Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-244/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Macure, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) M. V. iz G.,

OIB: … i 2) S. V. iz G., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku D. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika: 1) N. TV d.d. Z., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po

punomoćnicima - odvjetnicima iz O.D. B. & P.d.o.o.

Z., i 2) P. M. d.o.o. Z., OIB:…, zastupane po zakonskom zastupniku, radi naknade štete, odlučujući o

žalbi tuženice pod 1) protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-3788/2015 od 29. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2021.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-3788/2015 od 29. siječnja 2021. pod toč. I., II. i u dijelu pod toč. III. izreke u iznosu od 130.150,86 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u odnosu na tuženicu pod 1) N. TV d.d. Z. /s tim što se iznos preko visine od 130.150,86 kn do visine od 260.301,72 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odnosi na tuženika pod 2) P. M. d.o.o. Z./ i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

II Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženicima N. TV d.d., OIB 75399377119, iz Z.i P.

M. d.o.o., OIB … iz Z., da tužitelju M. V., OIB …, iz G., , solidarno isplate iznos od 500.000,00 kn s zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema čl. 29 st. 2 ZOO koji određuje da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima N. TV d.d., OIB …, iz Z. i P.

M. d.o.o., OIB … iz Z., da tužitelju S.

V., OIB …., iz G., solidarno isplate iznos od

500.000,00 kn s zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema čl. 29 st. 2 ZOO koji određuje da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima N. TV d.d., OIB …, iz Z.i P.

M. d.o.o., OIB … iz Z., da tužitelju M. V., OIB …, iz G., i S. V., OIB …, iz G., solidarno naknade i troškove parničnog

postupka u iznosu od 260.301,72 kn s zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema čl. 29 st. 2 ZOO koji određuje da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tuženica pod 1) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu istaknutog prigovora zastare. Sporni stan nikada nije izgrađen niti je ova tuženica bila njegova vlasnica. Prvostupanjski sud se poziva na pravila o javnom obećanju nagrade, kao i da isto predstavlja jednostranu izjavu volje obećavatelja pa da se primjenjuje zastarni rok iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima. Suprotno tome, tuženica pod 1) smatra da se primjenjuje zastarni rok iz čl. 376. st. 1. istog Zakona pa je stoga prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, prema stavu pravne teorije u slučaju kada nagradu nije moguće dodijeliti samo obećanje nagrade je ništetno pa bi u tom slučaju tuženica pod 1), i to da je zaista bila organizator natjecanja, odgovarala tužiteljima za štetu samo u slučaju da oni nisu znali niti su prema okolnostima morali znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tužitelji su nedvojbeno znali da predmetni stan nije izgrađen i da ne pripada tuženici pod 1) pa stoga ista ne odgovara za štetu sukladno odredbi čl. 108. Zakona obveznim odnosima. Osporava se zaključak suda o tome da bi žaliteljica bila organizator natjecanja D. iz s.. Ista bi bila odgovorna za neispunjenje obećanog samo da je zaista javnim oglasom objavila javno obećanje nagrade u smislu odredbe čl. 229. Zakona o obveznim odnosima. Spisu predmeta ne prileži preslika takvog javnog oglasa tuženice pod 1) i to stoga što ona nije bila organizator tog natjecanja. Svojstvo organizatora ne može se tuženici pod 1) pripisati s osnova sadržaja novinskih članaka objavljenih po trećim osobama, a to svojstvo, osim iskaza tužitelja, ne potvrđuju iskazi niti jednog svjedoka saslušanog tijekom ovog postupka. O svojstvu organizatora natjecanja ne može se zaključivati iz ugovora kojima tuženica pod 1) nije stranka. Natjecanje je nesporno bilo snimljeno i objavljeno u programu tuženice, no snimka natjecanja ne sadrži javni oglas tuženice pod 1) kojim ona preuzima obvezu u smislu odredbe čl. 229. Zakona o obveznim odnosima. To što je tuženica pod 1) snimala i objavljivala predmetni sadržaj koji je bio medijski zanimljiv i praćen ne dokazuje svojstvo organizatora natjecanja niti tuženica pod 1) objavom tog ili bilo kojeg drugog sadržaja snimljenog u organizaciji treće osobe preuzima odgovornost za ispunjenje obveza treće osobe tj. organizatora. To proizlazi iz sudske prakse tj. odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 150/2010. Tuženica pod 1) nikada nije objavila javno obećanje nagrade u smislu čl. 229. Zakona o obveznim odnosima jer da je žaliteljica bila organizator spornog natjecanja, sasvim sigurno bi tužitelji raspolagali pisanim dokazima o preuzimanju nagrada i dodjeli istih od žaliteljice. Osim toga, ostvarena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku jer tuženici pod 1) nikada nije dostavljena snimka emisije koju su u spis navodno priložili tužitelji niti je na održanim ročištima navedena snimka pregledana tijekom postupka pa je time tuženici pod 1) onemogućeno raspravljanje. Što se tiče procjene po nalazu i mišljenju vještaka M. T. ističe da bi se za destinaciju otoka H. trebalo utvrditi više od tri usporedne nekretnine, a uzeti u obzir i da je procjena vršena nedugo prije nastupanja Covid pandemije, pa je stoga temeljem navedenih prigovora trebalo provesti vještačenje po drugim vještacima što ima za posljedicu ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Vještak je utvrđivao vrijednost stana temeljem opisa stana sadržanog u Ugovoru, a u tom pravnom poslu tuženica pod 1) nije stranka. Stoga što nema dokaza na koji način je tuženica pod 1) prema tužiteljima preuzela obvezu dodjelu stana, to znači da pobijana presuda nema razloga o toj odlučnoj činjenici. Osim toga, pravni poslovi kojima je cilj stjecanje prava vlasništva nekretnine moraju biti sklopljeni u pisanom obliku. Predlaže da joj se obistini trošak žalbe.

2.2. Tužitelji pod 1) i 2), dalje tužitelji, u odgovoru na žalbu ističu da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženica pod 1) organizator, a to proizlazi iz činjenice što je organizirala isti "show" 2001. i 2002. te je u svom tv programu reklamirala i promovirala održavanje navedenog "showa" pod sloganom "D. iz s. daruje vam N.". Tužiteljica pod 1) je nazivala telefonske brojeve tuženice pod 1), nakon čega je dobila obavijest da su ona i suprug ušli u uži krug te je logično za zapitati kako bi se tužitelji uopće mogli prijaviti za sudjelovanje ukoliko ne bi putem reklama u javnim glasilima i televizijskih objava tuženice pod 1) došli do saznanja o telefonskim brojevima. Nakon toga, službenim vozilom novinar i snimatelj tuženice pod 1) posjetili su tužitelje u njihovoj obiteljskoj kući, obavijestili da su izabrani za sudjelovanje u "show", te odveli u Z. na snimanje. Nikada tužitelji nisu imali nikakvih saznanja da bi organizator "showa" bila neka treća pravna osoba niti su s trećim osobama kontaktirali ili dogovarali sudjelovanje. Tijekom pripreme i izvedbe cijelog "showa", tuženica pod 1) predstavljala se kao organizator, a to proizlazi i iz iskaza tužitelja na ročištu od 23. travnja 2018., na koje punomoćnik žaliteljice nije imao nikakvih primjedbi niti prigovora. Tuženica pod 1) je javno obećavala da će im, uz druge nagrade, kao nagrada pripasti stan na H., pokazivala nacrte stana, objašnjavala lokaciju stana, upoznala ih sa vrijednosti stana i prikazao pravomoćnu građevinsku dozvolu, međutim, ni na koji način nije upozorila tužitelje da nije vlasnica nekretnine na kojoj je stan trebao biti izgrađen, a sve to proizlazi iz CD-a priloženog u spisu. Sve osvojene nagrade u "showu", osim spornog stana na H., tuženica pod 1) je kao organizator predala tužiteljima. Iz sadržaja novinskih članaka koji su popratili navedeni "show" 2003. vidljivo je da je tuženica pod 1) bila organizator pri čemu se ističe da ista navedene članke nikada nije osporila, nije tražila ispravak tih objava i navoda niti je na bilo koji način dovela njihov sadržaj u sumnju. Iz iskaza svjedoka M. V., P. B. i D. J. također slijedi da je organizator

bila tuženica pod 1). Što se tiče prigovora zastare pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se primjenjuje zastarni rok od pet godina iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima. Subjektivni rok za podnošenje tužbe za naknadu štete zbog neispunjenja obveze prema čl. 262. Zakona o obveznim odnosima za tužitelje bi počeo teći tek od dana kada su tužitelji saznali za štetu i počinitelja, a saznanje za štetu obuhvaća i saznanje o opsegu i odlučnim činjenicama iz kojih oštećenik može zaključiti o elementima njezine visine, a što uključuje i zaključke provedenog vještačenja. Glede ništavosti obećanja nagrade ističe se da to predstavlja izvanugovorni obvezni odnos koji je nastao jednostranom izjavom volje obećavatelja, sukladno odredbi čl. 229. Zakona o obveznim odnosima. Tuženica pod 1) je odredila propozicije natjecanja na način da se pobjednikom proglašava obitelj koja za vrijeme trajanja "showa" potroši najbliži iznos do iznosa od 1.000.000,00 kn. Pobjedničkom paru tuženica pod 1) je kao organizator obećala i predala niz nagrada pa kako su tužitelji pobijedili to im sukladno odredbi čl. 231. Zakona o obveznim odnosima pripada pravo na obećane nagrade koje su sve predane, osim stana. Stan na H. je bilo moguće dodijeliti pa stoga obećanje nagrade tuženice pod 1) tužiteljima nije ništavo jer je u trenutku davanja obećanja obećana nagrada bila moguća, dopuštena i određena. Na raspravi održanoj 11. svibnja 2015. zapisnički je konstatirano da je u spis dostavljena snimka, a na tu raspravu tuženica pod 1) nije pristupila niti je do zaključenja glavne rasprave 15. prosinca 2020. osporila činjenicu da joj nikada nije uručen CD pa njen prigovor da nije imala priliku vidjeti snimku emisije je neistinit i neosnovan. Na dan zaključenja glavne rasprave tuženica pod 1) nije imala nikakvih dokaznih prijedloga niti prijedloga za dopunom dokaznog postupka ili bilo kakvih prigovora u odnosu na sam dokazni postupak pa je očito da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku. Paušalno je osporavanje tuženice pod 1) nalaza i mišljenja vještaka M. T. jer je isti sačinjen prema pravilima struke i sadrži sve elemente koje takav nalaz mora imati. Predlažu da im se obistini trošak sastava odgovora na žalbu.

3. Žalba tuženice pod 1) N.TV d.d. Z.je osnovana.

4. Nije u pravu tuženica pod 1) N. TV d.d. Z. kada ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19).

4.1. Tuženici N. TV d.d. Z. nije nezakonitim postupanjem suda onemogućeno raspravljanje time što ista tvrdi kako joj nisu dostavljeni CD.

4.2. Naime, iz raspravnog zapisnika od 11. svibnja 2015. (l.s. 105) proizlazi da su na tom ročištu tužitelji predali u spis predmeta CD navedenog televizijskog "showa".

4.3. Također, iz navedenog raspravnog zapisnika proizlazi da će se na sljedeće ročište za dan 15. lipnja 2015. pozvati tuženica pod 1) uz dostavu zapisnika i priloga zapisniku slijedom čega ovaj drugostupanjski sud nalazi da postupajući na taj način žaliteljici nije onemogućeno nezakonitim postupanjem suda da raspravlja pred sudom.

4.4. Osim toga, u ovoj fazi postupka nije prijeporno da je upravo tuženica pod 1) emitirala "show" D. iz s. u prosincu 2003. pa je i na taj način upoznata sa sadržajem navedene emisije.

5. Međutim, s pravom tuženica pod 1) ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

6. Tuženica pod 1) tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbi ističe da nije pasivno legitimirana.

6.1. Pritom valja istaći da sama činjenica što je žaliteljica emitirala "show" D. iz s.ne znači da je ista ujedno i organizator u smislu čl. 67. Zakona o priređivanju igara na sreću i nagradnih igara (Narodne novine, broj 83/02).

6.2. Naime, uz odgovor na tužbu ova tuženica je dostavila Ugovor od 28. prosinca 2003. zaključen između P. M. d.o.o. Z. i O. K. d.o.o. Z. (l.s. 21) kojim je u čl. 1. regulirano da je P. M. d.o.o. Z.

obvezna osigurati i financirati izgradnju jednog apartmana površine cca 50 m2 na području grada H. u korist pobjednika iz projekta "D. iz s." 2003. emitiranog

na N. TV, kao i da će stan biti izgrađen po sistemu "ključ u ruke", uz poštivanje svih postojećih standarda građenja uz primjenu povećane pažnje savjesnog stručnjaka za izgradnju i uz predaju stana pobjedniku "D. iz s." do kraja 2004. s tim što se cijena predmetnog apartmana utvrđuje u iznosu od 525.000,00 kn. Također, iz čl. 2. tog Ugovora slijedi da će O. K. d.o.o. Z.

zauzvrat pružiti društvu P.M. d.o.o. Z. usluge oglašavanja putem

N. Tv u vrijednosti apartmana iz čl. 1. tog Ugovora tj. vrijednosti od 525.000,00 kn prema uvjetima iz sponzorskog VIP paketa P. M. d.o.o Z. na N.

TV d.d. Z. za 2003.

6.3. Pored toga, spisu predmeta priložen je i Ugovor o cesiji od 29. listopada 2004. zaključen između O. K. d.o.o. Z. (u svojstvu cedenta tj. ustupitelja potraživanja), KJ I. d.o.o. S. (u svojstvu cesionara –

primatelja potraživanja) i P. M. d.o.o. Z. (u svojstvu cesusa –

dužnika) iz kojeg proizlazi da se prema čl. 1. utvrđuje da cedent (O. K. d.o.o. Z.) ima potraživanja od cesusa (P. M. d.o.o. Z.) po osnovu zaračunatih usluga u iznosu od 525.000,00 kn koja ustupa cesionaru (KJ I. d.o.o. S.). Iz čl. 2. Ugovora o cesiji od 29.

listopada 2004. proizlazi da ustupanjem potraživanja cedent zatvara svoju obvezu prema cesionaru prema primljenom ulaznom računu broj 13/04 od 1. srpnja 2004. u iznosu od 525.000,00 kn te da prema čl. 3. istog Ugovora prijenosom sredstava na žiro račun cesionara, cesus zatvara svoje obveze prema cedentu.

6.4. Iz računa broj 13/04 od 1. srpnja 2004. (l.s. 23) proizlazi da je izdavatelj računa KJ I. d.o.o. S., da isti glasi na O. K. d.o.o.

Z., da se specifikacija računa odnosi na izgradnju apartmana na H. na čest. 2004/17, z.k. ul. 2429 k.o. H., predio P., površine 56 m2 koji je dodijeljen kao glavna nagrada u nagradnoj igri D. iz s.u realizaciji N. TV prema Ugovoru sklopljenom između M. V. – D., O. K. d.o.o. i

P. M. d.o.o. od 28. prosinca 2003., a visina računa iznosi 525.000,00 kn.

6.5. Prvostupanjski sud smatra da je tuženica N. TV d.d. Z. pasivno legitimirana jer da je tuženik pod 2) pristupio dugu pored tuženice pod 1) kao solidarni dužnik.

6.6. Člankom 451. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje ZOO) propisano je da ugovorom između vjerovnika i trećeg, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovo potraživanje od dužnika, treći stupa u obvezu pored dužnika.

6.7. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud smatra da bi dužnica bila tuženica pod 1) N. TV d.d. Z., a koja nije sudjelovala kao stranka niti prilikom zaključenja Ugovora od 28. prosinca 2004. niti prilikom zaključenja Ugovora o cesiji od 29. listopada 2004., kao ni Ugovora od 28. prosinca 2003. koji se spominje u računu broj 13/04 od 1. srpnja 2004. i koji nije priložen spisu predmeta.

6.8. S obzirom na zakonsku definiciju ugovora o pristupanju dugu iz čl. 451. ZOO nejasno je na temelju čega prvostupanjski sud smatra da su tuženici solidarni dužnici time što je tuženik pod 2) pristupio dugu pored tuženice pod 1) kraj činjenice da se čl. 451. ZOO odnosi na ugovor između vjerovnika i trećeg.

6.9. Prema tome, u navedenom dijelu pobijana prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati stoga što su u obrazloženju izneseni razlozi o odlučnoj činjenici koji su u suprotnosti sa sadržajem priloženih Ugovora i računa na listu spisa 21 do 23.

7. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da je tuženica pod 1) pasivno legitimirana jer je u smislu odredbe članka 299. st. 1. ZOO javnim oglasom učinjeno obećanje nagrade koje obvezuje obećavatelja onako kako je objavljeno.

7.1. S obzirom na činjenicu da spisu predmeta nije priložen navedeni javni oglas nejasno je na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da bi zbog prethodno istaknutog razloga tuženica pod 1) bila pasivno legitimirana. Pritom valja istaći da je teret dokaza ove odlučne činjenice na tužiteljima, a ne na tuženici pod 1).

8. Nadalje, u pogledu istaknutog prigovora zastare N. TV d.d. Z. prvostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok

od 5 godina iz čl. 371. ZOO.

8.1. Međutim, u daljnjem obrazloženju prvostupanjski sud smatra da se radi o naknadi štete u smislu odredbe čl. 185. ZOO.

8.2. Kako se u pogledu pitanja zastare odredba čl. 371. ZOO primjenjuje u slučaju ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare te tako ZOO prema odredbi čl. 376. ZOO regulira pitanje zastare potraživanja naknade štete to znači da je pobijana prvostupanjska presuda u tom dijelu kontradiktorna.

8.3. Pored toga, glede prigovora zastare prvostupanjski sud uopće ne navodi zašto smatra da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 371. ZOO, kao i od kada počinje teći rok zastare.

8.4. Prema tome, postupajući na prethodno opisani način prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju ukazuje žalba tuženice pod 1).

9. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu u odnosu na tuženicu pod 1) N. TV d.d. Z. i odlučiti kao u toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja te predmet u odnosu na ovu tuženicu vratiti sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

10. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu u postupanju na način kako mu je to ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem nakon čega će najprije utvrditi je li ili ne osnovan prigovor žaliteljice glede promašene pasivne legitimacije. Ukoliko taj prigovor nije osnovan utvrdit će je li osnovan prigovor zastare te ovisno o tom utvrđenju donijeti odgovarajuću odluku u odnosu na tuženicu pod 1).

11. Prvostupanjska presuda pod toč. I., II. te u dijelu pod toč. III. izreke preko iznosa od 130.150,86 kn do iznosa od 260.301,72 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na tuženika pod 2) P. M. d.o.o. Z.

ostaje neizmijenjena jer nije pobijana žalbom pri čemu valja istaći da tuženici pod 1) i 2) nisu jedinstveni suparničari u smislu odredbe čl. 201. ZPP.

12. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zadar, 1. srpnja 2021.

Predsjednica vijeća

Mirjana Macura, v. r.