Poslovni broj: 3 P-1260/19-26
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
OIB:77561654785
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja R.T. iz V., OIB:… zastupan po punomoćniku M.M. odvjetniku iz V., protiv tuženika B.R. iz Nj., nepoznate adrese prebivališta i boravišta zastupan po privremenom zastupniku V.Š. odvjetnici iz V., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne, javne i usmene rasprave održane dana 20. svibnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni K.A. odvjetnice iz V. i privremenog zastupnika tuženika V.Š. odvjetnice iz V., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 30. lipnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj R.T. iz V., OIB:… temeljem dosjelosti stekao vlasništvo nekretnine upisane u zk.ul. broj 496 k.o. M. i to kč.br. 1080 oranica Cerik sa 18562 m2, a što je tuženik B.R. iz Nj., sada nepoznate adrese prebivališta i boravišta, zastupan po privremenom zastupniku dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Vinkovcima za korist tužitelja R.T. iz V., OIB:… a na temelju ove presude, u roku od 15 dana."
II. Odobrava se privremenom zastupniku tuženika V.Š. odvjetnici iz V. parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kn, a plaćanje istog biti će naloženo računovodstvu ovoga suda iz uplaćenog predujma od strane tužitelja od 1. listopada 2019.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva navodi da je nekretnina kč.br. 1080 oranica Cerik sa 18562 m2 upisana u zk.ul. broj 496 k.o. M., kao vlasništvo tuženika. Međutim, ova nekretnina je samo formalno uknjižena kao vlasništvo tuženika, dok se u naravi radi o izvanknjižnom vlasništvu, u čijem posjedu nekretnine su tužitelj i njegovi prednici već više od 60 godina. Naime, predmetnu nekretninu tužitelj je stekao kupovinom, odnosno njegova majka koja je nekretninu kupila od tuženika, ali nikada nije izvršena promjena vlasništva u zemljišnim knjigama.
2. Kako je tužitelj i njegov pravni prednik u mirnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine, to tužitelj smatra da je stekao pravo vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini te je radi usklađenja zemljišno-knjižnog i faktičnog stanja podnio tužbu ovome sudu radi utvrđenja prava vlasništva.
3. Obzirom da je tuženik nepoznate adrese prebivališta-boravišta, to je sud po osnovi članka 84. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19) rješenjem od 18. rujna 2019. tuženiku postavio privremenog zastupnika u osobi odvjetnika V.Š. iz V. Privremeni zastupnik u odgovoru na tužbu čini nespornim navode tužbe da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnina navedenih u tužbi, međutim privremeni zastupnik nema saznanja da je majka tužitelja kupila predmetnu nekretninu, a niti da postoji isprava temeljem koje bi proizlazila navedena činjenica kupoprodaje. U okviru odgovora na tužbu privremeni zastupnik protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.
4. U dokaznom postupku sud je u ovoj pravnoj stvari izvršio uvid u priloženi zk. izvadak 496 k.o. M., uvid u arhivski izvadak za kč.br. 1080 u k.o. M., uvid u preglednik katastarskih podataka za kč.br. 1080 po posjedovnom listu broj 585 Područnog ureda za katastar, uvid u izvadak iz posjedovnog lista Područnog ureda za katastar od 9. ožujka 2010., uvid u podatke MUP RH – jedinstveni registar osoba za R.B. (otac M.), uvid u podatke PU, PP D. od 9. siječnja 2020. te izvješće PP D. od 7. siječnja 2020., uvid u vlastoručno potpisanu izjavu R.T. od 3. veljače 2020., proveden je dokaz saslušanjem svjedoka V.P., S.P. i tužitelja R.T. kao stranke, izvršen je uvid u ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 4. travnja 2002. između T.R. kao primatelja uzdržavanja i T.R. kao davatelja uzdržavanja, uvid u prijepis posjedovnog lista od 23. lipnja 2004. za kč.br. 1080 oranica Cerik sa 18562 m2 upisano na imenu T.R., te je izvršen uvid u prijepis posjedovnog lista od 20. svibnja 2021. u svezi upisanog posjeda za kč.br. 1080 površine 18562 m2.
5. Na temelju provedenih dokaza i navoda parničnih stranaka sud je utvrdio slijedeće:
6. Između stranaka nije sporno da je tuženik upisan kao vlasnik na nekretninama iz zk.ul. broj 496 k.o. M. i to kč.br. 1080 oranica Cerik sa 18562 m2, a navedena činjenica utvrđena je i uvidom u priloženi zk izvadak.
7. Nadalje, uvidom u prijepis posjedovnog lista Područnog ureda za katastar .od 9. ožujka 2010. i 20. svibnja 2021. utvrđeno je da je na predmetnoj kč.br. 1080 kao posjednik upisana T.R. iz P.
8. Navedene činjenice su između stranaka nesporne. Sporno je da li je tužitelj stekao na temelju dosjelosti pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.
9. Prema odredbi članka 159. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak, dalje ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Sukladno st. 2 istog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine koji mu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 3 ZV).
10. Prema odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – dalje ZV (Narodne novine broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak, dalje ZV) posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom i zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZV), a pošten je ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 4. ZV), a sukladno st. 5. istog članka posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.
11. Odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj: 53/1991., 9/1992. i 77/1992. – dalje ZOVO), koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina (čl. 28. st. 4. ZOVO).
12. Po čl. 70. st. 1. ZOVO posjed stvari ima svaka osoba koja neposredno vrši faktičnu vlast na stvari, a posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (čl. 72. st. 1. ZOVO), a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO), dok je st. 3. istog članka propisano da se savjesnost posjeda pretpostavlja.
13. Prema pravnim pravilima iz paragrafa 1460. do 1472. i paragrafa 1477. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji se primjenjivao kao pravno pravilo na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Narodne novine”, broj 73/1991.), a koja pravila su bila u primjeni do 31. kolovoza 1980., dosjelošću se stječe pravo vlasništva stvari samostalnim posjedovanjem te stvari kroz određeno vrijeme ako je posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten a posjed je pošten ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Vrijeme dosjelosti koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva na nekretnini (kao što je predmetna) od strane poštenog posjednika je 20 godina (načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960.).
14. Iz naprijed navedenih zakonskih odredbi proizlazi da onaj tko tvrdi da je vlasništvo stekao temeljem dosjelosti treba u postupku dokazati da je posjedovao (osobno tj. po pravnom predniku) utužene nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme te da je tijekom cijelog tog vremena njegov posjed bio zakonit i istinit, s tim da se poštenje njegovog posjeda pretpostavlja.
15. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Su- IV-56/19-2 od 14. veljače 2019. zauzetom na sjednici Građanskog odjela istog suda, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.
16. U konkretnom slučaju tužitelj u tužbi navodi da je predmetnu nekretninu kupovinom od tuženika stekla njegova majka R.T., međutim saslušan kao stranka na ročištu od 15. rujna 2020. iskazao je da je tu nekretninu kupila njegova tetka R.T. Naime, ona mu je spominjala tu kupovinu kada je tužitelj 1974. na njezinu molbu došao iz S u selo P. Kako tetka nije imala uže obitelji, on je vodio brigu o njoj, tako da je 2002. godine sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tek nakon tetkine smrti 2012. godine on je utvrdio da tetka nije bila upisana kao vlasnik predmetne nekretnine. Tužitelj je također iskazao kako je cijelo vrijeme zajedno sa tetkom, a nakon njezine smrti i sam obrađivao predmetnu nekretninu. U cijelom tom razdoblju nikada nitko nije pokazivao interes za tu oranicu.
17. Uvidom u priloženi ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 5. travnja 2002. između R.T. kao primateljice uzdržavanja i R.T. kao davatelja uzdržavanja, utvrđeno je da su predmet ugovora bile samo nekretnine upisane u zk.ul. 1315 k.o. M. i to kč.br. 865 oranica u selu sa 3103 m2, dakle već u vrijeme sklapanja spomenutog ugovora o doživotnom uzdržavanju R.T. sada pok. imala je saznanja da nije vlasnica predmetne nekretnine kč.br. 1080 oranica Cerik sa 18562 m2, nego je kao vlasnik bio upisan B.R., ovdje tuženik. Ukoliko je ista zaista kupovinom stekla vlasništvo predmetne nekretnine, odnosno ukoliko je bila zakoniti i pošteni posjednik ove nekretnine još od 1960. godine kako to tužitelj navodi u tužbi, potpuno je nejasno zašto nije tužbom tražila utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i usklađenje zemljišno knjižnog stanja sa faktičnim stanjem, a za što je imala opravdan pravni interes.
18. Isto tako, tužitelj je već u vrijeme zaključenja spomenutog ugovora o doživotnom uzdržavanju 2002., a zasigurno 2012. godine kada je umrla njegova tetka Ružica Tadić imao saznanja da je tuženik B.R. upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.
19. Obzirom na izloženo, po ocjeni ovoga suda tužitelj nije dokazao da je njegova tetka pok. Ružica Tadić u odnosu na predmetnu nekretninu bila savjestan (pošten) posjednik. Na temelju posjeda koji je nepošten, ma koliko dugo on trajao, dosjelošću se ne može steći pravo vlasništva, pa stoga na strani tužiteljeve tetke, kao pravnog prednika tužitelja nije ispunjena jedna od temeljnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću u smislu pravnih pravila OVZ odnosno odredbi ZOVO, odnosno odredbi ZV.
20. Pri tome se napominje da okolnost što je R.T. sada pok. u katastru prema posjedovnom listu iz 2004. bila upisana kao posjednik sporne nekretnine zacijelo nije dovoljan dokaz za utvrđenje činjenice poštenja posjeda, kao niti dokaz da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
21. Budući da pravo na posjed ima ona osoba koja ima objektivno valjani titulus odnosno naslov stjecanja te kako tužitelj nije dokazao zakonitost posjeda svoje tetke kao i njezino pravo na posjed predmetne nekretnine, to pozivanje tužitelja na sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju sa pok. R.T. ne može biti osnov za priznanje prava vlasništva temeljem dosjelosti na predmetnoj nekretnini. Pri tome je irelevantno što su saslušani svjedoci V.P. i S.P. iskazali da imaju saznanja da je pok. R.T. negdje 1960. odnosno 1965. godine kupila predmetnu oranicu od B.R. Sud njihove iskaze ne prihvaća kao istinite i logične obzirom da su isti kontradiktorni sa ostalim naprijed spomenutim i utvrđenim činjenicama. Ovo pogotovo kraj činjenice da je R.T. u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 2004. sa tužiteljem kao davateljem uzdržavanja, nedvojbeno imala saznanja da nije upisana kao zk. vlasnik predmetne nekretnine te da sve do svoje smrti 2012. nije poduzela nikakve radnje da uskladi faktično stanje sa zemljišno knjižnim stanjem.
22. Slijedom svega naprijed izloženog, ovaj sud je donio presudu kao u izreci kojom je odbio tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku u svezi sa člankom 85. ZPP-a. Obzirom da je tužitelj odbijen sa tužbom i tužbenim zahtjevom u odnosu na tuženika sud ga je obvezao na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku zastupanom po privremenom zastupniku odvjetnici V.Š. iz V.
24. Što se tiče zahtjeva privremenog zastupnika za naknadu troškova ovoga postupka, valja napomenuti da sukladno odredbi članka 85. stavak 1 Zakona o parničnom postupku privremeni zastupnik ima u postupku u kojem je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika, te se pravo privremenog zastupnika na naknadu troškova prosuđuje primjenom propisa o naknadi troškova tijela skrbništva, uz napomenu da je sukladno odredbi članka 189. stavak 2. Obiteljskog zakona ( NN 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 61/11., 25/13) bio donijet Pravilnik o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika. Dakle, kod odlučivanja o naknadi troškova privremenom zastupniku koji je odvjetnik, naknada za obavljanje pravnih poslova utvrđuje se u skladu sa Pravilnikom o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika (NN 5/14). U tom smislu naknada za obavljanje pravnih poslova privremenog zastupnika koji je odvjetnik određuje se u iznosu od 50 % nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Odvjetničkoj tarifi. Prema Odvjetničkoj tarifi privremenom zastupniku bi pripadao ukupan iznos od 1.250,00 kn i to za sastav odgovora na tužbu = 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), zastupanje na jednom ročištu kod suda = 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT) što ukupno nosi 200 bodova i pomnoženo sa vrijednošću boda iznosi 2.500,00 kn. Od ovoga iznosa 50% je 1.250,00 kn koliko je to i odobreno na ime troškova privremenom zastupniku.
U Vinkovcima 30. lipnja 2021.
Sudac
Iva Graovac v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
DOSTAVITI:
1./ Odvjetnik M.M., V.– punomoćnik tužitelja
2./ Odvjetnica V.Š., V. – privremeni zastupnik tuženika
