REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-1395/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lidija Tomljenović, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. Z. O., Z., OIB ..., protiv tuženika H. O. K. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici Ž. O., I. P. i F. O., odvjetnici iz Z., radi isplate iznosa od 1.062,16 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3228/2016 od 19. prosinca 2019., 29. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3228/2016 od 19. prosinca 2019. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba podnesena protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3228/2016 od 19. prosinca 2019.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.062,16 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose od dospijeća do isplate (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 3.643,75 kn (točka II. izreke), te je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 881,25 kn (točka III. izreke).

2. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Istaknuo je da je prvostupanjski sud nepravilno odbio provesti dokaz prometnim vještačenjem te je pogrešan zaključak da je tužitelj bio prekludiran u predlaganju dokaza. Naime, nakon što je Prekršajni sud obavijestio dopisom da je uništen spis, prvostupanjski sud je trebao prihvatiti njegove dokazne prijedloge. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev.

3. Žalba nije osnovana.

Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

4. Uvodno valja istaknuti da tužiteljeva žalba protiv točke III. izreke prvostupanjske presude kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 881.25 kn nije dopuštena, budući da je tuženik odbijen u tom dijelu sa zahtjevom, pa tužitelj nema pravnog interesa pobijati prvostupanjsku presudu u tom dijelu. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a ovaj sud rješenjem odbacio tužiteljevu žalbu u tom dijelu kao nedopuštenu.

5. Napominje se kako je u ovom predmetu riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje od tuženika naknadu iznosa isplaćenog na ime troškova za zdravstvene usluge pružene osiguranicima tužitelja S. P. i M. K. (oštećenicima), a koje usluge su pružene radi liječenja ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 27. travnja 2009. koju je osobnim vozilom registarskih oznaka ..., osiguranim kod tuženika, prouzročio R. A. (štetnik).

7. Prvostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj nije dokazao odgovornost osiguranika tuženika za prometnu nezgodu, a vezano za to i odgovornost za ozljede osiguranika tužitelja. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu osporio odgovornost njegova osiguranika za predmetnu prometnu nezgodu, dok je tuženik tek na ročištu za glavnu raspravu predložio izvesti dokaz prometnim vještačenjem, odnosno nepravovremeno s obzirom na stadij parničnog postupka. Takvi zaključci prvostupanjskog suda su pravilni.

8. Naime, u konkretnom slučaju je sporna činjenica postoji li odgovornost tuženikova osiguranika za prometnu nezgodu, a posljedično tome i odgovornost za nastalu štetu tužitelju. Potrebno je reći da je ovaj sud u ranijoj fazi ukinuo prvostupanjsku odluku pri čemu je dao uputu prvostupanjskom sudu da, shodno tužiteljevom prijedlogu, pribavi spis Prekršajnog suda u Zagrebu, odnosno izvrši uvid u taj spis. Stoga je u ponovnom postupku, na pripremnom ročištu održanom 26. rujna 2018. tužitelj ostao kod tog dokaznog prijedloga da se pribavi spis Prekršajnog suda u Zagrebu, sve u prilog dokazivanja odgovornosti tuženikova osiguranika za nastanak štetnog događaja. Prekršajni sud u Zagrebu je dopisom od 28. veljače 2019. obavijestio prvostupanjski sud da je predmet uništen. Nakon toga je tužitelj, tek na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. studenog 2019., predložio izvesti dokaz prometnim vještačenjem.

9. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj prekludiran u predlaganju novih dokaza na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. studenog 2019.

10. Prema odredbi čl. 461.a ZPP-a („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08 i 57/11) u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, najkasnije do zaključenja prethodnog postupka.

11. S obzirom da tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije predložio adekvatna dokazna sredstva na okolnost postojanja odgovornosti tuženikova osiguranika za nastanak štetnog događaja, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovu ni visinu tužbenog zahtjeva primjenom odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a.

12. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima parničnog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a kako po osnovi tako i visini koje tužitelj posebno ni ne pobija.

13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u točkama I. i II. izreke.

14. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 29. lipnja 2021.

Sudac

Lidija Tomljenović, v.r.