REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-336/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Mirni-Nadi Terlević Sebastijan, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice R. H., OIB:, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel iz Rijeke, protiv ovršenice M. J. iz V., M., OIB:, koju zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica iz Z., radi namirenja novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj Ovr-99/2021-5 od 7. travnja 2021., 5. srpnja 2021.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj Ovr-99/2021-5 od 7. travnja 2021.

II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenice M. J. kojim je tražila donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu na temelju rješenja o ovrsi Porezne uprave, Klasa: Ur. broj: od 28. siječnja 2021. proglasiti nedopuštenom i obustaviti ovrha u tom predmetu.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnijela je ovršenica iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe kako ovršna isprava koja je bila temelj ovrhe, rješenje o ovrsi ovrhovoditelja od 28. siječnja 2021., nije stekla svojstvo izvršnosti prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku niti je ovrhovoditelj dostavio dokaz da bi spomenuta isprava stekla to svojstvo. Nije dokazano da bi to rješenje ikad bilo dostavljeno ovršenici, kao stranci u postupku. Pravne posljedice presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-3227/19-5 od 17. veljače 2021. kojom je poništeno spomenuto rješenje od 24. rujna 2019. i porezno rješenje od 14. rujna 2015. imaju reperkusije na izvršnost odluke jer je njenim donošenjem isprava koja je temelj pobijanog rješenja o ovrsi izgubila svojstvo izvršnosti. Suprotnim postupanjem prvostupanjski je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 50. st. 1. toč. 3. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., dalje: OZ), odredbu čl. 72. st. 1. OZ-a te odredbu čl. 209. st. 2. OZ-a. Pogrešno je primijenjena i odredba čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), jer je sud propustio cijeniti sve dokaze u smislu naprijed navedene prisilne odredbe koje se supsidijarno primjenjuju na ovršni postupak u smislu odredbe čl. 21. OZ-a. Time je i nepotpuno, odnosno pogrešno utvrđeno činjenično stanje, ali i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, što je za posljedicu imalo apsolutno bitnu povredu odredaba postupka jer u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno postoji proturječnost između razloga o onome što se u obrazloženju presude navodi u zapisnicima i ispravama iz sadržaja samih tih isprava i zapisnika. Provođenjem rješenja bi ovršenici nastala nepopravljiva šteta u kojem smislu postoji i stav sudske prakse, rješenje Upravnog suda u Splitu broj Usl-259/13 od 25. ožujka 2013. Slijedom navedenog, predlaže prihvaćanje žalbe i preinačenje pobijane odluke, proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, podredno ukidanje rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak. Traži naknadu troška žalbe.

3. Ovrhovoditelj nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba ovršenice nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuje ovršenica prema čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer su u rješenju jasno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između razloga o onome što se u obrazloženju rješenja navodi u zapisnicima i ispravama te sadržaju samih tih isprava i zapisnika.

6. Neosnovani su i žalbeni prigovori pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je sud cijenio sve dokaze priložene spisu, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a u vezi s čl. 21. OZ-a, te pravilno primijenio materijalno pravo donošenjem pobijanog rješenja.

7. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da je ovršenica 5. ožujka 2021. predložila sudu donošenje rješenja kojom bi se pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu na temelju rješenja o ovrsi Porezne uprave, Klasa: Ur. broj: od 28. siječnja 2021. proglasili nedopuštenima i obustavila ovrha u tom predmetu jer tvrdi da se ovrha temelji na ispravi koja je poništena presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-3227/19-5 od 17. veljače 2021. kojom je poništeno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa:, Ur. broj: od 24. rujna 2019. te rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostava S., Klasa: Ur. broj: od 14. rujna 2015., sve prema odredbi čl. 52. st. 4. i 72. OZ-a u vezi s čl. 50.OZ; da se ovrhovoditelj očitovao o tom prijedlogu istaknuvši kako spomenuta presuda nije stekla svojstvo pravomoćnosti jer je podnio žalbu na tu presudu; da presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-3227/2019-5 od 17. veljače 2021. ne sadrži klauzulu pravomoćnosti; da je protiv presude ovrhovoditelj, Ministarstvo financija, podnijelo žalbu protiv te presude.

8. Na temelju tih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je, ocijenivši kako ovršna isprava nije pravomoćno poništena, jer je protiv presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-3227/2019-5 od 17. veljače 2021. izjavljena žalba od strane ovrhovoditelja, odbio prijedlog ovršenice na temelju odredbe čl. 210. st. 2. OZ-a u vezi s čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a, jer nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim bi se pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu proglasili nedopuštenima, a nisu ispunjeni ni uvjeti za obustavu ovrhu iz čl. 72. st. 1. OZ-a.

9. Prema odredbi čl. 210. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na neki drugi način sazna da je zatražena takva naplata od njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim (st. 1.). Na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima (koji jedini prijedlog je ovršenica podnijela, ne predloživši odgodu izravne naplate) iz st. 1. spomenutog članka, na odgovarajući se način primjenjuje odredba tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ-a (st. 2.).

11. Prema odredbi čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka.

12. Cijeneći utvrđeno odlučno činjenično stanje iz spomenute relevantne odredbe, pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako spomenuta presuda nije pravomoćno poništena pa nije bilo razloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Naime, u takvoj situaciji još nisu nastupile pravne posljedice te presude pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a jer ovršna isprava nije pravomoćno izgubila svoju djelotvornost na neki od načina propisanih tom odredbom.

13. Stoga, kako u trenutku podnošenja prijedloga i u trenutku donošenja pobijanog rješenja ovršna isprava i dalje egzistira, nisu osnovani uvjeti za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u smislu odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a pa je takav prijedlog ovršenice neosnovan, kao i prijedlog za obustavu ovrhe.

14. Ovršenica nije podnijela prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava pa okolnost trpljenja štete za odlučivanje o njenom prijedlogu za proglašenje nedopuštenim pljenidbu i prijenosa, nije relevantan.

15. Žaliteljica nije u pravu kada tvrdi kako ovršna isprava koju je priložio ovrhovoditelj ne sadrži klauzulu izvršnosti, jer je upravo na spomenutoj ovršnoj ispravi, rješenju o ovrsi, otisnuta ta klauzula izvršnosti po kojoj je rješenje postalo izvršno 4. veljače 2021., dan prije podnošenja prijedloga po ovršenici Miri Jurić. Zato žaliteljica i ne može u ovom postupku osporavati tu klauzulu, već to može učiniti u posebnom postupku ukidanja takve klauzule, ukoliko za to postoje razlozi.

16. Slijedom svega navedenog, žalba ovršenice je odbijena, a potvrđeno rješenje suda prvog stupnja, sve prema odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

18. Odbijen je zahtjev ovršenice za naknadu troška žalbe, budući da sa žalbom nije uspjela, sve prema odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Puli, 5. srpnja 2021.

Sutkinja:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan, v.r.