REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1379/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz Z., V. R. 9, OIB …, kojega zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica u Z., protiv prvotuženika S. J. iz Z., Š. ulica 17, OIB … i drugotuženika H.-O. d. s. d.o.o., E. R., U. V.C. E. 2, OIB …, zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu drugotuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-498/2020-4 od 2. prosinca 2020., kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Psp-19/2019 od 1. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2021.
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Drugotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-498/2020-4 od 2. prosinca 2020., u dijelu kojem je preinačeno rješenje Općinskog suda Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Psp-19/2019 od 1. travnja 2020. i prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije drugotuženik je postavio pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Revizijski je sud podneseni prijedlog preispitao sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).
5. Pravno pitanje numerirano pod rednim brojem 1. (na 3. stranici toga podneska) u osnovi propituje pasivnu legitimaciju drugotuženika u parnicama zbog smetanja posjeda kada postupa „po nalogu ovlaštene treće osobe (kupca/korisnika mreže)“, ali su utvrđenja suda u pobijanoj odluci upravo suprotna – da prvotuženik, po čijem nalogu je drugotuženik nesporno postupao, nije ovlaštena treća osoba, tj. korisnik mreže.
5.1. S obzirom na to da se cijelo to pitanje temelji na takvoj pogrešnoj, odnosno nepodudarnoj činjeničnoj postavci, ono nema utjecaja na odluku sporu.
6. Pravna pitanja numerirana pod rednim brojevima 2. i 3. (na 3. stranici prijedloga) također nisu bitna za odluku u pravnoj stvari jer u pogledu problematike koja se njima potencira (potrebi provjere posjedovnog stanja kao ni postojanje anuimusa turbandi drugotuženika) sud u pobijanoj odluci nije niti izrazio pravno shvaćanje niti je na njima utemeljio svoju odluku.
7. Drugotuženik je na predzadnjoj stranici prijedloga za dopuštenje revizije podnio još dva pitanja koja, međutim, također nisu bitna za odluku u sporu jer (u pogledu pitanja numerirano pod rednim brojem 1.) sud nije niti utemeljio svoju odluku na tome je li drugotuženik obvezan sa vlasnikom nekretnine sklopiti ugovor o korištenju mreže te u pogledu toga pitanja, kao i u pogledu pitanja numeriranog pod rednim brojem 2. (na predzadnjoj stranici prijedloga), drugotuženik nije dostavio niti odluke viših sudova u kojima bi bio izraženo pravno shvaćanje koje bi se odnosilo na ta pitanja, a koje bi bilo nepodudarno sa (ne)izraženim pravnim shvaćanjem suda u pobijanoj odluci, niti je na ikoji način dokazao razloge važnosti tih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP- a.
7.1. Doduše, drugotuženik navodi da u pogledu njih postoji različito shvaćanje drugostupanjskih sudova, ali ne upućuje na to u kojim bi odlukama takva shvaćanja bila izražena.
7.2. Tvrdnje drugotuženika o vjerojatnosti nastupa parnica slične činjenično pravne problematike nisu sama po sebi razlog za intervenciju suda u smislu čl. 385.a ZPP-a i dopuštanje revizije.
7.3. Slijedom navedenog i pozivanje drugotuženika na to da bi se time štitila prava na pravično suđenje u smislu čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, ne mogu se prihvatiti kao razlozi važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a, a imajući u vidu sve gore obrazloženo - da u okvirima gore postavljenih pitanja ovaj sud nije mogao (iz gore navedenih razloga) pružiti pravnu zaštitu drugotuženiku dopuštanjem revizije po tim pitanima.
8. Slijedom svega navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 29. lipnja 2021.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
