Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž Ovr-801/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o., iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici T. S., odvjetnici u Z., protiv ovršenika Z. P., iz Z., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-1546/2021-2 od 9. ožujka 2021., dana 5. srpnja 2021.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja B. K. d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-1546/2021-2 od 9. ožujka 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za ovrhu podnesen sudu prvog stupnja dana 25. veljače 2021., kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja se žali ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP), a koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17-dalje: OZ) uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.

4. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja:

-da je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ž. P., iz Z. poslovni broj Ovrv- 2112/12 od 13. studenog 2012. i rješenjem o ovrsi javnog bilježnika T.-Z. S., iz Z. poslovni broj Ovrv-88/14 od 23. travnja 2014., koja rješenje su stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti određena ovrha općenito na imovni ovršenika

-da je ovrhovoditelj dana 25. veljače 2021. podnio prijedlog za ovrhu kojim predlaže određivanje ovrhe na nekretnini ovršenika na temelju navedenih rješenja o ovrsi

-da je ovrhovoditelj uz prijedlog dostavio i potvrdu Financijske agencije od 25. studenog 2020. u kojoj je naveden ukupan iznos neizvršenih osnova za plaćanja, broj dana blokade računa, činjenicu da ovršenik ima otvoren račun u banci te činjenicu da je u posljednjih 6 mjeseci bilo naplate po osnovama na plaćanje

-da je iz navedene potvrde Financijske agencije razvidno da je predmetna ovršna isprava i dalje evidentirana kao aktivna u Očevidniku Financijske agencije jer je u zadnjih 6 mjeseci bilo naplate po osnovama za plaćanja, dakle navedena osnova je i dalje aktivna i ne postoje uvjeti za njeno isknjiženje,

zaključuje da ovrhovoditelj nije dokazao nemogućnosti provedbe izvansudske ovrhe, pa pozivom na odredbe čl. 284. st. 1. i 2., čl. 5. st. 3. OZ i čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/18, 2/20, 47/20, 46/20 i 83/20-dalje: ZPONS) odbija prijedlog ovrhovoditelja i odlučuje kao u izreci.

5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud ocjenjuje da nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP).

6. Pobijano rješenje se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje ovrhovoditelj u svojoj žalbi.

7. Ovrhovoditelj u žalbi tvrdi da je pobijano rješenje neosnovano navodeći da se odredba čl. 5. st. 3. OZ ne primjenjuje na situaciju u kojoj ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom koje je podobne za izvansudsku ovrhu u smislu odredbe čl. 284. st. 1. OZ već isključivo na situaciju u kojoj ovrhovoditelj podnosi prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe u sudskom ovršnom postupku koji je već u tijeku.

8. Kod ocjene osnovanosti prijedloga ovrhovoditelja za provedbu sudske ovrhe na predmetu na kojem ne može ostvariti izvansudsku ovrhu, sud postupa kao da je od njega zatraženo da ovrhu odredi drugim sredstvom i na drugom predmetu ovrhe, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je ovrhovoditelj bio dužan dokazati nemogućnost provedbe izvansudske ovrhe temeljem rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika.

9. Tako je sud prvog stupnja pravilno zaključio da samo pod pretpostavkom dokazane nemogućnosti izvansudske ovrhe (i) na naznačenim predmetima ovrhe ovrhovoditelj može ostvariti pravo na promjenu predmeta i sredstva ovrhe u smislu odredbe čl. 5. st. 3. OZ određivanjem sudske ovrhe na predmetu i sredstvu ovrhe što ne može ostvariti izvansudskim putem (u konkretnom slučaju na nekretninama ovršenika).

10. Jednako tako pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je iz potvrde Financijske agencije od 25. studenog 2020. razvidno da je predmetna ovršna isprava i dalje evidentirana kao aktivna u Očevidniku Financijske agencije jer je u zadnjih 6 mjeseci bilo naplate po osnovama za plaćanje, da je navedena osnova i dalje aktivna i ne postoje uvjeti za njeno isknjiženje (čl. 12. st. 1. ZPONS), dakle da tužitelj nije dokazao nemogućnost provedbe izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, pa nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 5. st. 3. OZ.

11. Stoga nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa suprotni žalbeni navodi ovrhovoditelja nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja.

12. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje.

13. Ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ).

U Zagrebu 5. srpnja 2021.

Sutkinja:

Milena Frankić, v.r.