Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-312/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M.O., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 5. ožujka 2021. poslovni broj K-163/2020-58, u javnoj sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2021., u nazočnosti D.P., zamjenika županijskog državnog odvjetnika u O., opt. M.O. i branitelja optuženika po zamjeničkoj punomoći M.Š., odvjetnika iz Č.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. M.O., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu proglašen je krivim opt. M.O. zbog kaznenih djela; razbojnička krađa iz čl. 231. st. 1. KZ/11 (točka 1) izreke) i krađa iz čl. 228. st. 1. KZ/11 (točka 2) izreke), uz primjenu čl. 51. KZ/11, te je optuženiku na temelju čl. 231. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 je opozvana uvjetna osuda izrečena opt. M.O. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Kmp-25/2017-40 od 3. prosinca 2018. zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. KZ/11 te je iz te presude uzeta, za to kazneno djelo, kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 opt. M.O. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu je na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku uračunato vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 21. svibnja 2020., pa nadalje.

1.1. Na temelju čl. 560. st. 1. i st. 2. i čl. 559. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) utvrđeno je da je novčani iznos od 500,00 kuna imovinskopravna korist ostvarena kaznenim djelom pod točkom 1), te je opt. M.O. naloženo da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 500,00 kuna u korist Državnog proračuna, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju čl. 158. ZKP/08 ošt. V.P. je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 opt. M.O. je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žali se opt. M.O. po branitelju K.G., odvjetniku iz Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

5. O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su državni odvjetnik, optuženik i branitelj optuženika.

5.1. Na javnu sjednicu vijeća je pristupio D.P., zamjenik županijskog državnog odvjetnika u O., a audio vezom uspostavljenom između Županijskog suda u O. i Zatvora u V., gdje su se nalazili opt. M.O. i branitelj optuženika M.Š., odvjetnik iz Č., osigurana je nazočnost ovih potonjih.

5.2. Branitelj optuženika M.Š., odvjetnik iz Č. je izložio žalbu optuženika, te se s navodima i prijedlogom postupanja u povodu žalbe suglasio i optuženik.

6. Žalba nije osnovana.

7. Žalitelj (opt. M.O.) se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 navodeći u žalbi da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog za ispitivanjem svjedoka L.O., a iz razloga što je svjedok L.O. bio pozivan na ročišta za raspravu, ali unatoč urednih poziva nije pristupao na ročišta, a "kao maloljetnika" se svjedoka L.O. nije moglo "privesti".

7.1. Neosnovano u žalbi navodi žalitelj da bi mu bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje odbijanjem dokaznog prijedloga obrane za ispitivanjem svjedoka L.O.. Naime, prvostupanjski sud je pored zajedničkog prijedloga stranaka (državnog odvjetnika i optuženika) za ispitivanjem svjedoka L.O., prihvatio zajednički prijedlog stranaka i kao svjedoke ispitao svjedokinju žrtvu K.H. i svjedokinju Z.B., tako da se ne radi o postupovnoj situaciji u kojoj bi bili odbijeni svi dokazni prijedlozi obrane, pa onda da bi se radilo o povredi prava obrane na pravično suđenje. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 na koju u žalbi ukazuje žalitelj. Pored toga za ukazati je da nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 kada je prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka L.O.. Naime, prema podacima u spisu predmeta, a što se žalbom niti ne osporava, svjedok L.O. je u više navrata pozivan na ročišta za raspravu, te iako je uredno primio pozive na ročišta za raspravu nije pristupio. Iako prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da se prema svjedoku L.O., koji je maloljetnik, nije moglo naložiti dovođenje jer se shodno st. 4. čl. 291. ZKP/08 ne može naložiti dovođenje svjedoka koji je dijete, pravilno prvostupanjski sud kada je izvođenjem drugih dokaza koje su predložile stranke potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, zaključio da bi ponovno pozivanje ili nalaganje dovođenja svjedoka L.O. predstavljalo predlaganje izvođenja dokaza očigledno usmjereno na znatno odugovlačenje postupka, tako da je shodno čl. 421. st. 1. t. 4. ZKP/08, taj dokazni prijedlog obrane valjalo odbiti kao prijedlog koji odugovlači postupak. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu po službenoj dužnosti shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

8. Žalitelj se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali u žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Žalitelj žalbom osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. M.O. koji poriče da bi počinio kazneno djelo iz točke 1) izreke pobijane presude, dok se očitovao da se smatra krivim i da priznaje počinjenje kaznenog djela iz točke 2) izreke pobijane presude. U odnosu na kazneno djelo iz točke 1) izreke pobijane presude u obrani je opt. M.O. naveo da o tom kaznenom djelu ništa ne zna, da mu je kritične večeri pristupio L.O. i pokazao novčanik, a tada da je došla i Z.B. te mu (opt. M.O.) rekla da će njega (opt. M.O.) optužiti da je počinitelj kaznenog djela jer je punoljetan ali ne i L.O. jer je maloljetan. Međutim, prvostupanjski sud je prihvaćajući kao vjerodostojne iskaze svjedoka žrtve K.H. koja je u iskazu navela da je kritične večeri ležala na krevetu i gledala TV, te je zaspala, a vrata na kući da nisu bila zaključana, te je kroz san osjetila da joj netko iz džepa na pregači uzima novčanik. Tada da se probudila i vidjela da iznad nje pored kreveta stoji opt. M.O. i maloljetni L.O.. Opt. M.O. da je rukom uhvatio novčanik koji se nalazio u džepu pregače i tada da je da bi spriječila opt. M.O. da uzme iz džepa pregače novčanik da je svojim rukama pokušala spriječiti opt. M.O. da izvadi novčanik iz džepa pregače, te je uz to glasno dozivala pomoć, ali da ju je optuženik uhvatio za ramena i bacio na pod, a kako je ona i dalje držala rukama džep pregače s novčanikom, opt. M.O. da je istrgnuo novčanik iz džepa pregače i potom se zajedno s mlt. L.O. udaljio iz kuće. Za cijelo to vrijeme mlt. L.O. da je stajao pored kreveta ali da nije poduzimao nikakvu radnju. Svjedokinja H. opisuje da je u novčaniku imala jednu novčanicu od 500,00 kuna. Pored toga svjedokinja H. navodi da je njezino pozivanje pomoći čula snaha svjedokinja Z.B., koja je došla u kuću i zatekla je na podu, a prije toga da je Z.B. vidjela opt. M.O. i mlt. L.O. da izlaze iz kuće i da je pri tome optuženik držao novčanik u ruci, koji je kasnije pronađen odbačen u blizini kuće. Suglasno iskazu svjedokinje H. iskazuje i svjedokinja Z.B.. Prvostupanjski sud je prihvaćajući kao vjerodostojne iskaze svjedokinja žrtve H. i Z.B. utvrdio da je opt. M.O. počinio kazneno djelo kako je to opisano u točki 1) izreke pobijane presude. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

9. Pravilno je prvostupanjski sud djelo iz točke 1) izreke kvalificirao kao kazneno djelo razbojnička krađa iz čl. 231. st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. M.O., dok je u kući spavala žrtva K.H., ušao u kuću, te zavukao ruku u džep pregače u kojoj se nalazio novčanik s novcem žrtve H., počeo rukom izvlačiti iz džepa taj novčanik, što je žrtva H. nastojala onemogućiti držeći rukama džep pregače i novčanik, a opt. M.O. s ciljem da novčanik zadrži, žrtvu H. rukama srušio na pod i unatoč daljnjem nastojanju žrtve, rukama istrgnuo novčanik iz džepa i potom se udaljio iz kuće, gdje je iz novčanika uzeo jednu novčanicu od 500,00 kuna, a novčanik bacio. Na taj način opt. M.O. zatečen prilikom ostvarenja kaznenog djela krađe jer je već rukom zahvatio novčanik žrtve koji se nalazio u džepu pregače, pa unatoč tome što je žrtva nastojala spriječiti oduzimanje novčanika, uporabio silu prema žrtvi da bi ukradeni novčanik zadržao. Pravilno je prvostupanjski sud djelo iz točke 2) izreke kvalificirao kao kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 jer opt. M.O. priznaje da je kritične zgode ispred hotela sa stalka uzeo i odvezao jedan bicikl vrijedan 1.500,00 kuna, vlasništvo žrtve V.P..

10. Nije osnovana žalba žalitelja zbog odluke o kazni.

10.1. Suprotno žalbenim navodima opt. M.O. prvostupanjski sud je i pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pravilnom ocjenom olakotnih i otegotnih okolnosti prvostupanjski sud je pravilno za kazneno djelo iz točke 1) iz čl. 231. st. 1. KZ/11, na temelju tog zakonskog propisa opt. M.O. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz točke 2) iz čl. 228. st. 1. KZ/11, na temelju tog zakonskog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 opt. M.O. opozvao uvjetnu osudu izrečenu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu od 3. prosinca 2018. broj Kmp-25/2017-40, te za kazneno djelo iz čl. 231. st. 1. KZ/11, za koje je tom presudom optuženik proglašen krivim, optuženiku uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Pravilno je prvostupanjski sud potom na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 opt. M.O., za kaznena djela u stjecaju, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme lišenja slobode i dosadašnje trajanje istražnog zatvora od 21. svibnja 2020. pa nadalje.

10.2. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda navedenom jedinstvenom kaznom zatvora u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 2. srpnja 2021.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec, v.r.