REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2677/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H.-C. - A. V. A., Nj., zastupanog po punomoćnicima D. K. i D. S., odvjetnicima iz R., protiv I. tuženika S. F. iz R., V. Š., OIB: …, i II. tuženika E. o. d.d. Z., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici N. M. S., odvjetnici iz R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-819/2019-3 od 25. veljače 2021., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-153/2019-7 od 25. srpnja 2019., u sjednici održanoj 29. lipnja 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-819/2019-3 od 25. veljače 2021., se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-819/2019-3 od 25. veljače 2021., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-153/2019-7 od 25. srpnja 2019.
2. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 1. ZPP-a zbog pravnih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnim pitanjima od kojih ne zavisi odluka u ovom sporu.
3. 1. Prvo pitanje se odnosi na vezanost suda u parničnom postupku, kada odlučuje o odgovornosti za nastanak prometne nezgode i odgovornosti za naknadu štete, za odluku prekršajnog suda, kojom je jedan od sudionika prometne nezgode oglašen krivim za počinjenje prekršaja izazivanja prometne nezgode i na ovlast suda da u parničnom postupku može utvrditi da nema odgovornosti za nastanak prometne nezgode i za naknadu štete na strani sudionika prometne nezgode koji je oglašen krivim u prekršajnom postupku za izazivanje prometne nezgode. To pitanje nije važno s obzirom da je drugostupanjski sud i pored pogrešnog shvaćanja prema kojem je sud u parničnom postupku vezan odlukom/rješenjem prekršajnog suda u kojem je jedan od sudionika prometne nezgode oglašen krivim za počinjenje prekršaja izazivanja prometne nezgode, ocijenio provedene dokaze te je utvrđivao, odnosno utvrdio suodgovornost sudionika prometne nezgode, te stoga to postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjski sud nije utvrđivao postojanje (su)odgovornosti za nastanak prometne nesreće i za naknadu štete na strani i jednog i drugog sudionika prometne nezgode, odnosno od pogrešne pretpostavke da je utvrdio da nema odgovornosti za nastanak prometne nezgode i za naknadu štete i na strani sudionika prometne nezgode koji je oglašen krivim u prekršajnom postupku.
3. 2. Stoga izneseno pravno shvaćanje o vezanosti parničnog suda za odluku prekršajnog suda, s obzirom na utvrđeni činjenični supstrat, nije važno neovisno o tome što je protivno pravnom shvaćanju izraženom u presudi ovog suda broj Rev- 3056/2015-2 od 26. ožujka 2019.
4. 1. Ni drugo pitanje, koje se svodi na mogućnost suda da unatoč provedenom prometnom vještačenju u kojem je vještak zaključio da nije moguće utvrditi kako su se vozači kritične prigode kretali i u kojem je vještak ostavio mogućnost da su se kretali i na način kako to tvrdi i jedan i drugi vozač, odnosno vezano na pitanje mogućnosti suda da u takvoj situaciji primjeni ili ne primijeni odredbu čl. 221.a ZPP-a, smatrajući da u toj situaciji nije dokazana odgovornost odnosno krivnja prvo tuženika, (osiguranika drugo tuženika) za nastanak prometne nezgode, nije važno, po ocjeni ovoga suda, jer i u tom dijelu postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da prema nalazu prometnog vještaka nije bilo moguće zaključiti o postojanju suodgovornosti na strani oba sudionika prometne nezgode.
4. 2. Naime, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka (list 196 spisa) proizlazi da se „tehničkim putem ne može utvrditi je li se upravo pred nalet vozilo osiguranika drugo tuženika prestrojavao s desne trake ili se već neko vrijeme vozilo lijevom trakom“, te je u nastavku obrazloženja nalaza i mišljenja vještaka utvrđena brzina kretanja obaju vozila i konstatirana mogućnost da bi „prvo tuženik pravilnom provjerom lijevo bočno iza sebe mogao vidjeti nailazak vozila Mercedes lijevom trakom i mogućnost izbjegavanja nezgode zadržavanjem na desnoj voznoj traci, a vozač Mercedesa tog trenutka ne bi mogao vidjeti je li fizičko skretanje vozila Toyota već, tek potom, pa je moguće da je reagirao upravo s trenutkom procjene nastanka opasnosti približavanjem vozila Toyota njegovoj putanji s desne strane, a tog trenutka je svoju brzinu mogao svesti snažnim kočenjem na onu vozila Toyota i tako izbjeći nalet da se kretao brzinom manjom od približno 134 km/h, ali bi reagirao skretanjem ulijevo kao u konkretnom slučaju uz sličnu putanju te nije isključen udar vozila Mercedes prednjom lijevom prednjim lijevim rubom lijevim bokom metalnu zaštitu ogradu s lijeve strane brzinom od približno 73 km/h“.
4. 3. Nadalje iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da „ako se vozilo Toyota cijelo vrijeme kretanja lijevom trakom brzinom kao kod naleta od oko 94 km/h, onda bi prvo tuženik utjecao na nastanak nezgode iz razloga u vožnji lijevom trakom, dok bi vozač vozila Mercedes iz nekog tehnički neobjašnjivog razloga zakasnio sa smanjenjem svoje brzine na onu koja bi mogao pratiti vozilo Toyota, a preglednost kolnika od preko 500 m je omogućavala da isto vidi i na vrijeme smanjio brzinu kojom se inače kretao“.
4. 4. Stajalište je drugostupanjskog suda da je za nastanak predmetne prometne nezgode prvo tuženik odgovoran sa 60%, a vozač osiguranika tužitelja za 40%.
4. 5. Postavljeno pitanje, prema navedenom, dakle, polazi od pogrešne pretpostavke da u konkretnom slučaju na temelju provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi odlučne činjenice i da je drugostupanjski sud trebao u konkretnoj situaciji primijeniti odredbu čl. 221.a ZPP-a (jer su iskazi stranaka oprečni, a u nalazu vještaka da nije bilo osnove za zaključak o suodgovornosti vozača za nastanak prometne nezgode) te iz tog razloga postavljeno pitanje nije važno i ono se, kao takvo, svodi na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojih razloga se ne može podnijeti ni prijedlog za dopuštenje revizije, niti revizija (čl. 385. i čl. 385.a ZPP-a).
4. 6. Osim toga, da bi se mogla primijeniti odredba članka 221.a ZPP-a moraju biti ispunjene pretpostavke i to da je sud izveo sve predložene dokaze i da na temelju predloženih dokaza nije mogao utvrditi neku odlučnu činjenicu, o čemu se u ovoj konkretnoj situaciji ne radi.
5. 1. Posljednje, treće, pitanje odnosi se na pravilnost primjene materijalnog prava vezano za odluku o troškovima postupka, odnosno na to je li kod odlučivanja o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a pravilno uzeti u obzir samo parnične troškove tužitelja i dosuditi trošak razmjerno tužiteljevu uspjehu u sporu ili pak treba uzeti u obzir i tuženikov uspjeh u sporu i ovisno o tome odlučiti o naknadi parnični troškova.
5. 2. Prema navedenom, postavljeno pitanje se odnosi na primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, dok je pobijana odluka o troškovima postupka i formalno i sadržajno donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a, pa kako se postavljeno pitanje vezano za pravilnost odluke o troškovima postupka ne odnosi na primjenu čl. 154. st. 3. ZPP-a, već na primjenu čl. 154. st. 2. ZPP-a, ni to pitanje nije važno jer od odgovora na postavljeno pitanje ne zavisi odluka o troškovima postupka u ovoj pravnoj stvari.
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 29. lipnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić, v.r.
