Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex. Vojarna Sv. križ, Dračevac

21 000 Split

P-3717/17-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Jasenki Pavlović, u pravnoj stvari tužitelja C.O. d.d., OIB…Z., koju zastupa punomoćnica R. G., dipl. iur., zaposlenica tužitelja, protiv tuženika pod 1. S. M., OIB… ,

S. koju zastupa punomoćnik V. Lj., odvjetnik u

odvjetničkom društvu L. i .V. u S i tuženika pod 2. E. o. d.d., OIB … , S. kojeg zastupa punomoćnik R.

M., odvjetnik u odvjetničkom društvu G. i p. , pisarnica Splitradi isplate,

nakon glavne i javne rasprave, održane 15. rujna 2020., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženice pod 1. i punomoćnice tuženika pod 2., na ročištu za objavu održanom 30. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev:

" Nalaže se tuženicima sukladno odredbi članka 43. ZOO-a na ime regresnog duga isplatiti tužitelju iznos od ukupno 8.403,60 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 8.403,60 kuna od 12. siječnja 2015. do isplate po kamatnoj stopi od 1. siječnja 2008. pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećane eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredit odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima."

II. Dužan je tužitelj roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženici pod 1. parnični trošak u iznosu od 11.784,30 kuna, dok je više traženi trošak u iznosu od 7.965.70 kuna sud odbio kao neosnovan, te tuženiku pod 2. u iznosu od 10.546,88 kuna.

Obrazloženje

1.Tužbom zaprimljenom kod ovog suda 21. srpnja 2017. tužitelj je ustao protiv tuženika radi regresne isplate materijalne štete.

2.Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelj je naveo kako se 9. studenog 2014. dogodila prometna nezgoda u autopraonici u Splitu koju da je prouzročila tuženica pod 1. na način da poduzela vožnju unatrag u smjeru jugoistoka, a da se nije uvjerila da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, pa je udarila stražnjom desnom bočnom stranom u stražnja lijeva vrata osobnog vozila ST 604 VK u kojem je vršio unutarnje pranje A. T., čije je vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja, te mu je tužitelj izvršio procjenu i isplatio štetu na vozilu, radi čega od tužitelja potražuje na ime regresnog duga iznos od 8.403,60 kuna.

3.Tuženica pod 1. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući kako se šteta dogodila u auto praonici na površini namijenjenoj za promet vozila i to prilikom kretanja motornih vozila, te kako štetu treba platiti tuženik pod 2.

4.Tuženik pod 2. se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako nije sporno da je tuženica pod 1. imala kod njega sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu, ali da je zahtjev tužitelja neosnovan. Naime, da tuženik pod 2. kao društvo za osiguranje, na temelju ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu nanesenu trećima može odgovarati samo ukoliko je ista nastala upotrebom vozila na javnim cestama i ostalim površinama koje su namijenjene prometu vozila. Autopraonica za samopoluživanje, a pogotovo njezin dio gdje se zbio predmetni štetni događaj da nije ni javna ceste ni površina na kojoj se odvija promet, već da se tu odvija čišćenje, pranje i usisavanje. Stoga da ne postoji odgovornost tuženika pod 2.

5.Tijekom postupka sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom kasko police broj 004290097450, službene bilješke broj 511- 12-36-19-1327/2014 od 9. studenog 2014., preslike dokaza o isplati, izvida šteta, računa popravka br.5524/21/8 , preslika štete broj 29 AK 2343/14, nalaza i mišljenja sudskog vještaka N. K. od 2. prosinca 2019., dodatnim saslušanjem

vještaka N. K., saslušanjem svjedoka A. T., saslušanjem tuženice

pod 1. S. M., dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za regresnom isplatom materijalne štete koja je nastala njegovom osiguraniku na vozilu u prometnoj nezgodi koja se dogodila 9. studenog 2014., u S., u prostoru samouslužne autopraonice u kojoj prometnoj nezgodi su sudjelovali tuženica pod 1. S. M. i osiguranik

tužitelja A. T., na način da je tuženica pod 1. S. M. poduzela

radnju vožnje unatrag u smjeru jugoistoka, a da se nije uvjerila da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, pa je udarila stražnjom desnom bočnom stranom u stražnja lijeva vrata osobnog vozila ST … u kojem je vršio unutarnje pranje A. T. osiguranik tužitelja tako da je uslijed sudara na vozilu osiguranika tužitelja nastala materijalna šteta.

8. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, budući da je vozilo tuženice pod 1. "Fiat Punto" registracijske oznake ST… u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika pod 2.

9. Sporna je osnova odgovornosti budući tuženica pod. 1. tvrdi da je do nezgode došlo isključivo krivnjom osiguranika tužitelja, a tuženik pod 2. da se nezgoda dogodila na prostoru autopraonice, koja nije ni javna ceste ni površina na kojoj se odvija promet, već prostor na kojem se odvija čišćenje, pranje i usisavanje.

10. Stoga je u postupku valjalo utvrditi osnovanost tužbenog potraživanja.

11. U svom iskazu saslušana tužiteljica je navela kako se 9. studenog 2014.

sa svojim vozilom reg. oznake ST … nalazila u autopraonici za samoposluživanje Car wash, u S.. Praonica da je otvorenog tipa i da je imala otprilike 10 boksova za pranje vozila. Ona da se nalazila na dijelu na kojem se obavlja usisavanje, a s njene desne strane da je bio muškarac koji je usisavao službeno vozilo. Kada je započela vožnju unatrag, po njenoj procjeni, on da je tada otvorio svoja stražnja lijeva vrata, pa da je ona svojom desnom stranom zahvatila njegova otvorena vrata. Njegova lijeva stražnja vrata da su bila otvorena par centimetara, a da ona pretpostavlja da ih je on, prilikom usisavanja više otvorio, dok je ona započela radnju vožnje unatrag. Prije sraza da se možda metar kretala vožnjom unatrag.

12. U svom iskazu saslušani svjedok A. T.je naveo kako je 9. studenog 2014. bio sa svojim vozilom u autopraonici Car wash na adresi

.

Njegovo vozilo da je bilo u stanju mirovanja, parkiran u boksu, da ga je usisavao i brisao. S njegove lijeve strane da je bila vozačica koja je, također, usisavala svoje vozilo i brisala. Sva vrata vozila da su bila otvorena. Dakle, lijeva i desna vrata njegovog i njenog vozila. Ona da je započela vožnju unatrag u smjeru jugoistoka, te je svojom zadnjom desnom stranom vozila zahvatila njegova otvorena stražnja lijeva vrata automobila i zakrivila ih, uslijed čega je nastalo oštećenje.

13. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak za strojarstvo, promet i motorna vozila N. K., je naveo kako se mjesto prometne nezgode nalazi u S., u autopraonici za samoposluživanje Car Wash na adresi.

Neposredno prije sraza, osobno vozilo "Opel Zafira", registarske oznake i broja ST …, nalazilo se položeno u boksu za unutrašnje čišćenje, odnosno usisavanje vozila, postavljen parkiran desno od osobno vozila "Fiat Punto", registarske oznake i broja ST… i svojim lijevim bokom približno udaljen oko 1 metra od desnog boka osobnog vozila "Fiat Punto". Neposredno prije sraza osobno vozilo "Fiat Punto" obavljalo je vožnju unazad s brzinom od oko 5 km/h i gibalo se pod kutom u odnosu na uzdužnu os osobnog vozila "Opel Zafira" od oko 10 stupnjeva, pa je sam nalet definiran kao kutni.

Do sraza u primarnoj fazi dolazi između središnjeg dijela stražnjeg desnog blatobrana osobnog vozila "Fiat Punto" i ruba stražnjih lijevih vrata osobnog vozila "Opel Zafira", nakon čega dolazi do struganja ruba stražnjih lijevih vrata osobnog vozila "Opel Zafira" po stražnjem desnom blatobranu, upadanja u rub stražnjih lijevih vrata osobnog vozila "Opel Zafira" u zazor između stražnjih desnih vrata i stražnjeg desnog blatobrana osobnog vozila "Fiat Punto", zbog čega je i došlo do krivljenja limenog ruba stražnjih lijevih vrata osobnog vozila "Opel Zafira" te u konačnici struganja iskrivljenog limenog ruba stražnjih lijevih vrata osobnog vozila "Opel Zafira" po stražnjim desnim vratima osobnog vozila "Fiat Punto", a kada je došlo do zaustavljanja osobnog vozila "Fiat Punto". Ukoliko su vrata osobnog vozila "Opel Zafira" bila otvorena neposredno prije samog naleta, tada ih je vozačica osobnog vozila "Fiat Punto" neposredno prije obavljanja vožnje unazad i naleta, jasno mogla uočiti ili okretanjem preko desnog ramena ili pogledom u desni retrovizor, korigirati svoju putanju kretanja i na taj način nalet bi se izbjegao. Ukoliko je vozač osobnog vozila "Opel Zafira" otvorio pritvorena stražnja lijeva vrata neposredno prije samog naleta, dakle vremenski gledano oko 0,5 do 1 sekundu prije naleta, tada vozačica osobnog vozila "Fiat Punto" vožnjom unazad nije imala niti vremena niti prostora za izbjegavanje naleta. Ukupna visina štete na osobnom vozilu "Opel Zafira", reg. oznake i broja ST… iznosi 12.164,25 kuna s PDV-om.

14. U svom dopunskom nalazu i mišljenju sudski vještak N. K., dipl. ing. strojarstva, a po prigovoru tužitelja je naveo kako je ključ ove prometne nezgode trenutak kada su vrata bila otvorena, odnosno, ukoliko je svjedok A. T.

usisavao zadnji lijevi dio vozila, tada su vrata zadnja lijeva bila otvorena, međutim, da nije moguće nikakvim egzaktnim dokazom kazati da li je neposredno prije prolaska vozila Fiat Punto vožnjom unazad svjedok otvorio vrata pod većim kutem. Vozačica Fiat Punta vožnjom unazad, okretanjem preko desnog ramena i pogledom u vanjski desni retrovizor i unutarnji retrovizor mogla je i morala uočiti otvorena stražnja lijeva vrata na osobnom vozilu Oper Zafira i zauzeti dovoljan sigurnosni razmak prilikom vožnje unazad da bi se sraz izbjegao. Ukoliko je neposredno prije prolaska osobnog vozila Fiat Punto vožnjom unazad svjedok A. T. naglo otvorio vrata, tada vozačica osobnog vozila Fiat Punto nije mogla izbjeći nalet na ta vrata. Što se tiče visine štete, račun broj 5524/21/8 kojeg je izdao PSC D. 22. prosinca2014.

iznosi 8.403,60 kuna s PDV-om. U trenutku kada je rađeno vještačenje, a to je bilo 2019. u prosincu, dakle pet godina nakon izdanog računa PSC D., ukupna visina štete s PDV-om iznosi 12.167,25 kuna. Razlika je u cijeni stražnjih lijevih vrata, letvici stražnjih lijevih vrata i foliji stražnjih lijevih vrata i izolaciji stražnjih lijevih vrata. Kroz proteklih pet godina cijene dijelova i davanja na dijelove su se bitno promijenile i odatle razlika ucijeni. Izdani račun PSC D. iz 2014. da je u skladu s cijenama ovlaštenog servisa koji su vladali na tržištu u trenutku izdavanja. U autopraonici da ne postoji mogućnost kretanja zamišljenim lukom, niti postoje odijeljeni boksovi, tako da se vozačica mogla kretati samo pravocrtno vožnjom unazad. Ukoliko su vrata Opel Zafire bila otvorena, vozačica je to morala vidjeti pogledom preko desnog ramena i desnog retrovizora, a ukoliko su vrata bila samo malo otvorena, pa tijekom vožnje da ih je svjedok više otvorio, ona nije mogla izbjeći sraz vozila. Napomenuo je kako su vrata, kako to proizlazi iz fotodokumentacije mogla biti otvorena otprilike 60 stupnjeva u odnosu na uzdužnu os vozila.

15. Nakon tako danog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, stranke više nisu imale primjedbi na dani nalaz i mišljenje.

16. Nalaz i mišljenje vještaka N. K. ovaj sud u cijelosti prihvaća kao logično, stručno i dovoljno obrazloženo, pa iz nalaza i mišljenja proizlazi da je neposredno prije sraza osobno vozilo "Fiat Punto" obavljalo vožnju unazad s brzinom od oko 5 km/h i gibalo se pod kutom u odnosu na uzdužnu os osobnog vozila "Opel Zafira" od oko 10 stupnjeva, pa je sam nalet definiran kao kutni. Do sraza u primarnoj fazi dolazi između središnjeg dijela stražnjeg desnog blatobrana osobnog vozila "Fiat Punto" i ruba stražnjih lijevih vrata osobnog vozila "Opel Zafira", nakon čega dolazi do struganja ruba stražnjih lijevih vrata osobnog vozila "Opel Zafira" po stražnjem desnom blatobranu, upadanja u rub stražnjih lijevih vrata osobnog vozila "Opel Zafira" u zazor između stražnjih desnih vrata i stražnjeg desnog blatobrana osobnog vozila "Fiat Punto", zbog čega je i došlo do krivljenja limenog ruba stražnjih lijevih vrata osobnog vozila "Opel Zafira" te u konačnici struganja iskrivljenog limenog ruba stražnjih lijevih vrata osobnog vozila "Opel Zafira" po stražnjim desnim vratima osobnog vozila "Fiat Punto", a kada je došlo do zaustavljanja osobnog vozila "Fiat Punto". Ukoliko su vrata osobnog vozila "Opel Zafira" bila otvorena neposredno prije samog naleta, tada ih je vozačica osobnog vozila "Fiat Punto" neposredno prije obavljanja vožnje unazad i naleta, jasno mogla uočiti ili okretanjem preko desnog ramena ili pogledom u desni retrovizor, korigirati svoju putanju kretanja i na taj način nalet bi se izbjegao. Ukoliko je vozač osobnog vozila "Opel Zafira" otvorio pritvorena stražnja lijeva vrata neposredno prije samog naleta, dakle vremenski gledano oko 0,5

do 1 sekundu prije naleta, tada vozačica osobnog vozila "Fiat Punto" vožnjom unazad nije imala niti vremena niti prostora za izbjegavanje naleta.

17. Kako je tuženica pod 1. u svom iskazu navela da je započela radnju vožnjom unatrag i da je tada vozač A. T. otvorio stražnja lijeva vrata, a koji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao životan i logičan, dakle da se tuženica pod 1. uvjerila da može poduzeti radnju kretanja unatrag na način da je utvrdila da je prostor slobodan, onda prema nalazu i mišljenju vještaka N. K. ona nije imala

vremena niti prostora za izbjegavanje naleta. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je njegov osiguranik mogao držati širom otvorena vrata svoga automobila dok ga je usisavao i da tom svojom radnjom nije omeo vozilo u susjednom boksu odnosno da je tu radnju mogao poduzimati slobodno bez ograničenja u svom boksu pa da bi ovaj sud zaista mogao utvrditi da je tužena pod 1. poduzela radnju neprimjernog kretanja unatrag i da se prilikom kretanja unatrag neprimjereno približila njegovom vozilu . Takva utvrđenja ne proizlaze niti iz nalaza i mišljenja vještaka, pa je sud u odnosu na tuženicu pod 1. odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

17.1. U takvoj situaciji bi tužitelj mogao eventualno tražiti naknadu štete od organizatora poslovanja koji očito nije osigurao dovoljan prostor da se nesmetano može izaći iz boksa autopraonice u situaciji kada su vrata vozilima koja se usisavaju otvorena. Dakle, kod takvog utvrđenja ovog suda, a prihvaćajući iskaz tuženice pod 1. kao logičan i objektivan, ovaj sud je utvrdio da se tužena pod 1. kretala svojim vozilom na način da se uvjerila da tu radnju može obaviti bez prepreka. Po stavu ovog suda, tužitelj nije dokazao ovom sudu da je za nastalu štetu odgovorna tužena pod 1. pa je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu pod 1. odbio u cijelosti. Pri tome navodi sudionika nezgode svjedoka A. T. su ovom sudu nelogični i neobjektivni jer ovaj sud nije stekao uvjerenje da je A. T. mogao držati otvorena vrata svog vozila u predviđenom boksu na način da ne ometa druge korisnike autopraone.

18. Nadalje, ovaj sud prihvaća prigovor tuženika pod 2. kada navodi kako nije odgovoran za štetu koja je nastala na prostoru autopraonice.

18.1. Po ocjeni ovog suda kretanje vozila koje je nužno za ulazak i izlazak iz autopraonice, određuje odredba članka 22. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05,36/09,75/09,76/13 i 152/14, dalje ZOOP), to više što se tuženica pod 1. svojim vozilo kretala s isključivom svrhom izlaska iz boksa. Naime, prema stajalištu izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-532/09 od 16. ožujka 2011. da bi se neka površina u smislu odredbe članka 83. stavka 1. Zakona o osiguranju (istovjetna odredbi članka 22. stavka 3. ZOOP) koja nije javna prometnica, smatrala prometnom površinom, nužno je da se po većem broju korisnika koristi za promet dok se prostor autopraonice u kojoj se vozila tek neznatno pomiču unutar granica prostora autopraonice i u kojoj se vozila ne kreću s ciljem značajne promjene položaja, kakva promjena položaja upravo definira pojam odvijanja prometa, ne može smatrati prometnicom.

18.2. Stoga, imajući u vidu sve naprijed navedeno ovaj sud nalazi da se prometna nezgoda dogodila na prostoru autopraonice, na kojem se vozila ne kreću s ciljem značajne promjene položaja i na kojem prostoru se obavlja registrirana djelatnost pranja automobila, što bi upućivalo na eventualnu odgovornost vlasnika autopraonice ukoliko isti ima sklopljenu policu od odgovornosti od djelatnosti, pa sud drži da tuženik pod 2. nije odgovoran za naknadu štete koja je nastala, pa je u tom smislu uvažio prigovor tuženika pod 2. smatrajući ga osnovanim i odlučio kao u izreci presude.

19. Kako sud nije utvrdio da bi tuženici bili odgovorni za nastalu štetu, to nije niti obrazlagao visinu štetu koju je utvrdio sudski vještak N.K..

20. Tuženici pod 1. je obistinjen trošak sastava odgovora na tužbu, trošak pristupa na devet ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, te sastava dva obrazložena podneska u iznosu od po 750,00 kuna, te trošak ročišta od 25. studenog 2020. koje je odgođeno prije raspravljanja u iznosu od 187,50 kuna, ukupno 9.187,50 kuna, uvećano za trošak PDV-a od 25%, ukupno 11.484,30 kuna, te trošak sudske pristojbe na dogovor na tužbu i presudu u iznosu od po 150,00 kuna, sveukupno 11.784,30 kuna, dok je više traženi trošak u iznosu od 7.965.70 kuna sud odbio kao neosnovan, jer s obzirom na vrijednost predmeta spora tuženik ima pravo na 75 bodova, a ne 100 kako je popisao. Tuženiku pod 2. je obistinjen trošak sastava odgovora na tužbu, trošak pristupa na devet ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, te sastava jednog obrazloženog podneska u iznosu od po 750,00

kuna, te trošak ročišta od 25. studenog 2020. koje odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 187,50 kuna, sveukupno 8.437,50 kuna, uvećano za trošak

PDV-a od 25% sveukupno 10.546,88 kuna.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 30. lipnja 2021.

Sutkinja

Jasenka Pavlović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz

čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti: -

tužitelju,

- opunomoćeniku tuženice pod 1.,

- opunomoćeniku tuženika pod 2.