REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2625/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Splita, Obala Kneza Branimira br. 17, Split, OIB 62655998570, protiv tuženika R. V. iz S., OIB..., koga zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik iz OD B.& B. iz S., radi isplate, i po protutužbi tuženika- protutužitelja R. V. iz S., OIB …, koga zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u S. protiv tužitelja-protutuženika Grada Splita, S., OIB…, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-549/2021-3 od 22. travnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6110/2019-7 od 9. studenoga 2020., u sjednici održanoj 29. lipnja 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-549/2021-3 od 22. travnja 2021., se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-549/2021-3 od 22. travnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6110/2019-7 od 9. studenoga 2020.
2. Na prijedlog tuženika nije odgovoreno.
3. Prijedlog je nedopušten.
4. U prijedlogu je postavljeno pet pravnih pitanja vezanih za prekid zastare i zastaru i to:
- Ima li podnošenje tužbe, kojom tužitelj od suda traži da mu naloži vraćanje duga (isplatu u novcu) tuženiku, značaj jasnog i nedvojbenog priznanja tog duga od strane tužitelja?
- Je li podnošenjem tužbe kojom tužitelj od suda traži da mu naloži vraćanje duga (isplatu u novcu) tuženiku, prekinuta zastara?
- Teče li zakonska zatezna kamata na dug, koji je priznat unutar zastarnog roka, za sve vrijeme trajanja parnice, do konačne isplate?
- Teče li zastara u tijeku postupka iniciranog podnošenjem tužbe kojom tužitelj traži od suda da ga se obveže na vraćanje duga tuženiku?
- Počinje li teći parnica s danom podnošenja tužbe i uručenja iste tuženiku, ili s danom preciziranja tužbenog zahtjeva nakon nekoliko godina trajanja postupka, koji je i u samoj tužbi dovoljno odrediv?
4.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanjima glede kojih pravno shvaćanje iz pobijane odluke nije u suprotnosti je s pravnim shvaćanjem revizijskog suda donesenim na sjednici Građanskog odjela VSRH od 30.01.2020, te shvaćanju ovoga suda iznesenom u odlukama broj Rev-x-967/2017., Rev-1258/09-2, Rev- 260/07.
4.2. Naime, vezano za postavljena pitanja prije svega važno je pojasniti da se ovdje radi o radnji (tužbi) tužitelja, koji je dužnik, dakle radi se o radnji dužnika, a ne radnji vjerovnika (u ovom slučaju dužnika), kojom bi on podnošenjem tužbe prekinuo zastaru (pokretanjem postupka 1998.), dok su postavljena pitanja koncipirana tako kao da se radi o tužbi protutužitelja-tuženika podnesenoj 1998. Ta radnja tužitelja (tužba podnesena 1998. u kojoj on postavlja zahtjev kojim bi se njega obvezalo na plaćanje-vraćanje tuženiku iznosa protuvrijednosti nekretnine u dijelu u kojem je ugovor o prodaji te nekretnine utvrđen ništetnim) ima značenje priznanje duga, a ono je dano 1998., dok je protutužba tuženika, u kojoj je potraživao zatezne kamate na iznos koji mu je tužitelj dužan vratiti zbog ništetnosti ugovora podnesena tek 10. siječnja 2017., a pravomoćnost odluke kojom je utvrđena ništetnost predmetnog ugovora nastupila je 28. listopada 2010. Stoga postavljena pitanja polaze od navedene pogrešne pretpostavke o prekidu zastare zbog vođenja parnice od 1998., te iz toga razloga nisu ni pitanja od kojih bi zavisila odluka u ovoj pravnoj stvari.
4.3. Osim toga pravno shvaćanje zauzeto na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. glasi:
"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
5. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, jer je riječ o pitanjima glede kojih pravno shvaćanje iz pobijane odluke nije u suprotnosti je s pravnim shvaćanjem revizijskog suda donesenim na sjednici Građanskog odjela VSRH od 30.01.2020, te shvaćanju ovoga suda iznesenom u odlukama broj Rev-x-967/2017., Rev-1258/09-2, Rev-260/07., to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 29. lipnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić, v.r.