REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-5426/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lidija Tomljenović, u pravnoj stvari tužitelja L. P. d.o.o., OIB ..., O., kojeg zastupa punomoćnik S. P. V., odvjetnik u P., protiv tuženika A. C. d.o.o. L., S., kojeg zastupa punomoćnik N. G., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 140,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-613/19-22 od 30. ožujka 2020., 29. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-613/19-22 od 30. ožujka 2020. u točkama I.1. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena protiv točke I.2. izreke presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-613/19-22 od 30. ožujka 2020.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 140,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, trošak ovršnog postupka u iznosu od 141,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I.1. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.600,00 kn (točka I.2. izreke), te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 725,00 kn (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi je u bitnom istaknuo da je počinjena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud nije odlučio o platnom nalogu. Nadalje, javni bilježnik nije bio nadležan odlučivati o prijedlogu za ovrhu protiv ovršenika jer nema sjedište u Republici Hrvatskoj, pa je prvostupanjski sud trebao odbaciti ovršni prijedlog jer se radi o nedopuštenom prijedlogu. Sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 452. ZPP-a jer odlučujući o platnom nalogu sud ga može održati na snazi ili ukinuti. Tužitelj nije nikada tuženiku dostavio ugovor iako je na njemu bio teret dokaza tražbine.

Predložio je ukinuti pobijanu odluku.

3. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

4. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbama iz čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Uvodno valja istaknuti da tuženikova žalba protiv točke I.2. izreke nije dopuštena, budući da je tužitelj odbijen sa zahtjevom, pa tuženik nema pravnog interesa pobijati prvostupanjsku presudu u tom dijelu. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a ovaj sud rješenjem odbacio tuženikovu žalbu u tom dijelu kao nedopuštenu.

6. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. U obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju spisa.

7. Riječ je o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga, ovaj sud nije ispitivao žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 140,00 kn po osnovi dnevne parkirališne karte za vozilo u tuženikovom vlasništvu koje je 16. svibnja 2014. bilo parkirano na javnom parkiralištu, na području grada O. pod naplatom, parkiralište V. – plato, bez plaćene satne karte za parkiranje sukladno Općim uvjetima organizacije parkiranja na javnom parkiralištu Grada O. („Službeno glasilo P.- županije“ broj 22/13; dalje: Opći uvjeti).

9. Odredbom čl. 12. Općih uvjeta propisano je kako se smatra da je vozač odnosno vlasnik vozila zaključio s Organizatorom parkiranja (u ovom slučaju tužiteljem) ugovor uz korištenje dnevne parkirališne karte ukoliko je vozilo zaustavio i parkirao na označenom javnom parkiralištu pod naplatom, unutar označenih linija parkirnog mjesta, a da pri tome nije koristio satnu kartu u skladu s Općim uvjetima. Za korištenje javnih parkirališta iz navedenih općih uvjeta koristi se dnevna parkirna karta koja vrijedi samo za javno parkiralište za koje je izdana, a vrijedi do isteka dana za koje je izdana (čl. 12. Općih uvjeta). Dnevna karta iznosi 140,00 kn (ZONA 0), a dnevnu kartu i nalog za plaćanje dnevne karte izdaju ovlaštene osobe Organizatora parkiranja na način da istu pričvršćuju ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila ili se uručuju osobno na zahtjev korisnika parkiranja (čl. 12. t. 4. Općih uvjeta).

10. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da je tuženik 16. svibnja 2014. parkirao svoje motorno vozilo registarskih oznaka ... na javnom parkiralištu pod naplatom na području Grada O. i da je tužitelj na temelju ugovora o korištenju javnog parkirališta uz korištenje dnevne parkirališne karte dostavio tuženiku nalog za plaćanje dnevne karte (list 44. spisa), a da tuženik nije dokazao da je postupio po zaprimljenom nalogu, to je pravilnom primjenom odredbi čl. 12. Općih uvjeta prvostupanjski sud odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

11. Neosnovano tuženik ističe da mu tužitelj nije dostavio ugovor budući da se sukladno čl. 12. Općih uvjeta smatra da je vozač odnosno vlasnik vozila (ovdje tuženik) zaključio s Organizatorom parkiranja (u ovom slučaju tužiteljem) ugovor uz korištenje dnevne parkirališne karte jer je svoje vozilo zaustavio i parkirao na označenom javnom parkiralištu pod naplatom, a da pri tome nije koristio satnu kartu.

12. Nadalje, neosnovano tuženik ističe i da prvostupanjski sud nije odlučio o platnom nalogu, odnosno da je pogrešno primijenio odredbu čl. 452. ZPP-a. Upravo suprotno, prvostupanjski sud je u skladu s odredbom čl. 452. ZPP-a rješenjem poslovni broj Povrv-366/18 od 3. travnja 2019. ukinuo rješenje o ovrsi u dijelu koji sadrži platni nalog te odredio raspravljati o glavnoj stvari nakon pravomoćnosti tog rješenja.

13. U odnosu na istaknute žalbene navode kojima tuženik i u ovome žalbenom postupku osporava nadležnost javnih bilježnika za donošenje rješenja o ovrsi, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud odlučio o tom tuženikovom prigovoru pri čemu je pravilno naveo da javni bilježnik nije bio nadležan odlučivati o prijedlogu za ovrhu pa je primjenom odredbe čl. 452. ZPP-a utvrdio da iz tog razloga nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga te je uslijed toga ukinuo rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu koji sadrži platni nalog.

14. Pravilna je i zakonita i odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka koju je prvostupanjski sud valjano obrazložio (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a).

15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u točkama I.1. i II. izreke.

Zagreb, 29. lipnja 2021.

Sudac

Lidija Tomljenović, v.r.