REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 72/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Z. Č., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenog Z. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 24. listopada 2018. broj K-291/2018-127 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 3. ožujka 2021. broj Kž-554/18-13, u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog Z. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru broj K- 291/2018-127 od 24. listopada 2018. i presuda Županijskog suda u Rijeci broj Kž- 554/18-13 od 3. ožujka 2021., Z. Č. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11. za koja su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci za jedno, a osam mjeseci za drugo djelo, jednog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, te jednog kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je po članku 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

2. Protiv te presude osuđenik je putem branitelja D. J., odvjetnika iz N. G., pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U uvodnom dijelu zahtjeva osuđenik se poziva na zakonsku odredbu iz članka 517.

III Kr 72/2021-3

stavak 1. točka 1. u vezi članka 469. točke 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.). Iz sadržaja zahtjeva proizlazi kako podnositelj zahtjeva iznosi progovore koji se isključivo odnose na pobijanje odluke o kazni, smatrajući da su sudovi, a posebice sud drugog stupnja, u konkretnom slučaju odlukom o kazni prekoračili ovlast koju imaju po zakonu. Ovo iz razloga jer su u trenutku donošenja presude pogrešno vrednovali brojne olakotne okolnosti na strani osuđenika. Predlaže da Vrhovni sud nakon preispitivanja pravomoćne presude istu preinači i izrekne blažu kazneno pravnu sankciju, odnosno uvjetnu osudu ili djelomičnu uvjetnu osudu ili da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na temelju članka 518. stavak 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. U odnosu na ovako istaknutu povredu, odnosno osnovu pobijanja pravomoćne presude (odluka o kazni) valja naglasiti da podnositelj zahtjeva gubi iz vida da ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi zbog prigovora koji se isključivo odnose na pobijanje odluke o kazni, jer se radi o činjeničnim pitanjima. Pritom svakako također treba istaći kako u konkretnom slučaju prema podacima u spisu proizlazi da su sudovi osuđeniku pravilno izrekli kaznenu sankciju, odnosno, jedinstvenu kaznu zatvora za djela počinjena u stjecaju i to potpuno u skladu s člankom 51. KZ/11., pri čemu, suprotno prigovorima iz zahtjeva, sudovi nisu prekoračili ovlasti koje u smislu odredbe iz članka 469. točke 5. ZKP/08. imaju po zakonu. Međutim, iako podnositelj zahtjeva, kako je već iznijeto, ne može pravomoćnu presudu pobijati samo zbog sudskog vrednovanja i ocjene okolnosti koje su važne za izricanje kazne, preostaje mu svakako pravna mogućnost da takve svoje prigovore istakne kroz drugi izvanredni pravni lijek, u skladu s člankom 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08.

6. Dakle, ovako istaknuti prigovori osuđenika u zahtjevu, u konkretnom slučaju predstavljaju isključive prigovore utvrđenom činjeničnom stanju, a prema članku 517. ZKP/08., činjenično stanje, kako je već ranije iznijeto ne može biti osnova za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

7. Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju članka 512. u vezi članka 519. ZKP/08.

Zagreb, 29. lipnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.