 1. ZPP-a)
30. Odluka na žalbu tužiteljice
30.1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu 3.000,00 kn (zahtjev za isplatu razlike u plaćama podnesen prije pokretanja parnice - 75 bodova, sastav podneska od 2. veljače 2021., 24. veljače 2021. i 10. ožujka 2021. od po 75 bodova = 300 bodova x 10,00 kn) uz obrazloženje da je tužiteljica navode iz tih podnesaka mogla iznijeti na ročištu za koje joj je priznata nagrada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku.
30.2. Osporavajući zakonitost tog dijela odluke o parničnim troškovima tužiteljica tvrdi da je trošak podnesaka od 4. siječnja 2021., 2. veljače 2021., 24. veljače 2021. i 10. ožujka 2021. bio potreban jer da je podneskom od 4. siječnja 2021. zatraženo dostavljanje izračuna plaće radi postavljanja tužbenog zahtjeva, a podnescima od 2. veljače 2021., 24. veljače 2021. i 10. ožujka 2021. da se očitovala na navode odgovora na tužbu i dostavila presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1083/2018 koja je potvrđena već ranije dostavljenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1111/2020., te presudu Općinskog suda u Puli poslovni
30.3. Neosnovano tužiteljica osporava odluku o parnični troškovima u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu iznosa od 3.000,00 kn.
30.4. Podnesak tužiteljice od 4. siječnja 2021. (list 25. spisa) kojim se obratila tuženiku četiri dana prije podnošenja predmetne tužbe sa zahtjevom za isplatu razlike u plaćama nije bio potreban za pokretanje predmetne parnice zbog čega tužiteljici ne pripada pravo na nagradu za sastav istoga po punomoćniku odvjetniku. Nadalje, podnesci od 2. veljače 2021. (list 84. - 85. spisa), 24. veljače 2021. (list 87. spisa) i 10. ožujka 2021. (list 97. spisa) kojim tužiteljica ponavlja navode iz tužbe i da je uz tužbu dostavila presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojoj je izneseno shvaćanje vezano za pravna pitanje predmetnog spora, te dostavlja i presudu Općinskog suda u Puli poslovni broj Pr-604/2020, u kojoj je iskazano isto pravno shvaćanje, nisu pripremni podnesci u smislu odredbe članka 277. stavak 4. ZPP-a, zbog čega tužiteljici ne pripada pravo na nagradu za sastav tih podnesaka po punomoćniku odvjetniku. Naime, tužiteljica ispušta iz vida pravo na podnošenje stupnjevite tužbe (članak 186. b stavak 2. ZPP-a) koja je uvedena kao iznimka od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određeno postavljen već u tužbi, odnosno da prethodno obraćanje tuženiku nije bilo potrebno za pokretanje parnice niti postavljanje tužbenog zahtjeva. Osim toga, sadržaje podneska od 2. veljače 2021., 24. veljače 2021. i 10. ožujka 2021. i priloge, koji se svode na ponavljanje navoda i pravnog shvaćanja iz tužbe, kako je to zaključio i sud prvog stupnja, tužiteljica je mogla ponovo iznijeti i na ročištu održanom 16. ožujka 2021. za koje joj je priznata nagrada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku (list 119. spisa).
31. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 155. ZPP-a kad je zaključio da tužiteljici ne pripada pravo na daljnji trošak predmetne parnice u iznosu 3.000,00 kn (sastav podneska od 4. siječnja 2021., 2. veljače 2021., 24. veljače 2021. i 10. veljače 2021.), zbog čega se suprotni žalbeni navodi ne mogu prihvatiti.
32. Tužiteljici, koja nije uspjela s predmetnom žalbom ne pripada pravo na trošak iste (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
33. Stoga je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg iznosa od 3.000,00 kn na ime parničnog troška, odnosno odlučeno kao u stavku III. izreke (članak 368. ZPP-a) i stavku IV. izreke (članak 166. stavak 1. ZPP-a).
U Zagrebu 5. srpnja 2021.
Sutkinja:
Slavica Garac, v.r.