Poslovni broj: 19 Usl-336/20-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Pamele Jerković, u upravnom sporu tužitelja T. K. iz S.K., … OIB …, zastupanog po opunomoćenici M. Đ., odvjetnici u Z., protiv tuženika Sveučilišta u Zagrebu, Medicinski fakultet, Zagreb, Šalata 3, radi poništenja rješenja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 17. lipnja 2021. godine u prisutnosti tužitelja osobno uz opunomoćenika, te opunomoćenika tuženika, dana 25. lipnja 2021. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Klasa: 003-08/19-02/1 urbroj: 380-59-10101-19-449/24-2, te za ukidanjem odluke tuženika Klasa: UP/I052-02/19-01/1 urbroj: 380-59-10101-19-2/2 od 19. srpnja 2019. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

Rješenjem tuženika Klasa: UP/I052-02/19-01/1 urbroj: 380-59-10101-19-2/2 od 19. srpnja 2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke Fakultetskog vijeća klasa: 003-08/19-02/1 urbroj. 380-59-10101-19- 449/24-2. Navedenom prvostupanjskom odlukom odbijen je doktorski rad tužitelja pod naslovom: "Praćenje učinka antihipertenzivnoga liječenja u trudnoći na pokazatelje fetoplacentarnoga krvotoka te perinatalni ishod u djece".

Tužitelj u tužbi navodi kako je kao doktorand upisao postdiplomski doktorski studij Biomedicina i zdravstvo, koji je uredno i završio. Na sjednici održanoj dana 17. siječnja 2012. godine prihvaćen je prijedlog doktorskog rada pod naslovom: "Praćenje učinka antihipertenzivnoga liječenja u trudnoći na pokazatelje fetoplacentarnoga krvotoka te perinatalni ishod u djece". Odlukom tuženika od 8. veljače 2019. godine usvojen je prijedlog stručnog povjerenstva i Odbora za doktorate te je odbijen doktorski rad pod gornjim naslovom. Na navedenu odluku, tužitelj je izjavio žalbu, te je tuženik zatražio od tužitelja dostavu druge verzije i to u roku od 2 dana. U drugoj verziji koju je tužitelj dostavio po uputama Komisije u cijelosti je poštovao te upute, a tuženik je donio Odluku kojom odbija žalbu tužitelja od dana 19. srpnja 2019. godine. U navedenoj odluci se netočno navodi kako se u novoj ispravljenoj verziji doktorskog rada ne vide bitna poboljšanja. Iz dopisa koji je tužitelj uputio tuženiku, vidljivo je da je sve naputke od strane jednog od članova komisije tužitelj uvažio i postupio po naputcima. Upravo iz obrazloženja odluke proizlazi da se doktorat odbija iz razloga jer je tužitelj smanjio broj ispitanica, a to je učinio upravo iz razloga jer je predsjednik Povjerenstva za znanost prof. dr.sc. B. B., to u svom pismu tražio od tužitelja. Nadalje, tužitelj navodi kako je iz Odluke od 8. veljače 2019. godine razvidno da su članovi stručnog povjerenstva bili: prof. dr. J. Đ., prof. dr. sc. E. J. i prof. dr. D. K., dok je iz Odluke od 19. srpnja 2019. godine vidljivo da su članovi komisije bili: prof. dr. sc. B. M., izv. prof. dr. sc. Kr. K. i dr. prof. sc. S. Š.-K.. Obzirom na navedene članove povjerenstva postavlja se pitanje ako je u obrazloženju Odluke od 8. veljače 2019. godine bila komisija koja nije odlučivala o doktoratu koji je predan naknadno, kako to da je u Odluci od 19. srpnja 2019. navedeno da stručno povjerenstvo ne vidi bitnih poboljšanja. Ovo posebno, jer drugo povjerenstvo nije čitalo prvu verziju doktorata, pa se postavlja pitanje kako se ne vide poboljšanja, ako prvi rad nije bio predmet razmatranja drugog povjerenstva. Stoga se postavlja pitanje da li su izabrani u stručno povjerenstvo zaista i čitali predani doktorat ili su samo potpisali Odluku koju je predložio neko od članova povjerenstva. Posebno navodi kako je jedan dio podataka kao rezultat doktorske disertacije objavljen u poznatom časopisu Geburtschilfe und Frauenheilkunde, o čemu je povjerenstvo i obaviješteno.

Iz dopisa koji je upućen tuženiku od strane mentora prof. dr. sc. D. H.,

vidljivo je da je mentor dao ocjenu i suglasnost za obranu disertacije, na koju tuženik nije imao primjedbe.

U obrazloženju Odluke, tuženik se poziva na čl. 62. i 133. Statuta koji govori o ovlastima, a ne načinu rada i načinu na koji treba postupiti doktorand. Budući da je obrazloženje rješenja tuženika manjkavo, te kako iz Odluke proizlazi da je Povjerenstvo zamoljeno da pregleda ispravljenu verziju, što govori u prilog tome da je novo povjerenstvo imalo površnu ulogu, jer doktorski rad ne treba pregledati, već ga treba u cijelosti proučiti i nakon proučavanja donijeto odluku, a iz obrazloženja proizlazi da ga je povjerenstvo samo površno pregledalo. Obrazloženje ne sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu, a što upućuje na arbitrarnost postupanja tuženika, čime je povrijeđeno tužiteljevo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1 Ustava Republike Hrvatske.

Obzirom na sve navedeno, tužitelj predlaže da se poništi odluka od 8. veljače 2019. i Odluka od 19. srpnja 2019. godine, te da se predmet vrati tijelu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz izuzeće I. i II povjerenstva za stručno odlučivanje o doktoratu.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužitelj predao disertaciju naslova "Praćenje antihipertenzivnog liječenja u trudnoći na pokazatelje fetoplacentarnoga krvotoka te perinatalni ishod u djece" koju je Stručno povjerenstvo negativno ocijenilo, a prema tvrdnji tužitelja zbog skorog isteka roka za predaju gotovog doktorskog rada nije imao dovoljno vremena za završetak rada, te je predao nezavršeni doktorski rad.

Fakultetsko vijeće imenovalo je Stručno povjerenstvo za ocjenu predanog rada koje je predložilo da se rad odbije. Na sjednici Fakultetskog vijeća dana 30. svibnja 2017. godine, Fakultetsko vijeće usvojilo je mišljenje Stručnog povjerenstva i donijelo odluku da se rad odbije. Na zahtjev tužitelja istome je omogućeno da doktorski rad popravi te da dorađeni doktorski rad ponovno preda na ocjenu Stručnom povjerenstvu. Dorađeni doktorski rad tužitelj je predao dana 16. rujna 2018. godine na ocjenu stručnom povjerenstvu i Odboru za doktorske radove. Odbor za doktorske radove predložio je Fakultetskom vijeću da se imenuje novo stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada, te je Fakultetsko vijeće na sjednici održanoj 30. listopada 2018. godine imenovalo novo Stručno povjerenstvo koje je izvješćem od 23. siječnja 2019. godine predložilo da se doktorski rad odbije.

Nakon uvida u mišljenje Stručnog povjerenstva, tužitelj je sumnjao da je Stručno povjerenstvo ocjenjivalo prvotno predani doktorski rad, a ne dorađenu verziju, što je izrazio u žalbi podnesenoj dana 23. travnja 2019. godine. Uvidom u dokumentaciju utvrđeno je da obje disertacije nose istu godinu izrade, te da je Stručnom povjerenstvu bila poslana od tužitelja predana druga verzija rada. Unatoč takvom utvrđenju, a sve kako bi se nedvojbeno utvrdili da li je tužitelj drugi puta predao pogrešnu verziju rada, zamoljen je da dostavi presliku druge verzije gotovog doktorskog rada, što je i učinio dana 24. svibnja 2019. godine, te je Stručno povjerenstvo utvrdilo da je već ocijenjen dorađeni tekst, te je potvrdilo prethodno doneseno mišljenje o odbijanju doktorskog rada.

Obzirom na navedeno, predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

U sporu je održana rasprava 15. lipnja 2021. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br.: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora

U dokaznom postupku sud je pregledao tužbu sa prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora, te saslušanjem tužitelja.

Prema članku 63. stavak 6. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj: 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 101/14, 60/15, 131/17, 96/18) fakultetsko vijeće, sukladno statutu sveučilišta donosi odluke o akademskim, umjetničkim i stručnim pitanjima, bira i razrješuje dekana i prodekana, donosi statut i druge opće akte.

Odredbom 133. Statuta Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu propisane su dužnosti i ovlaštenja dekana koji donosi drugostupanjska rješenja u upravnom postupku.

Uvidom u spis predmeta koji je dostavio tuženik utvrđeno je kako je tužitelj upisao poslijediplomski doktorski studij Biomedicina i zdravstvo, te da je dana 17. siječnja 2012. godine prihvaćen prijedlog doktorskog rada pod naslovom: "Praćenje učinka antihipertenzivnoga liječenja u trudnoći na pokazatelje fetoplacentarnoga krvotoka te perinatalni ishod u djece". Na sjednici Fakultetskog vijeća od 29. studenog 2016. godine imenovano Povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada naslova

"Praćenje učinka antihipertenzivnoga liječenja u trudnoći na pokazatelje fetoplacentarnoga krvotoka te perinatalni ishod u djece".

Navedeno povjerenstvo, u sastavu prof. dr. sc. J. Đ., prof. dr. sc. E. J. i prof. dr. sc. D. K., nakon vrednovanja tog rada i na temelju konačne ocjene doktorskog rada dana 26. travnja 2017. godine dalo

prijedlog da se doktorski rad odbije.

Dana 30. svibnja 2017. godine Fakultetsko vijeće Medicinskog fakulteta usvojilo je prijedlog Stručnog povjerenstva, te je odbijen doktorski rad tužitelja.

Na navedenu odluku Fakultetskog vijeća, tužitelj je izjavio žalbu u kojoj, u bitnome navodi kako je krajem listopada 2016. godine predao nezavršeni rad sve kako ne bi prekoračio petogodišnji rok od odobrenja teme do trenutka predaje gotovog doktorskog rada, te da je po predaji rada očekivao, a kako je to i inače uobičajeno primjedbe članova Povjerenstva, te vraćanje rada na doradu i prepravke kako bi mogao predati ispravljenu konačnu verziju doktorskog rada, što da je u konkretnom slučaju izostalo. Nakon predaje rada da je više puta pokušao stupiti u kontakt s prof. Đ., ali mu se ovaj nije javljao, dok je prof. K. iznio svoje primjedbe i upute kako da ispravi rad, dok mu je prof. J. rekla da na

neonatološki dio rada nema većih primjedbi, dok su glede ginekološkog dijela potrebne neke dopune, posebno u odnosu na poglavlje pod naslovom "Rasprava".

Nadalje, u žalbi navodi kako je izvršio tražene dopune i prepravke te je gotovu, ispravljenu verziju s kojom se suglasio i njegov mentor imao u trenutku kada je Fakultetsko vijeće donijelo odluku kojom se doktorski rad odbija, a on nije ni znao da je postupak ocjene rada došao do te razine.

Povodom te žalbe, kako to proizlazi iz spisa predmeta, tužitelju je omogućeno da doktorski rad ispravi te da takav ispravljeni rad preda na ocjenu Stručnom povjerenstvu.

Spisu, nadalje prileži dopis tužitelja od 10. rujna 2018. godine upućen prodekanu za znanost, predsjedniku Povjerenstva za znanost u kojem tužitelj navodi kako prof. dr. sc. J. Đ. stalno šalje nove primjedbe, te stalno nalazi nedostatke rada, iako je tužitelj postupao upravo po njegovim uputama. Tužitelj u navedeno dopisu ističe kako po najnovijim uputama prof. Đ. od 24, kolovoza 2018. godine, koje su po njegovom mišljenju neprihvatljive, neće postupiti. U tom dopisu tužitelj ističe kako je upravo po uputi prof. Đ. smanjio broj ispitanica sa 72 na 62, budući da je morao izbaciti one sa komorbiditetom, a da nove ispitanice nije mogao uključivati iz objektivnih razloga jer više nema pristup novim ispitanicama, jer ne radi na Klinici, a što je prof. Đ. dobro poznato. Navodi i to kako smatra da prof. Đ. namjerno odugovlači i produžuje postupak ocjene doktorskog rada,

neprestano pronalazeći nove primjedbe koje nije navodio u svojim prethodnim očitovanjima, te predlaže da se prof. dr. sc. J. Đ. izuzme iz daljnjeg postupka budući smatra da je ovaj bitno povrijedio njegova prava kao pristupnika.

Spisu nadalje, priležii dopis predsjednika Odbora za doktorske radove i znanstvena zvanja od 18. rujna 2018. godine koji članove povjerenstva moli da ga izvijeste o tome da li je sadašnja varijanta doktorskog rada prihvatljiva i da li su učinjene izmjene prihvatljive, pri čemu napominje kako nije uobičajeno tražiti izmjene koje nisu navedene tijekom postupka javne obrane i prihvaćanja prijedloga doktorskog rada.

Dana 9. listopada 2018. godine u spis predmeta zaprimljeno je zamolba članova stručnog povjerenstva upućena Odboru za doktorske radove da ih se razriješi članstva u Stručnom povjerenstvu za ocjenu doktorskog rada T.

K..

Po navedenom, na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 30. listopada 2018. godine imenovano je Povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada tužitelja u sastavu prof. dr. S. Š.-K., izv, prof. dr. sc. B. M. i izv. prof. dr. sc.

K. K.. To povjerenstvo dana 23. siječnja 2019. godine predaje ocjenu doktorskog rada iz koje proizlazi da disertacija tužitelja ne predstavlja znanstveni doprinos i predlaže istu odbaciti.

Dana 8. veljače 2019. godine Fakultetsko vijeće donosi odluku kojom usvaja prijedlog Stručnog povjerenstva i Odbora za doktorate te odbija doktorski rad. Na navedenu Odluku tužitelj izjavljuje žalbu u kojoj navodi kako iz obrazloženja odluke proizlazi da povjerenstvo nije ocjenjivalo ispravljenu verziju rada, već je ocjenjivalo onu prvo predanu. Obzirom na navedene žalbene razloge, tuženik u dopisu upućenom tužitelju Klasa: UP/I 052-02/19-01/1 urbroj:380-59-10101-19-2 od 14. svibnja 2019. godine utvrđuje kako obje verzije gotovog rada nose istu godine izrade, te da je stručnom povjerenstvu predana od strane tužitelja predana druga verzija rada, te da stoga, a kako bi se nedvojbeno utvrdilo da li je tužitelj predao pogrešnu verziju gotovog rada, poziva tužitelja da dostavi presliku druge verzije rada.

Tužitelj je dana 24. svibnja 2019. godine predao ispravljenu verziju rada, pa predsjednik Odbora za doktorske radove i znanstvena zvanja poziva stručno povjerenstvo, dopisom od 4. lipnja 2019. godine da ocjeni "finalnu verziju koju je tužitelj predao u ured Odbora za doktorske radove i znanstvena zvanja tek 24. svibnja 2019. godine.

Stručno povjerenstvo u svom dopisu klasa: 643-03/19-01/1 broj: 80-59- 10106-19-2693/2 od 10. lipnja 2019. godine, upućenom Odboru za doktorske radove i znanstvena zvanja navodi kako je zaprimilo novu verziju tužiteljeve disertacije u kojoj je broj ispitanica manji no u ishodišnoj, pri čemu i dalje stoji glavna zamjerka radu a to je: značajna razlika bitnih parametara između skupina trudnica prije početka liječenja ispitivanim lijekovima, što čini svako testiranje utjecaja pojedinog lijeka na ishod trudnoće besmislenim.

Iz navedenog proizlazi da je povjerenstvo uzelo u razmatranje i novu ispravljenu verziju te je i nju ocijenilo neadekvatnom. Obzirom na takvu ocjenu povjerenstva, pravilno je po ocjeni ovog suda tuženik svojim rješenjem od 19. srpnja 2019. godine odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv odluke Fakultetskog vijeća Medicinskog fakulteta koje je predložilo da se odbije doktorska disertacija tužitelja.

Pritom ovaj sud ne nalazi da bi tuženik svojim postupanjem na bilo koji način ugrožavao prava tužitelja, ovo pogotovo kada se uzme u obzir da je tužitelju omogućilo predati novu ispravljenu dopunjenu verziju doktorskog rada u situaciji kada je ovaj, po vlastitom priznanju svjesno predao nedovršenu verziju rada kako bi ispoštovao rok u kojem je rad bio obavezan predati. Nadalje, u odnosu na tužbeni navod tužitelja o tome da je netočna ocjena povjerenstva prema kojoj se novoj ispravljenoj verziji ne vide bitna poboljšanja, valja reći kako ista predstavlja stručnu prosudbu Povjerenstva koje je i sastavljano upravo kako bi ocijenilo navedeni rad, pa nije na tužitelju, niti na ovom sudu da s navedenom ocjenom polemizira u okviru upravnog spora. U svakom slučaju, bez obzira na da li je tužitelj postupao po uputama, ocjena njegovog doktorskog rada je u nadležnosti članova povjerenstva koji su o disertaciji (kako onoj prvotno predanoj, tako i onoj ispravljenoj) dala jasan stav te zaključili, odnosno predložili Fakultetskom vijeću da istu odbije.

Obzirom na sve navedeno, te ne nalazeći ostvarenje kojega od razloga ništavosti (iz članka 128. stavka 1. ZUP-a) na koje (prema članku 31. stavku 2. ZUS) pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora odbijen kao neosnovan te je riješeno kao u točki II presude.

U Splitu, 25. lipnja 2021.

SUDAC

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave, koja se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje

Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku uz zapisnik o objavi,

- tuženiku uz zapisnik o objavi,

- u spis