REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P. 2342/17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. K. iz S., O.:

…, zastupanog po posebnom skrbniku D. M., odvjetniku u

S., protiv tužene ad. 1 L. M. iz S., O.:

… i tužene ad. 2 D. Š. iz S., O.: …., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave,

zaključene dana 8. travnja 2021. godine u nazočnosti skrbnika tužitelja i tužene ad. 1, dana 1. srpnja 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. S. R. rođ. B. (O.: …), umirovljenice iz S., rođene

dana …, a umrle dana …ulazi nekretnina označena kao čest. zgr. 5396/3, k. o. S., upisana u

zk. uložak broj 16145, kao deveti suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-9), u naravi stan na II. katu, označen brojem 14, površine 70,09 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe za cijelo (udio 1/1).

2. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj ad.1 parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kn.

Obrazloženje

Dana 5. svibnja 2017. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba tužitelja protiv tužene L. M., u tužbi se navodi da je pravomoćnim rješenjem naslovnog suda u ostavinskom postupku iza pok. S. R. broj O-1935/12 dana 29. travnja 2016. godine prekinut ostavinski postupak i tužitelj upućen da protiv te tužene pokrene postupak radi utvrđenja sastava ostavinske mase. U tom ostavinskom postupku iza pok. S. R. na nasljedstvo da su pozvani zakonski nasljednici prvog nasljednog reda, kćerke L. M. (tužena) i H. K., tužitelj kao sin i unuka D. Ž. prema pravu predstavljanja. Ostavinsku masu da čine pokretnine, novčani iznosi, pravo korištenja grobnog mjesta i nekretnina označena kao čest. zgr. 5396/3 k. o. S., u naravi stan na II. katu, površine 70,09 m2. Iako su preostali nasljednici u ostavinskom postupku tvrdili da je ostaviteljica u vlasništvu imala i nekretnine položene u k. o. M., iz dopisa ZK odjela u S. da je razvidno da pokojna S. R. nije

bila upisana kao vlasnica ili suvlasnica nekretnina na području tog suda. Pok. S. R. da je za života raspolagala predmetnim stanom tako što je isti temeljem ugovora o darovanju od 26. veljače 2009. godine darovala unuci D. Š., a ista da je stan darovala tuženoj – svojoj majci, ugovorom o darovanju od 30. lipnja 2009. godine. Tim ugovorima da je nesumnjivo povrijeđen nužni dio tužitelja kao zakonskog nasljednika pokojne S. R. jer je ukupna vrijednost dara tolika da tužitelj uzimajući u obzir preostalu imovinu ostaviteljice koja je zanemarive vrijednosti ne može dobiti punu vrijednost svog nužnog dijela. Jedna od zakonskih nasljednica pokojne S. R., njena unuka D. Ž. da je 4. lipnja 2013.

godine podnijela tužbu protiv oba daroprimca smatrajući da su sklopljeni ugovori o darovanju ništetni i kako je u svakom slučaju učinjenim darovanjem povrijeđen njen nužni dio. Sama darovateljica S. R. da je podnijela tužbu protiv daroprimaca radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, taj spor da se završio povlačenjem tužbe i sudskom nagodbom, a da su navodi iz tih postupaka Po-100/13 i P2-9264/09 od odlučnog značaja i za ovaj postupak. Tuženik da je štićenik CZSS budući je isti u cijelosti lišen poslovne sposobnosti, temeljem

odredbe čl. 78. Zakona o nasljeđivanju da je potrebno dopuniti nužni dio tužitelja kao zakonskog nasljednika pok. S. R. vraćanjem dara, radi čega tužitelj predlaže kao u izreci.

U svom odgovoru na tužbu tužena L. M. navodi da se protivi tužbenom zahtjevu i predlaže da isti bude odbijen. Navodi da je S. R. preminula …, da je tužitelj u tom ostavinskom spisu po prvi put zatražio da u njenu ostavinsku masu uđe predmetni stan, na osnovu čega je dana 29. travnja 2016. godine doneseno pravomoćno rješenje o upućivanju tužitelja u parnicu. Odredba čl. 84. Zakona o nasljeđivanju da propisuje da se od trenutka smrti ostavitelja povrat dara može tražiti u roku od 3 godine, da je jasno da je tužitelj to svoje pravo artikulirao nakon proteka propisanog zakonskog roka zbog čega se ističe prigovor zastare. Međutim, sve da taj prigovor ne stoji, za naglasiti je da tužitelj nastoji pobijati raspolaganja koje je za slučaj smrti obavio pokojni ostavitelj i njegova unuka, kojim raspolaganjem je povrijeđen njegov nužni nasljedni dio, ali se u petitu tužbe nigdje ne navodi ta okolnost koja bi omogućila da se utvrdi kako 1/8 dijela predmetnog stana predstavlja ostavinu zajedničke prednice stranaka, radi navedenog da je tužba manjkava. Osim toga, u predmetni tip potraživanja da se trebaju prethodno uračunati ukupna vrijednost ostavinske mase, ostaviteljevi dugovi, njegova potraživanja kao i ranija darivanja, izdaci koje je pružao za uzdržavanje nužnog nasljednika. U vezi tih okolnosti tužena predlaže izvesti dokaz pregledom ostavinskog spisa.

Dana 8. siječnja 2020. godine podnesena je tužba sa istovjetnim zahtjevom i protiv D. Š., sada tužene ad. 2, D. Š. se usprotivila tužbenom zahtjevu

i predlaže da sud isti odbije kao neosnovan. Predmet po tužbi protiv D. Š. spojen je sa ovim postupkom radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta P2-9264/09; Po- 100/13; O-1935/12; izjave tužitelja od 19. rujna 2018. godine koja je u potpisu ovjerena kod JB; povijesnog zk. izvatka za predmetnu nekretninu;

Ugovora o darovanju nekretnine zaključenog između tužene ad. 2 i tužene ad. 1 dana 30. lipnja 2009. godine; ugovora o darovanju nekretnine zaključenog između S. R. (ostaviteljice) i tužene ad. 2 dana 26. veljače 2009. godine; ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog između tužene ad. 1 i S. R. koji je ovjeren pred ovim sudom pod brojem R1-740/10 dana 3. prosinca 2010. godine; saslušanjem tužene ad. 1 u svojstvu parnične stranke; podataka P. d.d. Z. dostavljenih 14. listopada 2019. godine; izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetni stan od 4. listopada 2020. godine.

Tužitelj i tužena ad. 1 popisali su parnični trošak.

Zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja kojemu je oduzeta poslovna sposobnost i koji je zastupan po posebnom skrbniku temeljem rješenja CZSS, radi utvrđenja da u ostavinsku masu iza smrti pok. S.

R. ulazi 1/8 dijela predmetnog stana položenog u zgradi u S. čest. zgr. 5396/3 k. o. S., površine 70,09 m2. Naime, pokojna S. R., majka tužitelja i tužene ad. 1, baka tužene ad. 2, preminula je 6. lipnja 2012. godine, pregledom ostavinskog spisa iza njene smrti utvrđeno je da su njeni zakonski nasljednici tužena ad. 1, tužitelj, kći H. K. i unuka D. Ž. (kći ostaviteljičinog sina pok. A.). Pok. ostaviteljica je dva puta bila u braku, oba puta brak je okončan razvodom, u prvom braku ima četvero djece, kćer L. M. i

H. K., sinove G. K. i B. K. (koji je pokojni, nije bio u braku i nije imao djece). U braku sa drugim suprugom ima sada pok. sina A. R., a njegova jedina nasljednica je kći D. R. odnosno D. Ž.. Kako je utvrđeno da je pokojna ostaviteljica predmetnim ugovorom o darovanju stanom u S. raspolagala u korist svoje unuke – tužene ad. 2, a ona kasnije ponovno ugovorom o darovanju u korist svoje majke – tužene ad. 1, to je rješenjem ovog suda broj O-1935/12 dana 29. travnja 2016. godine prekinut ostavinski postupak i upućen je tužitelj pokrenuti parnicu protiv tužene ad. 1 radi utvrđenja sastava ostavinske mase, odnosno radi utvrđenja da u ostavinu ulazi predmetni stan, te radi utvrđenja ništetnosti i pravne nevaljanosti dva ugovora o darovanju. To rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-777/16 od 17. ožujka 2017. godine u dijelu u kojem je tužitelj upućen protiv tužene pokrenuti parnicu radi utvrđenja sastava ostavinske mase, odnosno radi utvrđenja da u ostavinu ulazi predmetni stan, dok je ukinuto u dijelu kojim je tužitelj upućen u parnicu radi utvrđenja ništetnosti i pravne valjanosti ugovora o darovanju od 26. veljače 2009. godine i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ovjerenog kod ovog suda pod brojem R1-740/10.

Dakle, tužitelj je spram tužene ad. 1, a kasnije i spram tužene ad. 2 podnio ovu tužbu i postavio istovjetan zahtjev, a prethodno pitanje je pitanje valjanosti ugovora o darovanju zaključenih 2009. godine između ostaviteljice i tužene ad. 2 kao i tužene ad. 2 i tužene ad. 1. Tim ugovorima je predmetnim stanom ostaviteljica raspolagala u korist svoje unuke – tužene ad. 2, ugovor je u potpisu ostaviteljice ovjeren kod JB, a kasnije je te iste godine tužena ad. 2 ugovorom o darovanju koji je ovjeren u njenom potpisu kod JB raspolagala u korist

svoje majke – tužene ad. 1.

Zbog zdravstvenog stanja tužitelja kojem je oduzeta poslovna sposobnost i nije sposoban dati kvalitetan iskaz pred sudom, sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice ad. 1 u svoju parnične stranke.

Tužiteljica ad.1 L. M. u svom iskazu navodi da je ona sestra tužitelja, kći sada pok S. R. koje osim nje i tužitelja ima i kći H. i sina

A. koji je pokojni, a čija kći je D. R., unuka njene majke. Svi oni da su majčini zakonski nasljednici, majka da je preminula 6.6.2012.godine, a brat A. R. da je preminuo 2001.g., prije toga da je živio s majkom. Majka da je imala stanarsko pravo na stanu u S., da su svi stanovali u tom stanu, majka da je stekla pravo otkupiti taj stan, iako su otkupnu cijenu toga stana plaćale majka i ona. Navodim da je upravo tužitelj postao vlasnik toga stana, a tužitelj da je psihički bolesnik, njegova bolest da se počela vidjeti 1987.godine, a ista da je stalno napredovala, da je hospitaliziran veliki broj puta, da je bio čak i nekoliko godina na R., trenutno da je na također na R. na liječenju. Navodi da je on teški psihički bolesnik, da je čak odbijao primitak terapije u vidu tableta, te da mu se tablete moraju stavljati u jelo. Stan u S. da je prodao 2003.g. na svoju ruku, da se radilo o stanu nešto manjem od 60m2, odnosno točno 54 m2, da ga je prodao za nešto malo više od 50.000 DEM. Navodi da je nakon ovoga, a već je bio bolestan kupio stan u blizini stana u S., majčinog stana, i predmetnog stana,

taj stan koji je kupio da je bio u jako lošem stanje i površine je cca 30m2, da se radilo o običnoj rupi. Navodi da ne zna koliko je platio ovaj stan, nešto sitno, a novac vezano za razliku da je bio kod CZSS, pa da su mu davali iznose u

obrocima. Nakon smrti brata A., majka da je u stanu u S., stanovala sama, iako je ona stalno dolazila i vodila brigu o njoj, kako ona, tako i

njena djeca, a da je ona čitavo to vrijeme vodila brigu i o tužitelju koji se stalno zaduživao po dućanima, mirovinu da bi potrošio za 3 dana i da nije imao niti za osnovne potrebe. Tužitelj da nije plaćao račune za stanovanje, da je imao i ovrhe koje je u konačnici plaćala ona, kao i račune za stan. Navodi da je majka imala 3.000,00 kn mirovine, tužitelj da također ima mirovinu, a da ona do dan danas, jer to želi i tako je dogovorila s majkom, na njegove potrebe potroši između 1.000,0 do 2.000,00 kn mjesečno. Nikada da nije prestala voditi brigu o njemu, da je vodila brigu o njemu kroz sve godine do majčine smrti te nakon majčine smrti, uz sve poteškoće koje je ta briga sa sobom nosila. Svakodnevno da mu je davala obroke, kako njemu tako i majci, a ideja njene majke da je bila da ovaj stan ostavi kćeri D., kao najstarijoj unuci, a baš vezano za brigu tuženica o majci odnosno baki. Dakle, Ugovor o darovanju da je majka zaključila sa njenom kćeri, a kako se suprug njene kćeri teško razbolio neposredno nakon toga pa i preminuo 2010. godine, kćer da je morala voditi brigu o svom suprugu i svojoj obitelji, tako da je majka kazala da bi bilo dobro da kćer njoj daruje ovaj stan, jer ona vodi brigu i o majci i o bratu. Tako da je i bilo, navodi da je majka bila pismena, sposobna i o svemu jako dobro informirana, tako da joj je majka 2010.godine navela da bi bilo dobro da njih dvije zaključe Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, baš vezano za okolnost da isključivo ova tužena može postati vlasnica stana, jer je vodila i voditi će jedina brigu o njoj i bratu. To da je bila isključivo majčina ideja, ničija drugo, navodi da je sa svim tim bila suglasna i D., koje se to nije posebno ticalo jer je imala svojih problema, a za oba Ugovora o darovanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju da je znao i tužitelj, s svime da je bio suglasan i da je suglasan do danas, navodi da kod njega nikada nije bilo sporno da stan bude ove tužene jer skrbi o njemu i majci, tužitelj da zna za ovu tužbu i čudi se vezano za ovaj postupak jer to nije njegova volja. Navodi da su sa ovim suglasne i sestra H. i nećakinja D., one da nemaju nikakvih pretenzija na ovaj stan, a sestra da se davno odselila iz S. i živi u Z.. Navodi da se i njena sestra čudi

CZSS vezano za podnošenje ove tužbe, da ne zna da li za to zna nećakinja D., uglavnom po njenom mišljenju ovdje zaista da ne bi trebalo biti problema. Što se tiče tužitelja da mora reći i to da je njegovo zdravstveno stanje bilo takovo da ima ogromnih problema sa seksualnim nagonom, tako da je seksualno uznemiravao majku i nju osobno kada dolazi kod njega u stan čistiti mu i kuhati, radi toga da se majka bojala za sebe a da se boji i ona. Navodi da je majčina ideja u pogledu Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bila takva da je imala uvjet, koji nije imala namjeru nikada iznevjeriti da u zamjenu za ovaj stan nakon njene smrti vodi brigu o tužitelju, što da i radi. Zbog ovog uznemiravanja majke od strane brata, majka da je otišla u D. za umirovljenike, razliku od njene mirovine do pune cijene da je plaćala ova tužena, da je bila tamo nekih godinu dana prije smrti, a tu razliku da je tužena plaćala u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno. Mirovina njenog brata da je bila 2.000,00 kn ali da je imao stalne ovrhe na istoj, pa mirovinu da nije niti vidila, nego da je još i davala svoj novac za njega i njegove osobne potrebe, da to radi i do danas. Navodim da je tužitelj posljednja 2 mjeseca na R. jer mu se stanje pogoršalo. Što se tiče njenog brata A. koji je sada pokojni, navodi da isti nikada nije bio u radnom odnosu, bio je biker i da bi znao nešto zaraditi sa strane na crno popravcima motora, on da je majku znao i tući, da je bio loš prema njoj, majka da je imala problema i sa ovim sinom, sve do njegove smrti. Na posebno pitanje skrbnika tužitelja, tužena navodi da je Ugovor o darovanju koji je zaključen između nje i njezine kćeri sastavila odvjetnica, misli da je to bila A. R. a da je nju angažirala majka S.. Navodi da su sastav tog Ugovora odvjetnici platile ona i majka. U ovaj čas navodi da se ne sjeća je li se radilo o D. ugovor ili Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Navodi da se ne može sjetiti tko je sastavljao koji od ova tri ugovora. Na posebno pitanje skrbnika tužitelja iz kojeg razloga je majka podnijela tužbu protiv njene kćeri, svoje unuke D. radi poništenja Ugovora o darovanju, tužena navodi da je to njena majka napravila jer se jedne prigode naljutila, da je tada tužitelj stalno dolazio i uzimao hranu koju je tužena donosila majci, a i kćer od tužene, da je tužena prigovorila majci, majka da je tada branila sina i da je očito time htjela pokazati, nagovorena od tužitelja, da taj stan ne misli dati unuci, ali da je nakon toga odmah tužbu povukla i da je sve bilo kao prije, a da je majka inače bila nagle naravi. Navodi da joj je poznato da je D. podnijela tužbu protiv tužene i kćeri tužene, radi podnošenja Darovnog ugovora, da je nakon toga tužbu povukla, a zašto je podnijela da joj nije jasno, jer da D. uopće nije kontaktirala sa pok. S.,

da nije dolazila kod iste, a osobno tužena s njom da nema nikakvog kontakta, skoro pa oduvijek.

Tužena je navela i to da je u trenutku smrti majke ona na svom računu kod P. imala minus od 5.800,00 kn koji je platila jedino i isključivo tužena. Navodi da je ranije tužitelj imao punomoć na majčinom računu, da mu je kasnije majka tu punomoć povukla, ali da je tužitelj napravio minus od 4.000,00 kn na računu majke. Navodi da je to napravo kada je doznao da je majka punomoć na računu dala tuženoj.

Među strankama nije sporno da je pokojna ostaviteljica S. R. između ostalog, bila vlasnica predmetnog stana u S., površine 70,09 m2, a prije prvog pravnog posla, ugovora o darovanju kojeg je dana 26. veljače 2009. godine zaključila sa svojom unukom D. Š. – tuženom ad. 2, kćeri tužene ad. 1. Tim pravnim poslom S. R. je darovala predmetni stan u S., svojoj unuci, dakle, radi se o besplatnom pravnom poslu, da bi dana 30. lipnja 2009.

godine tužena ad. 2 isti taj stan ugovorom o darovanju darovala svojoj majci – tuženoj ad. 1. Nije sporno da su zaključena ova dva ugovora o darovanju, sporno je proizvode li pravne učinke. Tužena ad. 1 u svom iskazu obrazložila je i objasnila obiteljsku situaciju, kako pokojne majke, tako i njih kao njenih nasljednika, a sud tužitelja kao osobu koja je bolesna i kojoj je oduzeta poslovna sposobnost nije niti mogao saslušati u svojstvu parnične stranke. Tužena ad. 1 u svom iskazu, a ista sudu ostavlja dojam uvjerljivosti i vjerodostojnosti, pojašnjava sve obiteljske prilike pokojne majke i svih njih, kroz dugi vremenski period, sve do danas. Tužena ad. 1 iskazuje da je njena majka već ranije tužitelju kao sinu darovala stan u S., dakle, drugi stan, kojeg je tužitelj prodao i kupio manji stan. Dakle, upravo je i u korist tužitelja pokojna S. R. ranije raspolagala svojom nekretninom, tako da bi tužitelj zaista bio već namiren u svom nužnom nasljednom dijelu, kao jedan od zakonskih nasljednika svoje majke. Kada se dva ugovora o darovanju sagledaju u skladu sa svim ostalim izvedenim dokazima, sud zaključuje da je u biti prava volja S. R. kao vlasnice stana u S., bila da sa unukom –

tuženom ad. 2 zaključi ugovor o doživotnom uzdržavanju, bitna pobuda pokojne S. R. bila je upravo dobivanje uzdržavanja od osobe koja će postati vlasnicom stana. Iz iskaza tužene ad. 1 i svih izvedenih dokaza proizlazi da se upravo tužena ad. 1 kao majka tužene ad. 2 čitavo vrijeme brinula o S. R.,

svojoj majci, kao i o samom tužitelju, svom bratu. Očito je želja S. R. bila da vlasnost stana stekne tužena ad. 2, i očito se radi o prividnom pravnom poslu darovanja koji u biti prikriva drugi valjani pravni posao ugovora o doživotnom uzdržavanju. Držeći da je ugovor o darovanju valjan pravni posao i da proizvodi pravne učinke, tužena ad. 2 zbog bolesti svog supruga i očite nemogućnosti brinuti se o baki i tužitelju, upravo sa svojom majkom – tuženom ad. 1 zaključuje dana 30. lipnja 2009. godine ugovor o darovanju iste nekretnine, temeljem kojeg tužena ad. 1 postaje vlasnica predmetnog stana. Dakle, između tužene ad. 1 i tužene ad. 2 ništa nije bilo sporno, u konačnici su se suglasile da vlasnicom predmetnog stana postane tužena ad. 1 koja je ionako čitavo vrijeme skrbila o sada pokojnoj majci i tužitelju. Međutim, u predmetu ovog suda P2-9264/09 S. R. podnijela je tužbu

protiv tužene ad. 1 i tužene ad. 2 radi opoziva ugovora o darovanju kojeg je zaključila sa tuženom ad. 1, traži utvrđenje da je isti ništetan jer da je mislila da će biti zaključen ugovor kojim će tužena D. Š. skrbiti o njoj. Ovaj postupak okončan pravomoćno je okončan povlačenjem tužbe S. R., što je utvrđeno rješenjem suda u tom predmetu od 8. ožujka 2010. godine. Nakon toga upravo tužena ad. 1 sa majkom S. R. zaključuje Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju dana 3. prosinca 2010. godine koji je pod brojem R1-740/10 ovjeren od strane ovog suda. Tužena ad. 1 je davateljica uzdržavanja, majka S. R. primateljica uzdržavanja, člankom 3. njih dvije navode da su između S. R. i D. Š. te D. Š. i L. M. bila zaključena dva ugovora o

darovanju predmetnog stana, a da ovim ugovorom ispravljaju stvarni smisao ugovora o darovanju kojeg je D. Š. zaključila sa svojom bakom. Dakle, stvarni smisao zaključenog ugovora o darovanju između D. Š. i S. R. da je bio

ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, što ispravljaju ovim citiranim ugovorom. Prema stavu ovog suda Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 3. prosinca 2010. godine proizvodi pravne učinke i po tom ugovoru upravo je L. M. postala vlasnica predmetnog stana, a što je ranije bio slučaj u pogledu stjecanja vlasništva i sa dva ugovora o darovanju. Prema Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 3. prosinca 2010. godine S. R. priznaje da je raniji ugovor o darovanju zaključen sa D.

Š. u biti trebao biti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, dakle, prema stavu ovog suda sukladno volji primateljice i davateljice uzdržavanja sukladno Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 3. prosinca 2010. godine raniji ugovori o darovanju su bili prividni pravni poslovi, onaj ugovor o darovanju zaključen između S. R. i

D. Š. prikrivao je naplatni pravni posao, a što je konačno i riješeno zaključenjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, jer su ugovori o darovanju zaključenjem tog ugovora prestali proizvoditi pravne učinke i zamijenjeni su Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju. Da ovog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 3. prosinca 2010. godine i nije bilo, da isti nije zaključen, svejedno bi prema stavu ovog suda ugovori o darovanju proizvodili pravne učinke jer se u biti radilo o naplatnim pravnim poslovima odnosno volja S. R. bila je primati uzdržavanje i u to ime prepustiti vlasnost predmetnog stana davateljici uzdržavanja. Ni iz jednog jedinog dokaza ne proizlazi da tužena ad. 1 nije majci i bratu pružala uzdržavanje, očito to radi i danas, a to potvrđuje i izjava tužitelja koja je vlastoručno napisana, datirana je sa 19. rujna 2018. godine, nakon podnošenja tužbe u ovom postupku i bez obzira što on nema poslovnu sposobnost, sadržaj njegove izjave potvrđuje u cijelosti navode tužene ad. 1 – njegove sestre, a sa svim navodima tužene ad. 1 u potpunosti se slaže i tužena ad. 2.

Dakle, u ostavinu pokojne S. R. prema stavu ovog suda ne spada predmetni stan jer je isti valjanim pravnim poslom otuđen u korist tužene ad. 1 koja je svojoj majci pružala uzdržavanje do njene smrti, očito podmirila dugovanje iste prema banci i sahranila je prema mjesnim običajima. Tužitelj vraćanje dara i ne može tražiti u ovom postupku jer darovanja i nije bilo, bilo je samo naplatnog pravnog posla, Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju proizvodi učinke, dakle, zaključen je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je u potpunosti izvršen, a da isti nije zaključen, ugovor o darovanju sa tuženom ad.2 je u biti isto bio, prema stavu S. R. i same tužene ad.2 naplatni pravni posao.

Sve i da se radilo o darovanju odnosno besplatnim pravnim poslovima, a nije se o tome radilo i to nije bio slučaj, odnosno povredi nužnog dijela tužitelja učinjene darovanjem, vezano za odredbu čl. 77. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) za navesti je da je S. R. upravo darovanjem i raspolagala u tužiteljevu korist, drugim stanom i da on ne bi bio povrijeđen u svom nužnom dijelu, već je od strane majke bio namiren, za njenog života i u cijelosti.

Tužitelj prigovara zastari tužbe navodeći da se vraćanje dara može tražiti u roku od 3 godine od ostaviteljičine smrti, u ovom slučaju je u ostavinskom postupku iza smrti S. R. tužitelj dao nasljedničku izjavu dana 23. travnja 2015.

godine kojim je tražio vraćanje dara, dakle, kako je S. R. preminula 6.

lipnja 2012. godine, to je vraćanje dara od strane tužitelja zatraženo u roku od 3 godine u roku od smrti S. R., vezano za odredbu čl. 84. Zakona o

nasljeđivanju.

Međutim, radi svega navedenog zahtjev tužitelja nije osnovan jer u ostavinu iza pokojne S. R. ne ulazi ni u jednom dijelu predmetni stan, valjanim pravnim poslom koji je u cijelosti izvršen – Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sa tuženom ad. 1, tužena ad. 1 je postala vlasnica predmetnog stana i prije smrti S. R.. Sve i da se radilo o darovanju od strane S. R. vezano za

predmetni stan, zahtjev tužitelja sud ne bi prihvatio jer on, s obzirom na ranije darovanje majke upravo njemu vezano za stan u S., nije povrijeđen u svom nužnom nasljednom dijelu.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,

88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn sa 25% PDV-a u iznosu od 250,00 kn, što ukupno zbrojeno daje iznos od 1.250,00 kn, koliko je tužitelj obvezan na ime naknade parničnog troška isplatiti tuženoj ad.1.

U Splitu, 1. srpnja 2021. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Skrbniku tužitelja

2. Tuženoj ad. 1

3. Tuženoj ad. 2