Pn-475/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja V. Ž., T. ,

O.: …, zastupan po odvjetnicima A. N. i S. O., iz

O. N. i dr. Z., protiv tuženika R. H., O.:

…, zastupana po ODO, G. upravni

odjel, S., nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 21. svibnja 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja S. O., odvjetnice u S. i zz tuženika L. P., na ročištu za objavu dana 02. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I .Nalaže se tuženoj R. H., O. …, zastupana po O.

S., GOU, da nadoknadi tužitelju V. Ž. T. … ,nematerijalnu štetu u iznosu od 207.125,00 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 02. srpnja 2021.a sve to temeljem čl.29. st.2. ZOO (NN 35/05 , 78/15, 29/18 ) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Za više traženo tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II.Nalaže se tuženoj R. H. O. …, zastupana po O. S.,

GUO, da nadoknaditi tužitelju V. Ž. , T. O. troškove parničnog postupka 8.125,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, a koje na taj iznos teku od dana 02. srpnja 2021. a sve to temeljem čl.29. st.2. ZOO (NN 35/05 , 78/15, 29/18 ) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog sud dana 23.07.2019. tužitelj je naveo da je Županijski sud u Splitu u predmetu K-RZ-2/2017 donio osuđujuću presudu protiv zapovjednika vojno istražnog centra u sastavu 72 vojne policije HV u

naravi vojnog zatvora L. u S. te T. V. kao zapovjednika te A. B. i A. B. kao stražara u zatvoru, a koji su zajedno sa T. D.

kao zapovjednikom vojno istražnog centra i E. B. kao stražarom, te zajedno sa neutvrđenim osobama u vojno istražnom centru u periodu od ožujka do kolovoza 1992. u kome su bili zatočeni ratni zarobljenici a među kojima je bio i tužitelj, dopuštali da vojne i civilne osobe a kojima je bio dozvoljen ulaz u L. da se prema zatočenim osobama ponašaju vrijeđajući njihovo ljudsko dostojanstvo osobno ih ponižavaju, fizički i psihički vrijeđaju, muče i tjelesno kažnjavaju a sve do usmrćenja a neki od njih i sami su u tome sudjelovali protivno odredbi čl. 3. 13. i 14 Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima pa su tako u navedenom razdoblju T. V. i dr, A. G. , A. B. i E. B. tijekom svibnja

i lipnja zarobljenike posebno one iz bloka C premlaćivali udarajući ih nogama rukama, bejzbol palicama a već ranjene zarobljenika priključivali preko štipalica na ušne školjke, spolne organe na takozvani poljski telefon, puštajući jake udare inducirane struje, gurali pištolj u usta i prijetili da će ih ubiti, odvozili na lažna strijeljanja, šmrkovima polijevali vodom pod velikim pritiskom, ciljajući upravo u mjesta koja su povrijeđena na tijelu prisiljavali na bludne radnje da jedni druge tuku, ulaze u pasje kučice i laju, kleče i kupe ustima otpatke po tlu tako zadavši teške tjelesne ozljede i tužitelju. Da je tužitelj zarobljen 22. ožujka 1992. da je odmah odveden u V. zatvor L. gdje su odmah započela mučenja, da su ga spajali na indukcijski telefon, da od navedenog i danas ima ožiljke, da su ga premlaćivali svakodnevno do te mjere da bi od bolova padao u nesvijest a stražari policajci da bi se mijenjali. Da kako mu je vilica bila povrijeđena a ruke i šake povijene i zgrčene od batina nije mogao piti vodu dok hranu uopće prvo vrijeme nije dobivao, da je prvih 20 dana u ćeliji bio sam, da ga je C.K. registrirao dana 31. ožujka 1992., također je navedeno da je sa Č. M. dobio naredbu da učvrste sanduke od milicije no kasnije je utvrdio da je taj sanduk bio namijenjen za mrtvo tijelo D. J., da za vrijeme logora morao je na taj način skovati oko 20-tak sanduka za mrtva tijela zarobljenika, da je morao lajati i sjediti na psećoj kučici, da je izlagan polijevanju vode iz hidranta po iznemoglom tijelu. Također je navedeno da je tužitelj zadobio brojene povrede i preživio strahovita mučenja i patnje, da je zadobio osim probušenih ušnih resica povrede šake i prsišta zbog udaranja palicama i kablovima povreda 7 i 8 rebra, povredu kostiju koljena te posttraumatski sindrom uslijed psihičkom zlostavljanja. Isto tako je navedeno da je u zarobljeništvu u L. proveo vrijeme od 27. ožujka do 14. kolovoza 1992. kada je razmijenjen dakle ukupno 141 dan, da je u trenutku zarobljavanja bio star 32 godine. Kako je nesporno da su štetni događaj uzrokovali pripadnici HOS i to temeljem čl. 1 i 2 Zakona

o odgovornosti R. H. za štetu uzrokovanu od pripadnika H.

oružanih i redarstvenih snaga tijekom D. rata za ovu štetu odgovara

R. H.. S obzirom na iznijeto i postavljen je tužbeni zahtjev zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kako je to i navedeno u izreci ove presude.

2.U svom odgovoru na tužbu od 29. studenoga 2019. zz tuženika je naveo da osporava predmetni tužbeni zahtjev, da iz pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu br. K-RZ-2/17 od 24. travnja 2017. proizlazi da je tužitelj u prvoj polovini 1992. bio zatočen kao ratni zarobljenik u vojnom zatvoru L. u S. te da je bio izvrgnutom psihofizičkom dostavljanju od strane službenih vojnih osoba. Isto tako je navedeno da uslijed pretrpljenog zlostavljanja zasigurno je došlo do povrede pravo osobno tužitelja međutim, tijekom postupka da je potrebno utvrditi težinu povreda koju je tužitelj zadobio odnosno kvalifikatorne kriterije (jačina i trajanje) povredom izazvanih fizičkim boli, duševnih boli i straha jer o tome ovisi utvrđivanje visine pravične novčane naknade koja bi pripala tužitelju. Tužena se nije usprotivila provođenju medicinskog vještačenja.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, dokaz o predaji zahtjeva, dopis kojim se prijedlog odbija od strane Dorha, pregledom spisa Županijskog suda u Splita K-RZ -2-17 Potvrda M. K. C. križa (Z., 19.03.1996) o registraciji

31.03.1992. i oslobođenje 14.08.1992., . Otpusno pismo VB M.-

kirurgija o liječenju,. od 03.09.1992 do 14.09.1992., Otpusno pismo sa epikrizom od 14.09. do 20.10.1992g, Nalaz 30.12.2002. nalaz kardiologa, Uputnica za pregled i liječenje od 29.03.1993., Nalaz od 03.07.1996. VP. Nalaz od 22.07.1996.

VP, Nalaz VB od 18.02.1997. g. ortopeda, Nalaz 21.03. 1997,

neuropsihijatra-ptsp, Otpusno pismo iz bolnice T. od 12.01.1999 do 18.01.1999. gd psihovegetetivni sindrom, Otpusnica iz bolnice T. od 06.09.2002. do 13.09.2002., Ehokardiogram 08.04.2003. indicirana koronografija, Klinika za kardiologiju nalaz i liječenje od 28.05. do 05.06.2003. godine, Kontrolni nalaz od 29.10.2003., Nalaz D. Z. C. za mentalno zdravlje od

29.10.2003. g.,.Otpusno pismo sa epikrizom od 29.10. do 26.11.2003 g ( 28 dana, Kontrolni nalaz 15.09.2004. C. za mentalno zdravlje, Otpusno pismo sa epikrizom od 27.05. do 07.07.2005 ( 40 dana), Kontrolni nalaz 08.06.2005., Nalaz neuropsihologa 22.11.2005., Uputnica za traumatologa – ortopeda 02.07.2006.

2. Nalaz neuropsihijatra 07.07.2007. C. za rehabilitaciju žrtava torture, Foto dokumentacija naruženja, Specijalistički nalaz od 13.06.2011-psihijatar, 5. Specijalistički nalaz od 23.09.2011-psihijatar, Specijalistički nalaza 05.04.2019. psihijatar, Zdravstveni karton sa dijagnozom i kontinuiranom terapijom, te nalaz i mišljenje sudskih vještaka I. U. spec. psihijatra, dr. A. M. spec. neurologa i dr. Ž. B. spec. neurokirurga.

4.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5.Pun. parničnih stranaka su popisali trošak.

6.Iz ovako provedenog dokaznog postupka nije sporan pasivna legitimacija i osnov odgovornosti.

7.Iz ovako provedenog dokaznog postupka je sporna visina štete.

8.U odnosu na visinu štete sud je izveo dokaz vještačenjem po sudskim vještacima dr. I. U. spec. psihijatra, dr. A. M. spec. neurologa i dr. Ž.

B. spec. neurokirurga i profesorice D. D..

9.Čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112,99 i 88/01) koji se primjenjuju sukladno odredbi čl. 1163 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08) propisano je da za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda i časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe te za strah sud će ako nađe da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade materijalne štete a i kad nje nema.

10.Dr. I. U. u svom nalaz i mišljenju od 17. studenoga 2020. je naveo da oštečenik je u zarobljeništvu proveo 141 dan. Bio je izložen mučenju kako je već navedeno, što posebno uključuje prijetnje preživljavanju i potpunu egzistencijsku neizvjesnost. Procjenjujući doživljaj straha, tjeskobe i životne ugroženosti procjenjujem da je strah jakog intenziteta proživljavao ukupno u trajanju od tri dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od dva tjedna i strah blagog intenziteta u trajanju od četiri tjedna ukupno tijekom 1992. godine. Od 1993 godine nadalje ocjenjujem da oštečenik povremeno i kratkotrajno trpi strahove koje procjenjujem do dva tjedna godišnje. Zbog povreda prava osobnosti na integritet vlastite ličnosti uslijed duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, smatram da to smanjenje iznosi 30 % trajno. Navedeno se odnosi na psihički aspekt pretrpljenih patnji, čemu treba pribrojiti procjenu pretrpljenih boli neurologa i neurokirurga. Sve navedeno trajno je i bitno oštetilo i tjelesno i psihičko funkcioniranje oštečenika.

11.U svom nalazu i mišljenju od 05. rujna 2020. sudski vještaci dr. A. M.

spec. neurolog i dr. Ž. B. spec. neurokirurg su naveli:

Medicinska dokumentacija, poglavito ona koja bi se odnosila i bila neposredno povezana uz boravak u zarobljeništvu nije dostupna ili uopće ne postoji, pa je sve dalje temeljeno na dokumentaciji koja je dostupna, makar, možebitno i nedostatna. Razvidno je, da je tužitelj 4 dana po internaciji u L. registriran i redovito posjećivan po delegatu MCK tj. od 31. 03. 1992. do razmjene 14.

08.1992. Nadalje razvidno je da je po razmjeni i reputrijaciji pravo javljanje liječniku (VB M.) uslijedilo 03. 11. 1992. god. tj. oko 20-tak dana nakon oslobođenja iz zarobljeništva. Tada je zadržan na bolničkome liječenju 17 dana pod dijagnozama: Natuk prsišta i oba donja uda, Sanirani prijelomi 4., 7. rebra desno i Unutarnje oštećenje desnog koljena. Iz te dokumentacije nije razvidno da je rađena radiološka obrada (primjerice rtg. CT ili sl) na čemu bi se temeljile dijagnoze, poglavito ona Sanirani prijelomi 4., 7. rebra desno. Tako ova dijagnoza ostaje upitnom, tj. bez objektivizacije, što ju stavlja u razinu dijagnoze Natuk prsišta i oba donja uda, koja je očito postavljen temeljem iskaza tužitelja. Naime natuk je dijagnoza koju je objektivno moguće postaviti kliničkim pregledom neposredno ili kraći period nakon ozljeđivanja, a ne više mjeseci ili dana nakon možebitne ozljede. Kako "sanirani prijelomi rebara"nisu objektivno utvrđeni dolazi i do nesklada u samim dijagnozama koje su s tim povezane. Naime, u prvoj hospitalizaciji navodi se dijagnoza: Sanirani prijelomi 4., 7. rebra desno, a potom, u nastavku liječenja rehabilitacije navodi se dijagnoza: Stanje nakon saniranih prijeloma 4. 7. rebra desno ( ne prijelom 2 rebra, već prijelom 4 rabra) Tako ove dijagnoze nisu utvrđene, niti objektivizirane, pa ih tako, u daljnjem vještačenju treba tumačiti. Potrebno je ponešto reći i o dijagnozi: Unutarnje oštećenje desnog koljena koja se navodi u prvoj hospitalizaciji, pozom se više ne spominje sve do u nalazu fizijatra od 22.07.1996. god., kada se postavlja dijagnoza Degenerativne promjene lijevog koljena nakon ozljeđivanja. Potonja dijagnoza govori o degenerativnim promjenama lijevog koljena, a ne desnoga koje je, za prve hospitalizacije, bilo označeno kao oštećeno. Tako bi i ovu dijagnozu, odnosno nalaz na lijevome koljenu trebalo tumačiti kao posljedice degenerativnih, a ne poslijetraumatskih promjena. Dijagnoza: Stanje iza potresa mozga, postavljena po fizijatru 22.07.1996. god.,dakle gotovo 2 god. po oslobađanju, posve je neutemeljena i možebitno nastala na iskazu tužitelja da je tijekom zarobljeništva pretrpio ozljede glave sa gubitkom svijesti. Naime, potres mozga je ozljeda čije znakova i simptome može ustanoviti liječnik koji pregleda ozlijeđenu osobu kratko po ozljeđivanju. Kako je to ozljeda koja je po definiciji bez uočljive posljedice, nije ju moguće tako dugo nakon što bi se dogodila, ispravno dijagnosticirati. Također su i dijagnoze Ograničenje kretnje desnog ručnog zgloba i Ograničenje kretnji 3. prsta lijeve šake nakon ozljeđivanja postavljene po fizijatru gotovo 2 god. nakon oslobađanja iz zarobljeništva, nepovezive s događanjima za boravka u L. stoga što ranije, kod prve i druge hospitalizacije liječnici, poput ortopeda pa i fizijatar takvo što ne navodi ili ne uočava. Po prvi put, fizijatar navodi (nalaz od 22.07.1996. god) Tegobe u križima. Očekivati je da bi "zdrava" osoba u toj životnoj dobi (tada 36 god.) mogla imati takove tegobe povezane s degenerativnim promjenama. Tužitelj je, početkom 2000.-ih (preko 15.god. od oslobađanja iz zarobljeništva) obrađivan i liječen radi srčanih tegoba. U Otpusnome pismu iz K. za kardiologiju VMA, gdje je liječen od 28.05. 2003. god. do 5..06. 2003. god. navodi se: ima bolove u grudnom košu od 1992.g nakon serijskog prijeloma 7 rebra. "Od pre 2.godine tegobe u izraženije…" "Od faktora rizika za KVB: pušenje, gojaznost, arterijska hipertenzija, porodično opterećenje, granične vrednosti lipida u krvi. Isključena je, dakle, sumnja na infarkt, a navode se faktori rizika za KVB (kardiovaskularne bolesti, što je nepovezano s predmetom vještačenja. Zaključiti je da je tužitelj, tijekom zarobljeništva, vjerojatno, zadobio ozljede, radi kojih se javio liječniku 20-tak dana po oslobadanju, da se iste nisu više mogle objektivno i ustanoviti.

Slijedom svega naprijed rečenoga, te citirane dokumentacije, zaključiti je:

12.Bolovi (u različitim vremenima skupno); jakog intenziteta 2 dana, srednje jakosti 7 dana, slabog intenziteta 15 dana. Naruženost nije izostala, trajne posljedice nisu zaostale.

13.Cijeneći nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. A. M. i dr. Ž. B. koji su u svom nalazu i mišljenju naveli da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta sedam dana i lakog 15 dana, te cijeneći duljinu trajanja i vrstu bolova sud je tužitelju s osnova pretrpljenih bolova dosudio iznos od 5.500,00 kn.

14.Sudski vještaci dr. A. M. i Ž. B. nisu našli niti umanjenje životnih aktivnosti niti naruženosti.

15.Cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. I. U. koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj trpio strah jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 14 dana, te lakog intenziteta 28 dana, te cijeneći duljinu trajanja i vrstu straha sud je tužitelju s osnova pretrpljenog straha dosudio iznos od 10.000,00 kn.

16.Cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. I. U. spec. i neuropsihijatra koji je ču svom nalazu i mišljenju naveo da je kod tužitelja zaostalo umanjenje životnih aktivnosti od 30 posto to je sud tužitelju s osnova duševnih boli zbog umanjenja životnih aktivnosti dosudio iznos od 33.000,00 kn.

17.Ukupno je sud tužitelju s osnova naknade nematerijalne štete dosudio iznos od 48.500,00 kn dok ga je za više traženo odbio kao sa neosnovanim..

18.Cijeneći činjenicu da je tužitelj bio u pritvoru ukupno 141 dan to mu je zbog pretrpljenih duševnih bolova dosudio iznos od 158.625,00 kn.

19. S obzirom na sve izneseno sud je tužitelju na ime nematerijalne štete dosudio iznos od 207.125,00 kn koji iznos je i naveden u izreci ove presude dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovanim.

20.Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

21.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a a isti troškovi se sastoje na strani tužitelja od sastava prijedloga o mirnom postupku 500 bodova, sastava tužbe 500 bodova, sastava podneska od 14. svibnja 2021. 500 bodova, pristupa na ročište od 31. siječnja 2020. 500 bodova, te pristupa na ročište od 20. svibnja 2020. 500 bodova odnosno ukupno 2.500 bodova, što uz vrijednost boda s paušalom od 10,00 kn daje iznos od 25.000,00 kn koji iznos je uvećan na ime 25 % PDV odnosno 6.250,00 kn. Odnosno ukupno 31.250,00 kn.

22.Kako je tužitelj uspio u parnici s oko 50 % to mu je trebalo dosuditi 50 % od gore navedenog troška odnosno 15.625,00 kn.

23.Trošak tuženika u ovom predmetu predstavlja sastav odgovora na tužbu 500 bodova, pristupa na ročište od 31. siječnja 2020. 500 bodova, pristupa na ročište od 20. svibnja 2021. 500 bodova odnosno ukupno 1500 bodova, što uz vrijednost boda s paušalom od 10,00 kn daje iznos od 15.000,00 kn.

24.Kako je tuženik uspio u parnici s oko 50 % to mu je trebalo dosuditi 50 % od gore navedenog troška odnosno 7.500,00 kn.

25.Vrši se prijeboj troška tužitelja i troška tuženika te se dolazi do iznosa od 8.125,00 kn koji iznos je i određen u izreci ove presude.

U S., 02. srpnja 2021.

S U D A C

DRAGAN RAMLJAK v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda za županijski sud u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženiku ad 1, pun. tuženika ad 2