Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 38 Gž Ovr-1057/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu Danieli Ukić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Stečajna masa iz K. d.o.o. u stečaju, V.., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u O., protiv ovršenika N. S. iz Đ., OIB:…, sada u S. R. Nj., S.., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-413/2019-26 od 31. ožujka 2021., 1. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e
I. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr- 413/2019-26 od 31. ožujka 2021. i sudi:
„Nalaže se ovršeniku N. S. naknaditi ovrhovoditelju Stečajna masa iza K. d.o.o. u stečaju, V., troškove postupka u iznosu od 1.116,50 kuna, u roku od osam dana.“
II. Nalaže se ovršeniku N. S. naknaditi ovrhovoditelju Stečajna masa iza K. d.o.o. u stečaju, V., troškove postupka u povodu žalbe u iznosu od 390,63 kune u roku od osam dana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je ovrhovoditeljev zahtjev za naknadom troškova ovršnog postupka.
2. Navedeno rješenje pobija ovrhovoditelj iz žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.
- dalje: ZPP) koji Zakon se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., članka 21. stavak 1.
55/16., 73/17., 131/20., dalje u tekstu: OZ) predlažući da se pobijano rješenje preinači.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje uz obrazloženje da je rješenjem tog suda od 27. listopada 2020. poslovni broj Ovr-413/2019-4 obustavljena ovrha, te da je do te obustave došlo krivnjom ovrhovoditelja. Svoj zaključak temelji na slijedećim utvrđenjima i pravnim shvaćanjima:
- da je predmetna ovrha obustavljena na pokretninama ovršenika u smislu odredbe čl. 70. st. 4. OZ-a jer ovrhovoditelj nije predložio nastavak odgođene ovrhe;
- da je prije odgode predmetne ovrhe sud po izdavanju rješenja o ovrsi izašao u dva navrata na lice mjesta na adresi ovršenika, te je u oba navrata kuća ovršenika bila zaključana i nije zatečen ovršenik, a pri drugom uredovanju je konstatirano, prema izjavi susjeda, da ovršenik na navedenoj adresi ne živi već dulje vrijeme, zbog čega je ovrhovoditelj predložio provjeru adrese i zakazivanje novog uredovanja uz policiju, bravara i svjedoke, te da je nakon pribave izvješća MUP-a utvrđeno, po izjavi susjeda, da se ovršenik nalazi u Nj. na nepoznatoj adresi te da je kuća prodana nepoznatim vlasnicima, zbog čega da je ovrhovoditelj predložio zastoj ovrhe na šest mjeseci radi utvrđivanja boravišta ovršenika, kontakta s istim i predlaganja novog uredovanja na adresi njegova boravišta. Sud da je prihvatio prijedlog i donio rješenje o odgodi ovrhe na šest mjeseci, a kako ovrhovoditelj nije predložio nastavak odgođene ovrhe prije isteka roka na koji je odgođena, ista je obustavljena;
- da se rješenje o ovrsi nikada nije uručilo ovršeniku i time nije steklo svojstvo pravomoćnosti prije obustave predmetnog postupka;
- da u pravnoj situaciji kada rješenje o ovrsi nije uručeno ovršeniku te ovršenik nije obaviješten o predmetnoj ovrsi, a do obustave postupka je došlo krivnjom ovrhovoditelja jer nije predložio nastavak odgođenog postupka, da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troškova ovog postupka na teret ovršenika;
- to stoga jer da iz odredbi članka 14. OZ-a proizlazi da se kod prethodnog snošenja troškova polazi od toga da troškove snosi ona stranka koja je pokrenula postupak i time izazvala određivanje i provedbu ovrhe, odnosno osiguranja te da je jasno da će sud obustaviti ovrhu ako ovrhovoditelj ne predujmi u roku troškove na koje ga sud pozove, ako se bez naloženog plaćanja predujma postupak ne može provesti. Odredbama članka 14. stavaka 4. i 5. OZ-a da je propisano konačno snošenje troškova, a da je princip konačnog snošenja troškova postupka u suštini isti kao i u parničnom postupku, pa da ovdje dolazi u obzir analogna primjena odredaba Zakona o parničnom postupku - načelo causae korigirano s načelom culpae. Pravnog je shvaćanja da troškove treba konačno snositi ona stranka koja je svojim radnjama, odnosno svojom krivnjom troškove prouzrokovala. Tako će ovršenik, odnosno protivnik osiguranja koji je uzrokovao vođenje postupka ovrhe konačno snositi troškove postupka koji su bili potrebni za ovrhu i osiguranje, ali ne i troškove koji su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja nastali povodom radnji koje se nisu morale provesti da bi se ostvarila svrha postupka. S druge strane da je ovrhovoditelj dužan protivnoj stranci naknaditi troškove koje joj je neosnovano prouzročio, bilo da se radi o tome da je neosnovano protiv njega pokrenuo postupak ovrhe odnosno osiguranja, bilo da je u postupku poduzimao radnje koje nisu bile potrebne i time protivniku uzrokovao troškove.
5. Stoga taj sud zaključuje da je do obustave postupka došlo iz razloga jer ovrhovoditelj nije predložio nastavak odgođene ovrhe, a što da je bio dužan učiniti sukladno članku 70. stavku 4. OZ-a, pa da je do obustave postupka došlo isključivo njegovom krivnjom, pa kako da je jasno kako ovrhovoditelj nije uspio u ovom postupku i da ga je neosnovano pokrenuo, da nema pravo ni na naknadu troškova od suprotne strane odnosno ovršenika, analognom primjenom članka 154. ZPP-a. Tom sudu je odlučna i činjenica da u ovom postupku nije nastala litispendencija budući da rješenje o ovrsi nikada nije uručeno ovršeniku te da ovršenik za predmetni postupak formalno niti ne zna, pa da se i to može pripisati krivnji odnosno propustu ovrhovoditelja jer nije predložio adekvatna sredstva za provedbu ovrhe.
6. Ovaj sud navedeno pravno shvaćanje ne prihvaća u ovoj konkretnoj situaciji.
7. Točno je da je ovrha obustavljena na pokretninama ovršenika u smislu odredbe članka 70. stavak 4. OZ-a, s obzirom na to da ovrhovoditelj nije predložio nastavak odgođene ovrhe. Po pravomoćnosti tog rješenja ovrhovoditelj je zahtijevao naknadu troškova ovrhe. U provedbi ovrhe prvostupanjski sud je izašao na lice mjesta na adresi ovršenika te je pri prvom uredovanju konstatirao da zatiče zaključanu kuću ovršenika, a pri drugom uredovanju radi zapljene, procjene, oduzimanja, otpremanja pokretnina ovršenika i njihova povjeravanja na čuvanje, utvrđuje da je kuća zaključana i da prema izjavi susjeda ovršenik s obitelji ne živi na navedenoj adresi te da je nekretninu prodao. Ovrhovoditelj predlaže provjeru adrese i novo uredovanje uz bravara. Prema izvješću Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, ovršenik živi oko pet godina na nepoznatoj adresi u S. R. Nj., te da je kuća prodana nepoznatim vlasnicima. Zbog provjere adrese ovršenika u S. R. Nj. ovrhovoditelj predlaže zastoj ovrhe te sud donosi rješenje o odgodi ovrhe.
8. Već je u ranijoj ovosudnoj odluci kojom je ukinuto identično prvostupanjsko rješenje, prvostupanjskom sudu napomenuto da se on poziva na načelo krivnje, koje je relevantno u Zakonu o parničnom postupku, a koji Zakon se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na odgovarajući način. Međutim, da su troškovi ovršnog postupka regulirani člankom 14. OZ-a, kao specijalnom odredbom. Poglavito da odredba članka 14. stavak 4. OZ-a određuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu te je navedeno da je potrebno ocijeniti zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova u kontekstu činjenice da je ovrha obustavljena iz razloga što ovrhovoditelj nije predložio nastavak postupka, ali da se ista (na pokretninama ovršenika) nije mogla provesti iz razloga koji ne mogu ići na teret ovrhovoditelja.
9. Unatoč tome taj sud nije razmotrio zahtjev ovrhovoditelja s aspekta da se predložena ovrha na pokretninama nije mogla provesti iz razloga za koje nema krivnje ovrhovoditelja.
10. Ovrhovoditelj je pokrenuo ovrhu na temelju ovršne isprave. Ovrha je postupak prisilnog ispunjenja tražbine ovdje iz ovršne isprave, kojoj ovršenik nije udovoljio. Ovrhovoditelj je predložio ovrhu na pokretninama, započeta je provedba ovrhe, ista je bila bezuspješna iz prethodno rečenih razloga, te je u konačnosti ovrha obustavljena. Neprihvatljivo je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je ovrhovoditelj „neosnovano pokrenuo“ ovršni postupak, ili da se činjenica da rješenje o ovrsi nije pravomoćno može pripisati kao krivnja ovrhovoditelja. Isto tako neprihvatljivo je shvaćanje da je ovdje došlo do troškova koji su ovrhovoditelju nastali povodom radnji koje se nisu morale provesti da bi se ostvarila svrha postupka te da se može pripisati krivnji odnosno propustu ovrhovoditelja jer nije predložio adekvatna sredstva za provedbu ovrhe. On je predložio zakonom predviđen predmet i sredstvo ovrhe, što je prvostupanjski sud prihvatio. To što ovršenik više ne živi na adresi prijavljenoj kod Ministarstva unutarnjih poslova, ne može se pripisati kao krivnja ovrhovoditelja.
11. Zatim, ovrhovoditelj je zatražio trošak „iz rješenja o ovrsi“, predujam za izlazak sudskog ovrhovoditelja, (2 x), te zastupanja na tim uredovanjima, ukupno 1.428,15 kuna. Radi se o troškovima koji su bili potrebni za određenu ovrhu – provedbu ovrhe na pokretninama ovršenika određenu prihvaćanjem prijedloga za takvu ovrhu. Sukladno odredbi članka 14. stavak 4. OZ-a, ovrhovoditelj ih osnovano zahtijeva u odnosu na ovršenika. Nema mjesta primjeni načela na koje se poziva prvostupanjski sud iz Zakona o parničnim postupku, kraj posebne odredbe iz Ovršnog zakona. O krivnji ovrhovoditelja bi se radilo u situaciji da on nije platio predujam pa da je ovrha obustavljena ili da nije dostavio adresu, postupio po nalogu suda u određenom roku, a ne i u situaciji kada nije predložio nastavak ovrhe odgođene radi utvrđenja adrese boravišta ovršenika.
12. Prema Tbr. 7. t. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) za zastupanje u postupku u kojem je vrijednost predmeta spora (VPS) manja od 1.000,00 kn, ako točkama od 2. do 7. istog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od - 50 bodova. Ovdje je VPS iznos od 569,27 kuna. Stoga, prema tom tarifnom broju bi pripadala 50 bodova. No, prema Tbr. 11. točka 2. Tarife, za ovršni postupak iz Tbr. 7. t. 2. pripada jednokratna nagrada za cjelokupni postupak u visini od 80 bodova, a u postupcima iz Tbr. 7. t. 8. Tarife za sastav prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (pa se određuju bodovi ovisno o pravnoj situaciji), a koji potonji slučaj ovdje nije jer je ovrha određena na temelju ovršne isprave.
13. Dakle, ovrhovoditelju pripada 80 bodova što uz Tbr. 42. i 50. Tarife iznosi 1.000,00 kuna. Tome treba pribrojiti plaćeni predujam. Rješenjem od 21. kolovoza 2018. pozvan je ovrhovoditelj na platež iznosa 117,20 kuna, što je uplaćeno, ali je vraćen neutrošen predujam od 0,70 kuna, pa je istome priznato 116,50 kuna. Drugi predujam za izlazak se ne nalazi plaćenim prema sadržaju spisa. Dakle, ukupno ovrhovoditelju pripada 1.116,50 kuna, te je za taj iznos preinačena pobijana odluka.
14. Odluka pod točkom I. izreke donesena je na temelju ovlasti iz odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.
15. Kako je ovrhovoditelj uspio sa žalbom, to mu sukladno Tbr. 13. točka 2. Tarife pripada 60 bodova te kako je isti u smislu Tbr. 10. točka 5. Tarife zatražio uz Tbr. 42. iznos od 390,63 kune, to mu je isti i dosuđen. Dokaza o plaćenom zatraženom trošku pristojbe nema, pa osnovanost tog dijela zahtjeva nije razmatrana. Odluka o tim troškovima donesena je na temelju ovlasti iz odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 1. srpnja 2021.
S u d a c:
Daniela Ukić, v.r.