Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj:Gž R-302/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drug stupnja, po sucu ovoga suda mr. sc. Dražanu Penjaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. H. iz D. S., OIB ..., kojeg zastupa odvjetnik N. K. i ostali odvjetnici iz OD K. & K. iz K., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane RH, OIB ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi ostvarivanja novčanih potraživanja iz radnog odnosa, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-14/2018-114 od 19. veljače 2021., dana 25. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-14/2018-114 od 19. veljače 2021. u dijelu pod točkama I, II i IV izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da isplati tužitelju iznos od 41.131,55 kuna s pripadajućim kamatama kao je to pobliže naznačeno u točki I izreke te na ime troškova prijevoza iznos od 1.095,20 kuna s pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u točki II izreke. Sud je odbio tužitelja dijelom tužbenog zahtjeva iznos od 6.763,15 kuna. Na ime troškova postupka naloženo je tuženoj da isplati tužitelju iznos od 22.374,50 kuna.

2. Protiv ove presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu ZPP). Predlaže da se presuda preinači a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dat.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tuženoj da isplati tužitelju iznos od 41.131,55 kuna na ime prekovremenog rada i 1.095,20 kuna s osnova troškova prijevoza, što je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

6. Naime, u spornom razdoblju tužitelj je obnašao stražarsku službu na B., koja služba je bila organizirana po principu četiri sata pripreme a četiri sata stražarska služba i četiri sata odmor, pri čemu je nužno naglasiti da ne postoji mogućnost napuštanja objekta, udaljavanja i stražar mora biti dostupan sva 24 sata dnevno poslodavcu.

7. Kako odredbama Zakona o službi oružanih snaga Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/2002 – 76/2007 dalje ZOSOS), nije bilo regulirano pravo na isplatu dodatka na plaću djelatne vojne osobe s osnove rada noću, subotom, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, a niti prekovremeni rad, to se u ovoj pravnoj situaciji primjenjuje Kolektivni ugovor kojim se reguliraju prava državnih službenika i namještenika, jer je tek Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09) koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. propisan način određivanja naknade djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na dežurstvu.

8. Uvažavajući specifičnost stražarske službe na B. i njenu organizaciju, pravilno je zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj radio dvadeset sati dnevno od čega mu se treba isplatiti osam sati kao redovan rad i dvanaest sati kao prekovremeni rad. 9. Radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, kao i vrijeme u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugo mjesto gdje im ga odredi poslodavac. Dakle, sama činjenica da se tužitelj nalazi na određenom mjestu kod poslodavca sa kojeg se mjesta ne smije udaljavati i da je spreman, raspoloživ u svakom momentu obavljati poslove po nalogu poslodavca, takva vrsta posla u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja radno vrijeme, pri čemu je potrebno istači da svaka stražarska služba ne predstavlja raspoložu po smislu članka 60. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 – dalje u tekstu: ZR), te je nužno ocijeniti svrhu, cilj, način organizacije te službe.

10. Visina potraživanja nije sporna.

11. Pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužitelju troškove prijevoza za što je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

12. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

13. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. pri čemu jesu tužitelju dosuđeni samo troškovi koji su bili nužni za vođenje ovoga spora.

U Splitu 25. lipnja 2021.

Sudac:

mr. sc. Dražan Penjak, v. r.