REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 85 Pn-959/2019-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Č., N. S. R., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. osiguranje d.d., Z., OIB:…, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 14. svibnja 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja N. R., odvjetnika, te punomoćnika tuženika M. Š., zaposlenika tuženika, dana 1. srpnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d. da tužitelju D. M. isplati iznos od 50.650,00 kn zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od 1.300,00 kn od 18. siječnja 2019. do isplate, a na iznos od 49.350,00 kn od 19. kolovoza 2020. do isplate kao i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 14.831,50 kn sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2021. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 49.350,00 kn počev od 18. siječnja 2019. do 18. kolovoza 2020.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27.10.2018. nastradao u prometnoj nesreći u Ivanovcu kao putnik u vozilu registarske oznake ČK
… do koje je došlo krivnjom vozača vozila ČK
… , osiguranim kod tuženika, pa kako je tom prilikom zadobio tjelesne ozljede, to potražuje isplatu pravične novčane naknade, a kao činjenice u tužbi navodi da je zbog ovog štetnog događaja trpio fizičke bolove i strah te da su mu zaostale trajne posljedice navodeći da mu je bila potrebna i tuđa pomoć i njega te da je izgubio zaradu pa u tužbi potražuje naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 6.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 5.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 6.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.500,00 kn te za izgubljenu zaradu u iznosu od 1.994,35 kn (za listopad 2018. iznos od 1.128,59 kn, a za prosinac 2018. iznos od 865,76 kn) što ukupno iznosi 20.494,35 kn, ali kako mu je tuženik temeljem odštetnog zahtjeva podnesenog dana 18.1.2019. već isplatio iznos od 10.050,00 kn na ime naknade neimovinske štete, to u tužbi potražuje isplatu daljnjih 10.444,35 kn na koji iznos potražuje zatezne kamate od podnošenja toga odštetnog zahtjeva tj. od 18.1.2019. do isplate. Međutim, nakon provedenog liječničkog vještačenja tužitelj u podnesku od 23.2.2021. (list 113-115) potražuje za pretrpljene fizičke bolove iznos od 23.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 11.500,00 kn, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 18.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženja iznos od 3.750,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 3.150,00 kn te za izgubljenu zaradu iznos od 1.300,00 kn što ukupno iznosi 60.700,00 kn, a što umanjeno za već isplaćeni iznos od 10.050,00 kn iznosi 50.650,00 kn pa kako je time tužbeni zahtjev povišen, sud je ovakvu preinaku tužbe dozvolio rješenjem od 14.5.2021. (list 118) unatoč protivljenju tuženika, i to temeljem odredbe čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) jer takvu preinaku tužbe smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama imajući u vidu da je tužitelj tužbu preinačio samo usklađujući tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka te imajući u vidu i promjenu Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29.11.2002. u primjeni Zakona o obveznim odnosima na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, pa da bez svoje krivnje nije mogao ovako precizirati tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak predmetnog štetnog događaja kao i odgovornost za nastanak istoga. Također priznaje da mu se je tužitelj obratio odštetnim zahtjevom temeljem kojega mu je isplaćen iznos od 10.050,00 kn pa kako tuženik smatra da je time u cijelosti izvršio svoju obvezu prema tužitelju, to osporava visinu tužbenog zahtjeva. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova sudskih pristojbi s time da je na ročištu 7.10.2020. (list 65) osporio i zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu i tuđu pomoć s obzirom se je tužitelj nastavio liječiti i nakon podnošenja tužbe pa na ročištu 14.5.2021. (list 116) navodi da navedene zatezne kamate mogu teći tek od dana kada je tužiteljevo zdravstveno stanje stabilizirano.
3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (list 5-24) te u liječničku dokumentaciju koju je tužitelj predao na ročištima 6.3.2020. (list 48-51), 3.6.2020. (list 58-61) i 7.10.2020. (list 68-96), a provedeno je i liječničko vještačenje (list 39 i 40, list 105 i 106 te list 116).
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
5. U ovoj pravnoj stvari nesporna je pasivna legitimacija tuženika, nastanak predmetnog štetnog događaja kao i odgovornost za nastanak istoga, a nije sporno niti to da je tužitelj predmetne zgode zadobio tjelesne ozljede, ali je sporna visina svih zatraženih iznosa uz napomenu da su stranke na ročištu 7.10.2020. (list 65) učinile nespornim da je tužitelj u utuženom razdoblju izgubio zaradu u iznosu od 1.300,00 kn, dok su na ročištu 14.5.2021. (list 118) učinile nespornim da je kod tužitelja zaostalo naruženje slabijeg stupnja zbog ožiljka na lijevom ramenu koje je trećim osobama vidljivo samo povremeno. Nije sporno niti to da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju isplatio iznos od 10.050,00 kn na ime neimovinske štete.
6. Provedenim liječničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. M. F., ortopedu, (list 39 i 40) utvrđeno je da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio udarac u lijevu stranu prsnog koša zbog čega je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana te manjeg intenziteta 60 dana, a trpio je i tzv. primarni strah koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan te tzv. sekundarni strah i to jaki 2 dana, srednji 10 dana te slabiji 30 dana. Nadalje, ovaj vještak navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju i to 2 sata dnevno kroz 30 dana, a u narednom periodu od 60 dana u prosjeku od 1 sat dnevno s time da su navedene ozljede dovele do trajnih posljedica u visini od 15% s obzirom na bolnu i ograničenu pokretljivost lijevog ramena u srednjem stupnju te oslabljenu grubu motornu snagu lijevog ramena u srednjem stupnju pri čemu ovaj vještak napominje da je liječenje tužitelja još u tijeku.
7. Ovakvom nalazu i mišljenju prigovorio je samo tuženik navodeći u podnesku od 20.3.2020. (list 54) da je utvrđeni stupanj smanjenja životne aktivnosti od 15% u cijelosti nerealan jer da za navedeno nema uporišta u medicinskoj dokumentaciji pri čemu ukazuje da je i sam vještak naveo da liječenje tužitelja još traje pa je nejasno kako je vještak mogao dati ocjenu trajnih posljedica kada zdravstveno stanje tužitelja nije definirano. Osim toga, tuženik smatra da je ocjena bolova i straha pretjerana priznajući postojanje jakih bolova u trajanju od 3 dana, srednjih bolova u trajanju od 12 dana te slabijih bolova u trajanju od 40 dana kao i postojanje jakog straha u trajanju od 2 dana, srednjeg u trajanju od 10 dana te slabog u trajanju od 25 dana.
8. Kako je vještak dr. M. F., pozvan na ročište 7.10.2020. (list 65) radi očitovanja na ovakve prigovore tuženika, naveo da je nužno ponovno pregledati tužitelja imajući u vidu liječničku dokumentaciju o njegovom daljnjem liječenju, to je isti u dopuni svog nalaza i mišljenja (list 105 i 106) naveo da je liječenje tužitelja završeno nalazom fizijatra 19.8.2020. ostajući pri tvrdnji da su tužitelju zaostale trajne posljedice u visini od 15%, ali navodi da je isti trpio fizičke bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 30 dana te manjeg intenziteta 90 dana i to sve kumulativno, dok je strah jačeg intenziteta bio prisutan ukupno 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana te slabijeg intenziteta 30 dana. Nadalje, navodi da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna ukupno 2 sata dnevno kroz 60 dana liječenja te u periodu od 90 dana 1 sat dnevno s time da je kod tužitelja zaostalo i naruženje slabijeg stupnja s obzirom na ožiljak na lijevom ramenu (oko 9 cm poprečan).
9. Nakon ovakve dopune nalaza i mišljenja, tuženik je u podnesku od 12.2.2021. (list 110) nalazu i mišljenju vještaka dr. M. F. prigovorio samo u ocjeni bolova i straha smatrajući da je dužina bolova s obzirom na težinu i posljedice ozljeda koje je tužitelj zadobio, određena pretjerano i paušalno te da je ova ocjena dana bez ikakvih relevantnih dokaza i da nije potkrijepljena receptima za analgetike koji bi s obzirom na dužinu morali postojati.
10. Na ovakve prigovore tuženika u svom usmenom očitovanju na ročištu 14.5.2021. (list 116) vještak dr. M. F. je naveo da je svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivene ozljede i tijeku liječenja te na temelju priložene medicinske dokumentaciji i u dva navrata obavljenih kliničkih pregleda tužitelja na osnovu čega je utvrdio da je njegovo zdravstveno stanje stabilizirano dana 19.8.2020. pri čemu je ocijenio trajanje bolova i straha detaljnim uvidom u medicinsku dokumentaciju, a uzevši u obzir karakter predmetne ozljede kao i svoje dugogodišnje iskustvo. Naime, ovaj vještak navodi da je tužitelj zbog predmetne ozljede jednom operacijski liječen nakon čega je protekom 6 mjeseci učinjen tzv. redresman lijevog ramena zbog zaostale kontrakture odnosno ograničene pokretljivosti toga ramena. Stoga tvrdi da je tužitelj praktično kroz cijeli tijek liječenja koje je trajalo oko 660 dana, trpio bolove i određeni strah odnosno neizvjesnost za ishod liječenja. Osim toga, tužitelj je bio na dugotrajnoj fizikalnoj terapiji tijekom koje je uobičajeno da su prisutni bolovi, a u svezi navoda tuženika da ocjena bolova nije potkrijepljena s receptima za analgetike, navodi da je tužitelj po njegovom mišljenju iste svakako trošio te da ih uzima praktički svakodnevno s time da je pri pregledu izjavio da uzima voltaren.
11. Nakon ovakvog usmenog očitovanja vještaka dr. M. F. u kojem je isti otklonio prigovore tuženika argumentiranim obrazloženjem na temelju čega je kod tužitelja utvrdio postojanje odnosno trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, ovaj sud je ovakav nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan pa je stoga odbijen prijedlog tuženika za obnovu vještačenja po drugom liječniku vještaku.
12. Ovaj sud smatra da utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) pri čemu je sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tj. fizičke bolove, strah, trajne posljedice i naruženje, a koje su u smislu odredbe čl.1100. st. 2. ZOO-a mjerilo odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.
13. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha, visinu trajnih posljedica i stupanj naruženja kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka pa je temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za pretrpljene fizičke bolove u visini od 23.000,00 kn te za pretrpljeni strah u visini od 11.500,00 kn, a kako je liječnik vještak utvrdio da su mu zaostale trajne posljedice u visini od 15%, to mu je za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti utvrđen iznos od 18.000,00 kn, dok mu je za duševne boli zbog naruženja utvrđen iznos od 3.750,00 kn imajući u vidu da su stranke na ročištu 14.5.2021. (list 118) učinile nespornim da je kod tužitelja zaostalo naruženje slabijeg stupnja zbog ožiljka na lijevom ramenu koje je trećim osobama vidljivo samo povremeno.
14. Liječničkim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 210 sati pa kako nije sporno da tužitelj za istu nije plaćao, to mu je temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a po jednom satu tuđe pomoći i njege priznat iznos od 15,00 kn, kako to tužitelj traži, a što pomnoženo s brojem potrebnih sati daje iznos od zatraženih i dosuđenih 3.150,00 kn.
15. Kako su stranke na ročištu 7.10.2020. (list 65) učinile nespornim da je tužitelj u utuženom razdoblju, dakle, u listopadu 2018. i prosincu 2018., izgubio zaradu u ukupnom iznosu od 1.300,00 kn, to mu je navedeni iznos i dosuđen temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a.
16. Stoga je tužitelju ukupno s osnova neimovinske štete utvrđen iznos od 56.250,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 3.150,00 kn te za izgubljenu zaradu iznos od 1.300,00 kn, ali kako je nesporno da mu je tuženik za neimovinsku štetu prije podnošenja tužbe već isplatio iznos od 10.050,00 kn, to mu je po tom osnovu dosuđen samo daljnji iznos od 46.200,00 kn pa je, dakle, tužitelju sveukupno dosuđen konačno zatraženi iznos od 50.650,00 kn zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od 18.1.2019. tj. od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate samo na iznos od 1.300,00 kn jer se isti odnosi na naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade pa bi tužitelj temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a na iste imao pravo već od trenutka nastanka štete, dok mu je na preostali iznos od 49.350,00 kn priznato pravo na zatezne kamate tek od 19.8.2020. tj. od dana završetka liječenja do isplate temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a pa je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok je pod točkom II. izreke odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 49.350,00 kn počev od 18.1.2019. do 18.8.2020.
17. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 16.5.2019., 4.3.2020. i 23.2.2021. u iznosima od po 1.000,00 kn, temeljem Tbr. 8. toč. 3. za sastav podnesaka od 19.7.2019. i 23.10.2020. u iznosima od po 250,00 kn, temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 4.7.2019., 7.10.2020. i 14.5.2021. u iznosima od po 1.000,00 kn te temeljem Tbr. 28. za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kn što ukupno iznosi 8.500,00 kn čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 2.125,00 kn, dok trošak sudske pristojbe za tužbu iznosi 400,00 kn te za presudu 856,50 kn, a trošak liječničkog vještačenja iznosi ukupno 2.950,00 kn (1.200,00 kn+250,00 kn+1.500,00 kn) pa to sveukupno iznosi dosuđenih 14.831,50 kn. Pri tome tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 7.10.2020. jer takvog podneska nema u spisu kao niti trošak sastava podneska od 19.2.2021. jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice s obzirom da tužitelj uz taj podnesak samo dostavlja dokaz o plaćanju predujma za vještačenje, a što je mogao učiniti i uz podnesak od 23.2.2021. Nadalje, tužitelju nisu priznati niti troškovi zastupanja na ročištima 6.3.2020. i 3.6.2020. jer su ista odgođena samo zbog nedolaska tužitelja pozvanog radi saslušanja, a nije mu priznat niti trošak eventualnog pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu presude jer punomoćnik tužitelja odmah po objavi presude ima mogućnost preuzimanja presude, i to u izvorniku, sa eOglasne ploče suda radi čega se i takav trošak ukazuje kao potpuno nepotreban za vođenje ove parnice.
18. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12) od 1.7.2021. tj. od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
19. Tužitelju su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U Zagrebu, 1. srpnja 2021.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u 4 primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- tuženiku