Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 7 Gž Ovr–167/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Mirjani Macuri, u pravnoj stvari ovrhovoditelja P. p.i. d.d., K., A. OIB:…, zastupanog po zakonskom zastupniku N. T., dipl. iur. kod ovrhovoditelja, protiv ovršenika A. M. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici D. J., odvjetnici iz

Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja

Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-327/2012 od 26. siječnja 2021., dana 28. lipnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja P. p.i d.d.,

K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-327/2012 od 26. siječnja 2021.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I Iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine i to:

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo (E-26) stan broj 24 na III (trećem) katu, stubište J, koji se sastoji od četiri sobe i ostalih prostorija u površini od 88.75 čm i ostava u podrumu u površini od 1.74 čm, suvlasnički dio ovršenika od ½ dijela, …. (ulica) koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a koji se nalazi u ulici S. G., stambena zgrada, Z., ulica S. G. 1,3,5,7,9,11,13,15,17,19, na zk.č.br. … ukupne površine 3742 m2, upisano u zk.ul.br. … k.o. Z. O., u iznosu od 133.400,00 kuna, namiruje se potraživanje:

a) ovrhovoditelja u cijelosti s naslova troška iz čl. 106. st. 1. toč. 1. OZ-a u iznosu od 255,76 kn.

b) založnog vjerovnika R. H. O.:…, djelomično s naslova glavnice u iznosu od 133.144,24 kn.

II Nalaže se računovodstvu ovog suda da naznačeni iznos iz točke Ia izreke ovog rješenja, po pravomoćnosti istog, isplati ovrhovoditelju, u roku od 15 dana. III Nalaže se računovodstvu ovog suda da naznačeni iznos iz točke Ib izreke ovog rješenja, po pravomoćnosti istog, isplati založnom vjerovniku Republici Hrvatskoj, u roku od 15 dana.”

2. Protiv gornjeg rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj pobijajući ga zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je prije ročišta za diobu kupovnine održanog 28. studenoga 2019., podneskom od 9. listopada 2019. dostavio obračun potraživanja prema ovršeniku s naznačenim brojem računa na koji je potrebno izvršiti isplatu, uz koji je priložio izračun zateznih kamata na trošak postupka, a koji podnesak je kod prvostupanjskog suda zaprimljen 14. listopada 2019. Također tvrdi da su sastavni dio spisa rješenje o ovrsi javnog bilježnika N. B. poslovni broj Ovrv-138/10 od 5. ožujka 2010. i rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3105/11 od 25. kolovoza 2011. Iznosi troška po istim rješenjima su jasno navedeni u podnesku ovrhovoditelja od 9. listopada 2019. pa je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da nije moguće utvrditi na što se trošak ovrhovoditelja odnosi, odnosno, da nije određeno postavljen. Smatra da je navedeno stajalište suda prvog stupnja u suprotnosti sa rješenjem ovog Županijskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-57/2020 od 5. siječnja 2021. kojim je ukinuto ranije rješenje o namirenju. Ističe da su u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. B. poslovni broj Ovrv-138/10 od 5. ožujka 2010. utvrđeni troškovi ovršnog postupka koji sadrže i troškove javnog bilježnika, a u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu Ovr-3105/2011 od 25. kolovoza 2011. utvrđen je i trošak koji se odnosi na sudsku pristojbu u iznosu od 5.000,00 kn. Smatra da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi čl. 118. st. 1. Ovršnog zakona kojom je propisano da o namirenju ovrhovoditelja kojima pripada pravo na namirenje, sud odlučuje rješenjem nakon održanog ročišta uzimajući u obzir podatke iz spisa. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se namire potraživanja ovrhovoditelja sukladno odredbama Ovršnog zakona, uključujući i pristojbu na žalbu protiv pobijanog rješenja.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013. i 89/2014., dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 70/2019.), a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP i čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine”, broj 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005. i 67/2008. - dalje OZ).

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je u ovom ovršnom postupku sud prvog stupanja sud, nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine kupcu, polaganja kupovnine i održanog ročišta za diobu iste, pristupio namirenju iz kupovnine u iznosu od 133.400,00 kn.

7. Pobijanim rješenjem ovrhovoditelj je namiren za trošak plaćenih predujmova za razgledavanje nekretnine u iznosu od po 127,88 kn, dok u odnosu na ostali zatraženi trošak iz troškovnika od 14. listopada 2019. nije namiren jer je sud prvog stupnja zaključio da taj trošak nije trošak iz čl. 106. OZ ili da nije moguće utvrditi na što se odnosi, odnosno, da nije određeno postavljen sukladno čl. 164. st. 2. ZPP. Iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine djelomično je namireno potraživanje založnog vjerovnika R. H. (dalje založni vjerovnik) na ime glavnice u iznosu od 133.144,24 kn.

8. Prema odredbi čl. 106. st. 1. OZ, iz iznosa dobivenoga prodajom namiruju se prvenstveno, i to ovim redoslijedom: 1. troškovi ovršnoga postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji; 2. porezi i druge pristojbe dospjele za posljednju godinu koje terete prodanu nekretninu.

9. Odredbom čl. 107. st. 1. OZ propisano je da se nakon namirenja tražbina iz čl. 106. istog Zakona, namiruju tražbine osigurane založnim pravom, tražbine ovrhovoditelja na čiji je prijedlog određena ovrha i naknada za osobne služnosti i druga prava koja prestaju prodajom.

10. Iz navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi da prvenstveni red namirenja imaju samo troškovi ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji (tražbine iz prvog isplatnog reda), ne i ostali troškovi.

11. U konkretnom slučaju, ovrhovoditelj je podneskom od 14. listopada 2019. (l. s. 193) dostavio obračun potraživanja prema ovršeniku, u kojem je naveo da potražuje javnobilježnički trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.263,80 kn, zatim trošak ovršnog postupka na nekretnini u iznosu 5.020,00 kn, trošak predujmova za razgledavanje nekretnine u iznosu od po 127,88 kn te obračunate kamate za sve navedene stavke.

12. Pravilno je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda utvrdio da potraživanje označeno kao javnobilježnički trošak ovršnog postupka nije trošak iz čl. 106. st. 1. OZ, budući da se ne radi o troškovima koji bi se odnosili na sudske pristojbe i plaćeni predujam za provedbu ovršnih radnji odnosno na poreze i druge pristojbe za posljednju godinu dana koje bi teretile prodanu nekretninu.

12.1. Stoga, ovrhovoditelj nije u pravu kada tvrdi da mu je trebalo namiriti zatraženi javnobilježnički trošak s obzirom na činjenicu da je sadržan u priloženom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. B. iz K. poslovni broj Ovrv-138/10 od 5. ožujka 2010.

12.2. Pri tome se tek uzgred napominje da iz navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim su obistinjeni troškovi postupka u iznosu od 6.263,80 kn, nije vidljivo na koje se konkretne troškove i u kojem iznosu isti odnose.

13. Također, neosnovano ovrhovoditelj u žalbi tvrdi da mu je trebalo namiriti i trošak označen u podnesku od 15. listopada 2019. kao trošak ovršnog postupka na nekretnini. Ovo stoga što isti trošak nije konkretiziran tj. ovrhovoditelj nije određeno naveo na što se taj trošak odnosi, dakle, zahtjev nije postavio određeno sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP u vezi čl. 19. st. 1. OZ.

14. Glede žalbenih navoda ovrhovoditelja da je u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3105/2011 od 25. kolovoza 2011. utvrđen i trošak koji se odnosi na sudsku pristojbu u iznosu od 5.000,00 kn istaći je da se radi o navodima kojima se ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja jer ovrhovoditelj nije u podnesku od 14. listopada 2019. istakao da se potraživanje označeno kao trošak ovršnog postupka na nekretnini odnosi na trošak sudske pristojbe obistinjen navedenim rješenjem o ovrsi.

15. Ovrhovoditelj se poziva i na odredbu čl. 118. st. 1. OZ kojom je propisano da o namirenju ovrhovoditelja i drugih osoba kojima pripada pravo na namirenje sud odlučuje rješenjem nakon održanog ročišta, uzimajući u obzir podatke iz spisa i zemljišne knjige te utvrđenja na ročištu.

16. Međutim, navedena odredba OZ ne daje ovlaštenje sudu da utvrđuje na što bi se odnosio trošak koji nije zatražen sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP u vezi čl. 19. st. 1. OZ, tj. da utvrđuje na koje bi se troškove i u kojem iznosu odnosio neodređeni zahtjev stranke za naknadu troška.

17. Dakle, prvostupanjski je sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno primijenio materijalno pravo kada je namirio ovrhovoditelja samo za troškove uplaćenih predujmova za razgledavanje nekretnine.

18. Pri tome se ističe da kamata na uplaćene predujmove nije trošak iz čl. 106. st. 1. OZ, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada ovrhovoditelja nije namirio za zatražene kamate na navedene troškove, a niti ga je trebao namiriti za kamatu na ostale troškove iz podneska od 14. listopada 2019.

19. U vezi žalbenih navoda ovrhovoditelja valja još reći da je rješenjem ovog Županijskog suda ukinuto ranije rješenje o namirenju jer je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da ovrhovoditelj nije dostavio obračun potraživanja pa je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovan postupak kako bi donio novo rješenje o namirenju, vodeći računa o redoslijedu namirenja propisanog čl. 106. i čl. 107. OZ, dakle o tome koje se tražbine prvenstveno namiruju, što je prvostupanjski sud novim rješenjem i učinio.

20. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine namirio ovrhovoditelja za ukupan iznos od 255,76 kn (čl. 106. st. 1. toč. 1. OZ) te založnog vjerovnika, koji ima prvenstveni red namirenja prema izvatku iz zemljišne knjige, djelomično na ime glavnice u iznosu od 133.144,24 kn, sukladno dostavljenom obračunu potraživanja (čl. 107. OZ).

21. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 19. st. 1. OZ odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

Zadar, 28. lipnja 2021.

Sutkinja

Mirjana Macura, v.r.