Poslovni broj: 11 Gž-1002/2022-2

 

 

 

Poslovni broj: 11 Gž-1002/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. S. iz R., OIB:..., zastupanog po punomoćnici E. P., odvjetnici u B., protiv tuženice R. H., OIB:..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru i tuženika Grada B., OIB:..., zastupanog po gradonačelniku T. B., dipl. crim., radi utvrđenja prava vlasništva, povodom žalbe tuženice R. H. izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj: P-664/2021 od 23. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice R. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj: P-664/2021 od 23. svibnja 2022., u dijelu donesenom u obliku presude.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženice R. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj: P-664/2021 od 23. svibnja 2022., u dijelu donesenom u obliku rješenja.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu (kojom je prihvatio tužbeni zahtjev) čija izreka glasi:

 

"Utvrđuje se prema tuženoj R. H. da je tužitelj L. S., OIB:... stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. 783 k.o. C. površine 372 m2, označenom slovima A-B-C-D-A i na dijelu čest. zem. 777/1 k.o. C. površine 1011 m2, označenom slovima G-H-I-E-G, te na dijelu čest. zem. 217/2 k.o. V. površine 323 m2, označenom slovima E-I-J-K-E i na dijelu čest. zem. 217/1 k.o. V. površine 676 m2, označenom slovima J-K-L-M-J, na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka F. V. dipl. ing. geod. od 23.2.2022. god., koja skica je sastavni dio ove presude, što je tužena R. H. dužna priznati i trpjeti da tužitelj glasom ove presude, a nakon izvršene parcelacije, predmetne nekretnine uknjiži u zemljišnoj knjizi na svoje ime, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

Utvrđuje se prema tuženiku Gradu B. kao pravnom slijedniku uknjižene Općenarodne imovine s Mjesnim Narodnim odborom C. kao organom upravljanja da je tužitelj L. S., OIB:... stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. 782 k.o. C. površine 209 m2, označenom slovima E-F-G-E, na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka F. V. dipl. ing. geod. od 23.2.2022. god., koja skica je sastavni dio ove presude, što je tuženik Grad B. dužan priznati i trpjeti da tužitelj glasom ove presude, a nakon izvršene parcelacije, predmetnu nekretninu uknjiži u zemljišnoj knjizi na svoje ime, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude."

 

1.1. Ujedno je prvostupanjski sud u istoj odluci donio i rješenje čija izreka glasi:

 

„I. Nalaže se tuženici ad.1. R. H. da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 7.600,00 kn.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice ad.1. R. H. za naknadu parničnog troška kao neosnovan.“

 

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženica R. H. (dalje: žaliteljica) pobija presudu i rješenje te se poziva na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači osporenu presudu i odbije tužbeni zahtjev.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj smatra da svi navodi žaliteljice neutemeljeni, a pobijana presuda osnovana. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet ove parnice zahtjev je tužitelja prema tuženicima radi utvrđenja prava vlasništva na dijelu čest. zem. 783 k.o. C. površine 372 m2, označenom slovima A-B-C-D-A i na dijelu čest. zem. 777/1 k.o. C. površine 1011 m2, označenom slovima G-H-I-E-G, te na dijelu čest. zem. 217/2 k.o. V. površine 323 m2, označenom slovima E-I-J-K-E i na dijelu čest. zem. 217/1 k.o. V. površine 676 m2, označenom slovima J-K-L-M-J, na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka F. V. dipl. ing. geod. od 23. veljače 2022. i na dijelu čest. zem. 782 k.o. C. površine 209 m2, označenom slovima E-F-G-E, na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka F. V. dipl. ing. geod. od 23. veljače 2022., temeljem nasljeđivanja i dosjelosti.

 

5.1. Prvostupanjski sud konstatira da je između tužitelja i tuženika bilo sporno jesu li na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina u navedenim površinama temeljem dosjelosti.

 

6. Nakon što je u toč. 11. do 31. obrazloženja ocijenio provedene materijalne i personalne dokaze, prvostupanjski sud u toč. 32. obrazloženja utvrđuje ove odlučne činjenice:

 

- da je tužitelj predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem od svoje tetke Z. U., koja ih je stekla nasljeđivanjem od svoga supruga G. G. U., a on ih je stekao nasljeđivanjem od svoga oca I. U. pok. J., dok je I. U. pok. J. predmetne nekretnine stekao temeljem presude Sreskog suda u Benkovcu od 5. rujna 1936. kojom odlukom je isti razriješen kmetskog odnosa te su mu dodijeljene nekretnine s obzirom da je iste koristio i obrađivao zajedno sa svojim prednicima od 1878.,

- da na dodjelu i razrješenja kmetskog odnosa vlasnik i posjednik nije imao prigovora,

- da su prednici tužitelja predmetne nekretnine koristili za stanovanje, za pašu stoke i sadnju voćki,

- da su nekretnine sa svih strana ograđene ranije dijelom kamenim suhozidom, a dijelom betonskim zidom i žicom,

- da je na nekretninama krajem 18. stoljeća izgrađena jedna kuća, a 1945. izgrađena je nešto novija kuća,

- da su prednici tužitelja tetka Z. U. i tetak G. G. U. nakon izgradnje novije kuće preselili u istu, s tim da su staru kuću nastavili koristiti za držanje stoke, a da sada predmetne nekretnine koristi tužitelj koji je na novijoj kući obnovio krov,

- da tužitelja i njegove prednike nitko nikada nije ometao u posjedovanju i korištenju predmetnih nekretnine te da je tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika u samostalnom, neprekinutom i neometanom posjedu tih nekretnina od 1878.,

 

slijedom kojih sud u toč. 33. i 34. zaključuje:

 

„(...) da su prednici tužitelja stekli pravo vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću, samostalnim, neprekidnim i neometanim posjedovanjem iste u razdoblju dužem od 40 godina do dana 6. travnja 1941., temeljem pravnog pravila iz paragrafa 1472. tada važećeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koje se primjenjuje kao pravno pravilo u smislu čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i na kojoj su prednici tužitelja manifestirali svoj posjed tako što su na istima gradili kuće, sadili voće i držali i napasali stoku, te istu ograđivali kamenim suhozidom i betonskim zidom, žicom i dračom.“

 

7. Iako se poziva (i) na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žaliteljica u žalbi ne konkretizira niti jednu bitnu povredu pa je pobijana presuda ispitana u odnosu na one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

 

8. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8.1. Žaliteljica tvrdi da je tužitelj, s obzirom da ističe dosjelost kao osnovu stjecanja vlasništva, bio dužan dokazati da je putem svojih prednika stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. 783 k.o. C. u površini od 372 m2 i dr., prije nego što je ista postala društveno vlasništvo, dakle prije 6. travnja 1941., jer poslije tog datuma nije bilo moguće steći vlasništvo tih nekretnina na temelju tog pravnog osnova, a da iz svih dokaza provedenih u predmetu ne slijedi da je tužitelj putem svojih prednika posjedovao predmetnu nekretninu najmanje od 6. travnja 1901. (pretpostavka za dosjelost sukladno pravnim pravilima OGZ-a). Žaliteljica pokušava dovesti u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedoka u pogledu vremena od kada prednici tužitelja posjeduju predmetnu nekretninu, tvrdeći da iskazi nisu precizni i da se iz njih ne može zaključiti da su tužitelj i njegovi prednici posjedovali sporne nekretnine najmanje 40 godina prije 6. travnja 1941.

 

8.2. Imajući u vidu životni vijek čovjeka, mišljenje je ovog suda da nije realno očekivati da stranke koje u parničnom postupku žele dokazati da su pravo vlasništva putem dosjelosti stekle temeljem pravnih pravila OGZ-a, budu u poziciji predložiti svjedoke koji imaju neposrednih saznanja o potrebnoj duljini i kvaliteti posjeda, ali je odlučne činjenice u tom pravcu moguće utvrditi i na osnovu posrednih saznanja svjedoka, kada su ona potkrijepljena drugim provedenim dokazima, kao što je to u ovoj parnici.

 

8.3. Naime, u situaciji u kojoj je prvostupanjski sud utvrdio ove odlučne činjenice (koje navodima žalbe nisu dovedene u sumnju):

 

- iz ovjerene izjave svjedoka B. K. (rođenog 1934.): - da od rođenja živi u D. C., da mu je poznata povijest posjedovanja predmetnih nekretnina po pričanju starijih i osobno, da je, koliko on zna po pričanju starijih, stara kuća sjeverno od asfaltne ceste napravljena krajem 18. stoljeća kada su se otac i djed pok. G. zv. G. doselili u D. C., da su radili kao kmetovi u Ceranjskom polju na zemljištu od veleposjednika P. koje je kasnije 30-ih godina 19. stoljeća obitelj dobila u vlasništvo, da je nova kuća južno od asfaltne ceste sagrađena odmah nakon II. svjetskog rata 1945., da to osobno zna jer da je sa svojim ocem i stricem sa kolima i volovima tada kao dječak od 12 godina vozio kamen za gradnju te kuće, da je 10 godina kasnije G. sa svojom suprugom Z. sagradio gusternu uz kuću, da je 70-ih godina sagradio i pomoćnu zgradu od kuće do ceste, da je zemljište oko kuće bilo oduvijek ograđeno suhozidom, dračom i smrekom u istim gabaritima kao i danas, da je kasnije dio ograde zamijenjen betonskim blokovima, stupovima, niskim zidićem i žicom, da je unutar ograde zemljište korišteno za voćnjak, vrt, pašnjak, guvno i dvorište, da nitko osim G. i Z. U. te L. S. nije bio u posjedu toga imanja i nitko ih nije ometao niti im prigovarao, da je G. naslijedila supruga Z., da djece nisu imali, da je Z. naslijedio njezin nećak L. S. i da on nadalje sve do danas uređuje i održava imanje,

 

- iz Presude Sreskog suda u Benkovcu - Agrarni odjel od 5. rujna 1936.: - da je po zahtjevu, između ostalih, i I. U. pok. J., pravnog prednika tužitelja, isti razriješen kmetskog odnosa te da je isti tražio razrješenje kmetskog odnosa i dosuđenje vlasništva na prijavljenoj zemlji navodeći da ih obrađuje neprekidno od prije 11. siječnja 1878. uz uredno davanje dohotka te da je vlasnik potvrdio u svemu navode prijavitelja i nije se protivio zahtjevu.

 

- iz provedenog uviđaja na licu mjesta: - da su nekretnine sa svih strana ograđene ranije dijelom kamenim suhozidom a dijelom betonskim zidom i žicom,

 

prema ocjeni ovog suda tako utvrđene činjenice čine cjeloviti i zaokruženi sklop temeljem kojeg se može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da su prednici tužitelja stekli pravo vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću, samostalnim, neprekidnim i neometanim posjedovanjem nekretnina u razdoblju dužem od 40 godina do dana 6. travnja 1941., temeljem pravnog pravila iz paragrafa 1472. tada važećeg OGZ-a, koje se primjenjuje kao pravno pravilo u smislu čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., dok je tužitelj pravo vlasništva stekao nasljeđivanjem iza svojih pravnih prednika.

 

8.4. Posljedično, zbog primjene pravnih pravila OGZ-a na konkretno stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pozivanje tuženice na propise koji su doneseni nakon 1945. nije od značaja u ovom slučaju. U tom kontekstu, uz to što je bez značaja, nerazumljivo je pozivanje žaliteljice na odredbu čl. 47. Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta (Sl. list br. 25/65; 12/67 i 17/70 te NN br. 52/71 i 52/73) koja je propisivala da zemljište koje vlasnik nije obrađivao deset ili više godina od stupanja na snagu tog zakona i za koje vlasnici kroz to razdoblje nisu su plaćali porez, ukoliko svoja prava vlasnici nisu štitili pred sudom, postaje ex lege društveno vlasništvo. Naime, iz svih provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj, a prije njega njegovi prednici, u kontinuitetu posjedovali i obrađivali predmetne nekretnine.

 

9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba žaliteljice i potvrđena prvostupanjska presuda te je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

10. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju žaliteljica posebno ne pobija pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena njena žalba, potvrđeno prvostupanjsko rješenje i u ovom dijelu te odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

 

11. Žaliteljica nije uspjela sa žalbom, pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

 

U Varaždinu 29. veljače 2024.