Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Kž-223/2021-5
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Bruna Kleina, kao predsjednika vijeća, te Marice Šćepanović i Marie Majić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sonje Čule Erceg, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika F. B., zbog kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. i vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja 22. K-42/2020-19 od 5. veljače 2021., u sjednici održanoj 29. lipnja 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika F. B. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici okrivljenik F. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, nakon čega mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda, kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako isti u vrijeme od 2 (dvije) godine (propušteno navesti po pravomoćnosti presude) ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. ZKP/08 i to plaćanjem paušalne naknade u iznosu od 300,00 kuna, u roku od 8 dana.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik osobno ne navodeći žalbene osnove, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje bi rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava te predlaže da se "njegova žalba uvaži i navedena presuda poništi".
4. Odgovor na žalbu okrivljenika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i u cijelosti
potvrdi
presuda suda prvog stupnja.
5. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
6. Žalba okrivljenika je neosnovana.
7. Okrivljenik u žalbi ističe da je pogrešan zaključak suda da je u inkriminirano vrijeme u Virovitici revoltiran prekidom izvanbračne veze s J. V. dotičnu pratio, uhodio i s njom pokušavao uspostaviti neželjeni kontakt. Naime, da u inkriminiranom razdoblju on uopće nije bio u Virovitici već da je radio u Splitu i na Hvaru, a jedini kontakt koji je pokušavao uspostaviti da je to bilo sa svojom kćeri M. Isto tako da je netočno da je on u inkriminiranom periodu J. V. slao poruke inkriminiranog sadržaja i nazivao je izrazima navedenim u izreci pobijane presude. Nadalje, okrivljenik u žalbi posebice daje razloge zbog čega su iskazi svjedoka Ž. V. i A. C. nevjerodostojni.
8. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao je valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
8.1. Okrivljenik poriče počinjenje inkriminiranog učina, ali priznaje da su između njega i oštećenice njegove bivše nevjenčane supruge J. V. postojale nesuglasice, time što ističe da je do istih došlo iz razloga što ga je oštećenica varala i pokradala te njegov novac poklanjala narkomanima te da je želio spriječiti A. C. i druge narkomane sa kojima se J. družila da kontaktiraju sa njegovom kćerkom. Inače, da je veliki broj SMS poruka i poziva uputio oštećenici u smislu dobrobiti njihove zajedničke kćerke.
8.2. Sud prvog stupnja je nakon temeljite analize svih provedenih dokaza i to kako svakog pojedinačno tako i u suglasju sa drugim dokazima, ispravno zaključio da je okrivljenik postupio na način pobliže opisan u izreci pobijane presude.
8.3. Na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja upućuje iskaz svjedokinje oštećenice J. V., kojeg je sud pravilno prihvatio kao logičan i uvjerljiv, a koji je u odnosu na pojedine odlučne činjenice potkrijepljen iskazima svjedoka Ž.
V. i A. C. te materijalnom dokumentacijom priloženom u spisu iz koje proizlazi da je okrivljenik svakodnevno putem SMS poruka i telefonskim pozivima kontaktirao oštećenicu i to više od tisuću i pol puta upućujući joj poruke inkriminiranog sadržaja.
8.4. Sud prvog stupnja pravilno je odbacio obranu okrivljenika kao neuvjerljivu u dijelu u kojem ističe da je jedini njegov cilj bio dobiti skrbništvo nad djetetom, a da ga oštećenica J. V., njegova bivša izvanbračna supruga nije zanimala. U tom pravcu sud prvog stupnja dao je razloge na stranici 6., podstavak 4., koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud te su upućuje žalitelja na iste da bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.
8.5. Dakle, sud prvog stupnja je polazeći od rezultata dokaznog postupka pravilno utvrdio da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju nastojao uspostaviti neželjeni kontakt sa oštećenicom i to putem SMS poruka i telefonskih kontakata upućujući joj inkriminirane riječi, koje su kod oštećenice prouzročile strah za njezinu sigurnosti i sigurnost njihovog zajedničkog djeteta, a slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno zaključio da su se u ovakvom ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ/11 te ga je ispravno kao ubrojivog počinitelja, koji je djelo počinio s izravnom namjerom
i
koji
je
bio
svjestan
zabranjenosti svog postupanja, proglasio krivim.
9. Budući da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi (članak 478. ZKP/08), ovaj sud je i u tom dijelu ispitao presudu suda prvog stupnja te je utvrdio da je sud prilikom izbora vrste i mjere kazne pravilno postupio u smislu članka 47. KZ/11.
9.1. Naime, sud je okrivljeniku cijenio kao olakotnu okolnost da je otac maloljetnog djeteta, dok mu je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir raniju osuđivanost.
10. Po ocjeni ovog suda drugog stupnja, izrečena uvjetna osuda sa kaznom zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine primjerena je sankcija stupnju krivnje okrivljenika, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobi okrivljenika i njegovim obiteljskim prilikama, kao i svim okolnostima počinjenja djela te će se navedenom kaznenopravnom sankcijom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
11. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda suda prvog stupnja pobija, kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog suda drugog stupnja, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.
Split, 29. lipnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Bruno Klein, v. r.
