REPUBLIKA HRVATSKA

P-2409/20

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna sveti križ-Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 V. R. iz S., OIB:…

i pod 2 V. R. iz S., OIB: … oboje zastupani po pun. N. J. odvj. u Splitu, protiv tuženika

N. P. iz S., OIB: .. zastupan po pun. I.

Š. odvj. u S., radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave održane dana 04. lipnja 2021. god., u prisustvu pun. tužitelja pod 1 i pod 2 N. J. odvj. u S. i zamj. pun. tuženika I. B. odvj. vjež. u S., dana 02. srpnja 2021. godine,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi;

"Utvrđuje se da su ništetni i da nemaju pravne učinke između parničnih stranaka:

-Ugovor o kupoprodaji motornog vozila zaključen dana 05. 10. 2016. god., između pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 pok. P. R., OIB: S., kao prodavatelja sa jedne strane, i tužene

N. P., OIB:.., iz S., kao kupca s druge

strane, koji je ovjeren od javnog bilježnika I. B. iz S. pod posl. br. OV- 4862/16.

- Ugovor o kupoprodaji zaključen dana 22. 11. 2016. god., između pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 pok. P. R., OIB:. . iz S.,

kao prodavatelja sa jedne strane, i tužene N. P., OIB:.., iz Skao kupca s druge strane, koji je ovjeren od

javnog bilježnika M. P. iz S. pod posl. br. OV-6250/16.

- Ugovor o kupoprodaji zaključen dana 12. 01. 2017. god., između pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 pok. P. R., OIB:. . iz S.,

kao prodavatelja sa jedne strane, i tužene N. P., OIB: iz S., kao kupca s druge strane, koji je ovjeren od

javnog bilježnika M. P. iz S. pod posl. br. OV-175/17."

II Nalaže se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu izvršiti brisanje uknjižbe prava vlasništva s imena tuženika za cijelo, na nekretnini označenoj kao čest.zem. 335/39, zgrada, , upisane u Z.U. 14874, K.O. S., rbr. 34, suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-34), stan na VIII (osmom) katu, označen br. 23, u površini od 64,78 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, lođe, predsoblja i hodnika, anagrafske oznake te se nalaže uspostava prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja na način da se izvrši uknjižba prava vlasništva iste nekretnine na ime pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 P. R., OIB: … iz S., za

cijelo.

III Nalaže se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu i u katastru nekretnina izvršiti brisanje uknjižbe prava vlasništva s imena tuženika za cijelo, na nekretnini označenoj kao katastarska čestica 219/1, selo, kuća selo, površine 22 m2, zgrada površine 10 m2, katastarske čestice 219/2, selo, dvor, površine 6 m2, i katastarske čestice 219/6, selo, stepenište, površine 6 m2, sve K.O. D. S., o. Š., upisane u posjedovni list br. 1006 i 1421, K.O. D. S., te se nalaže uspostava prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja na način da se izvrši uknjižba prava vlasništva iste nekretnine na ime pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 P.

R., OIB:… iz S., za cijelo.

IV Nalaže se u evidenciji o registriranim vozilima MUP-a izvršiti brisanje upisa prava vlasništva s imena tuženika za cijelo, na motornom vozilu R. C., registarskih oznake S., broj šasije V., boja vozila zelena-

s efektom, datum prve registracije 16.05.2005.god., te se nalaže uspostava prijašnjega evidencijskog stanja na način da se izvrši upis prava vlasništva istog vozila na ime pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 P. R., OIB: … iz Splita, za cijelo.

V Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

Pravni prednik tužitelja pod 1 i pod 2 pok. P. R. je dana 15. studenog 2018. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tužene u kojoj navodi da su dana 05.10.2016.god., tužitelj i tužena sklopili ugovor o kupoprodaji motornog vozila R. C., reg. oznake S. M., br. šasije V., boja vozila

zelena s efektom, datum prve reistracije 16.05.2005.god., koji je ovjeren od javnog bilježnika I. B. iz S., pod posl.br. Ov-4862/16, a u kojem je ugovoru navedeno da tužitelj prodaje, a tužena kupuje rečeno vozilo za kupoprodajnu cijenu od 10.000,00 kn.

Dana 22.11.2016.god., stranke su sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao čest.zem. 335/39, zgrada, upisane u Z.U. 14874, K.O. S., rbr 34, suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-34), stan na VIII (osmom) katu, označen br. 23, u površini od 64,78 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, lođe, predsoblja i hodnika, anagrafske oznake Ostravska 4, koji je ovjeren kod javnog bilježnika M. P. iz S.,

pod posl.br. Ov-6250/16, a u kojem je ugovoru navedeno da tužitelj prodaje, a tužena kupuje rečenu nekretninu za kupoprodajnu cijenu od 48.750,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.

Dana 12.01.2017.god., stranke su sklopile i ugovor o kupoprodaji nekretnine koja je kod Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar S., Odjel za katastar nekretnina S., upisana kao kat.čest. 219/1, selo, kuća selo, površine 22 m2, zgrada površine 10 m2, kat.čest. 219/2, selo, dvor, površine 6 m2, i kat.čest. 219/6, selo, stepenište, površine 6 m2, sve K.O. D. S., O. Š., upisane u posjedovni list br. 1006 i 1421 K.O. D. S., koji je ugovor ovjeren od javnog bilježnika M. P. iz S. pod pos.br. Ov-175/17, i u kojem je navedeno da tužitelj prodaje, a tuženik kupuje rečenu nekretninu za kupoprodajnu cijenu od 20.000,00 Eur u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju H.B. na dan isplate.

Međutim, navedeni ugovori su ništetni i ne proizvode pravne učinke. Radi se o prividnim ugovorima jer među strankama nikada nije stvarno dogovorena kupoprodaja, već je stvarni usmeni dogovor među njima bio posve drukčiji. Tužitelju nikada nije bila isplaćena nikakva kupoprodajna cijena, niti je tužena ikada stupila u posjed navodno kupljenih nekretnina i motornog vozila, već je u posjedu istih ostao tužitelj.

Naime, stranke su nekoć bile u partnerskoj vezi, a nakon što je ista okončana, tužena je ostala raditi duži niz godina kod tužitelja kao kućna pomoćnica, jer mu je to bilo potrebno s obzirom na njegovu dob, narušeno zdravstveno stanje, i obiteljsku situaciju. Slijedom tih okolnosti, stranke su se usmeno dogovorile da će tužena doživotno brinuti o tužitelju, a da će joj on zauzvrat prenijeti u vlasništvo dio svoje imovine. Tužitelj je kao neuka osoba i čovjek labilnog psihičkog stanja, pristao na nagovor tužene taj usmeni dogovor pretočiti u formu spornih kupoprodajnih ugovora.

No, u ljeto 2018.god., između stranaka je došlo do razmirica, te je tužena napustila tužitelja izigravši tako njegovo povjerenje i njihov stvarni dogovor, dok je tužitelj ostao sam, bez tuđe njege i pomoći koju je sebi htio priskrbiti, te bez vlasništva nad svom svojom nepokretnom imovinom koju je mukotrpno cijeli život stjecao, a ne dobivši pritom zauzvrat ni kune.

Tužena se je uknjižila u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnog stana, te se je upisala u katastru kao vlasnik predmetne kuće na Š., budući da za K.O. D. S. nije osnovana zemljišna knjiga, a ujedno se je upisala i u evidenciju MUP- a kao vlasnik predmetnog motornog vozila.

Odredbom čl. 285 Zakona o obveznim odnosima, propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, dok je odredbom čl. 329 st. 1, propisano da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

U konkretnom slučaju predmetni ugovori ne proizvode pravne učinke jer su prividni, a pored toga i predstavljaju zelenaške pravne poslove jer su ostvarene sve pretpostavke predviđene odredbom čl. 329 st. 1 ZOO-a.

Odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Odredbom čl. 129. st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama, propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa, i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba), sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

Slijedom navedenog, pravni prednik tužitelja pod 1 i pod 2 je predložio sudu da donese odluku kojom se utvrđuje da su ništetni i da nemaju pravne učinke između parničnih stranaka: ugovor o kupoprodaji motornog vozila zaključen dana 05.10.2016.god., koji je ovjeren kod javnog bilježnika I. B. iz S. pod posl.br. Ov-4862/16, ugovor o kupoprodaji zaključen dana 22.11.2016.god., koji je ovjeren kod javnog bilježnika M. P. iz S. pod posl.br. Ov-6250/16, i ugovor o kupoprodaji zaključen dana 12.01.2017.god., koji je ovjeren kod javnog bilježnika M. P. iz S. pod posl.br. Ov-175/17.

Pravni prednik tužitelja pod 1 i pod 2 je predložio sudu da donese i odluku kojom se nalaže u zemljišnim knjigama ovog suda izvršiti brisanje uknjižbe prava vlasništva s imena tužene na nekretnini označenoj kao čest.zem. 335/39, zgrada, upisane u Z.U. 14874, K.O. S., rbr 34, suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-34), stan na VIII (osmom) katu, označen br. 23, u površini od 64,78 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, lođe, predsoblja i hodnika, anagrafske oznake te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se izvrši uknjižba prava vlasništva iste nekretnine na ime pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2.

Pravni prednik tužitelja pod 1 i pod 2 je predložio sudu da donese i odluku kojom se nalaže u zemljišnim knjigama ovog suda i u katastru nekretnina izvršiti brisanje uknjižbe prava vlasništva s imena tužene na nekretnini označenoj kao kat.čest. 219/1, selo, kuća selo, površine 22 m2, zgrada površine 10 m2, kat.čest. 219/2, selo, dvor, površine 6 m2, i kat.čest. 219/6, selo, stepenište, površine 6 m2, sve K.O. D. S., O. Š., upisane u posjedovni list br. 1006 i 1421 K.O. D.

S., te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se izvrši uknjižba prava vlasništva iste nekretnine na ime pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2.

Pravni prednik tužitelja pod 1 i pod 2 je predložio sudu da donese i odluku kojom se nalaže u evidenciji o registriranim vozilima MUP-a izvršiti brisanje upisa prava vlasništva s imena tužene na motornom vozilu R. C., reg. oznake S. , br. šasije V., boja vozila zelena s efektom, datum prve

registracije 16.05.2005.god., te uspostava prijašnjega evidencijskog stanja na način da se izvrši upis prava vlasništva istog vozila na ime pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2.

U odgovoru na tužbu od 11.lipnja 2019.god., tužena navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao netočnom. Predložila je da sud u daljnjem tijeku postupka izvede dokaz saslušanjem parničnih stranaka i odvjetnice S. M.

B. na okolnosti sklapanja predmetnih ugovora.

Na pripremnom ročištu dana 14. lipnja 2019.god., prednik tužitelja pod 1 i pod 2 je predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka Z. R., V. B., i

to na okolnosti sklapanja spornih pravnih poslova i zdravstvenog stanja prednika tužitelja u vrijeme sklapanja spornih pravnih poslova, kao i dokaz saslušanjem odvjetnice S. M. B. jer je ona sastavljala sporne ugovore. Predložio je i da se od Porezne uprave zatraži podatak o tržišnoj vrijednosti nekretnina koje su predmet spornih ugovora, te da se izvede dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost zdravstvenog stanja prednika tužitelja pod 1 i pod 2 u vrijeme sklapanja spornih ugovora.

Tužena je na istom ročištu predložila da se od nadležne Porezne uprave zatraži podatak da li su po osnovi predmetnih pravnih poslova donesena porezna rješenja, te da li je tužena postupila po istim poreznim rješenjima.

U podnesku od 09. srpnja 2019.god., tužena navodi da je istinit navod da su stranke zaključile ugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika M. P. pod.br. Ov-6250/16, dana 22.11.2016.godine. Temeljem predmetnog ugovora je prednik tužitelja pod 1 i pod 2, kao prodavatelj prodao tuženoj stan na VIII katu, anagrafske oznake …za kupoprodajnu cijenu od 48.750,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti, a tužena je zaključenjem predmetnog ugovora isplatila kupoprodajnu cijenu predniku tužitelja pod 1 i pod 2, koji joj je izdao tabularnu izjavu, odnosno ovlastio da temeljem ugovora ishodi u zemljišnoj knjizi nadležnog suda uknjižbu prava vlasništva. Navodi da je podnijela sudu prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva, te je ovaj sud donio rješenje posl.br. Z-30709/16 dana 30.11. 2016.god., kojim se dopušta uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini uz istodobno brisanje tog prava sa imena prednika tužitelja pod 1 i pod 2, te je platila pristojbu na rješenje, kao i sve druge troškove temeljem predmetnog ugovora. Za potrebe predmetne kupoprodaje, prednik tužitelja pod 1 i pod 2 je od tvrtke ovlaštene za izdavanje energetskih certifikata ishodio energetski certifikat stambene zgrade, i to baš stana u stambenoj zgradi u S., te je platio račun za izdavanje istog certifikata (a što po uobičajenoj praksi mora pribaviti prodavatelj u cilju prodaje nekretnine). Tuženoj je razrezan porez, te je isti platila sukladno poreznom rješenju u visini od 9.597,44 kn.

Navodi da je priprema predmetnog ugovora trajala neko vrijeme, radi čega je prednik tužitelja zajedno sa tuženoj u nekoliko navrata posjećivao odvjetnički ured radi pripreme predmetne prodaje, odnosno pribavljanja sve potrebne dokumentacije. Prednik tužitelja je htio zaključiti predmetni ugovor, i on je taj koji je inzistirao na sklapanju ugovora, kontaktirao s odvjetnicom, odveo tuženu odvjetnici, prikupljao potrebnu dokumentaciju, i na kraju zaključio ugovor i ovjerio ga kod javnog bilježnika.

Istina je da je tužena nekoć bila u partnerskoj vezi sa prednikom tužitelja, međutim ista je okončana, a tužena je i nakon toga brinula o predniku tužitelja, pomagala mu oko pripreme hrane, održavanja kuće, brige o njegovom zdravstvenom stanju, i radila sve što je bilo potrebno da bi isti imao kvalitetan život. Stanovala je sa njim u kući na Š., i u S..

Tužena ističe da je predmetni ugovor zaključen voljom prednika tužitelja. Temeljem predmetnog ugovora, i to čl. 3.3, prednik tužitelja ima pravo osnovati stvarni teret prava doživotnog stanovanja u svoju korist, dok se člankom 3.4, tužena kao kupac obvezala da prednik tužitelja isti stan može nesmetano dožitvotno koristiti za stanovanje. Upravo radi ove odredbe, odnosno činjenice da je tužena stekla vlasništvo s ograničenjem u korist doživotnog prava stanovanja prednika tužitelja u predmetnom stanu, kupoprodajna cijena stana je manja od tržišne cijene stana, budući je pravo vlasništva limitirano i neizvjestan je trenutak kada će vlasnik moći raspolagati svojom imovinom.

U odnosu na tvrdnju daje prednik tužitelja kao neuka osoba i čovjek labilnog psihičkog stanja pristao na nagovor tužene taj usmeni dogovor pretočiti u formu spornih kupoprodajnih ugovora, tužena ističe kako je ista u cijelosti neosnovana, budući da je u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora upravo prednik tužitelja odveo tuženu kod odvjetnice, te inzistirao na sklapanju predmetnog ugovora, učinio sve predradnje koje su bile potrebne radi zaključenja ugovora i radi uknjižbe prava vlasništva na ime tužene.

Predmetni ugovor ne predstavlja prividan ugovor ni po kojem osnovu, budući su stranke htjele zaključenje upravo ugovora o kupoprodaji, o istom se konzultirale s odvjetnikom, te ga na kraju i realizirale.

U odnosu na tvrdnju da bi se radilo o zelenaškim pravnim poslovima, tužena navodi da je ista u cijelosti promašena, budući da isti ugovor ne ispunjava niti jednu pretpostavku predviđenu odredbom čl. 329 st. 1 ZOO-a. Naime, predmetnom zakonskom odredbom je propisano da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde, ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. U slučaju da su ispunjeni zakonski uvjeti iz te zakonske odredbe, tada bi se radilo o zelenaškom ugovoru koji je ništetan. Međutim , predmetni ugovor nije zelenaški ugovor. Predmetni ugovor je sklopljen u vrijeme kada je prednik tužitelja bio potpuno zdrav, svjestan svih pravnih posljedica zaključenja predmetnog ugovora, koji je sklopljen nakon višestrukih konzultacija s odvjetnicom kojoj je na kraju dat nalog da sačini predmetne ugovore, koji je upozoren na sve odredbe ugovora, ugovor mu je pročitan, te je upoznat s pravnim posljedicama istoga.

U odnosu na kuću na otoku Š., tužena ističe da je istinit navod da su stranke zaključile ugovor o kupoprodaji kuće na otoku Š.. Kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu je iznosila 20.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti, koju cijenu je tužena isplatila predniku tužitelja. Temeljem odredbe čl. 5 ugovora, stranke su sporazumno dogovorile stvarno osnivanje tereta prava doživotnog stanovanja prodavatelja-prednika tužitelja, a što se je odrazilo i na visinu kupoprodajne cijene (baš kao i u odnosu na predmetni stan). Temeljem čl. 6, prednik tužitelja je ovlastio tuženu da ishodi u zemljišnoj knjizi ovog suda uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Za predmetnu nekretninu je prednik tužitelja dao izraditi energetski certifikat, koji je sačinjen od strane tvrtke E. j.d.o.o. S..

Na temelju istoga ugovora je tužena izvršila upis prava kod Državne geodetske uprave, dok je kod zemljišnoknjižnog odjela odbijena sa prijedlogom iz razloga navedenih u rješenju, radi čega je na teren izašao geodet koji je pristupio pripremanju geodetskog elaborata radi uknjižbe predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, te radi uknjižbe prava vlasništva na istoj. U cijelom tom postupku od početka je sudjelovao prednik tužitelja, te je isti poduzimao sve radnje u cilju uknjižbe tužene na predmetnoj nekretnini (uključujući i sačinjavanje potrebne tehničke dokumentacije koja se tiče predmetne nekretnine, radi upisa iste u zk. stanju i upisa stanja vlasništva na istoj temeljem postojeće dokumentacije). Dakle, razvidno je kako se u predmetnoj pravnoj stvari ne radi o fiktivnom ugovoru, niti o zelenaškom ugovoru.

Tužena ističe da je prednik tužitelja imao volju i želju zaključiti predmetne ugovore. Stranke su dogovorno zaključile predmetne ugovore. Prednik tužitelja je poduzeo čitav niz radnji prije zaključenja predmetnih ugovora kako bi mogao pristupiti zaključenju istih (izdavanje energetskih certifikata, prikupljanje dokumentacije za kuću na Šolti u cilju uknjižbe prava vlasništva, pozivanje geodeta na lice mjesta radi sačinjavanja geodetskog elaborata i usklađivanja podataka sa katastrom i dr.).

Navodi da je isplatila prednika tužitelja novcem kojega je imala, a dio novca joj je dala kći M. B. i zet I. B., koji su bili u posjedu gotovine, a nakon prodaje poslovnog prostora u T. (u prilogu ugovor o kupoprodaji). Upoznala je prednika tužitelja prije petnaest godina. U početku su bili u ljubavnoj vezi, nakon prestanka emotivne veze su ostali dragi prijatelji, bila je domaćica u njihovom domu, živjela s njim kako u S. tako i na Š.. Svaki dan je kuhala i pospremala predniku tužitelja, donosila mu namirnice, brinula se o njegovom zdravstvenom stanju, brinula o svim njegovim potrebama na najbolji način.

U podnesku od 29.kolovoza 2019. god., prednik tužitelja navodi da nije istina da je tužena isplatila kupoprodajnu cijenu po spornim ugovorima. To proizlazi već iz samog teksta spornih ugovora, budući da u istima ne postoji odredba kojom prednik tužitelja kao prodavatelj, potvrđuje da bi od kupca primio kupoprodajnu cijenu, što je vrlo indikativno uzme li se u obzir da su ugovori sastavljeni od odvjetnika. Naprosto je nemoguće da se odvjetniku potkrade greška na način da se kod ugovora kojim je predviđena isplata trenutkom zaključenja, to ne konstatira izričitom odredbom kojom isplatu potvrđuje stranka koja je primila novčani iznos.

U spornom ugovoru od 22.11. 2016.god., u odredbi 3.2 je navedeno da se kupac obvezuje u trenutku sklapanja ovoga ugovora isplatiti prodavatelju cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, dok je u odredbi 5.2 navedeno da će kupac biti uveden u posjed danom zaključenja ugovora i plaćanja kupoprodajne cijene u cijelosti, a prije toga ne može zahtijevati predaju u posjed.

Jednako tako u spornom ugovoru od 12.01.2017.god., u odredbi 3.2 je navedeno da će kupac kupoprodajnu cijenu isplatiti prodavatelju u gotovini u trenutku zaključenja ovoga ugovora, dok je u odredbi 7.1 navedeno da će kupac biti uveden u posjed danom potpisivanja ovog ugovora i isplatom kupoprodajne cijene, a prije toga ne može zahtijevati predaju u posjed.

S obzirom na tvrdnje tužene da je do isplate kupoprodajne cijene došlo već prilikom zaključenja ugovora, za zaključiti je da se radi o neuobičajenim i time indikativnim ugovornim odredbama, jer da su tvrdnje tužene istinite, u tom bi slučaju svaki odvjetnik u ugovor uglavio jednostavnu izričitu izjavu prodavatelja o primitku cjelokupne kupoprodajne cijene, ali takve izjave u tekstu spornih ugovora nema. Teško je povjerovati da je riječ o odvjetničkoj pogrešci, već ovakve neobične ugovorne formulacije upućuju na specifičnost spornog obveznopravnog odnosa, odnosno ukazuju na to da tekst spornih ugovora ne odražava potpuno stvarnu volju stranaka, te da se iza pisane forme krije i usmeni ugovorni sadržaj, a što sve samo po sebi naznačuje prividnost spornih ugovora.

Pozivanje tužene na postojanje energetskih certifikata, rješenja o uknjižbi i poreznih rješenja je promašeno, jer svrha prividnih ugovora jest stvaranje dojma prema vani da je ostvaren ugovor koje stranke nisu stvarno sadržajno ugovorile, pa je prema tome očekivano od tužene, te joj ide u prilog to da je platila porez na promet nekretnina vezano za sporne ugovore. Prema tome, ove činjenice nisu od značaja za ocjenu prividnosti i valjanosti spornih ugovora.

Ne stoji tvrdnja da je prednik tužitelja htio sklapanje spornih ugovora, budući da su se stranke stvarno i izvan pisane forme dogovorile sadržajno znatno drugačije. Prednik tužitelja sigurno ne bi potpisao sporne kupoprodajne ugovore da nije bilo stvarnog usmenog dogovora s tuženom za koji je on očito olako povjerovao da će ga tužena ispoštovati, kao i da tužena nije lažnim obećanjima utjecala na motiv i pobudu kod tužitelja. Naposljetku je tužena izigrala povjerenje prednika tužitelja i stvarno postignuti dogovor, tako da je prestala izvršavati svoje stvarno ugovorene obveze prema predniku tužitelja, ostavivši ga samog, bez tuđe njege i pomoći koju je sebi htio priskrbiti, te bez vlasništva na svom svojom nepokretnom imovinom koju je mukotrpno cijeli život stjecao, a da pritom prednik tužitelja zauzvrat nije dobio niti kune.

U odnosu na tvrdnje tužene o tome kojim novcem da je isplatila prednika tužitelja, te na navodne dokaze o tome (kupoprodajne ugovore), prednik tužitelja ističe da je promašeno dokazivanje tužene porijekla navodno isplaćenog novca predniku tužitelja u situaciji kada uopće nije dokazano da bi prednik tužitelja bio isplaćen. Takvo je dokazivanje irelevantno. No unatoč tome valja primijetiti da je ugovor o kupoprodaji stana koji tužena dostavlja za dokaz stjecanja vlastitih novčanih sredstava, zaključen 03.01.2003.god., dakle više od trinaest godina od spornih ugovora, pa je životno neopravdano zaključivati da bi tužena ta novčana sredstva štedjela i upotrijebila ih baš za navodnu isplatu po spornim ugovorima. Iz ugovora o kupoprodaji od 07.01.2010.god., proizlazi da je zet tužene I. B., kupio nekretninu u T., dakle nije ju prodao i time stekao nekakva novčana sredstva, kako to tužena netočno navodi, a osim toga tom ugovoru nedostaje str. 2., pa nije vidljiva kupoprodajna cijena. Iz ovih pokušaja tužene se da naslutiti o njenoj nesavjesnosti i vjerodostojnosti, no kao što je već istaknuto, to sve i nije bitno jer tužitelj nije primio nikakav novac po spornim ugovorima, niti o tome postoji ikakav dokaz.

U odnosu na dokazne prijedloge tužene, ne protivi se saslušanju odvjetnice S. M. B., ali se protivi izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka M.

C., jer nije jasno na koje bi okolnosti trebao on iskazivati, kao i saslušanju I. i M. B., jer osim što nije jasno na koje bi se okolnosti oni trebali saslušati, riječ je o kćeri i zetu tužene, pa je očekivano da su isti pristrani, te da imaju interes za uspjeh tužene u ovoj parnici, pa njihovi iskazi ne bi bili vjerodostojni.

Slijedom iznesenog proizlazi da tužena nedorečenom argumentacijom iz svog podneska, nije opravdala očiglednu neobičnost spornih ugovora. Ostaje nejasno koji bi bio interes i stvarna pobuda prednika tužitelja na sklapanje spornih ugovora. Naime, životno je nelogično da bi prednik tužitelja kao dobro situiran čovjek starije životne dobi, koji ima u vlasništvu stan, kuću/vikendicu, automobil i prima solidnu mirovinu, imao interes zaključiti sporne kupoprodajne ugovore, te tako prodati svu svoju vrjedniju imovinu za samo trećinu tržišne vrijednosti.

Imajući u vidu da je prednik tužitelja stariji (72 god.), da mu ni dodatni novci, ni dodatna imovina nisu trebali, ali da je sam i slabijeg zdravstvenog stanja, to je njegov motiv i interes za dogovor s tuženom bio da sebi doživotno osigura njegu i pomoć, pa i društvo od osobe koju je poznavao i koja mu je bila od povjerenja, na što se je tužena i obvezala, a zauzvrat je bio odlučan po svojoj smrti svoju imovinu prepustiti tuženoj. Takav usmeni dogovor su stranke u dogovoru s odvjetnikom pretočile u formu spornih kupoprodajnih ugovora, jer je rečeno da bi to bio najbolji način da se po smrti tužitelja liše nasljeđivanja njegovi nasljednici, dva sina s kojima nije u dobrim odnosima, odnosno da se otkloni ili umanji mogućnost da dovede u pitanje stvarni dogovor među strankama. Za naglasiti je da je prednik tužitelja u to vrijeme imao problema s alkoholom i općim zdravstvenim stanjem, pa je njegova sposobnost za rasuđivanje bila najblaže rečeno narušena.

Slijedom svega iznesenog je jasno da sporni ugovori ne mogu opstati jer su ništetni iz više zakonskih razloga, stoga što su prividni, zelenaški, pa i sklopljeni pod nedopuštenom pobudom.

Na pripremnom ročištu dana 06. rujna 2019.god., prednik tužitelja je predložio saslušati u svojstvu svjedoka njegovu liječnicu opće prakse dr. M. L. D.

na okolnost njegovog zdravstvenog stanja u vrijeme sklapanja spornih pravnih poslova te je priložio u spis izvadak o mirovini na okolnost da je imao dovoljno sredstava za vlastito uzdržavanje, odnosno da nije imao financijske potrebe za sklapanjem spornih ugovora.

Tužena je na istom ročištu priložila u spis potvrdu o prijavi prebivališta od 15.12.2016.god., navodeći da je iz iste razvidno da ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana u S., Na istom ročištu je ponovno dostavila

u spis ugovor o kupoprodaji od 07.01.2010.god., navodeći da joj je prodavatelj iz tog ugovora I. B. darovao dio kupoprodajne cijene za podmirenje kupoprodajne cijene po predmetnim ugovorima o kupoprodaji.

Podneskom od 20.rujna 2019.god., prednik tužitelja je predložio u dokazne svrhe saslušati i svjedoka V. B. navodeći da ista ima neposredna saznanja o razgovoru vođenom između parničnih stranaka prije par dana, dakle nakon zaključenja postupka u ovoj pravnoj stvari, a iz kojeg razloga taj dokaz nije bio predložen na posljednjem pripremnom ročištu.

U sudsko psihijatrijskom vještvu od 13. listopada 2019.god., stalni sudski psihijatrijski vještak prim.mr.sc. Č. L. dr.med., navodi da je rješenjem suda imenovan kao stalni sudski vještak za psihijatriju, da izradi i dostavi pisani nalaz i mišljenje na okolnost sposobnosti za rasuđivanje prednika tužitelja, odnosno poslovne sposobnosti prednika tužitelja za sklapanje predmetnih ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 05. listopada 2016.god., o prodaji nekretnine od 22. studenog 2016.god., i ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. siječnja 2017. godine.

Vještak je po tom opisao sadržaj tužbe i odgovora na tužbu te navodi da je u spisu priložen zdravstveni karton pacijenta Specijalističke ordinacije obiteljske medicine M. L. D. dr.med.za razdoblje od 11.09.2012.– 12.06.2019.god.,

u kojem je navedeno 24.09.2012. – Th.Normabel 30 x 5 mg. Pp 1-2 x 1, 29.01.2014.

– Dg Atherosclerocis oblit ex inf utq., st.post op stenosis a carotis., KOPB., 25.03.2015. – Dg. Tn capitis pnacreatis?...Atherosclerosis generalisata (kao 4. dijagnoza), 27.07.2016. – Th. Normabel Tbl.30 x 5 mg. 1 x 1 pp., Sanval tbl. 30 x 10 0,0,1. pp., 20.08.2018. osjeća se slabo, nema snage, navodi da je u depresiji, odbija ići psihijatru. Navodi da je smršavio oko 10 kg od početka godine, moli potvrdu o kroničnoj terapiji (navodno će uskoro biti postupak na sudu), 29.08.2018. F 48 (neurastenija op.vještaka), 03.09.2018. F 51 (neorganski poremećaji spavanja op. vještaka), 02.10.2018. psihijatrijski pregled, odbija hospitalno liječenje F 32.2 (teška depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma op. vještaka) i ta dijagnoza se ponavlja kroz 2019.godinu.

Vještak nadalje navodi da su nam od svih podataka u ovakvim vještačenjima od najveće pomoći kod procjenjivanja, specijalistički psihijatrijski nalaz posebno oni što su kronološki bliži vremenu potpisivanja i sastavljanja spornog akta. Prednik tužitelja se je prema zdravstvenom kartonu liječio zbog povišenog srčanog tlaka, a imao je i povredu glave u rujnu 2012.god., suženje žila vrata, gastrične tegobe, srčane aritmije, kataraktu, smetnje s gušteračom (sumnja na tumor). Na nalazu interniste kod sumnje u tumor gušterače se navodi Atherosclerosis generalisata (kao 4. dijagnoza), prijelom vrata lijeve natkoljenice 28.02.2018.god., KOPB (kronične opstruktivne bolesti pluća op. vještaka). Od 02.10.2018. u kartonu se navodi i F 32.2 (teška depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma op. vještaka) iz zdravstvenog kartona se saznaje da je prednik tužitelja od 2012. god. u terapiji imao Normabel (anksiolitik). U nalazu od 27.07.2016. kao terapija se navodi: Th. Normabel tbl. (anksiolitik) Sanval tbl. (hipnotik). Od psihofarmaka od 2018.g. uzimao je i antidepresiv Cipralex. Iz njih slijede nalazi drugih specijalista i liječnika opće medicine. Dalje slijede pravnici (javni bilježnik) koji su dobili tijekom studiranja određeno znanje iz forenzičke psihijatrije.

Uzimajući u obzir sve navedene elemente, može se kazati da nije utvrđen dostatan skup elemenata koji bi doveo u pitanje ispunjenje osnovnih kriterija kod procjene psihičkih sposobnosti prednika tužitelja (da je osoba imala očuvan uvid kakav građanskopravni posao poduzima, da je znala što radi i da je shvaćala smisao i značenje kao i posljedice takve radnje, da je znala opseg i vrijednost imovine kojom raspolaže, kao i to da je znala tko su joj nasljednici, kome što ostavlja).

Definirajući voljne funkcije (međuostalim) kao "snagu" koja je potrebna pri opredjeljivanju za određeno rješenje između više mogućih, u slučaju prednika tužitelja nisu nađeni elementi koji bi u odnosu prema upravo navedenim sposobnostima doveli u pitanje njegovo postupanje odnosno vladanje vlastitim postupcima.

U analizi pitanja motivacije prednika tužitelja također nisu uočeni elementi koji bi u normalno–psihološkom smislu doveli u sumnju njegovo postupanje "tempore acti". Psihofarmaci koje je prednik tužitelja uzimao tijekom života (Normabel, Sanval, Cipralex i Fluzepam) nisu mogli dovesti do bilo kakvih smetnji što se tiče sposobnosti za rasuđivanje prednika tužitelja.

Vještak zaključuje da se iz medicinske dokumentacije priložene spisu ne nalazi podataka koji bi upućivali na neku duševnu bolest ili psihotički poremećaj koji bi po svojoj prirodi i intenzitetu dovodili u pitanje sposobnost rasuđivanja P. R. "tempre acti" 05.10.2016.god i 12.01.2017.godine. Uzevši u obzir sve navedene raspoložive podatke o psihičkom stanju P. R., smatra da u vrijeme potpisivanja spornih ugovora nije imao psihopatoloških smetnji koje bi utjecale na njegovu sposobnost za rasuđivanje, te slobodno odlučivanje.

Na raspravnom ročištu dana 24. rujna 2020.god., tužitelji navode da prigovaraju vještvu dr. L., te ističe kako je isto manjkavo jer je izostao vještakov osvrt na činjenicu da je pok. P. R. dugi niz godina bolovao od alkoholizma, pa tako i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora, a slijedom čega je i izostalo mišljenje vještaka o tome kako je alkoholizam utjecao na njegovo psihofizičko stanje. Navode da i ne tvrde da je pok. P. R. bio posve nesposoban za rasuđivanje, već da je uslijed dugotrajnog alkoholizma njegova sposobnost rasuđivanja bila narušena, a upravo su alkoholizam i samoća utjecali na njegovu zavisnost o tuđoj njezi i pomoći, a što mu je i bila pobuda za sklapanje spornih ugovora s tuženim. Predložili su pozvati vještaka da svoje vještvo iznese i dodatno usmeno obrazloži neposredno na sudskom ročištu.

Tužena na istom ročištu, a u cilju prikazivanja prave volje ranijeg prednika tužitelja, navodi da je netom prije svoje smrti iskazao volju da se predmetni spor okonča mirnim rješenjem, i to na način da isti povuče tužbu, a do koje realizacije nije došlo iz razloga činjenice smrti. Priložila je u spis u dovoljnom broju primjeraka e-mail korespondenciju s ovim punomoćnikom tužitelja.

Na istom ročišu su tužitelji osporili netom iznesene navode tužene, navodeći da je pok. P. R. otprilike mjesec dana prije svoje smrti završio u bolnici, a što je tužena očito pokušala zloupotrijebiti, pa ga je tek tada počela ponovno posjećivati i očito ponovno pokušala utjecati na njegove dispozicije, kao što je to učinila i prilikom zaključenja spornih ugovora. Imajući u vidu tadašnje zdravstveno stanje pok. P. R., i činjenica da je bio vezan za bolnički krevet i jedva govorio, dodatno govori o nesavjesnosti tužene.

U dopuni vještva na raspravnom ročištu dana 13.studenog 2020.god., sudski vještak prim.mr.sc. Č. L. dr.med., navodi da se iz zapisnika sa glavne rasprave od 24. rujna 2020. god., saznaje da su tužitelji komentirajući njegovo vještačenje naveli da je prednik tužitelja dugi niz godina bolovao od alkoholizma, pa su postavili pitanje da li je njegova sposobnost rasuđivanja bila narušena. Kao što je naveo u svom vještačenju, u spisu je bio priložen zdravstveni karton prednika tužitelja od rujna 2012. god., do lipnja 2019. godine. Kroz ovo razdoblje nije našao zapisa o alkoholizmu kao bolesti prednika tužitelja. Kao što je naveo u svom vještačenju i uvidom u zdravstveni karton, prednik tužitelja se je liječio zbog povišenog srčanog tlaka, imao je povredu glave u rujnu 2012. god., suženje žila vrata, gastrične tegobe, srčane aritmije, kataraktu, smetnje sa gušteračom i kroničnu opstruktivnu plućnu bolest. Kao što se vidi, nije bilo zapisa o alkoholizmu ili liječenju od alkoholizma.

Na posebno pitanje navodi da nije imao prilike pregledati prvotno označenog tužitelja pok. P. R., a niti je prilikom izrade vještva kontaktirao njegovu odabranu liječnicu opće prakse, jer to nije praksa prilikom izrade vještva za potrebe suda.

Na daljnje pitanje da li su nađene dijagnoze tipične za bolest alkoholizma, i da li se navedene dijagnoze mogu povezati s alkoholizmom kao bolešću, vještak navodi da je inače pitanje što to znači alkoholizam, i koje su posljedice bolesti alkoholizma, u ovom slučaju je bespredmetno jer u zdravstvenom kartonu pok. P. R. nema znakova bolesti alkoholizma.

Tužena u podnesku od 25. studenog 2020.god., navodi da nema nikakvih primjedbi u odnosu na provedeno psihijatrijsko vještačenje. Navodi da iz dostavljene dokumentacije razvidno da su predmetni ugovori sklopljeni između prednika tužitelja i tužene, perfektni pravni poslovi koji su sklopljeni u skladu s relevantnim odredbama ZOO-a, i koji su u cijelosti konzumirani.

Suviše navedenog, tužena ukazuje da je prednik tužitelja, odnosno podnositelj tužbe, neposredno pred svoju smrt nesporno dao nalog i iskazao volju da se povuče predmetna tužba, a o čemu je dostavila dokaz na raspravi od 24. rujna 2020.god., a sve na okolnost iskazivanja prave volje prednika tužitelja, međutim koji nalog zbog činjenice smrti nije realiziran, te je isto tako u tom vremenskom periodu kada je prednik tužitelja boravio u bolnici, pozvao tuženu da dođe i dolazi mu u posjetu. Navedeno je bitno iz razloga što je prednik tužitelja u trenutku potpisivanja ugovora nesporno bio svjestan pravnih posljedica zaključenja ugovora, kao što je i želio njihovo zaključenje, a što potvrđuje i njegova kasnije iskazana volja pred smrt, dok o razlozima podnošenja tužbe možemo samo špekulirati, a pri čemu treba posebno uzeti u obzir činjenicu da su prednik tužitelja i tužena bili u dugotrajnoj vezi.

Tužena smatra da je u ovom trenutku činjenično stanje već dovoljno utvrđeno da se na temelju istog može donijeti pravilna i zakonita sudska odluka. Međutim, ukoliko bi sud nastavio s izvođenjem dokaza, predlaže da se na okolnost sklapanja predmetnih ugovora sasluša odvjetnica S. M., dok ovim putem odustaje od izvođenja dokaza saslušanjem ostalih predloženih svjedoka.

Tužitelji u podnesku od 27. studenog 2020.god., navode da okolnost da alkoholizam kao dijagnoza nije evidentiran u zdravstvenom kartonu pok. Pere Ružića, ne mijenja činjenicu da je on cijeli život imao problema s alkoholom, a što je naročito dolazilo do izražaja u poznijim godinama. Ta je činjenica notorna svima koji su poznavali pok. P. R., te će je potvrditi svi predloženi svjedoci.

Također, vještak u dopuni vještva navodi da nije imao prilike pregledati pok. P. R.. Nije jasno iz kojeg razloga vještak nije izvršio pregled tj. razgovor sa pok. P. R., iako je on u vrijeme izrade vještva bio živ, te iako je to praksa kod izvođenja medicinskih vještačenja ove vrste. Štoviše, u to je vrijeme vještak kontaktirao punomoćnika tužitelja radi davanja telefonskog broja pok. P. R., tj. dogovora oko termina pregleda istog. Međutim, unatoč tome vještak nikada nije kontaktirao pok. P. R., niti ga je pregledao, a nažalost nedugo nakon toga ovaj je završio u bolnici i preminuo. Iz ovog razloga tužitelji smatraju da vještačenje nije posve pravilno provedeno, te da se stoga ne može uzeti kao mjerodavno. No, kao što je ranije već navedeno, nesposobnost za rasuđivanje i nije osnova ništetnosti spornih ugovora na koju se u tužbi i tijekom postupka pozivao prednik tužitelja, već je činjenica narušene sposobnosti za rasuđivanje uslijed alkoholizma navedena kao okolnosna realnost koju valja uzeti u obzir u kontekstu konkretnih razloga ništetnosti spornih ugovora, a to je da su isti prividni, zelenaški i sklopljeni pod nedopuštenom pobudom. Naime, u medicinskoj znanosti se alkoholizam definira kao "psihički poremećaj koji dovodi do brojnih patoloških procesa i mijenja način na koji mozak funkcionira", a iz čega se nameće zaključak da su osobe s problemom alkoholizma sklonije nerealnom poimanju stvarnosti, te time podložnije manipulaciji.

S obzirom na navedeno, iako smatraju da vještačenje nije provedeno na posve pravilan i sveobuhvatan način (jer nije pregledan pok. P. R., te nije pregledan njegov cjelokupni zdravstveni karton), tužitelji navode da zbog ekonomičnosti neće koristiti zakonsku mogućnost traženja drugog vještačkog mišljenja.

Na ročištu dana 04.prosinca 2020.god., tužitelji navode da razlog zbog kojeg je pok. P. R. podnio ovu tužbu nije nesposobnost za rasuđivanje, kako to promašeno pokušava prikazati tužena, već činjenica da su sporni ugovori prividni jer ne odražavaju stvarni dogovor i stvarnu volju stranaka. Dodatno su sporni ugovori i zelenaški jer je tužena iskoristila lakomislenost i tadašnju životnu situaciju pok. P. R. za postizanje takvih ugovora kojima je stekla značajnu imovinsku korist, dok je pok. P. R. ostao bez sve svoje nepokretne imovine, a da zauzvrat nije dobio ama baš ništa. Nadalje navode da nisu istinite ni tvrdnje tužene o navodnoj volji pok. P. R. za povlačenje tužbe, već je istina da ga je tužena posjećivala u bolnici, s ciljem da ga ponovno izmanipulira i očito nagovori na odustanak od ovog postupka, što je bilo vrlo ružno i nemoralno. O ovim okolnostima nemoralnog ponašanja tužene u bolnici i nakon smrti pok. P. R. neposredno su upoznati već predloženi svjedoci, a isti imaju i najviše saznanja o okolnostima zaključenja spornih ugovora i stvarnoj ugovornoj volji ugovornih stranaka.

Svjedok S. M. u iskazu od 21.siječnja 2021.god., navodi da je pok. P.

R. od ranije poznavala jer mu je prethodno sređivala neku dokumentaciju za kuću na Š., a isto tako u vezi raskida jednog ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je bio ranije sklopio sa jednom osobom čijih se podataka u ovaj čas ne može sjetiti, a može kazati da raspolaže sa određenom dokumentacijom u vezi raskida toga ugovora, tako da o podacima te osobe može naknadno izvijestiti sud. Navodi da su pok. P. R. i gospođa P. zajedno dolazili u više navrata u njen ured, i da je pok. R. tražio od nje da sačini kako Ugovor o kupoprodaji stana u S. u , tako i Ugovor o kupoprodaji kuće na Š.. Oboje su u više navrata dolazili budući je u to vrijeme u svrhu sklapanja ovog Ugovora bilo neophodno pribaviti Energetske certifikate, u koju svrhu je angažirala D. M. iz poduzeća E. a koja je najprije sačinila certifikat za stan u S., a potom i certifikat za kuću na Š., a radi čega su ova dva ugovora sklopljena u razdoblju od nekoliko mjeseci.

Na posebno pitanje navodi da je pok. P. R. poznavala od 2014. godine pa nadalje, te može kazati da se je po njenom mišljenju radilo o osobi koja je svakako bila svjesna svojih postupaka, te isto tako može kazati da ga nikada nije vidjela u alkoholiziranom stanju. Kao što je već kazala, upravo je pok. P. R. bio inicijator sklapanja ova dva ugovora o kupoprodaji nekretnina.

Na daljnje pitanje navodi da prilikom ovih posjeta u njenom odvjetničkom uredu, između pok. R. i gosp. P., a tako i u njihovom razgovoru sa njom,

nije nikada bilo govora o tome da bi njihov dogovor zapravo bio da će gospođa uzdržavati pok. R., a on joj zauzvrat prenijeti u vlasništvo ovaj stan u S. i kuću na Š.. Upravo je pok. R. tražio sklapanje ugovora o kupoprodaji, a sjeća se isto tako da nikako nije htio da o sadržaju i pravnim učincima ovog ugovora bilo što sazna njegov brat. Koliko joj je poznato iz njihovih razgovora, oni su nekada bili u ljubavnoj vezi, a nakon toga je gospođa P. pomagala pok. R. nekih 15-ak

godina, jer mu je ona kuhala, spremala, čistila stan i brinula se za njega. Sjeća se da je ovom prigodom pok. R. sačinio određene kalkulacije o vrijednosti svega onoga što je gospođa P. učinila za njega, pa je stoga među njima ugovorena niža cijena za ove nekretnine od postojane tržišne cijene. Dakle zapravo bi se moglo reći da je na ime ovoga o čemu je maločas govorila, pok. P. R. odobrio gospođi P. jedan znatniji popust što se tiče ugovorne cijene ovih nekretnina. Ovom prigodom je pok. R. inzistirao i na svojem pravu doživotnog stanovanja, i u stanu u S., i u kući na Š., a što je i navedeno u ugovorima.

Nadalje upitana navodi da prilikom sklapanja ovih ugovora u njenom odvjetničkom uredu nije izvršena isplata kupoprodajne cijene, kako za stan u S., tako za i kuću na Š., ali se sjeća da su u oba navrata njih dvoje nakon toga otišli u obližnji javnobilježnički ured, gdje su ovjerili svoje potpise, a nakon toga su u oba navrata ponovno posjetili njen odvjetnički ured sa originalima ovjerenog ugovora jer je trebalo izvršiti uknjižbe prava vlasništva. Na njen upit u oba navrata joj je pok. R. kazao da je sve u redu, dakle u ovim prigodama ona nije izričito pok. P. R. upitala da li su mu isplaćene kupoprodajne cijene za ove nekretnine, već da li je sve u redu, te da li se može pristupiti uknjižbi prava vlasništva na ime gospođe P., a kada joj je u oba navrata pok. R. kazao da je sve u redu. Može kazati i to da joj je iz njihovih razgovora poznato da su pok. R. i gospođa P. u više navrata boravili u ovoj kući na Š., i to tijekom 5 -,6 mjeseci, te da su ovu kuću zajedno gradili, uređivali ili adaptirali. Sjeća se i toga da je bilo izvjesnih problema sa uknjižbom dvora kuće na Šolti, a u koju svrhu je pok. R. angažirao jednog geodeta iz S. nastojeći da se i ovaj dvor uknjiži na ime gospođe P..

Na daljnje pitanje navodi da je njih dvoje zadnji puta kontaktirala negdje 2018. godine u vezi sređivanja određene dokumentacije na katastru za ovaj pripadajući dvor kuće na Š.. Negdje u ovo vrijeme jednom prigodom ju je gospođa P. telefonskim putem izvijestila o tome da je napustila pok. R., jer je bio izrazito ljubomoran i agresivan. Ovom prilikom joj je kazala da ga je prethodno upozorila, te da ga je napustila i prestala pomagati, nakon što je i dalje bio agresivan prema njoj, ali joj je ovom prigodom kazala da su i dalje u kontaktu. Ovaj razgovor sa gospođom P. je imala nakon što je izvršila i uknjižbu prava vlasništva stana u S. i kuće na Š. na ime gospođe P.. Naime, kuću i dvor na Š. nisu uspjeli uknjižiti u zemljišnoj knjizi već u katastru zbog ovih problema sa dvorom o kojima je maločas govorila.

Na posebno pitanje zbog čega joj je gospođa P. javila da je napustila pok. R., može kazati da je gospođa P. osoba koja rado komunicira, pa ju je tako obavijestila da je pok. R. u bolnici, a isto tako i da je preminuo. U više navrata ju je nazivala i sa pitanjem zbog čega još nije sređena uknjižba kuće i dvora na Š.. Nije joj poznato da li je sa njima bio prisutan još netko prilikom ovjera potpisa kod javnog bilježnika. Kod nje su uvijek bili samo njih dvoje. Nije joj poznato zbog čega o sadržaju ovih ugovora o kupoprodaji pok. R. nije htio da bilo što zna njegov brat, a isto tako može kazati da joj je iz razgovora s pok. R. poznato da on nije htio da i njegova djeca steknu bilo što od njegove imovine. Sjeća se da je pok. R. pitala da li ćemo prijaviti novog obveznika plaćanja el. energije, vode i drugih režijskih troškova, kada joj je pok. Ružić kazao da ništa ne "prebacujemo na gospođu P. jer će to saznati njegov brat".

Nadalje upitana navodi da se u ovaj čas ne sjeća da li su ovaj stan u S. i kuća na Š. bili predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je prethodno sklopio pok. R., sjeća se da je ovaj ugovor bio sklopljen pred ovim sudom. Kako je već kazala ne može se sjetiti tko je u ovom ugovoru bio davatelj uzdržavanja. Ne može se sjetiti zbog čega u ovim ugovorima nije predviđena uknjižba i prava stanovanja pok. Ružića, pa je moguće da se je radio i o njenom previdu.

Na daljnje pitanje navodi da se u ovim ugovorima izričito ne navodi da je isplaćena kupoprodajna cijena jer je tako bilo po dogovoru stranaka, a kako je već kazala u njenom uredu nije niti bila izvršena isplata kupoprodajne cijene. Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je prethodno bio sklopio pok. R. je dogovorom raskinut među strankama jer se ta osoba odista nije brinula za pok. R..

Svjedok Z. R., brat pok. P. R., i stric tužitelja pod 1 i pod 2, u iskazu od 21.siječnja 2021. god., navodi da mu je kao bratu pok. P. R. poznato da je on živio sam u stanu u… u S., pa je tako putem oglasa

tražio kućne pomoćnice koje su mu bile potrebne obzirom na njegovo stanje. Na takav način je upoznao i gospođu P.. Ne može se sjetiti koliko dugo je gospođa P. pomagala pok. R., a niti da li su oni bili u ljubavnom odnosu. Poznato mu je da su zajedno odlazili u kuću na Š. i tamo znali boraviti izvjesno vrijeme, a isto tako bi i na Š. znao doći i njezin sin koji mu nije poznat. O svojem bratu može kazati da je bio dugogodišnji ovisnik o alkoholu, pa je tako u više navrata imao nezgode, pa je bio ozlijedio glavu, operirao kuk, jer je u više navrata gubio ravnotežu i padao, te bi se tako ozlijedio. Jednom prilikom kada se je brat zajedno sa tuženom vratio sa Š., oni su se nešto bili posvađali, i tom prilikom mu je pok. brat kazao da ga je gospođa P. prevarila, jer joj je potpisao sporne ugovore o kupoprodaji kuće na Š. i stana u S., kao i vozila, a da zauzvrat nije dobio niti kune. Tom prigodom mu je pok. brat kazao da je te ugovore potpisao zbog bijesa prema svojoj djeci i bivšoj supruzi od koje se rastao. Može kazati da se je pok. brat posvađao i sa svojom djecom koja su nakon toga otišla za majkom. Protiv djece i bivše supruge je pok. brat govorio samo kada je u alkoholiziranom stanju, a trijezan o njima nije nikada govorio.

Na posebno pitanje navodi da je pok. brat bio na psihijatriji prije nekih 25 godina, i u to vrijeme ga je viđao nekoliko puta tjedno. Osim toga u više navrata bi se posvađao sa tuženom koja bi ga napustila, pa bi ga onda u tim razdobljima pomagali njegova supruga i on. Ovo se je znalo dogoditi nekih 10-ak puta u zadnjih 6 - 7 godina. U ovim razdobljima svađa sa tuženom pok. brat bi imao i druge kućne pomoćnice T., T. i treće se ne može sjetiti. Ovi prekidi komunikacije i pomaganja od strane tužene bi znali potrajati otprilike i po pola godine. O spornim ugovorima pok. brat ga je izvijestio negdje pretprošle godine, nakon svađe sa tuženom, a nakon čega se tužena nije vraćala kod pok. brata, već ga je samo posjetila u bolnici zadnja dva - tri dana prije smrti. Tako može kazati da ga je svega sat vremena nakon njegove smrti tužena nazvala telefonskim putem tražeći od njega da joj preda ključeve stana u S. i kuće na Š., jer je sve to njeno, a ključevi su bili kod njega jer su se supruga i on brinuli o stanu i kući dok je pok. brat bio u bolnici. Može kazati i to da je on organizirao pogreb i dijelom snosio troškove pogreba jer je pok. brat imao i posmrtnu pripomoć.

Nadalje upitan navodi da su bivša supruga i djeca napustili pok. brata negdje početkom 2000-ih godina. Pok. brat je svakako očekivao da će se tužena o njemu brinuti. U vrijeme svađa i prekida odnosa sa tuženom, pok. brata je pomagala i gospođa Vjekica koja je isto tako dobila poziv na današnje ročište u svojstvu svjedoka.

Na posebno pitanje navodi da je ovaj odnos pok. brata i tužene potrajao ukupno nekih 10-12 godina. Nije mu poznato zbog čega ga je pok. brat obavijestio o sklapanju spornih ugovora tek nakon svađe i prekida u odnosu na sada tuženu. Pretpostavlja da ga je bilo sram da mu to kaže. Poznato mu je da je pred kraj života pok. brat dao nalog i da se povuče ova tužba, a pretpostavlja da je to učinio stoga što mu je gospođa Vjekica našla smještaj u staračkom domu na Čiovu u koji on nipošto nije htio ići, pa je tako nastojao izgladiti odnose sa tuženom kako bi izbjegao ići u ovaj starački dom. Pok. brata je viđao jednom do dva puta tjedno i u vrijeme i nakon što je sklopio sporne ugovore sa tuženom.

Na daljnje pitanje navodi da je pok. brat cijelo vrijem plaćao tuženu za njene usluge i to negdje 1.000,00 kn i nešto do 2.000,00 kn mjesečno. Zadnjih nekoliko dana u bolnici pok. brat bi ih jedva prepoznao i jedva bi komunicirao, a kojom prigodom bi govorio nesuvislo. Nakon njegove smrti bolnica je komunicirala samo sa njim jer je u bolnici pok. brat ostavio njegov telefonski broj.

Svjedok T. V. U., u iskazu od 21.siječnja 2021.god., navodi da je pok. Peru Ružića upoznala prije nekih 5 godina, kada su u zgradi u S., kupili poslovni prostor i otvorili kafić u koji je pok. P. R. svakodnevno dolazio,

dok tuženu gospođu P. nije nikada upoznala, već bi je samo ponekad vidjela u prolazu. Kafić u su otvorili početkom 2016. godine, a posljednje dvije godine života pok. R. je svakodnevno pomagala noseći mu hranu i čisteći i uređujući njegov stan. Sa njim je bila u bliskim odnosima pa joj je tako pričao da je tuženu upoznao preko oglasa za intimno druženje, a nakon što su se na taj način družili izvjesno vrijeme, sa njom se je dogovorio da će mu ona pomagati i brinuti o njemu, dok će joj on za to plaćati mjesečno 1.300,00 kn za četiri sata dnevno bez subote i nedjelje. Na njeno ponašanje joj se često žalio prilikom svakodnevnih posjeta u njihovom kafiću gdje je navraćao u pravilu 8 - 12 puta dnevno, i prilikom svakog posjeta bi popio duplu votku - juice. Tako može kazati da je pok. R. svakodnevno bio u alkoholiziranom stanju zbog svojega razočarenja nakon što su ga napustili bivša supruga i djeca. On je imao dijagnosticiranu tešku depresiju i pio je antidepresive. Poznato joj je i da je u više navrata sa tuženom odlazio u kuću na Šoltu i snosio sve troškove boravka, dok bi tužena za to vrijeme dnevno posjećivala svoju sestru koja je živjela na Š.. Pričao joj je i da je tuženoj uvijek nešto trebalo i da joj je uvijek posuđivao novac jer mu je tužena kazala da je kupila stan na P. od posuđenog novca kojeg nije u stanju vraćati.

Na posebno pitanje navodi da joj je iz razgovora sa pok. R. poznato da je on prestao sa intimnijim druženjima sa tuženom, te sa njom dogovorio da će ga ona pomagati uz novčanu naknadu jer je u to vrijeme već bio stariji čovjek kojemu nisu bila potrebna takva intimna druženja.

Nadalje upitana navodi da joj je pok. P. R. tek nakon pokretanja ovog postupka kazao da bi on svu svoju imovinu htio ostaviti njoj s tim da ona preuzme ovaj postupak protiv tužene, jer da je on njoj nešto potpisao. Ovom prilikom mu je rekla da ona ne može preuzeti ovaj postupak, a isto tako ni njegovu imovinu jer joj nije poznato što je on potpisao, kao što nije bilo poznato ni njemu samome. On joj je samo nakon toga pokazao jedan ugovor koji se odnosio na kuću na Š., a koji je zapravo bio kupoprodajni ugovor, i u kojem je stajalo da je cijena kuće umanjena zbog njegovog uzdržavanja od strane tužene. Poslije toga joj je jednom prigodom rekao da mu je tužena kazala kako mu je sveukupno za stan u S., kuću na Š. i njegovo vozilo isplatila oko 92.000,00 EUR. Može kazati da je nakon toga cijelo vrijeme pok. R. nastojala povezati sa njegovom djecom, dok je sa bratom Z. bio u kontaktu, kao i ona osobno. Jednom prigodom u njegovom stanu on joj je iz neke kutije izvadio sav novac sa kojim raspolaže, i tu je bilo 1.500.00 USD i 9.500,00 EUR, i tom prilikom joj je izjavio da je to sve što ima i da od tužene nije nikada primio nikakav novac o kojem je ona govorila.

Na daljnje pitanje navodi da je pok. R., svakodnevno dolazio u njihov kafić i ispijao alkohol kako je maločas rekla, i to cijelo ovo vrijeme od 5 godina nakon otvaranja kafića o kojem je maloprije govorila, čak je nakon nekog vremena pok. R. prestala točiti pića, ali je on nakon toga počeo posjećivati susjedni kafić, a nakon što je vlasnika susjednog kafića zamolila da i on prestane pok. R. davati pića, on ju je napao govoreći da nema pravo to mu raditi. O njegovom stanju je upoznata i njegova obiteljska liječnica i njena medicinska sestra sa kojima je isto tako često kontaktirala. Mora kazati i to da joj je pok. R. jednom prigodom pričao i da je posjetio javnobilježnički ured gdje su bili ovjereni kupoprodajni ugovori koje je ovjerio sa tuženom, kada mu je javna bilježnica kazala da će ukoliko podnese tužbu prema njoj sigurno izgubiti spor, jer će ona pred sudom izjaviti da mu je tužena ispred nje isplatila novac za prodane nekretnine.

Na posebno pitanje navodi da po njenom mišljenju pok. R. zasigurno nije znao da bi bilo što potpisao tuženoj, a kamoli što je potpisao. O tome je saznao tek kada je vidio da se je tužena uknjižila na stan u S. i kuću na Š.. Jednom prigodom joj je kazao i kako je mislio da potpisuje ugovor o doživotnom uzdržavanju, pa mu nije bilo jasno zbog čega ga tužena ne pomaže kada se na to obvezala ugovorom. Poslije su pregledavali dokumentaciju i uočili da je tužena prestala posjećivati pok. R. upravo nakon potpisivanja spornih ugovora o kupoprodaji.

Na daljnje pitanje navodi da je čula kako je pok. R. nekih 2 - 3 dana prije smrti htio povući ovu tužbu protiv tužene, ali može kazati da je to bilo zasigurno stoga što on pred smrt više nije bio pri sebi, niti je znao što govori. Tada je čula čak i to da je pred smrt izjavio da ga je ona htjela "prevariti na svoju ljepotu". Osim nje u ovo vrijeme pok. R. je pomagao i brat Z. i gospođa V. B. koja bi vikendom čistila u njegovom stanu u njegovom prisustvu prije nego je završio u bolnici, jer pok. R. njoj nikada nije dozvoljavao da mu ona čisti po stanu, jer je ona "njegovo dite".

Nadalje upitana navodi da joj nije poznato da bi pok. R. imao sa nekim sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Na posebno pitanje navodi da se je sa pok. R. zbližila negdje posljednje dvije godine isključivo iz sažaljenja jer više nije mogla gledati kako se svakodnevno upropaštava. Kako je već kazala pok. R. je svakodnevno dolazio u kafić, a sa ispijanjem alkohola bi otpočeo u 7 sati ujutro, odmah nakon otvaranja kafića. Može kazati da mu je sugerirala liječenje od alkohola, ali on to nije htio slušati govoreći da on ionako nema ništa od života. Ovo je pok. R. savjetovala negdje posljednje dvije godine njegovog života. Mora kazati da bi nakon što je saznao za sporne ugovore, pok. R. govorio i da će izvršiti samoubojstvo. Kako je već kazala, tuženu je viđala samo u prolazu s tim što tuženu nije viđala ove zadnje dvije godine. Mora kazati i to da je jednom prigodom nakon pokretanja ovog postupka pok. R. pozvao tuženu u njegov stan kako bi je pitao što mu je ona i koliko isplatila na ime kupoprodajne cijene stana i kuće, te njegovog vozila, a ovom prigodom su bile prisutne i ona i gospođa V. B. koja je čistila u stanu. Pok. R. je ovom prilikom mobitelom tonski snimio razgovor sa tuženom koja je čitavo vrijeme odbijala odgovor na pitanje što mu je i koliko isplatila na ime cijene za stan, kuću i vozilo. Sjeća se i toga da je jednom prigodom u kafiću pok. R. njoj pričao da mu je tužena rekla "bolje da sam ti to uzela ja nego tvoja žena i djeca".

S. I. B., zet tužene u iskazu od 03. ožujka 2021.god., navodi da mu je poznato da je njegova punica N. P. radila jedno vrijeme kod pok. P. R., ali se u ovaj čas ne može izjasniti koliko je kod njega radila. Koliko mu je poznato ona je pomagala pok. P. R., a da li je samo čistila, samo kuhala ili jedno i drugo, njemu doista nije poznato. Zna da je punica imala jako dobro mišljenje o pok. P. R., a ima ga i danas. Poznato mu je i to da su nakon određenog vremena oni stupili u vezu, te da je punici bilo teško, odnosno neugodno da mu to kaže. Ovaj odnos je potrajao više godina i zna da su oni znali boraviti jedno vrijeme na Šolti, gdje su ljeti renovirali i sređivali kuću pok. P. R..

Na posebno pitanje navodi da o njihovom odnosu zna toliko da je punici trebalo pomoći u kupovini određenih nekretnina od pok. P. R.. Naime, ona je trebala njegovu financijsku pomoć, a to mu je rekla supruga Maja Bedalov, koja je kćerka tužene N. P.. Koliko se može sjetiti punici je u dva ili tri navrata dao otprilike 40.000,00 eura, a kada ga se pita da li je ovaj novac punici dao ili pozajmio, može kazati da joj je ovaj novac dao jer će ta imovina ostati u našoj obitelji. Ovdje mora kazati i to da su punica i pok. punac prije 15-ak godina prodali stan u S. u , pa su njemu tada pozajmili jedan određeni iznos kojega se u ovaj čas ne sjeća, a koji novac mu je bio potreban za otpočinjanje poslovanja njegove firme. Doista se ne može sjetiti kada je točno ovaj novac dao punici, a može kazati da je od toga prošlo otprilike od 7 do 10 godina, pri čemu ne isključuje mogućnost da je proteklo i kraće vremensko razdoblje.

Nadalje upitan navodi da je stan na kupila njegova

supruga M. B., a ovaj stan je kupljen prije nego što je punica kupila stan od pok. P. R.. Punica je živjela u ovom stanu na adresi tijekom višegodišnjeg razdoblja, dok su on i supruga sa djecom živjeli u stanu u S., u , a potom su kupili kuću u S. i tamo preselili. U međuvremenu su

kupili i kuću na Š..

Na posebno pitanje navodi da je ovaj novac o kojem je maločas govorio dao punici od novca kojega je dobio od prodaje poslovnog prostora u T., ukoliko je u to vrijeme prodao ovaj poslovni prostor. Dakle, u ovaj čas se odista ne može točno izjasniti da li je novac koji je dao punici stečen upravo prodajom toga poslovnog prostora u T..

Na daljnje pitanje navodi da nije bio prisutan razgovorima i dogovorima između punice i pok. P. R., tako da njemu odista nije poznato što su oni dogovorili u pogledu sklapanja spornih ugovora, a nije bio prisutan niti isplati kupoprodajne cijene pok. R. od strane punice. Međutim, poznavajući svoju punicu smatra da je ona pok. R. isplatila dogovorene cijene za kupljene nekretnine. Nakon toga može kazati i da je pok. P. R. u više navrata bio kod njega na ribogojilištu na Š., čiji je vlasnik, i isti nikada nije postavljao bilo kakva pitanja ili navodio bilo kakve probleme u vezi sklapanja spornih ugovora sa punicom ili u vezi bilo čega u odnosima sa punicom.

Nadalje upitan navodi da mu je poznato i to da su se odnosi između punice i pok. R. promijenili, odnosno pogoršali jedno vrijeme prije njegove smrti, a o tome mu je govorila punica, međutim on nije pitao o razlozima poremećaja u njihovim odnosima, a niti ga je to zanimalo.

Na posebno pitanje navodi da mu nije poznato koliko je pok. R. plaćao punicu za vrijeme dok ga je pomagala, a nije mu poznato niti da li ju je plaćao dok je radila za njega. Smatra da je svakako nije plaćao u vrijeme dok su bili u vezi. Pok. P. R. je upoznao prije sklapanja spornih ugovora sa punicom otprilike nekoliko godina ranije. Novac o kojem je govorio je punici dao na ruke, a obzirom da je radio vani, može kazati da je 99% novca bilo u eurima. Ne može se sjetiti da li je prigodom davanja novca punici bio prisutan još netko ili su bili prisutni samo njih dvoje. Nije mu ništa poznato niti o njihovim odlascima kod javnog bilježnika, pa tako niti da li su njih dvoje bili kod javnog bilježnika sami ili je sa njima bila još neka osoba. Može kazati i to da je punicu i pok. R. na određeni način on povezao sa odvjetnicom S.

M. B., jer je ona prijateljica njegovog prijatelja i kolege. Nije mu poznato tko sada živi u stanu na M. gdje je živio pok.

R., samo zna da je punica sada prijavljena na ovom stanu, tako da mu nije poznato da li sada punica živi u stanu na P. ili na M., ili povremeno boravi u oba stana. Nedavno su kod punice bili na rođendanu u stanu na P..

Poznato mu je da je punica ušla u ovaj stan na M. nakon smrti pok. P.

R.. Nije mu poznato da li je ušla pomoću ključeva stana ili na neki drugi način. Punica je u posjedu kuće na Š..

Na daljnje pitanje navodi da mu nije poznato da je pok. R. bio ovisnik o alkoholu. Može kazati i to da bi uvijek kada bi došao kod njega na ribogojilište na Š., na njegovo pitanje hoće li nešto popiti, odgovorio može samo bezalkoholno pivo ili neko drugo bezalkoholno piće.

Na posebno pitanje navodi da se odista ne može izjasniti o vremenskom periodu u kojem su punica i pok. R. bili u vezi, kao ni razdoblju u kojem je punica radila za pok. R., naime njegov sin ima 17 godina, a od tih 17 godina on je 11 godina radio u inozemstvu.

Svjedok M. C., sin tužene, u iskazu od 03. ožujka 2021.god., navodi da se je koliko mu je poznato, njegova majka i prije nego što je upoznala pok. P. R. bavila pružanjem usluga u kućanstvima, pa je pretpostavlja na takav način upoznala i pok. P. R.. Majka mu o tome nije nikada pričala, ali pretpostavlja da su oni jedno vrijeme i bili u nekakvoj vezi, a ona je koliko se sjeća pomagala pok. R. nekih 14 -15 godina.

Na posebno pitanje navodi da može kazati da njemu nije ništa poznato o tome na koji način i kakve su ugovore sklapali majka i pok. P. R., a o tome je samo slušao od drugih nakon što je pokrenut ovaj postupak na sudu. Tako može kazati da mu majka u sporno vrijeme nije nikada ništa pričala o spornim ugovorima sa pok. R., a niti je od njega ikada zatražila bilo kakav novac da bi isplatila pok. R. po sklopljenim ugovorima, a niti bi joj on mogao od svoje plaće pozajmiti bilo kakav novac.

Na daljnje pitanje navodi da je poznavao pok. P. R. kojega je više puta viđao za vrijeme njegovih boravaka na Š.. Koliko je imao prilike vidjeti, pok. P. R. nije bio ovisnik o alkoholu, a nije niti bilo kada čuo da je bio ovisnik o alkoholu. Majka živi u stanu u S. na P., a ovaj stan je u vlasništvu sestre M.

B..

Nadalje upitan navodi da mu nije poznato koliko je pok. R. plaćao majku za vrijeme dok ga je pomagala, a niti mu je majka ikada o tome pričala. Pretpostavlja da joj je nešto plaćao. Kako je već kazao, o spornim ugovorima je saznao tek naknadno nakon podizanje ove optužnice. Ne može odgovoriti na pitanje od kuda majci novac za kupnju stana i kuće od pok. P. R.. Poznato mu je da je majka prodala stan u ulici, te da je od ovog novca svojevremeno bila posudila sestri i zetu određeni iznos kako bi mogli otpočeti sa poslovanjem zetove firme. Kako je živjela u stanu na P. u vlasništvu sestre, ona nije imala nekih većih režijskih troškova, već samo tekuće troškove. Pretpostavlja da je zet dao nešto novca majci kako bi kupila stan i kuću pok. P. R., ali njemu odista nije poznato o kojem iznosu se je radilo. Napominje da je sve ovo čuo od njih, a on nije prisustvovao njihovim dogovorima, a niti davanju novca.

Na posebno pitanje navodi da njemu odista nije poznato kako je došlo do dogovora između majke i pok. R. o sklapanju spornih ugovora. Kasnije je čuo da je pok. Ružić izrazio majci želju da joj proda kuću i stan, te ju je odveo kod javnog bilježnika da sklope sporne ugovore.

Na daljnje pitanje navodi da majka živi na Pujankama, a u ovom stanu na P. živi od 2000-te godine. Nije mu poznato tko koristi stan na M. u

kojem je živio pok. R.. Poznato mu je da je majka ušla u ovaj stan na M.

nakon smrti pok. R.. Poznato mu je da majka nije imala ključeve ovog stana, te da je ušla u stan u prisustvo djelatnika policije. Može kazati i to da je zajedno sa majkom posjetio pok. R. u bolnici nedugo prije njegove smrti, kada je pok. R. izrazio želju da joj da ključeve stana na M.. Međutim, prisutna medicinska sestra ove ključeve nije mogla pronaći u torbi pok. R., pa je pok. R. nazvao pretpostavlja ovog punomoćnika da ga obavijesti kako ključeve stana na M. treba dati njegovoj majci. Njemu nije poznato kako je postupio odvjetnik ali je već prethodno kazao da majka nije ušla u stan pomoću ključeva stana, već uz prisustvo djelatnika policije. Dakle, majka nije dobila ključeve stana na M.. U bolnici kod pok. R. su bili samo on i majka.

Na posebno pitanje navodi da je zajedno s majkom pok. R. posjetio 3 - 4 puta. Nije mu poznato što se je sve nalazilo u torbi pok. R. koja je bila sa njim u bolnici.

Svjedok V. B., u iskazu od 08. travnja 2021.god., navodi da je poznavala pok. P. R. budući da je tijekom 2019. god., nekoliko mjeseci čistila i pospremala u njegovom stanu, i to svakih otprilike 15 dana, tako da se može reći da je pok. P. R. dobro poznavala. Tuženu N. P. nije upoznala i nije joj poznato da je ista dolazila u stan pok. P. R. u vrijeme dok mu je ona pomagala čisteći i spremajući u njegovom stanu.

Na posebno pitanje navodi da joj je koliko se sjeća pok. P. R. samo u par navrata spomenuo da je sa tuženom N. P. sklopio neki ugovor, i to koliko se sjećam Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a rekao joj je to da tužena ne poštuje i ne izvršava svoje obaveze po sklopljenom ugovoru.

Na daljnje pitanje navodi da je točno kako su jedne prigode u stanu pok. R. bile prisutne gospođa B. i ona, te su pok. R. pospremale jedan ormar u njegovoj sobi, a kada je netko pozvonio na ulaznim vratima i tom prilikom je pok. R. posjetila tužena N. P.. Kako su vrata od sobe bila otvorena

njih dvije su čule nešto od njihovog razgovora, a njih dvoje su razgovarali o tom ugovoru o doživotnom uzdržavanju, te je ovom prilikom pok. R. govorio kako ona ne izvršava svoje obveze po sklopljenom ugovoru, a bilo je govora i o nekakvoj isplati po ugovoru za koju je pok. R. isto tako tvrdio da ta isplata nije izvršena od strane tužene. Sjeća se da ovom prigodom tužena nije rekla ništa konkretno o toj isplati, već se je samo na određeni način "izvlačila" izbjegavajući odgovor na pitanja pok. R.. Može kazati da im je ovom prigodom bilo neugodno izići iz sobe, ali nakon određenog vremena je gospođa B. izašla u dnevni boravak gdje se vodio razgovor, nakon čega je ubrzo tužena napustila stan. Može kazati da joj je poznato da je pok. R. ovaj njihov razgovor snimio na svojem mobitelu.

Nadalje upitana navodi da živi u susjednom portunu u odnosu na stan pok. R.. Pok. P. R. je poznavala i prije nego što je počela pomagati u čišćenju i pospremanju njegovog stana. Tako je i njoj kao i cijelom njihovom kvartu bilo poznato da pok. P. R. ima problema s alkoholom, jer je svako jutro već u 7,00 sati bio u kafiću da bi naručio svoje piće "duplu votku juice". Može kazati da je pok. R. svakodnevno bio pijan, jer je obližnji kafić posjećivao više puta tijekom cijeloga dana. Pok. R. poznaje od 2018. god., a prije toga "iz viđenja". Koliko joj je poznato njegovi problemi s alkoholom su počeli 2018. god., a ne može se sjetiti da je od ranije često bio u pijanom stanju, srećući ga u susjedstvu.

Na posebno pitanje navodi da je svoje jutarnje piće pok. R. svakodnevno ispijao u kafiću koji je držala gospođa B., a nakon toga bi otišao u spizu i nastavio piti u drugom obližnjem kafiću. Gospođu B. poznaje kao susjedu i kao vlasnicu obližnjeg kafića gdje bi i ona nekada popila kavu, a jedno vrijeme je čistila i pospremala u njenom kafiću.

Tužitelji su podneskom od 15. travnja 2021.god., dostavili u dokazne svrhe ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je dana 04. travnja 2012.god., zaključen između prednika tužitelja kao primatelja uzdržavanja, i M. R. kao davatelja uzdržavanja, a koji je ovjeren od strane ovog suda pod posl.br. R1-251/12, dana 23.svibnja 2012.godine.

U podnesku od 04.svibnja 2021.god., tužena navodi da svjedok S. M. jedina ima neposredna saznanja o okolnostima sklapanja predmetnih ugovora o kupoprodaji, te da iz njenog iskaza proizlazi da je prednik tužitelja potpuno svjestan i svojom voljom sklopio predmetne ugovore o kupoprodaji, pri čemu negira da je isti imao problema s alkoholom, kako prije sklapanja predmetnih pravnih osoba, tako i neposredno poslije.

Navodi da svjedok I. B. negira da je prednik tužitelja za vrijeme njihovog poznanstva i druženja imao ikakvih problema s alkoholom, odnosno negira da ga je ikada vidio u pijanom stanju, te da i svjedok M. C. isto tako negira da je pok. P. R. za vrijeme njihovog poznanstva i druženja imao ikakvih problema s alkoholom, odnosno negira da ga je ikada vidio u pijanom stanju.

Nadalje ističe da svjedok V. B. nema nikakvih neposrednih saznanja o okolnostima sklapanja predmetnih ugovora o kupoprodaji, kao niti svjedok Z. R., koji je potvrdio dugotrajni odnos između tužene i prednika tužitelja, kao i to da je prednik tužitelja pred kraj života dao nalog da se povuče predmetna tužba.

Tužena navodi da svjedok T. V. U. u niti jednom dijelu nije iskazivala o događajima koji bi se desili u vremenu sklapanje predmetnih ugovora, jer u vrijeme zaključenja ugovora praktički nije ni poznavala prednika tužitelja. Slijedom navedenog, ovaj svjedok nema nikakvih neposrednih saznanja o okolnostima sklapanja predmetnih ugovora o kupoprodaji. Njenom iskazu u cijelosti prigovara kao neistinitom jer su njena navodna posredna saznanja koja da je imala iz razgovora s prednikom tužitelja, proturječna materijalnim dokazima i iskazu jedine svjedokinje s neposrednim saznanjima.

U odnosu na priloženi Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 14. travnja 2012. god., navodi da u sudski spis dostavlja Sporazum o raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 02.12.2014.god., sklopljen u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika B. K. br. Ov-3873/2014, dana 02.12.2014.

godine.

Nadalje navodi da nedostatak ugovorne odredbe kojom prodavatelj potvrđuje da bi od kupca primio kupoprodajnu cijenu, u konkretnom slučaju ostavlja jedino mogućnost ovakvih i/ili sličnih konstrukcija tužitelja, ali u konkretnom slučaju upravo navodi tužitelja o prividnosti pravnih poslova ukazuju na neosnovanost prigovora tužitelja o nedostatku predmetne ugovorne odredbe. Naime, u hipotetskom slučaju da je prividnost pravnih poslova doista bila namjera ugovornih strana, ni u tom slučaju nije bilo razloga da ugovorne strane ne unesu u predmetni ugovor i odredbu o primitku kupoprodajne cijene. Dakle, nedostatak te odredbe sam po sebi ne svjedoči o prividnosti pravnog posla, već svjedoči o dugotrajnom odnosu i dugotrajnom povjerenju koje su međusobno imali prednik tužitelja i tužena, a koji odnos su potvrdili svi svjedoci.

Konačno, neoboriv dokaz da se nije radilo o prividnom poslu je nesporna činjenica da je prednik tužitelja neposredno pred svoju smrt nesporno dao nalog i iskazao volju da se povuče predmetna tužba.

Tužitelji u podnesku od 13. svibnja 2021. god., navode da svjedok S. M. jedina ima neposredna saznanja o sklapanju spornih ugovora jer je neposredno sudjelovala u sklapanju spornih ugovora, ali ni ona nema baš nikakvih saznanja o isplati ikakvih novaca predniku tužitelja, niti je ikakav novac vidjela, niti je stranke pitala o isplati novca, a niti su joj stranke ikakvu isplatu novca spomenule. Zaista nije nemoguće da odvjetnik ne svjedoči isplati kupoprodajne cijene, ali je ipak malo čudno da o istoj baš ništa ne zna.

Navode da svjedok Z. R. navodi da je prednik tužitelja bio dugogodišnji ovisnik o alkoholu, da mu je kazao da ga je tužena prevarila jer joj je potpisao sporne ugovore, a da zauzvrat nije dobi niti kune, te da mu je prednik tužitelja kazao da je te ugovore potpisao zbog bijesa prema svojoj djeci i bivšoj supruzi od koje se je rastao, kao i to da je prednik tužitelja svakako očekivao da će se tužena o njemu brinuti. Navedene izjave potvrđuju tužbene tvrdnje o stvarnim životnim potrebama prednika tužitelja, kao i njegovoj stvarnoj volji i pobudi kod sklapanja spornih ugovora, a indikativno je da je iskaz ovog svjedoka u suglasju sa svjedokom S. M. u dijelu jednog od motiva/pobude prednika tužitelja za sklapanje spornih ugovora koji se sastojao u njegovoj želji da prenese svoju imovinu na nekog trećeg da njegova djeca nemaju što za naslijediti.

Nadalje ističu da iskaz svjedoka I. B. treba uzeti sa rezervom zbog očekivane pristranosti. U tom smislu prigovara kao neistinitoj njegovoj izjavi da je tuženoj dao iznos od 40.000,00 Eur, jer se očito radi o konstrukciji kao nevjerodostojnom pokušaju pogodovanju tuženoj u ovom postupku, a čime pogoduje i sam sebi, jer kako je i sam naveo u svom iskazu, "ta će imovina ostati u našoj obitelji".

Osim toga, navode kako iskaz svjedoka V. B., potvrđuje iskaz

svjedoka T. V. U. u tome da su se jedne prigode zatekle u stanu

prednika tužitelja, kada je on pozvao tuženu, i kada je tužena izbjegavala i odbijala odgovoriti na njegove upite je li mu isplatila kupoprodajnu cijenu po spornim ugovorima.

Tužitelji nadalje navode da im nije jasno opetovano pozivanje tužene da bi prednik tužitelja neposredno pred svoju smrt nesporno dao nalog i iskazao volju da se povuče predmetna tužba, kada time samo upućuje na svoju nesavjesnost, jer samo nesavjesna osoba može nekoga u bunovnom stanju, pred smrt, prikovanog za bolnički krevet, poticati na povlačenje tužbe. O tadašnjem stanju prednika tužitelja posvjedočio je njegov brat kazavši da bi ih zadnjih nekoliko dana u bolnici prednik tužitelja jedva prepoznao, jedva bi komunicirao, a kojom prigodom bi govorio nesuvislo, te svjedokinja U. izjavom da on pred smrt više nije bio pri sebi, niti je znao što govori. Pored toga, nije istina da je prednik tužitelja iz bolničkog kreveta dao nalog za povlačenje tužbe, već je iskazao volju za mirno rješenje spora na način da se tužena obveže o njemu preuzeti daljnju brigu i snositi parnični trošak, a on bi u tom slučaju povukao tužbu (dokaz e-mail od 29.10.2019.god.), međutim do takvog dogovora nije došlo.

Tužena u iskazu od 13. svibnja 2021.god., navodi da je pok. P. R. upoznala 2005. godine, i to tako što je dala oglas u novine tražeći posao kao kućna pomoćnica, domaćica, pa ju je tako pok. P. R. kontaktirao i uposlio da mu posprema i pomaže u stanu u …. Nakon otprilike godinu dana kada su

se dobro upoznali, otpočeli su živjeti u izvanbračnoj zajednici s tim što je glavninu vremena provodila sa pok. R. u stanu u .., a dio u svom stanu na

P.. Ova njihova izvanbračna zajednica je potrajala sve do 2018. godine,

kada može kazati da je prestala zbog njegove izuzetno velike ljubomore. Od tada su se samo povremeno družili, pa bi tako ona ponekad došla do njega u stan u

.., a ponekad on kod nje na P..

Na posebno pitanje navodi da su predmetni ugovor o kupoprodaji sklopili u prosincu 2016. god., a kupoprodajni ugovor koji se odnosio na kuću na Š. u siječnju 2017. god., a ugovor o kupoprodaji automobila su sklopili nešto prije ugovora o kupoprodaji stana. Ugovori o kupoprodaji stana i kuće na Š. su sačinjeni u odvjetničkom uredu S. M. B., a kojom prigodom su bili kod odvjetnice i ona

i pok. P. R.. Ne može se sjetiti da li su ugovore ovjeravali istoga dana kada su sačinjeni kod odvj. S. M. ili nešto kasnije, ali su u oba navrata prilikom ovjere ugovora o kupoprodaji stana i ugovora o kupoprodaji kuće, isto tako oboje bili prisutni u uredima javnog bilježnika.

Na daljnje pitanje navodi da je najprije pok. P. R. platila automobil u iznosu od 10.000,00 kn u javnobilježničkom uredu I. B., koji ima ured u

S. na R., i tu su ovjerili punomoć za vožnju ovoga automobila od strane pok. P. R.. Kupoprodajnu cijenu stana je pok. P. R. isplatila prije nego što su sklopili ugovor, a kada se je uvjerila da će ovaj ugovor sklopiti, a isto tako i kupoprodajnu cijenu kuće je isplatila na ruke pok. P. R. u njegovom stanu prije nego što smo sklopili ugovor, kada se je uvjerila da će i ovaj ugovor biti sklopljen. Prilikom ovih isplata u stanu su bili samo ona i pok. P. R..

Na daljnje pitanje navodi da prilikom sastavljanja ugovora kod odvj. S. M. B. ona ih nije upitala da li je kupoprodajna cijena isplaćena, a sačinjene ugovore smo potpisali u uredima javnog bilježnika.

Nadalje upitana navodi da ovim prigodama od pok. R. nije tražila nikakve pisane priznanice o isplati kupoprodajne cijene za stan i kuću jer su oni tako živjeli i imali su povjerenja jedno u drugo. Može kazati da je bila jedina osoba kojoj je pok. R. vjerovao, te da nije imao nikakvog povjerenja u članove svoje obitelji. Isto tako može kazati da je ove ugovore skrivao i nije htio da za njih sazna njegov brat, a isto tako nije htio da se njeno ime nalazi na poštanskom sandučiću na adresi na

.., ali je tražio da prijavi prebivalište u S. na adresi njegovog stana u ...

Na posebno pitanje navodi da su ovi ugovori o kupoprodaji sklopljeni po cijeni manjoj od tržišne vrijednosti stana i kuće jer je dugi niz godina pomagala pok. R. i bila sa njim u vezi, i bila kako je već kazala jedina osoba kojoj je vjerovao. Koliko je njoj poznato pok. P. R. nije nikada pio, i nije ga nikada vidjela u pijanom stanju. Tako može kazati da je poslije ručka i za ručkom uvijek pio bezalkoholno pivo, pa je tako i saznala da postoji pivo bez alkohola.

Na daljnje pitanje navodi da je prodala svoj stan na P. tijekom 2002.

godine i od tog novca dobivenog od prodaje isplatila pok. P. R. na ime kupoprodaje stana i kuće, a dio joj je dao i zet I. B..

Na posebno pitanje navodi da joj je zet dao 20.000,00 EUR-a za kupnju stana i 20.000,00 EUR-a za kupnju kuće. Rekao joj je da mu ovaj novac ne mora vraćati i da je to poklon, jer je ona njemu svojevremeno pomagala kad je bio u B.. Rekao je ovom prilikom da će to ionako ostati u familiji. Prilikom otvaranja firme zet joj je rekao i da će joj uvijek pomoći ukoliko joj to bude trebalo, pa tako osim ovog novca koji joj je dao za kupovinu stana i kuće od pok. P. R., zet joj je dopustio da doživotno živi u njegovom stanu na P. na adresi ...

Na daljnje pitanje navodi da ju je pok. P. R. plaćao za kućanske poslove u iznosu od 1.100,00 kn mjesečno, i to samo za prvih godinu dana dok još nisu stupili u izvanbračnu zajednicu. Nakon toga joj nikada nije plaćao za bilo kakve poslove i usluge koje je za njega obavljala. Njihova veza može kazati je bila kontinuirana s tim što je kroz čitavo vrijeme možda bilo tri - četiri prekida od nekoliko dana zbog njegove ljubomore. Njena obitelj je upoznala pok. P. R. 2 godine poslije upoznavanja pok. P. R.. U to vrijeme je članovima svoje obitelji rekla za vezu s pok. P.

R.. Članovima svoje obitelji je rekla za sklapanje predmetnih ugovora sa pok. R., odnosno pitala ih je za njihovo mišljene i prije nego su ugovori sklopljeni. Pitala je o tome i svojega sina M. C.. Sa odvjetnicom M. B. nije često komunicirala osim ovih prigoda kada su sačinjeni ugovori o kupoprodaji stana i kuće. Odvjetnici M. B. nije javila da je napustila pok. P. R., a niti da je pok. P. R. završio u bolnici. Koliko joj je poznato P. R. je upoznao odvjetnicu M. B. preko njenog zeta I. B.. Pok. P. R. joj je

jednom prigodom rekao da je sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim nećakom M. R., te da ga je njegov nećak razočarao. Njoj pok. P. R. nije nikada nudio sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Može kazati i to da joj je P. R. kazao i to da "svojoj kurvanjskoj djeci i ženi kurvi ne želi ostaviti ni vrh od iglice" jer ga je žena cijelo vrijeme varala sa njegovim prijateljem, a djeca su stala na njenu stranu. Nakon toga ih nikada više nije vidio. Pok. P. R. je imao izvjesnih zdravstvenih problema, ona mu je išla po recepte i u kupovinu lijekova, ali nikada nije kontaktirala njegovog odabranog liječnika. Pok. P. R. se je bojao da će ostati sam.

Na posebno pitanje navodi da je nju jednom prigodom pok. R. pozvao u stan, te joj je predložio da se mijenjaju za stanovanje, odnosno da bi on živio na P., a ona u .., što je ovom prigodom odbila, a tek kada se je

spremala otići, vidjela je da su tu bile prisutne i dvije osobe od kojih ju je jedna od njih tom prigodom napala što je otišla, odnosno napustila pok. R.. Ovom prilikom među njima nije bilo nikakvog govora o tome da li je ona isplatila ili nije isplatila pok. P. R. kupoprodajnu cijenu za stan i kuću. Nije ovom prigodom primijetila da bi nju pok. R. tonski snimao na mobitel.

Nadalje upitana navodi da je pred kraj života dok je ležao u bolnici pok. R. izrazio želju i tražio od prisutnog punomoćnika da povuče ovu tužbu, a o tome je ona razgovarala sa prisutnim punomoćnikom tužitelja, kada joj je isti kazao da će povući tužbu kad mu budu plaćeni njegovi odvjetnički troškovi za zastupanje P. R. u visini od oko 19.000,00 kn. Posljednjih dana života pok. P. R. je često posjećivala u bolnici. Što se tiče kuće na Š. može kazati da je pok. P. R. ovu kuću kupio kada je bila "samo u zidinama", a sve ostalo su izradili i priveli je svrsi on i ona zajedno. Pok. P. R. joj je ponudio sklapanje ovih ugovora negdje otprilike 2-3 mjeseca prije nego što su sklopljeni ovi ugovori.

Na daljnje pitanje navodi da u posljednje vrijeme dok je ležao u bolnici pok. P. R. nije mogao hodati, ali je suvislo govorio, te je samo malo "pleo jezikom" od tableta koje je pio. Pok. R. od nje nije tražio da se nastavi o njemu brinuti nakon što iziđe iz bolnice. Prije nego što je završio u bolnici pok. R. je vidjela prije toga nekih možda 15 dana. Kako je već kazala nakon što je otišla od pok. R., oni su se nastavili družiti i redovito posjećivati, a čuli bi se i preko telefona. U podnesku od 28. svibnja 2021.god., tužena ističe da je ključno za predmetni postupak da nije dokazana ni jedna činjenica i/ili okolnost na koje se tužitelji pozivaju u predmetnoj tužbi (da je tužena navodno iskoristila tempore acti životne okolnosti pok. P. R.), pa tako nije dokazano: da je pok. R. navodno imao problema s alkoholom u trenutku sklapanja predmetnih pravnih poslova, da navodno nije bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja predmetnih ugovora, da navodno nije isplaćena kupoprodajna cijena po osnovi sklopljenih predmetnih ugovora, te da se navodno radi o prividnim pravnim poslovima.

Suviše navedenog, za ukazati je da u konkretnom slučaju postoji neoboriv dokaz na navedene okolnosti, a to je očitovanje pok. P. R.. Upravo takvo očitovanje prileži u spisu, te dokazuje da se nije radilo o prividnom poslu, te da je kupoprodajna cijena isplaćena, jer je nesporna činjenica da je pok. P. R. dao nalog i iskazao volju da se povuče predmetna tužba. Zaključno, jedini razlog postojanja ove parnice je nepoštivanje naloga tužitelja da se povuče predmetna tužba.

Tužitelji u podnesku od 02. lipnja 2021.god., ističu kako je iskaz tužene očito neiskren i iskonstruiran, a to je razvidno iz toga što je proturječan iskazima svih drugih saslušanih svjedoka, dok je osobito indikativno da je proturječan iskazima svjedoka predloženih upravo od nje. Naime, njen iskaz je proturječan iskazu njenog sina M. C. u dijelu u kojem navodi da je članovima svoje obitelji rekla za sklapanje predmetnih ugovora sa prednikom tužitelja, odnosno pitala ih za njihovo mišljenje i prije nego su ugovori sklopljeni. Pitala je o tome i svog sina M. C., dok je sin tužene svjedok M. C. u svom iskazu naveo da mu

majka u sporno vrijeme nije nikada ništa pričala o spornim ugovorima, te da je o spornim ugovorima saznao tek naknadno nakon podizanja ove optužnice. Postavlja se pitanja iz kojeg se razloga sin tužene želi distancirati od spornih ugovora, pa je zanijekao da je za njih znao još i prije nego što su sklopljeni, a nameće se i odgovor da je razlog tome pokušaj da ne iziđe na vidjelo činjenica da je sklapanje spornih ugovora i stjecanje ogromne imovinske koristi putem istih bio obiteljski poslovni pothvat.

Iskaz tužene proturječan je i iskazu njenog zeta I. B., i to u dijelu u kojem tužena navodi da je njena obitelj upoznala pok. P. R. dvije godine nakon što ga je ona upoznala, a obzirom da je svjedok B. izjavio da je prednika tužitelja upoznao prije sklapanja spornih ugovora sa punicom otprilike nekoliko godina ranije, a iz ove nedosljednosti se zaključuje da zet tužene, baš kao i njen sin, žele zatajiti da su pok. P. R. dulje poznavali, te time minorizirati svoju ulogu u realizaciji spornih ugovora, no iz analize svih iskaza se jasno zaključuje da se je cijela obitelj založila u tome da dođe do spornih ugovora budući je jasno da bi od toga cijela obitelj profitirala za iznos od više stotina tisuća eura.

Očito su neistiniti navodi tužene o tome da bi pok. P. R. isplatila novce po spornim ugovorima. O ovome nema baš nikakvih dokaza, a jasno je da nije za pokloniti vjeru samoj riječi tužene imajući u vidu sve proturječnosti njenog iskaza, i ogromnu materijalnu korist koju joj donose sporni ugovori, odnosno uspjeh u ovom sporu. U odnosu na njene tvrdnje o tome kojim novcem da je isplatila pok. P. R., tužitelji ponavljaju da je promašeno dokazivanje porijekla navodno isplaćenog novca u situaciji kada uopće nije dokazano da bi novac uopće bio isplaćen, da je ugovor o kupoprodaji stana koji tužena dostavlja za dokaz stjecanja vlastitih novčanih sredstava zaključen 03.01.2003.god., dakle više od trinaest godina od spornih ugovora, te da iz ugovora o kupoprodaji od 07.01.2010. god., proizlazi da je zet tužene I. B., kupio nekretninu u T., dakle nije ju prodao i time stekao novčana sredstva kako to tužena netočno navodi.

Osim toga, navodi da je indikativno nijekanje tužene da onda kada ju je prednik tužitelja pozvao u stan, i kada su tamo bile prisutne i druge dvije osobe (svjedokinje U. i B.), nije bilo nikakvog govora o tome da li mu je ili nije isplatila kupoprodajnu cijenu za stan u kuću. O ovome su suglasno izjavljivale svjedokinje U. i B., pa je jasno da je tužena i u ovom dijelu svoga iskaza lagala.

Nadalje navode da isplata kupoprodajne cijene kao navodna činjenica predstavlja dokazni teret tužene, a tužitelji ne mogu dokazivati negativnu činjenicu, odnosno to da nije isplaćen, no u spisu ne postoji niti jedan dokaz o tome, (ni materijalni, ni iskaz svjedoka), da bi kupoprodajna cijena po spornim ugovorima bila isplaćena (osim nevjerodostojnog iskaza tužene), dok s druge strane postoje suglasni iskazi troje svjedoka o tome da im se pok. P. R. u više navrata žalio da od spornih ugovora nije dobio niti kune.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 05. listopada 2016.god., Ugovor o kupoprodaji od 22.studenog 2016.god., Ugovor o kupoprodaji od 12.siječnja 2017. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda- neslužbena kopija sa stanjem na dan 08.11.2018.god., dva Prijepisa posjedovnog ista Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar S.-neslužbena kopija sa stanjem na dan 08.11.2018.god., Ugovor o kupoprodaji od 07.siječnja 2010.god., Račun br. 34/001/1 E. j.d.o.o. S. od 17.11.2016.god., Energetski certifikat stambene zgrade od 16.11.2016.god., Univerzalni nalog za plaćanje, Rješenje ovog suda posl.br. Z-30709/16 od 30.studenog 2016.god., Potvrdu o prijavi prebivališta P.U. S.-d. od 15.12.2016.god., Privremeno porezno rješenje Porezne uprave, Područni ured S. od 05.rujna 2017.god., Univerzalni nalog za plaćanje, Potvrdu o izdanoj ispravi/uvjerenju i obavijest o naplaćenoj pristojbi i troškovima Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar S. od 09.07.2017.god., Energetski certifikat stambene zgrade od 15.12.2016.god., Račun br. 36/001/1 E. j.d.o.o. S. od 16.12.2016.god., Ugovor o kupoprodaji stana od 03.

siječnja 2003.god., Ispis kartona pacijenta Specijalističke ordinacije obiteljske medicine M. L. D. dr.med. od 15. srpnja 2019.god., šest Obavijesti o mirovini H.B. d.d. za razdoblje veljača-srpanj 2019.god., G-mail

od 24. listopada 2019.god., Zapisnik ovog suda posl.br. R1-251/12 od 23. svibnja 2012.god., Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 04. travnja 2012.god., Sporazum o raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 02. prosinca 2014.god., te izveo dokaz pregledom sudsko psihijatrijskog vještva stalnog sudskog psihijatrijskog vještaka prim.mr.sc. Č. L. dr.med. od 13. listopada 2019.god., i dopunom vještva od strane stalnog sudskog psihijatrijskog vještaka prim.mr.sc. Č. L.

dr.med. na ročištu dana 13. studenoga 2020.god., te izveo dokaz saslušanjem svjedoka S. M., Z. R. i T. V. U. na raspravnom ročištu dana

21.siječnja 2021.god., saslušanjem svjedoka I. B. i M. C. na raspravnom ročištu dana 03.ožujka 2021.god., saslušanjem svjedoka V. B. na raspravnom ročištu 21.travnja 2021.god., te saslušanje tuženika u svojstvu parnične stranke na ročištu dana 13.svibnja 2021.godine.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Slijedom svega navedenog, u prvom redu valja primijetiti da stalni sudski psihijatrijski vještak prim. mr. sc. Č. L. dr. med., u svojem vještvu nedvojbeno zaključuje da se iz medicinske dokumentacije priložene spisu ne nalazi podataka koji bi upućivali na neku duševnu bolest ili psihotički poremećaj koji bi po svojoj prirodi i intenzitetu dovodili u pitanje sposobnost rasuđivanja pok. P. R. "tempre acti" 05.10.2016.god i 12.01.2017. godine. Uzevši u obzir sve navedene raspoložive podatke o psihičkom stanju pok. P. R., ovaj vještak smatra da u vrijeme potpisivanja spornih ugovora isti nije imao psihopatoloških smetnji koje bi utjecale na njegovu sposobnost za rasuđivanje, te slobodno odlučivanje.

Ovaj sud ne može prihvatiti tvrdnje tužitelja da su predmetni Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 05. listopada 2016.god., Ugovor o kupoprodaji od 22. studenog 2016. god., i Ugovor o kupoprodaji od 12. siječnja 2017. god., prividni, zelenaški i sklopljeni pod nedopuštenom pobudom, te da je životno nelogično da bi prednik tužitelja kao dobro situiran čovjek starije životne dobi, koji ima u vlasništvu stan, kuću/vikendicu, automobil i prima solidnu mirovinu, imao interes zaključiti sporne kupoprodajne ugovore, te tako prodati svu svoju vrjedniju imovinu za samo trećinu tržišne vrijednosti.

Naime, svjedok S. M., odvjetnica koja je sačinila predmetne ugovore o kupoprodaji od 22. studenog 2016. god., i 12. siječnja 2017. god., nedvojbeno ističe da su pok. P. R. i gospođa P. zajedno dolazili u više navrata u njen ured, i da je pok. R. tražio od nje da sačini kako Ugovor o kupoprodaji stana u S. u

.., tako i Ugovor o kupoprodaji kuće na Š.. Navodi da je pok. P.

R. poznavala od 2014. godine pa nadalje, te može kazati da se je po njenom mišljenju radilo o osobi koja je svakako bila svjesna svojih postupaka, a kao što je već kazala, upravo je pok. P. R. bio inicijator sklapanja ova dva ugovora o kupoprodaji nekretnina. Sjeća se da je ovom prigodom pok. R. sačinio određene kalkulacije o vrijednosti svega onoga što je gospođa P. učinila za njega, pa je stoga među njima ugovorena niža cijena za ove nekretnine od postojane tržišne cijene. Ovaj svjedok navodi i to da joj je iz razgovora s pok. R. poznato da on nije htio da i njegova djeca steknu bilo što od njegove imovine.

Osim toga, svjedok Z. R. brat pok. P. R. navodi kako mu je brat pok. P. R. jednom prigodom kazao da je predmetne ugovore potpisao zbog bijesa prema svojoj djeci i bivšoj supruzi od koje se rastao. Navodi da se je pok. brat posvađao i sa svojom djecom koja su nakon toga otišla za majkom. Protiv djece i bivše supruge je pok. brat govorio samo kada je u alkoholiziranom stanju, a trijezan o njima nije nikada govorio.

Nadalje, i svjedok T. V. U. navodi da je pok. P. R. svakodnevno bio u alkoholiziranom stanju zbog svojega razočarenja nakon što su ga napustili bivša supruga i djeca. On je imao dijagnosticiranu tešku depresiju i pio je antidepresive.

Tužena stoga po ocjeni ovog suda, tijekom postupka osnovano ističe da je prednik tužitelja pok. P. R. u trenutku potpisivanja predmetnih ugovora bio svjestan pravnih posljedica zaključenja ugovora, kao što je i želio njihovo zaključenje, a pri čemu treba posebno uzeti u obzir i činjenicu da su prednik tužitelja i tužena bili u dugotrajnoj vezi.

Prema tome, ovaj sud cijeni nedvojbeno utvrđenim da je pravni prednik tužitelja pok. P. R. sklopio sa tuženom upravo predmetni Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 05. listopada 2016.god., Ugovor o kupoprodaji od 22. studenog 2016. god., i Ugovor o kupoprodaji od 12. siječnja 2017. god., duboko razočaran nakon što su ga napustili bivša supruga i djeca - tužitelji pod 1 i pod 2, nastojeći pritom izbjeći mogućnost da tužitelji naslijede njegovu imovinu kao njegovi zakonski nasljednici, a imajući pritom u vidu i činjenicu da predmetni ugovor sklapa sa tuženom kao izvanbračnom suprugom koja ga svakodnevno pomaže i skrbi o njegovim potrebama, kao i činjenicu da će temeljem predmetnih ugovora ipak steći pristojan novčani iznos na ime kupoprodajnih cijena koji će mu pod stare dane biti dostatan za sve njegove potrebe.

Radi navedenog, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelji predlažu donijeti odluku kojom će biti utvrđeno da su ništetni i da nemaju pravne učinke između parničnih stranaka, predmetni Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 05. listopada 2016. god., Ugovor o kupoprodaji od 22. studenog 2016. god., i Ugovor o kupoprodaji od 12. siječnja 2017. god., te je donijeta odluka kao u toč. I izreke presude.

Međutim, prednik tužitelja i tužitelji po ocjeni ovog suda, tijekom postupka osnovano ističu da nije istina da je tužena isplatila kupoprodajnu cijenu po spornim ugovorima, a što proizlazi već iz samog teksta predmetnih ugovora, budući da u istima ne postoji odredba kojom prednik tužitelja kao prodavatelj, potvrđuje da bi od kupca primio kupoprodajnu cijenu, što je vrlo indikativno uzme li se u obzir da su ugovori sastavljeni od odvjetnika. Osnovano ističu i da o tome nema baš nikakvih dokaza, a jasno je da nije za pokloniti vjeru samoj riječi tužene, te da isplata kupoprodajne cijene kao navodna činjenica predstavlja dokazni teret tužene, dok u spisu ne postoji niti jedan dokaz o tome, (ni materijalni, ni iskaz svjedoka), da bi kupoprodajna cijena po spornim ugovorima bila isplaćena (osim nevjerodostojnog iskaza tužene), dok s druge strane postoje suglasni iskazi troje svjedoka o tome da im se pok. P. R. u više navrata žalio da od spornih ugovora nije dobio niti kune.

Naime, u predmetnom Ugovoru o kupoprodaji motornog vozila se samo navodi da se kupac obvezuje da će ugovorenu prodajnu cijenu od 10.000,00 kn, isplatiti prodavatelju do neodređenog datuma, u Ugovoru o kupoprodaji od 22. studenog 2016. god., (čl. 3.2), da se kupac obvezuje u trenutku sklapanja ovoga ugovora isplatiti prodavatelju cjelokupnu ugovorenu cijenu stana (48.750,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju H.B. na dan isplate), te u Ugovoru o kupoprodaji od 12. siječnja 2017. god., (čl. 3.2), da će kupac kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu isplatiti prodavatelju u gotovini u trenutku zaključenja ovog ugovora (20.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju H.B. na dan isplate).

Svjedok S. M., odvjetnica koja je sačinila predmetne ugovore o kupoprodaji od 22. studenog 2016. god., i 12. siječnja 2017. god., navodi da prilikom sklapanja ovih ugovora u njenom odvjetničkom uredu nije izvršena isplata kupoprodajne cijene, kako za stan u S., tako za i kuću na Š., ali se sjeća da su u oba navrata njih dvoje nakon toga otišli u obližnji javnobilježnički ured, gdje su ovjerili svoje potpise, a nakon toga su u oba navrata ponovno posjetili njen odvjetnički ured sa originalima ovjerenog ugovora jer je trebalo izvršiti uknjižbe prava vlasništva. Na njen upit u oba navrata joj je pok. R. kazao da je sve u redu, dakle u ovim prigodama ona nije izričito pok. P. R. upitala da li su mu isplaćene kupoprodajne cijene za ove nekretnine, već da li je sve u redu, te da li se može pristupiti uknjižbi prava vlasništva na ime gospođe P., a kada joj je u oba navrata pok. R. kazao da je sve u redu. Ovaj svjedok navodi i to da se u ovim ugovorima izričito ne navodi da je isplaćena kupoprodajna cijena jer je tako bilo po dogovoru stranaka.

Nema nikakve dvojbe da ova pitanja odvjetnice "da li je sve u redu", pok. P. R. u ovim prigodama nije shvatio kao pitanje da li su mu isplaćene kupoprodajne cijene, već kao pitanje da li su ugovori ovjereni od strane javnog bilježnika.

Osim toga, svjedok S. M. navodi da ju je tužena nakon sklapanja ugovora u više navrata nazivala sa pitanjem zbog čega još nije sređena uknjižba kuće i dvora na Š.. Svjedok Z. R. navodi da ga je svega sat vremena nakon smrti pok. brata, tužena nazvala telefonskim putem tražeći od njega da joj preda ključeve stana u S. i kuće na Š., dok svjedok M. C. navodi kako mu

je poznato da majka nije imala ključeve stana na adresi u S., .., te da je ušla u stan u prisustvu djelatnika policije.

Tužena u iskazu navodi da je navodi da je pok. P. R. platila automobil u iznosu od 10.000,00 kn u javnobilježničkom uredu I. B., koji ima ured u

S. na R., i tu su ovjerili punomoć za vožnju ovoga automobila od strane pok. P. R.. Kupoprodajnu cijenu stana je pok. P. R. isplatila prije nego što su sklopili ugovor, a kada se je uvjerila da će ovaj ugovor sklopiti, a isto tako i kupoprodajnu cijenu kuće je isplatila na ruke pok. P. R. u njegovom stanu prije nego što smo sklopili ugovor, kada se je uvjerila da će i ovaj ugovor biti sklopljen. Prilikom ovih isplata u stanu su bili samo ona i pok. P. R..

Naprijed navedene izjave slušanih svjedoka ukazuju na činjenicu da je tužena osoba koja itekako brine o svojim pravima, pa su odista neuvjerljive izjave tužene da u ovim prigodama od pok. P. R. nije tražila nikakve pisane priznanice o isplati kupoprodajne cijene za stan i kuću na Š., jer su oni tako živjeli i imali su povjerenja jedno u drugo, te je ona bila jedina osoba kojoj je pok. R. vjerovao, a nije imao nikakvog povjerenja u članove svoje obitelji. Ovo osobito kada se ima u vidu da je pok. P. R. pio antidepresive, te bio izuzetno ljubomorna osoba, a zbog čaga je njihova veza bila u više navrata prekidana.

Osobito začuđuje i činjenica da bi tužena, iako je prethodno već isplatila pok. P. R. kupoprodajne cijene za automobil, stan u S., i kuću na Š., prilikom sklapanja predmetnih Ugovora o kupoprodaji kod javnog bilježnika I. B. i odvjetnice S. M., propustila zatražiti da se u tekst sklopljenih ugovora unese i odredba kojom pok. P. R. kao prodavatelj potvrđuje da je od tužene primio ugovorene iznose na ime kupoprodajnih cijena za automobil, stan u S., i kuću na Š.. Štoviše, svjedok S. M. navodi da se u ovim ugovorima izričito ne navodi da je isplaćena kupoprodajna cijena jer je tako bilo po dogovoru stranaka.

Svemu navedenom, valja pridodati i izjavu svjedoka I. B., zeta tužene, da se u ovaj čas odista ne može točno izjasniti da li je novac koji je dao punici stečen upravo prodajom poslovnog prostora u T., te da se ne može sjetiti da li je prigodom davanja novca punici bio prisutan još netko ili su bili prisutni samo njih dvoje, kao i izjavu svjedoka M. C., sina tužene, koji navodi da njemu nije ništa poznato o tome na koji način i kakve su ugovore sklapali majka i pok. P. R., a o tome je samo slušao od drugih nakon što je pokrenut ovaj postupak na sudu. Navodi da mu majka u sporno vrijeme nije nikada ništa pričala o spornim ugovorima sa pok. P. R., a niti je od njega ikada zatražila bilo kakav novac da bi isplatila pok. R. po sklopljenim ugovorima, a niti bi joj on mogao od svoje plaće pozajmiti bilo kakav novac. Navodi da ne može odgovoriti na pitanje od kuda majci novac za kupnju stana i kuće od pok. P. R..

Tužena tijekom postupka ističe da je isplatila prednika tužitelja pok. P. R. novcem kojega je imala, a dio novca joj je dala kći M. B. i zet I. B., koji su bili u posjedu gotovine, a nakon prodaje poslovnog prostora u T.

(u prilogu ugovor o kupoprodaji), a potom u dva navrata na okolnost porijekla novca koje joj je navodno dao saslušani svjedok i njen zet I. B. u svrhu isplate pok. P. R. temeljem predmetnih Kupoprodajnih ugovora, u dokazne svrhe prilaže u spis Ugovor o kupoprodaji od 07. siječnja 2010. god., a temeljem kojega svjedok I. B. nije prodao, već je kupio poslovni prostor u T..

Činjenica da je pok. P. R. pred kraj svojega života u bolnici iskazao volju da se povuče predmetna tužba, a kako bi povratkom tužene u njegov stan na adresi u S., .., izbjegao smještaj u staračkom domu na Č., svakako ne

ukazuje nužno na zaključak da bi time i priznao da mu je tužena isplatila ugovorene prodajne cijene temeljem predmetnih kupoprodajnih ugovora.

Svjedok T. V. U. navodi da je jednom prigodom nakon pokretanja

ovog postupka pok. P. R. pozvao tuženu u njegov stan kako bi je pitao što mu je ona i koliko isplatila na ime kupoprodajne cijene stana i kuće, te njegovog vozila, a ovom prigodom su bile prisutne i ona i gospođa V. B. koja je čistila u stanu. Pok. R. je ovom prilikom mobitelom tonski snimio razgovor sa tuženom koja je čitavo vrijeme odbijala odgovor na pitanje što mu je i koliko isplatila na ime cijene za stan, kuću i vozilo.

Jednako tako i svjedok V. B. navodi da je točno kako su jedne prigode u stanu pok. P. R. bile prisutne gospođa B. i ona, te su pok. R. pospremale jedan ormar u njegovoj sobi, a kada je netko pozvonio na ulaznim vratima i tom prilikom je pok. R. posjetila tužena N. P.. Kako

su vrata od sobe bila otvorena njih dvije su čule nešto od njihovog razgovora, a bilo je govora i o nekakvoj isplati po ugovoru za koju je pok. R. isto tako tvrdio da ta isplata nije izvršena od strane tužene. Sjeća se da ovom prigodom tužena nije rekla ništa konkretno o toj isplati, već se je samo na određeni način "izvlačila" izbjegavajući odgovor na pitanja pok. R.. Poznato joj je da je pok. R. ovaj njihov razgovor snimio na svojem mobitelu.

Prema tome, nema nikakve dvojbe da je prednik tužitelja pok. P. R. nakon sklapanja predmetnih kupoprodajnih ugovora bezuspješno tražio od tužene isplate po osnovu ugovorenih prodajnih cijena za njegovo vozilo marke R. C., stan u S., na adresi. . i kuću na Š., a nakon što ga je tužena napustila, podnio ovom sudu predmetnu tužbu.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbama čl. 361, da u slučaju kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu (st.1). Ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora (st.2). Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor (st.3). Ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla (st. 4).

U odredbi čl. 362 ZOO-a, propisano je da kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje (st.1). Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. (st. 2). Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora (st.3).

Slijedom navedenog, predmetni Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 05. listopada 2016.god., Ugovor o kupoprodaji od 22. studenog 2016. god., i Ugovor o kupoprodaji od 12. siječnja 2017. god., raskinuti su po samom zakonu, a sukladno citiranim odredbama čl. 361 st. 1 ZOO-a, i to protekom razumnog roka za isplate ugovorenih prodajnih cijena od strane tužene kao kupca, a što je u konkretnom slučaju svakako po naravi posla bio bitan sastojak predmetnih kupoprodajnih ugovora sklopljenih između prednika tužitelja pok. P. R. kao prodavatelja i tužene kao kupca.

Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se predlaže sudu da donese odluke kojima se nalaže u zemljišnim knjigama ovog suda izvršiti brisanje uknjižbe prava vlasništva s imena tužene na predmetnim nekretninama tj. stanu u S., na adresi .., te kući, dvoru i stepeništu u D. S. na otoku

Š., i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se izvrši uknjižba prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 pok. P. R., kao i odluku kojom se nalaže u evidenciji o registriranim vozilima MUP-a izvršiti brisanje upisa prava vlasništva s imena tužene na predmetnom vozilu marke R. C., i uspostava prijašnjega evidencijskog stanja na način da se izvrši upis prava vlasništva istog vozila na ime pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 pok. P. R., te je donijeta odluka kao u toč. II, III i IV izreke presude.

Radi svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Pregledom spisa predmeta je utvrđeno da su parnične stranke imale približno iste parnične troškove tj. izdatke učinjene u tijeku i u povodu postupka, i to za zastupanje po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i za troškove sudskih pristojbi. Obzirom na približno jednak uspjeh (neuspjeh) stranaka u parnici, a imajući u vidu pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva, valjalo je donijeti odluku da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

U Splitu, 02. srpnja 2021. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DNA: - pun. tužitelja pod 1 i pod 2

- pun. tuženika

Broj zapisa: eb2fd-68e80

Kontrolni broj: 0039c-c1c38-4ed3a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ŽIVOMIR TOPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.