REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž–40/2021-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Vere Glasnović Gjoni, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Kristine Pavičić Sirotić, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom kao članova vijeća,
predmetu protiv optuženog M. S., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. i 118/18; u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, od 25. studenog 2020., broj: 10 K-463/2019-7, u sjednici održanoj 1. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
I Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se po sudu prvog stupnja izrečena novčana kazna kao sporedna od 30 dnevnih iznosa koja iznosi 4.800,00 kuna, ukida.
II Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženik M. S. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11., izrečena mu je uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako on u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. 1.1. Na temelju članka 40. stavka 2. u vezi članka 42. stavka 1. i 5. KZ/11., optuženom M. S. izrečena je sporedna novčana kazna od trideset vlastitih dnevnih iznosa time da jedan dnevni iznos iznosi 160,00 kuna, a što iznosi ukupno 4.800,00 kuna. Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11 optuženik je dužan izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude, a ukoliko novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u navedenom roku naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije, a ako se ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa dva sata rata (članak 43. stavak 1. i 2. KZ/11). Ukoliko osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora (članak 43. stavak 3. ZKP/08).
1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11., u vezi članka 190. stavka 8. KZ/11., od optuženog M. S. oduzeti su predmeti navedeni u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Varaždinske, PP Ivanec, broj … od ….
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19, u nastavku ZKP/08) optuženi M. S. dužan je platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 kuna, kao i troškove iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 1.200,00 kuna, sve u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da “nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači i optuženika M. S. osudi na kaznu zatvora, uz primjenu rada za opće dobro.“
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen u roku bez očitovanja o osnovanosti žalbe.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, ali je ovaj sud, povodom žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, postupio kao pod točkom I izreke ove presude.
6. Žaleći se zbog odluke o uvjetnoj osudi, državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud ispustio iz vida činjenicu da je optuženik pravomoćno kažnjen zbog počinjenog prekršaja iz članka 54. stavka 3., odredbi Zakona о suzbijanju zlouporabe droga, a koja je odluka postala pravomoćna 9. siječnja 2019., što upućuje na zaključak da se u istom razdoblju optuženik bavio neovlaštenim protupravnim radnjama iz domene zlouporabe droga, pa smatra da je ova okolnost povezana s činjenicom da je optuženik u namjeri prodaje posjedovao veću količinu droge marihuane trebala imati odraza u izrečenog kazni te stoga predlože da se pobijana presuda preinači u odluci o kaznenoj sankciji i optuženika osudi na kaznu zatvora uz zamjenu istog radom za opće dobro.
6.1. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije za optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu odredbe članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne, pa mu je tako olakotnim cijenio da do sada nije osuđivan te da je osoba mlađe životne dobi, dok mu otegotne okolnosti nije utvrdio. Pravilnim vrednovanjem svih navedenih olakotnih okolnosti prvostupanjski sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine čije izvršenje je potom primjenom uvjetne osude odgođeno kroz razdoblje provjeravanja od tri godine. Uzevši u obzir sve po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene i potom također, protivno žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, pravilno vrednovane okolnosti u smislu odredbe članka 47. KZ/11., ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je upravo takva kaznena sankcija primjerena okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi optuženika te je za očekivati da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
6.2. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o uvjetnoj osudi.
7. Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08, a povodom žalbe državnog odvjetnika, ovaj sud drugog stupnja utvrdio je, da je prvostupanjski sud ostvario povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 5. ZKP/08., na štetu optuženog M. S., izričući neosnovano, suprotno odredbi članka 40. stavka 4. KZ/11., pored izrečene uvjetne osude i sporednu novčanu kazne. Naime, odredba članka 40. stavka 5. KZ/11., predviđa, da se, u slučaju kada su kaznena djela počinjena iz koristoljublja, novčana kazna kao sporedna može izreći i kada nije propisana zakonom ili kada je zakonom propisano da će se počinitelj kazniti kaznom zatvora ili novčanom kaznom, a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. Kako je za počinjenje kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., predviđena kazna zatvora od jedne do dvanaest godina, a optuženiku je izrečena uvjetna osuda, to u skladu odredbom članka 40. stavka 5. KZ/11., nije bilo mjesta izricanju sporedne novčane kazne, zbog čega je na taj način ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točka 5. ZKP/08., na štetu optuženog M. S..
7.1. Stoga je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda na način da se optuženiku pored izrečene uvjetne osude, ne izriče sporedna novčana kazna.
8. Imajući u vidu navedeno trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude primjenom članka 482. i članka 486. ZKP/08.
U Puli – Pola 1. srpnja 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Vlatka Turčinov,v.r.
mr. sc. Vera Glasnović Gjoni,v.r.
