Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 31 Gž Ovr-1311/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice B. V. iz H.., OIB:, protiv ovršenika H. H. iz V. T., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva H., K., Š., B. i p., Z…, radi odgode prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Ovr- 207/2021-2
od
20.
travnja
2021.,
dana 28. lipnja 2021.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovrhovoditeljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Ovr-207/2021-2 od 20. travnja 2021.
II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
„Nalaže se Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po računima ovršenika H. H., OIB:… iz V. T., na temelju zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja na temelju presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj: Pn–70/2019 od 29. srpnja 2020., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-2094/2020 od 28. listopada 2020., do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o reviziji ovršenika u parničnom predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj: Pn–70/2019.“
2.Protiv ovog rješenja žali se ovrhovoditeljica i to, a kako proizlazi iz navoda žalbe, iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 i 131/20- dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3.U odgovoru na žalbu ovršenik osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana.
4.Žalba nije osnovana.
5.Prvostupanjski sud u bitnome navodi:
„Predlagatelj je 15. travnja 2021. Općinskom sudu u Zlataru, Stalnoj službi u Krapini podnio prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika protiv ovrhovoditelja koja je na temelju ovršne odluke presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj: Pn–70/2019 od 29. srpnja 2020., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-2094/2020 od 28. listopada 2020. podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika. U prijedlogu navodi da je u zakonskom roku od 30 dana od dana primitka gore navedene drugostupanjske presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv ovršne isprave, odnosno protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž– 2094/20 od 28. listopada 2020. te su u konkretnom slučaju u potpunosti zadovoljeni razlozi za odgodom prijenosa/ovrhe u ovom ovršnom postupku jer je pobijanom presudom (ovršnom ispravom) naloženo ovršeniku platiti ovrhovoditeljici iznos od 30.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti (smanjenja životne aktivnosti i straha) s pripadajućim kamatama, dakle predmet pobijanog zahtjeva za izravnu naplatu odnosi se na dosuđeni iznos naknade štete zbog povrede tijela odnosno narušenja zdravlja. Ukoliko bi ovršenik uspio s revizijom, odnosno ukoliko bi ovrhovoditeljica u revizijskom postupku bila odbijena s tužbenim zahtjevom, ovršeniku bi bilo nemoguće izvršiti povrat iznosa naplaćenih ovrhom, a sve iz razloga koje propisuje odredba iz čl. 1117. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj se ne može tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena savjesnom pribaviocu. Osnovom odredbi Ovršnog zakona sud može, na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu, ako je ovršenik protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavio pravni lijek i ukoliko učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio teško naknadivu štetu ili nenadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. S obzirom da je ovršenik protiv ovršne isprave izjavio prijedlog za dopuštenje revizije, ispunjen je prvi uvjet iz odredbi Ovršnog zakona o odgodi ovrhe. U odnosu na drugi uvjet propisan Ovršnim zakonom, a to je vjerojatnost nastanka teško nadoknadive štete ili nenadoknadive štete, ovršenik ističe da i ovaj razlog nedvojbeno postoji budući u slučaju uspjeha u revizijskom postupku sam Zakon o obveznim odnosima citiranom odredbom čl. 1117. ZOO-a onemogućava ovršenika da ostvari povrat iznosa koji bi bili naplaćeni ovom ovrhom jer ovršenik ne bi mogao tražiti nezakonito naplaćenu naknadu štete zbog povrede tijela odnosno narušenog zdravlja, slijedom čega smatra da su ispunjene pretpostavke za odgodu izvršenja predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu.
Prema odredbi čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: OZ), nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. st. 1. ovog Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojom će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.
Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ, na prijedlog za odgodu iz stavka 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe.
Prijedlog ovršenika da se naloži Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava zbog namirenja novčane tražbine, je osnovan. Naime, prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a, na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je ispunjen koji od daljnjih uvjeta određenih točkama 1-10. tog članka.
Ocjenjujući da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio teško nadoknadivu štetu, a imajući u vidu da je na temelju odredbe čl. 210. st. 3. OZ-a, o prijedlogu za odgodu prijenosa dužan odlučiti u roku od osam dana, sud je, na temelju citiranih odredbi te odredbi čl. 65. st. 1. i st. 2. OZ-a, i prije omogućavanja ovrhovoditelju da se o tome izjasni, riješio kao u izreci ovog rješenja.“
6.Ova odluka suda prvog stupnja je pravilna, ali iz drugih razloga. Kada prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja upire na odredbu čl. 1117. st. 1. ZOO navodeći da u slučaju uspjeha revizije ovršenik ne bi bio u mogućnosti od ovrhovoditeljice potraživati povrat isplaćenog novčanog iznosa, valja odgovoriti da u konkretnom slučaju se ne bi radilo o neosnovano plaćenim iznosima na ime naknade štete, već na temelju pravomoćne i ovršne presude pa bi u slučaju izmjene pravomoćne odluke suda povodom revizije ovršenik plaćeno mogao potraživati temeljem odredbe čl. 1117. st. 2. ZOO. Naime, prema toj je odredbi, u slučaju prihvaćanja izvanrednog pravnog lijeka, stjecatelj dužan platiti primljeno na osnovi koja je otpala i to s kamatama od trenutka kad je postao nepošten, a smatra se nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka, pa je stoga prvostupanjski sud neosnovano odlučio o prijedlogu ovršenika iz tog razloga.
7.Međutim, ovršenik je u svom prijedlogu naveo, a to i dokumentirao, da je ovrhovoditeljice, a na osnovi čl. 212. st. 3. OZ te čl. 35. st. 3. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 71/18- dalje: Pravilnik) otvorio kod Privredne banke Zagreb d.d. poseban račun za uplatu primanja i naknada iz čl. 31. Pravilnika, a iz čega onda jasno proizlazi da je račun ovdje ovrhovoditeljice opterećen prisilnom naplatom, pa kad se uzme da tražbina ovdje ovrhovoditeljice prema ovdje ovršeniku iznosi 30.000,00 kn s osnove neimovinske štete te iznos od 14.230,00 kn s osnove parničnih troškova, a sve s pripadajućim kamatama, onda je razumno za zaključiti da je ispunjen uvjet iz čl. 65. st. 1. OZ, a to je da bi ovršenik učinio time vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio teško nadoknadivu štetu jer bi time izloženog tegovnom putu ovrhe radi eventualnog vraćanja novčanih iznosa ukoliko uspije s revizijom.
8.Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci (točka I izreke).
9.Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 14. st. 6. OZ (točka II izreke).
U Zagrebu 28. lipnja 2021.
Sudac:
Marijan Vugić, v.r.
