Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž R-866/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Robertu Jamboru, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. iz S., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku G. J., odvjetniku u O. društvu M. i J. j.t.d., O., …, protiv tuženika S. bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama, Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. U., odvjetniku u Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-812/2020-33 od 22. ožujka 2021., dana 29. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-812/2020-33 od 22. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-812/2020-33 od 22. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 1.875,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2021. do isplate, te se u tom dijelu sudi :

Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 156,25 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 87.540,89 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama, te mu je naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2021. do isplate (točka I. izreke). Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je u cijelosti, dok je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odbijen za preostali iznos preko dosuđenog (točka II. izreke).

2. Protiv točke I. izreke presude i odluke o troškovima parničnog postupka žali se tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalbu protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki II. izreke presude podnijela je i tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže istu u pobijanom dijelu preinačiti.

4. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju od veljače 2015. do ožujka 2020. bila zaposlena na radnom mjestu doktora medicine,

- da tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplatio umanjene plaće na način:

- da u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na koji bi tužiteljica imala pravo sukladno odredbi članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 143/13 – dalje: KU/13) i odredbi članka 55. Kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstvenu djelatnost ("Narodne novine", br. 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 – dalje: KU/18),,

- da u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila kao liječnik specijalist, te imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji bi tužiteljica imala pravo na temelju odredbe članka 59. KU/13 i odredbe čl. 57. KU/18,

- da u utuženom razdoblju tužiteljici s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja isplaćivao umanjen iznos s obzirom da joj kao isplaćenu plaću nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva,

- da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku s osnove neisplaćenog dodataka za posebne uvjete rada i dodatka iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te s osnove manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u ukupnom iznosu od 87.540,89 kn.

8. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik u žalbi niti ne ističe koju to bitnu činjenicu sud prvog stupnja nije utvrdio ili koju činjenicu je pogrešno utvrdio, tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

9. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava primjenu materijalnog prava. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljica, kada kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU/13 i čl. 55 i čl. 57 KU/18 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad (identično pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18 od 9. prosinca 2019.). Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenim osnovama budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18, te u svojstvu radnika koji je odgovoran za život i zdravlje pacijenta u smislu odredbe čl. 59. KU/13 i čl. 57. KU/18. Obzirom da tužiteljici nisu isplaćeni utuženi dodaci, pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio i razliku na ime neisplaćenog dijela naknade plaće za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju.

10. Također, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima isti ukazuje na tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora obzirom da pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbi čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 – dalje: ZR/14) i sadržajno identične odredbe čl. 83. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR/09) koje propisuju da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR/14 i sadržajno identičnoj odredbi čl. 86. ZR/09, radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. ZR/14 i čl. 83. st. 3. ZR/09.

11. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost presude su i žalbeni navodi kojima tuženik ističe da se tužiteljici plaća obračunavala sukladno parametrima određenim Centralnim obračunom plaća (COP). Naime, okolnost na koji način tuženik tehnički obračunava tužiteljičinu plaću nema nikakav utjecaj za ocjenu osnovanosti tužiteljičinog tužbenog zahtjeva, te stoga ne predstavlja pravno relevantnu činjenicu u postupku.

12. I odluka o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu od točkom I. izreke, te u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen.

14. Međutim, iako je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o glavnoj stvari i dosuđujućem dijelu troškova parničnog postupka, djelomično je isto pogrešno primijenio prilikom donošenja odluke o troškovima postupka kada je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka odbio za iznos od ukupno 1.875,00 kn. Naime, trošak pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje predstavlja trošak koji potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, te je i taj trošak tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici. Identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-580/2005-2 od 14. prosinca 2007., kao i na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu održanoj dana 10. travnja 2018. koje pravno shvaćanje, sukladno čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19) je obvezno za sva drugostupanjska vijeća i suce pojedince tog odjela.

15. Također, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 22. srpnja 2020. Naime, navedenim obrazloženim podneskom tužiteljica se očitovala na navode iz tuženikova odgovora na tužbu. Kako je tuženik odgovor na tužbu podnio pisano, i tužiteljica ima pravo da se, sukladno odredbi čl. 14. ZPP na jednak način tj. pisano očituje na njegove navode, pa stoga i trošak sastav podneska od 22. srpnja 2020. predstavlja trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

16. Dakle, tužiteljici je, osim troškova postupka dosuđenih točkom I. izreke presude, valjalo temeljem čl. 154. st. 1. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: OT), dosuditi daljnje troškove parničnog postupka s osnove troška pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9.3. OT) i troška sastava podneska od 22. srpnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8.1. OT), što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 375,00 kn, sveukupno iznosi 1.875,00 kn.

17. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojom je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 1.875,00 kn, te zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka prihvatiti za daljnji iznos od 1.875,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

18. Obzirom da je tužiteljica uspjela sa žalbom, tužiteljici su, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, dosuđeni troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 125,00 kn (Tbr. 10.5. OT), što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 31,25 kn, sveukupno iznosi 156,25 kn.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. lipnja 2021.

Sudac:

Robert Jambor