Poslovni broj: Kž–409/2023-11

 

Poslovni broj: Kž–409/2023-11

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragana Kos Milevoj kao predsjednica vijeća te Zdravka Garića i Zorana Šarića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. L. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 19. rujna 2022., broj: 12 K-1246/2020-31, u sjednici održanoj 29. veljače 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice državnog odvjetnika Vlade Sirotića, braniteljice optuženice T. S., odvjetnice N. G.., prema zamjenskoj punomoći braniteljice M. U.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17- pravilno i 126/19 te 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobođeni su optužbe optuženi I. L. i optuženica T. S. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 1. i 6. KZ/11.

 

1.1.              Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženih i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2.              Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08), te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08), s prijedlogom „da vijeće nadležnog Županijskog suda, kao suda drugog stupnja, svojom odlukom ukine pobijanu presudu, te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, podredno da preinači prvostupanjsku presudu i okrivljenike proglasi krivima zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. i 6. KZ/11 i izrekne im odgovarajuću kaznu ili drugu mjeru propisanu Kaznenim zakonom“.

 

3.              Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi I. L. putem braniteljice D. B., a optuženica T. S. putem braniteljice M. U. s prijedlogom u oba odgovora da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Optuženica T. S. ujedno je zatražila obavijest o sjednici vijeća.

 

4.              Spis je sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

 

5.              O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, optuženi I. L., optuženica T. S. i njezina braniteljica, odvjetnica M. U.. Na sjednicu su pristupili državni odvjetnik Vlado Sirotić, braniteljica optužene T. S., odvjetnica N. G.. prema zamjenskoj punomoći, dok na sjednicu nisu pristupili uredno obaviještena optuženica T. S. i optuženi I. L., pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08. Državni odvjetnik izložio je najvažnije dijelove žalbe sa zaključkom kako je ista neosnovana te da je odluka prvostupanjskog suda pravilna, dok je braniteljica optuženice koja je pristupila na sjednicu drugostupanjskog vijeća izložila najvažnije dijelove odgovora na žalbu ostavši kod sadržanog prijedloga.

 

6.              Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

7.              Prije svega nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 – jer pobijana presuda ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi nejasni i nerazumljivi, zbog čega pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može valjano ispitati, a to stoga što je sud propustio naznačiti po kojoj je točki članka 10. stavka 2. ZKP/08., kao nezakonite izdvojio zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka te zapisnik o vještačenju, te jer iz obrazloženja pobijane presude nije jasno iz kojeg razloga sud smatra da je pretraga nezakonita, da li zato što svjedoci nisu cijelo vrijeme bili prisutni tijekom pretrage doma, ili zato što su cijelo vrijeme bili u stanu tijekom pretrage, ali nisu cijelo vrijeme bili zajedno u istoj prostoriji, te zašto smatra da bi navedeni eventualno utvrđeni propust utjecao na zakonitost pretrage. To stoga što je prvostupanjski sud pod točkom 3.2. obrazloženja svoje presude točno naznačio zakonski osnov iz članka 250. stavka 7. u vezi članka 254. stavka 2. i članka 10. stavka 2. ZKP/08, koji odnosne dokaze označava kao nezakonite, jasno naznačivši da je svim radnjama pretrage nisu bile prisutni svjedoci pretrage K. M. i F. K., dakle najmanje dva punoljetna građanina kao svjedoci.

 

7.1.              Naime, člankom 250. točkom 7. ZKP/08. propisano je da se zapisnik o pretrazi i dokaz pribavljen pretragom ne mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku ako je pretraga provedena bez osobe koja mora prisustvovati pretrazi, dok je člankom 254. stavkom 2. ZKP/08. propisano da pretrazi doma ili drugih prostorija moraju biti prisutna najmanje dva punoljetna građanina kao svjedoci. U pobijanoj presudi sud je na temelju iskaza svjedoka pretrage doma i drugih prostorija optuženih, i to svjedoka K. M. i svjedoka F. K. utvrdio kako, osim što ovi svjedoci pretrage nisu istovremeno i zajedno s policijskim službenicima koji su obavljali radnje pretrage bili u prostorijama u kojima su se te radnje poduzimale, svjedok K. M. nije bio u objektivnoj mogućnosti niti stalno pratiti rad policijskih službenika, pa čak ni vizualno, a pogotovo trenutke pronalaska inkriminirane droge i predmeta koji su prilikom pretrage pronađeni i oduzeti.

 

7.2.              Stoga, pobijanom presudom nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. na koju upire državni odvjetnik, a ni ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene druge povrede na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8.              Nije u pravu državni odvjetnik niti kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka te zapisnik o vještačenju, koje je izdvojio iz spisa predmeta kao nezakonite dokaze.

 

8.1.              Naime, prvostupanjski sud je pravilno, na temelju iskaza svjedoka pretrage K. M. i F. K. te dijelom i svjedoka D. N., policijskog službenika koji je povremeno prisustvovao radnjama pretrage, utvrdio da pretrazi prostorija u kojoj je pronađena droga i predmeti koji se navode u potvrdama o oduzimanju predmeta nisu istovremeno bila prisutna oba svjedoka, dakle najmanje dva punoljetna građanina, jer je svjedok K. M. izričito izjavio kako nema saznanja što je pronađeno prilikom pretrage, kako je sve vrijeme pretrage sjedio u jednoj prostoriji za koje vrijeme nije vidio drugog svjedoka pretrage F. K., kao i da iz prostorije u kojoj se nalazio nije mogao vidjeti druge prostorije u kući unatoč otvorenim vratima te prostorije, što znači da ova svjedok nije vidio što su policijski službenici radili tijekom pretrage, trenutak pronalaska droge i predmeta u vezi s drogom, a iz njegovog iskaza, a tako i iz iskaza svjedoka F. K. te svjedoka D. N., pa i svjedokinje V. K. F. i N. K. je jasno da se predmetni dom u kojem je vršena pretraga u građevinskom smislu sastoji od više prostorija koji ne predstavlja jednu vizualnu cjelinu, dok je svjedok F. K. u svom iskazu naveo kako je on stajao na vratima soba i gledao dok su policajci pretraživali, a pretpostavlja da je drugi svjedok pretrage K. M. bio u drugoj prostoriji, odnosno kako je on s dvojicom policajaca hodao po stanu, dok je drugi svjedok pretrage hodao s drugim policijskim službenicima, iako u to nije siguran, ali i da je siguran kako on s drugim svjedokom pretrage nije bio istovremeno u prostorijama koje su se pretraživale već su bili razdvojeni i svako je s policajcima vršio pretragu.

 

8.2.              Već je prethodno navedeno kako je člankom 250. točkom 7. ZKP/08. propisano da se zapisnik o pretrazi i dokaz pribavljen pretragom ne mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku ako je pretraga provedena bez osobe koja mora prisustvovati pretrazi, dok je člankom 254. stavkom 2. ZKP/08. propisano da pretrazi doma ili drugih prostorija moraju biti prisutna najmanje dva punoljetna građanina kao svjedoci. Svjedoci pretrage su jamci zakonitosti pretrage, oni nadziru postupanja policijskih službenika koji vrše pretragu, a prisutnost pretrazi znači da svjedoci moraju biti u poziciji da prate i paze na postupanje onog djelatnika policije koji obavlja pretragu.

 

8.3.              U konkretnoj situaciji prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je za vrijeme pretrage konkretnog doma optuženog I. L. i optuženice T. S. svjedok pretrage K. M. cijelo vrijeme sjedio u jednoj prostoriji iz koje unatoč otvorenim vratima te prostorije nije mogao vidjeti ostale prostorije konkretnog doma koji se u građevinskom smislu sastojao od više prostorija i koji nije predstavlja jednu vizualnu cjelinu, pa stoga svjedok pretrage K. M. nije vidio, a niti je mogao vidjeti što rade policijski službenici, a pogotovo trenutak pronalaska droge i drugih od optuženih nastavno oduzetih predmeta, a pogotovo osobno nije prisustvovao radnjama pretrage.

 

9.              Ocjenu vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka u odnosu na pretragu doma optuženog I. L. i optuženice T. S. koju je dao prvostupanjski sud prihvaća i ovaj sud jer su razlozi životni, logični i uvjerljivi, a žalbeni razlozi takvu ocjenu prvostupanjskog suda ne dovode u pitanje.

 

10.              Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi državnog odvjetnika kako prvostupanjski sud nije pobliže analizirao rečenicu svjedoka K. M. o tome da mu je policijski službenik prije poduzimanja radnje pretrage doka  i ostalih prostorija rekao da „tu čeka dok se pretraga obavi“, te da „gleda što se radi“ ne dovode u sumnju zaključak prvostupanjskog suda kako ovaj svjedok pretrage nije neposredno, bilo fizički  ili pak vizualno, prisustvovao policijskim radnjama pretrage, a niti je na bilo koji način uočio trenutak pronalaska inkriminirane vrste i količine droga te predmeta povezanih s tim drogama. Pritom su bez značaja za zakonitost pretrage navodi iz žalbe državnog odvjetnika kako je svjedok K. M. bio nezainteresiran za rad policijskih službenika „koja ne bi smjela pasti na leđa policijskim službenicima niti bi im se smjela stavljati na teret“ te kako niti jedan svjedok nije izrazio sumnju na bilo kakvo podmetanje dokaza od strane policije. Upravo su policijski službenici svojim radnjama dužni osigurati zakonitost pretrage, što u konkretnom slučaju nisu učinili, pa bi se prije moglo reći da je „benevolencija“ policijskih službenika, a ne svjedoka pretrage, dovela do situacije da je svjedok pretrage K. M. za sve vrijeme pretrage sjedio u jednoj prostoriji iz koje, obzirom da predmetni dom  u građevinskom smislu nije bio jedna prostorija, nije bio u objektivnoj mogućnosti pratiti radnje pretrage, a niti trenutak pronalaska inkriminiranih predmeta. „Subjektivna nezainteresiranost svjedoka i potpuna ravnodušnost za cjelokupnu pretragu“, kako ponašanje svjedoka pretrage K. M. u žalbi opisuje državni odvjetnik, nije relevantna za zakonitost konkretne pretrage doma jer jedino bitno da ovaj svjedok, kao drugi svjedok pretrage, tijekom radnji pretrage uz svjedoka F. K., iz prostorije u kojoj se nalazio tijekom pretrage nije bio u objektivnoj mogućnosti pratiti te radnje, što je očiti propust policijskih službenika. Uostalom i validni svjedok pretrage može, i u pravilu jeste, biti subjektivno nezainteresiran i potpuno ravnodušan u odnosu na pretragu doma.

 

10.1.              Također, niti žalbeni prigovori državnog odvjetnika kako je prvostupanjski sud propustio analizirati iskaz svjedoka I. K. koji je dio sadnica marihuane vidio prije samog policijskog postupanja, i taj dio njegovog iskaza cijeniti prilikom odluke o zakonitosti pretrage, ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, obzirom da ovaj svjedok nije imao nikakvih saznanja o tijeku pretrage doma optuženog I. L. i optuženice T. S..

 

11.              Stoga je pravilno zaključio prvostupanjski sud da je pretraga stana izvršena na nezakonit način te da su svi dokazi pribavljeni pretragom nezakoniti dokazi (članak 10. stavak 2. točka 3. ZKP/08) jer je obavljena bez istovremene prisutnosti dva svjedoka pretrage suprotno članku 254. stavak 2. ZKP/08, pa zapisnik o pretrazi i ostali dokazi pribavljeni pretragom ne smiju biti upotrijebljeni kao dokaz u kaznenom postupku (članak 250. stavak 7. ZKP/08). Zato je ispravno prvostupanjski sud utvrdivši nemogućnost njihove konvalidacije u smislu članka 10. stavka 3. ZKP/08., iz spisa predmeta izdvojio nezakonite dokaze, i to zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija od 19. rujna 2018., te ostale dokaze koji su pribavljeni nezakonitom pretragom; potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 20 do 23 spisa), nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka V. D. (listovi 60 do 62 spisa) te zapisnik o vještačenju (listovi 67 do 71 spisa).

 

12.              Slijedom iznesenog, žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenih činjenica, pa kako nakon izdvajanja nezakonitih dokaza nisu postojali drugi dokazi koji bi poduprli tvrdnje optužnice o inkriminiranom postupanju optuženih, osnovano je prvostupanjski sud na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08, optuženog I. L. i optuženicu T. S. oslobodio od optužbe.

 

13.              Imajući u vidu navedeno, primjenom članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

U Puli – Pola 29. veljače 2024.