1                            Poslovni broj Kž-417/2023-8

 

 

 

                                                                                                                                                                                

 

 

Poslovni broj Kž-417/2023-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. S., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. u vezi čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. V. S. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru br. K-105/2020-64 od 15. svibnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj 29. veljače 2024. godine, u nazočnosti Davora Petričevića zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, a u odsutnosti uredno pozvanog opt. V. S.,                      

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. V. S. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.              

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru br. K-105/2020-64 od 15. svibnja 2023. godine, opt. V. S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, pa je opt. V. S. za kazneno djelo teške krađe, temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. - dalje u tekstu ZKP/08), optuženiku je naloženo naknaditi imovinskopravni zahtjev ošt. I. – i.n. d.d. Z. u iznosu od 2.371,09 eura/17.864,99 kuna, u roku od 15 dana.

 

 

 

1.2. Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08, opt. V. S. oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i zbog odluke o kazni (čl. 471. st. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, te opt. V. S. po branitelju D. B., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni, te zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da ga oslobodi od optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Pri tome je za ukazati da je branitelj D. B., odvjetnik iz Z. dana 15. lipnja 2023. godine otkazao punomoć optuženiku, te dopisom o tome izvijestio prvostupanjski sud i drugostupanjski sud, o čemu postoji dokumentacija koja prileže predmetnom spisu.

 

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-360/2023 od 4. listopada 2023. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

4. Žalbe državnog odvjetnika i opt. V. S. nisu osnovane.

 

Na žalbe državnog odvjetnika i opt. V. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

 

5. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da u obrazloženju odluke o kazni prvostupanjski sud isticanjem da se protiv opt. V. S. vodi više kaznenih postupaka za imovinska kaznena djela propustio navesti da li je opstojnost više kaznenih postupaka koji su u tijeku cijenio optuženiku kao olakotnu ili otegotnu okolnost, te da li je ta okolnost utjecala na odluku o kazni. Suprotno žalbenom navodu državnog odvjetnika opstojnost postojanja više kaznenih postupaka koji su pokrenuti protiv optuženika, a u kojima nije donesena prvostupanjska presuda, ne predstavlja niti olakotnu, niti otegotnu okolnost, budući se radi o postupcima u kojima nije donesena prvostupanjska presuda. Stoga žalbeni navod državnog odvjetnika u tome dijelu nije osnovan.

 

5.1. Žalitelj (opt. V. S.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da u obrazloženju nisu navedeni dokazi iz kojih bi proizlazilo da je optuženik nasilnim putem ušao u unutrašnjost prostorije benzinske postaje, da nisu navedeni dokazi iz kojih bi bilo vidljivo što je sve otuđeno iz benzinske postaje i vrijednost otuđenih predmeta, da nisu navedeni dokazi iz kojih bi bilo vidljivo da je optuženik kritične zgode bio na mjestu događaja, te da li je kod optuženika postajala namjera počinjenja terećenog kaznenog djela.

 

5.2. Suprotno navedenom žalbenom razlogu optuženika iz obrazloženja presude je razvidno da je prvostupanjski sud sve prethodno navedene okolnosti na koje optuženik ukazuje u žalbi obrazložio i o tome dao jasne i valjane razloge, između

 

ostalog priznanje optuženika da je ušao u prostor i da je tamo otuđio više kutija cigareta, rezultati provedenog biološkog vještačenja iz kojeg je razvidno da su biološki tragovi krvi, koja pripada optuženiku, pronađeni na vanjskom okviru vrata ulaza u benzinsku postaju i rol up vratima police za cigarete koja se nalazi u unutrašnjosti prostora benzinske postaje, te da se optuženik nalazi u evidenciji CODIS-a. Stoga se u tome dijelu žalbeni navodi optuženika ukazuju potpuno neosnovanim.

 

5.3. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja terećenih kaznenih djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbama ukazuju žalitelji, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

Na žalbu opt. V. S. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja

 

6. Žalitelj (opt. V. S.) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela za koje se tereti. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

6.1. Prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. V. S. koji poriče počinjenje terećenog kaznenog djela, a posebno rezultate provedenog biološkog vještačenja i sadržaj materijalne dokumentacije. Analizirajući svaki posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu optuženika, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. V. S. počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

 

6.2. Stoga nije osnovana žalba opt. V. S. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica, a na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

Na žalbe državnog odvjetnika i opt. V. S. zbog odluke o kazni

 

 

 

7. Nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. V. S. zbog odluke o kazni. Prilikom odmjeravanja kazne u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

 

7.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, te društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za

navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud optuženika za počinjeno kazneno djelo teške krađe, temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena optuženiku dostatna je da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).

 

8. Nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika. Suprotno žalbenom navodu visina odštetnog zahtjeva temelji se na provedenoj inventuri odmah na kritičnog događaja, zahtjev sadrži popis svih otuđenih predmeta, o kojoj količini predmeta se radi i jediničnu cijenu svakog otuđenog predmeta. Takav imovinskopravni zahtjev predstavlja pravnu osnovu za donošenje odluke o potraživanje oštećenika u cijelosti. Stoga se i u tome dijelu žalbeni navod optuženika ukazuje neosnovanim.

 

9. Slijedom navedenog žalbe državnog odvjetnika i optuženika su neosnovane, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 29. veljače 2024.

 

 

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić