REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 81 Pž-171/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lidija Tomljenović, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, OIB ..., Z., protiv tuženika C. O. d.d., OIB ..., Z., radi isplate iznosa od 32.186,68 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-412/2019-10 od 13. studenog 2019., 29. lipnja 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P- 412/2019-10 od 13. studenog 2019.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 32.186,68 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se tužiteljevo potraživanje odnosi na zahtjev za naknadu štete na ime isplaćenih invalidskih mirovina osiguraniku tužitelja, za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 30. rujna 2018. u iznosu od 32.186,68 kn. Prvostupanjski sud je ocijenio da iz priloženih dokaza proizlazi osnova i visina tužiteljeva potraživanja, pa je na temelju odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13 i 151/14; dalje: ZMO) prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 32.186,68 kn.
3. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja, a to je Zakon o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba (Službeni list SFRJ 17/90, u primjeni od 23. ožujka 1990.) prema kojem se isplaćuje razmjerni iznos mirovine. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženikova žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda ima valjano obrazloženje u kojem je sud izložio koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete koji predstavlja iznose invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku zbog umirovljenja u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 30. rujna 2018., a koji je stradao u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao tuženikov osiguranik i koje ozljede su prouzrokovale umirovljenje osiguranika tužitelja u omjeru od 70%.
8. Tuženikova odgovornost se temelji na odredbi čl. 161. st. 1. ZMO-a prema kojoj Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.
9. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to:
1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu,
2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja,
3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.
10. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZMO-a, Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, kao i izravno od
društva
za
osiguranje
kod
kojega
su
vlasnici,
odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (čl. 164. st. 1. ZMO-a).
11. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev polazeći od utvrđenja i zaključka koje prihvaća i ovaj sud, da s obzirom na citirane zakonske odredbe, postoji odgovornost tuženika za štetu tužitelju.
12. Neosnovano se u žalbi ističe da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba kao Zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Naime, ovaj sud, kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj: Rev-552/08 od 8. travnja 2010., Rev 550/10 od 9. siječnja 2013. i Rev-x 1262/11 od 22. listopada 2014. smatra da tužitelju šteta nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine, pa svaka tužiteljeva isplata invalidske mirovine njegovu osiguraniku
predstavlja
novu
štetu.
Zbog toga su u odnosu na naknadu štete koja je nastala tužitelju isplatom invalidskih mirovina u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 30. rujna 2018. mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. Uslijed navedenog, neosnovan je tuženikov žalbeni navod kojim upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
13. S obzirom na to da je tužitelj isplatio svojem osiguraniku u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 30. rujna 2018. na ime invalidskih mirovina iznos od 78.305,45 kn, a da je ozljeda izvan rada doprinijela umirovljenju u omjeru od 70%, to tužitelj ima pravo na omjer od 70% isplaćenih invalidskih mirovina, odnosno iznos od 54.813,82 kn. Kako je nesporno tuženik podmirio tužitelju iznos od 22.627,14 kn prije pokretanja ovog parničnog postupka, to tužitelj osnovano zahtijeva preostali utuženi iznos od 32.186,68 kn.
14. Stoga, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredaba čl. 161. i 164. ZMO-a prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.
15. Slijedom navedenog tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 29. lipnja 2021.
Sudac
Lidija Tomljenović
