Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-2510/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. /OIB:../ iz Z¹., kojeg zastupa K. V., univ. spec. iur., protiv tuženika G. K. /OIB:../ iz K., kojeg zastupa T. G., odvjetnik iz Z²., radi nedopušenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1828/2018 od 26. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 1. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1828/2018 od 26. kolovoza 2020.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1210/2015 od 16. srpnja 2018., radi namirenja iznosa od 48.378,22 kn na ime razlike glavnice sa zateznim kamatama od 5. srpnja 2017. do isplate, iznosa od 130.161,89 kn na ime zateznih kamata tekućih na glavnicu od 1. ožujka 1993. do 4. srpnja 2017., iznosa od 9.125,00 kn na ime troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2018. do isplate (točka 1. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.850,00 kn sa zateznim kamatama od 26. kolovoza 2020. do isplate (točka 2. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku ili ukidanje iste i zahtijeva troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev za proglašenje nedopuštene ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1210/2015 od 16. srpnja 2018., radi namirenja iznosa od 48.378,22 kn na ime razlike glavnice sa zateznim kamatama od 5. srpnja 2017. do isplate, iznosa od 130.161,89 kn na ime zateznih kamata tekućih na glavnicu od 1. ožujka 1993. do 4. srpnja 2017., iznosa od 9.125,00 kn na ime troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2018. do isplate i naknadu parnični troškova sa zateznim kamatama.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. ZPP-a), niti su povrijeđena pravila o sadržaju presude na koja ukazuje žalitelj.

7. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja koje nije manjkavo.

8. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, nepravilno utvrđeno činjenično stanje /članak 355. ZPP-a/, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava /članak 356/2. ZPP-a/, budući da je sud prvog stupnja, u vrijednosnom i smislenom obavještavanju suda o bitnim činjenicama, pravilno cijenio snagu izvedenih dokaza, da je o postojanju odnosno nepostojanju odlučnih činjenica stekao pravilnu predodžbu i formirao pravilan zaključak i da nije propustio zauzeti stav o činjenicama koje su relevantne za razrješenje predmetnog spora.

9. Naime, nije sporno:

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1210/2015 od 16. srpnja 2018. na temelju ovršne isprave određena ovrha radi naplate iznosa od 48.378,22 kn na ime razlike glavnice sa zateznim kamatama od 5. srpnja 2017. do isplate, iznosa od 130.161,89 kn na ime zateznih kamata tekućih na glavnicu od 1. ožujka 1993. do 4. srpnja 2017., iznosa od 9.125,00 kn na ime troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2018. do isplate;

- da je rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1210/2015 od 6. rujna 2018. ovršenik (tužitelj u predmetnoj parnici) upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz opozicijskog razloga (članak 46. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005., 67/2008., u daljnjem tekstu: OZ-a/) kojim je tužitelj osporavao dopustivost ovrhe zato što su nakon momenta na koji se odnosi pravomoćnost (djelotvornost) ovršne isprave, nastupile okolnosti koje su dovele do prestanka tražbine;

- da je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-1255/2018 od 27. veljače 2019., ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1210/2015 od 16. srpnja 2018. i predmet vraćen prvostupanjskom postupku na ponovan postupak, zbog pogrešnog materijalnopravnog stava i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (od 1. travnja 1994. glavnica za obračun kamata ostaje glavnica duga, a ne glavnica kojoj su pripisane kamate /odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- x-314/2016. od 18. siječnja 2017., Rev-1676/2009 od 15. prosinca 2015., Rev x-1112/2012 od 6. ožujka 2018./, nije utvrđena visina duga pravilnim obračunom kamata);

- da je u ponovljenom postupku Općinski sud u Zadru 8. siječnja 2020. pod poslovnim brojem Ovr-295/2019 donio rješenje kojim je odbio kao neosnovana ovršni prijedlog ovrhovoditelja (u predmetnoj parnici tuženika) i da je to rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr- 272/2020 od 25. svibnja 2020., u kojoj je ponovljeno shvaćanje vezano za način izračuna kamata od 1. travnja 1994. i iskazana suglasnost sa utvrđenim u prvostupanjskom postupku koji je prethodio donošenju rješenja od 8. siječnja 2020. da je tražbine ovrhovoditelja /tuženika u predmetnoj parnici/ podmirena istome prije 27. siječnja 2012. /podnošenja prijedloga za ovrhu/;

- niti da je tuženiku tijekom 2011. nakon drugostupanjske odluke isplaćen iznos od 5.590,68 kn, a nakon zaprimanja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske /Rev-x 331/2011 od 7. rujna 2011./ daljnji iznos od 80.220,56 kn.

10. Na temelju u bitnome navedenih činjenica, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su se ispunili uvjeti za proglašenje nedopuštene ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1210/2015 od 16. srpnja 2018., iz razloga određenih člankom 46. stavkom 1. točkom 9. OZ-a, a radi namirenja iznosa od 48.378,22 kn na ime razlike glavnice sa zateznim kamatama od 5. srpnja 2017. do isplate, iznosa od 130.161,89 kn na ime zateznih kamata tekućih na glavnicu od 1. ožujka 1993. do 4. srpnja 2017., iznosa od 9.125,00 kn na ime troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2018. do isplate, i prihvatio pravne posljedice istaknute tužbenim zahtjevom.

11. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da je za obračun njegove tražbine mjerodavan "složeni kamatni račun" koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici pri čemu pripisane kamate ostaju sastavni dio glavnice. Naime, pravilno je sud prvog stupnja pored iskaznog shvaćanja vezano za metodu obračuna zateznih kamata od 1. travnja 1994., otklonio temeljiti presudu na obračunu pod točkama 3. i 4. vještaka P. B., mag. oec. (list 113. - 125. spisa), budući se obračuni zateznih kamata ponuđeni pod tim točkama odnose na osnovicu koja je dobivena "složenim kamatnim računom" (pripisivanjem dospjelih kamata glavnici). U prilog neodrživosti žalbenih navoda svakako valja imati u vidu pravno shvaćanje izneseno u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-78/2019-2 od 30. siječnja 2019. prema kojem po prevladavajućoj sudskoj praksi glavnica za obračun kamata ostaje glavnica osnovnog duga, a ne ona uvećana obračunatim kamatama na dotadašnji način - pripisivanje dospjelih kamata na glavnicu. U konačnici isto činjenično i pravno pitanje je bilo predmetom razmatranja i osnovom odlučivanje u ovršnom predmetu, u kojem je u konačnici u siječnju 2020. prijedlog za ovrhu tuženika kao ovrhovoditelja pravomoćno odbijen kao neosnovan.

12. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad je proglasio nedopuštenom ovrhu određenju rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1210/2015 od 16. srpnja 2018. i naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove, koju odluku tuženik nastavno pobijanju odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, pobija bez navođenja razloga.

13. Tuženiku, koji nije uspio u žalbenom postupku ne pripada pravo naknadu troška od tužitelja (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a, članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 1. srpnja 2021.

Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.