Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: 22 Gž R-483/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Arijane Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K., iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz ZOU R., G. K. i R. u S., protiv tuženika E. - K. z., S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pr-544/2019 od 8. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 28. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-544/2019 od 8. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom utvrđena je nedopuštenom i bez pravnog učinka odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju na radnom mjestu Savjetnika izvršnog direktora od 4. srpnja 2019. Klasa: 112-02/19-01/03, Ur. broj: 2181-531-01/1-19-20 s ponudom izmijenjenog ugovora na radno mjesto Stručnog suradnika za pravne poslove I, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (točka I. izreke); obvezan je tuženik vratiti tužitelja na rad radi obavljanja poslova i zadataka radnog mjesta Savjetnika izvršnog direktora sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme sklopljenom 1. prosinca 2017. Klasa: 112-02/17-01/03, Ur. broj: 2181-531-02/1-17-10 (točka II. izreke), uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19; dalje: ZID ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači.

2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode iste i predlaže žalbu odbiti.

2.2. Žalba je neosnovana.

3. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenim poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora i vraćanje na rad. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 115. stavak 1., 2. i 5. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17; dalje: ZR).

3.1. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

3.2. Nije ostvaren ni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

4. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu Savjetnika izvršnog direktora temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2017.;

- da je tuženik Odluku o otkazu ugovora o radu od 4. srpnja 2019. utemeljio na organizacijskim razlozima, uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu za poslove Stručnog suradnika za pravne poslove I kojega tužitelj nije potpisao (dalje: Odluka);

- da iz obrazloženja Odluke proizlazi da se radnika raspoređuje na drugo radno mjesto prema njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu time da se razlozi temelje na ocjeni poslodavca radi: bolje organizacije rada, popunjavanja upražnjenog radnog mjesta čije se poslovi moraju obavljati bez prekida i potrebe pravovremenog i efikasnijeg obavljanja poslova;

- da je tužitelj pravodobno uložio zahtjev za zaštitu prava na koji se poslodavac očitovao dopisom, te potom tužbu;

- da je tuženik dana 13. lipnja 2019. radničkom vijeću dostavio prijedlog Odluke, te da se radničko vijeće dopisom od 21. lipnja 2019. usprotivilo otkazu; i da iz rezultata inspekcijskog nadzora proizlazi da je formalno proveden postupak savjetovanja, dok nisu ulazili u sadržaj istoga;

- da iz Popisa radnih mjesta s opisom poslova od 29. ožujka 2019. proizlazi da egzistira radno mjesto savjetnika izvršnog direktora; i da je za navedeno radno mjesto sklopljen ugovor o radu sa radnikom A. S. dana 23. rujna 2019. a tužitelju je prestao radni odnos odjavom sa HZMO dana 18. rujna 2019.;

- da je tuženik dana 19. srpnja 2019. donio Odluku o prijenosu, a potom je sklopio i Sporazum o prijenosu dijela poslova na V. i k. d.o.o. i to poslova provedbe projekata aglomeracija S.-S. i K.-T. koji da je kod tuženika obavljala Jedinica za pripremu i provedbu tih projekata uz prijenos ugovora o radu radnika koji su radili na tim poslovima na novog poslodavca - V. i k. d.o.o. sa danom 18. rujna 2019. (dalje: Sporazum).

5. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je smatrao da tuženik nije pružio dokaze iz kojih bi se mogao izvesti zaključak da je zbog poslovnih promjena i prijenosa ugovora o radu pojedinih radnika, izvršio organizacijske promjene zbog kojih da je došlo do promjena u svezi radnog mjesta savjetnika izvršnog direktora na kojem je prije otkazivanja ugovora o radu radio tužitelj kao ni činjenicu da je zbog prijenosa poslova i dijela ugovora o radu na tvrtku V. i k. d.o.o. prestala potreba za radnim mjestom tužitelja; naprotiv, zaposlio je drugog radnika na tužiteljevo radno mjesto.

6. Pravilna je odluka suda prvog stupnja. Naime, doista je autonomno pravo poslodavca da organizira proces poslovanja kako to odgovara potrebama posla; dakle, da odluči o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući i prijenos dijela poduzeća na novog poslodavca uz uvjete i pretpostavke iz odredbe članka 137. ZR, pa je poslodavac ovlašten, uvažavajući zakonom određene pretpostavke, donijeti i odluku o otkazu ugovora o radu koji je poslovno uvjetovan.

7. Nadalje, pravo je poslodavca odrediti kojim će zakonskim kriterijima dati prednost kada je potrebno donijeti odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ali, pri donošenju takve odluke isti je dužan kriterije konkretno i transparentno primijeniti, pri čemu u odluci o otkazu ugovora o radu mora navesti koji su to kriteriji bili odlučujući pri odabiru kojem će se od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz. Navedeno konkretno znači da je poslodavac dužan potpuno transparentno prezentirati da je prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu doista se i držao zakonom definiranih kriterija, koji su između više radnika tog poslodavca i provjerljivi.

8. U konkretnom slučaju obrazloženje Odluke je insuficijentno, apstraktno, nije provjerljivo a time je neuvjerljivo, posebice kraj okolnosti da je na tužiteljevo radno mjesto zaposlen drugi radnik pri čemu nije tijekom postupka tuženik uspio dokazati da je prilikom odlučivanja o organizacijskim promjenama (koje isti lakonski naziva raspoređivanjem radnika što je nedopustivo i nezakonito) uopće uzimao u obzir bilo kakve usporedne kriterije i između kojih radnika bi to bilo primjenjivo. Da je tomu tako razvidno je i iz dopisa radničkom vijeću od 13. lipnja 2019. kojim se samo traži očitovanje na otkaz tužitelju a ne dostavlja se nikakvo obrazloženje niti dodatni podaci izuzev samog teksta odluke o otkazu. Tuženik se u Odluci uopće ne poziva na neku novu sistematizaciju, na konkretne razloge (pa tako ne spominje ni prijenos dijela poduzeća), niti konkretne radnike već samo uopćeno govori o potrebi „raspoređivanja“ radi "bolje organizacije rada, popunjavanja upražnjenog radnog mjesta čije se poslovi moraju obavljati bez prekida i potrebe pravovremenog i efikasnijeg obavljanja poslova", a koje radno mjesto međutim, do danas nije popunjeno što samo za sebe govori o hitnosti i nužnosti popunjavanja tog radnog mjesta Stručnog suradnika za pravne poslove I u Odjelu za pravne i opće poslove.

9. Iako je tuženik sklopio Sporazum, iz same Odluke ne proizlaze pravno relevantni razlozi da se tužitelja rasporedi upravo u jedinicu u kojoj su se obavljali i preneseni poslovi a i Sporazum je sklopljen tek nakon Odluke pa isto nije ni moglo biti uneseno u obrazloženje otkaza a time nije moglo biti ni razlogom "raspoređivanja" tužitelja na drugo radno mjesto odnosno, time ni razlogom za otkaz ugovora o radu.

10. Odredbom članka 115. stavak 1. i 2. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, među ostalim, u slučaju kada prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), a pritom mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika; stavak 5. da poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku na istim poslovima zaposliti drugog radnika te stavak 6. da ako u roku iz stavka 5. nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova, poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga. Nadalje, odredbom članka 135. stavak 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

11. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, konkludira da tuženik nije valjano obrazložio Odluku; nadalje, da se u trenutku donošenja Odluke nije dogodio prijenos dijela poduzeća na novog poslodavca te da stoga nije ni bilo upražnjeno radno mjesto stručnog suradnika za pravne poslove I; da tuženik imao u vidu kriterije iz odredbe članka 115. stavak 2. ZR; da tuženik nije ukinuo tužiteljevo radno mjesto savjetnika izvršnog direktora već je naprotiv, s drugim radnikom sklopio ugovor o radu za isto radno mjesto iz čega proizlazi da nije prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta na kojemu je radio tužitelj; da tuženik nije postupio ni sukladno obvezi iz odredbe članka 115. stavak 5. i stavak 6. ZR, pa je pravilna odluka suda prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti.

12. Prvostupanjski je sud dao svoju ocjenu provedenih dokaza sukladno obvezi iz odredbe članka 8. ZPP i njegova odluka nije arbitrarna. Stranke su u ovoj parnici sudjelovale potpuno ravnopravno te je u cijelosti zadovoljeno načelo kontradiktornosti, omogućeno im je u punoj mjeri predlaganje dokaza, isticanje prigovora (materijalnopravnih i procesnopravnih), korištenje svih raspoloživih pravnih sredstava, pa tako nije došlo ni do povrede prava stranke.

13. Pravilna je i odluka o troškovima prvostupanjskog postupka utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP. Slijedom navedenog, a kako ispitujući pobijanu presudu u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženika valjalo odbiti te potvrditi odluku u cijelosti temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. ZPP.

Split, 28. lipnja 2021.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražan Penjak, v. r.