Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna Sv. križ, Dračevac
21 000 Split
P-1582/2019-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja S. Ž. d.d., OIB; …, iz Ž., J.J. S. …,
kojeg zastupa član uprave V. Č., a kojeg zastupa opunomoćenik H.
Š., odvjetnik u Z. G. & Š., odvjetnicima u V., D. ..,
protiv tuženika pod 1. T. V., OIB: …, iz S., M.
u. …, i pod 2. A. F., rođene V., OIB: …, iz S.,
M. u. . . , koje zastupa opunomoćenik A. R., odvjetnik u S.,
radi pobijanja dužnikovih radnji, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 12. svibnja 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja H. Š., odvjetnika u V., tuženika pod 1. T. V. osobno s punomoćnikom A.
R., odvjetnikom u S., na ročištu za objavu održanom 24. lipnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Ugovor o darovanju sklopljen dana 11. listopada 2018. godine (ovjereni potpisi kod javnog bilježnika A. Z. iz S. pod br. OV-13383/2018)
između prvotuženika T. V., OIB: …, S., M.
u. …., kao darovatelja, i drugotužene A. F., (rođ. V.), OIB: …., S., M. u. …., kao obdarenika, koji se odnosi na
suvlasnički dio od 1/6 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. 10709 k.o. S., koje se nalaze na k.č. zem. 4593/1 dvor površine 333 m² i k.č. zgr. 4977 zgrada površine 71 m², gubi pravni učinak prema tužitelju trgovačkom društvu S.
Ž. d.d. Ž., J. J. S. …., OIB: …., u dijelu u
kojem je to potrebno za namirenje potraživanja tužitelja trgovačkog društva S. Ž. d.d. Ž., J. J. S. …., OIB: ….,
prema prvotuženiku T. V., u iznosu od 2.783.185,25 kuna zajedno
sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 17.432,10 od 29. listopada 2017. do naplate
- na iznos od 51.450,00 od 31. listopada 2017. do naplate
- na iznos od 52.131,25 od 7. studenog 2017. do naplate
- na iznos od 57.750,00 od 15. studenog 2017. do naplate
- na iznos od 56.175,00 od 21. studenog 2017. do naplate
- na iznos od 60.325,00 od 2. prosinca 2017. do naplate -
na iznos od 48.387,50 od 3. prosinca 2017. do naplate -
na iznos od 52.937,50 od 9. prosinca 2017. do naplate
- na iznos od 53.550,00 od 10. prosinca 2017. do naplate
- na iznos od 53.550,00 od 18. prosinca 2017. do naplate
- na iznos od 60.600,00 od 20. prosinca 2017. do naplate
- na iznos od 60.900,00 od 24. prosinca 2017. do naplate
- na iznos od 61.168,75 od 27. prosinca 2017. do naplate
- na iznos od 60.900,00 od 31.prosinca 2017. do naplate
- na iznos od 60.900,00 od 8. siječnja 2018. do naplate
- na iznos od 53.550,00 od 9. siječnja 2018. do naplate
- na iznos od 53.612,50 od 15. siječnja 2018. do naplate
- na iznos od 61.200,00 od 17. siječnja 2018. do naplate
- na iznos od 61.200,00 od 22. siječnja 2018. do naplate
- na iznos od 61.362,50 od 24. siječnja 2018. do naplate
- na iznos od 60.500,00 od 29. siječnja 2018. do naplate
- na iznos od 60.900,00 od 7. veljače 2018. do naplate
- na iznos od 48.150,00 od 13. veljače 2018. do naplate
- na iznos od 61.200,00 od 14. veljače 2018. do naplate
- na iznos od 61.050,00 od 28. veljače 2018. do naplate
- na iznos od 61.681,25 od 5. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 60.312,50 od 10. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 60.600,00 od 13. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 61.200,00 od 13. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 61.200,00 od 17. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 59.025,00 od 20. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 51.000,00 od 28. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 9.600,00 od 28. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 61.200,00 od 31. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 61.300,00 od 4. travnja 2018. do naplate
- na iznos od 59.175,00 od 7. travnja 2018. do naplate
- na iznos od 49.093,75 od 14. travnja 2018. do naplate
- na iznos od 60.300,00 od 22. travnja 2018. do naplate
- na iznos od 52.937,50 od 30. travnja 2018. do naplate
- na iznos od 53.550,00 od 1. svibnja 2018. do naplate
- na iznos od 60.875,00 od 7. svibnja 2018. do naplate
- na iznos od 60.600,00 od 9. svibnja 2018. do naplate
- na iznos od 60.721,88 od 14. svibnja 2018. do naplate
- na iznos od 61.153,13 od 26. svibnja 2018. do naplate
- na iznos od 61.050,00 od 29. svibnja 2018. do naplate
- na iznos od 47.821,88 od 5. lipnja 2018. do naplate
- na iznos od 61.200,00 od 13. lipnja 2018. do naplate
- na iznos od 60.121,88 od 23. lipnja 2018. do naplate
- na iznos od 60.884,38 od 26. lipnja 2018. do naplate
- na iznos od 35.700,00 od 2. srpnja 2018. do naplate
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena.
II. Drugotužena A. F., (rođ. V.), OIB: …., S.,
M. u. … dužna je trpjeti namirenje tražbine tužitelja trgovačkog društva
S. Ž. d.d. Ž., J. J. S. …, OIB: …,
u
- na iznos od 17.432,10 od 29. listopada 2017. do naplate
- na iznos od 51.450,00 od 31. listopada 2017. do naplate
- na iznos od 52.131,25 od 7. studenog 2017. do naplate
- na iznos od 57.750,00 od 15. studenog 2017. do naplate
- na iznos od 56.175,00 od 21. studenog 2017. do naplate
- na iznos od 60.325,00 od 2. prosinca 2017. do naplate
- na iznos od 48.387,50 od 3. prosinca 2017. do naplate
- na iznos od 52.937,50 od 9. prosinca 2017. do naplate
- na iznos od 53.550,00 od 10. prosinca 2017. do naplate
- na iznos od 53.550,00 od 18. prosinca 2017. do naplate
- na iznos od 60.600,00 od 20. prosinca 2017. do naplate
- na iznos od 60.900,00 od 24. prosinca 2017. do naplate
- na iznos od 61.168,75 od 27. prosinca 2017. do naplate
- na iznos od 60.900,00 od 31.prosinca 2017. do naplate
- na iznos od 60.900,00 od 8. siječnja 2018. do naplate
- na iznos od 53.550,00 od 9. siječnja 2018. do naplate
- na iznos od 53.612,50 od 15. siječnja 2018. do naplate
- na iznos od 61.200,00 od 17. siječnja 2018. do naplate
- na iznos od 61.200,00 od 22. siječnja 2018. do naplate
- na iznos od 61.362,50 od 24. siječnja 2018. do naplate
- na iznos od 60.500,00 od 29. siječnja 2018. do naplate
- na iznos od 60.900,00 od 7. veljače 2018. do naplate
- na iznos od 48.150,00 od 13. veljače 2018. do naplate
- na iznos od 61.200,00 od 14. veljače 2018. do naplate
- na iznos od 61.050,00 od 28. veljače 2018. do naplate
- na iznos od 61.681,25 od 5. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 60.312,50 od 10. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 60.600,00 od 13. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 61.200,00 od 13. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 61.200,00 od 17. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 59.025,00 od 20. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 51.000,00 od 28. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 9.600,00 od 28. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 61.200,00 od 31. ožujka 2018. do naplate
- na iznos od 61.300,00 od 4. travnja 2018. do naplate
- na iznos od 59.175,00 od 7. travnja 2018. do naplate
- na iznos od 49.093,75 od 14. travnja 2018. do naplate
- na iznos od 60.300,00 od 22. travnja 2018. do naplate
- na iznos od 52.937,50 od 30. travnja 2018. do naplate
- na iznos od 53.550,00 od 1. svibnja 2018. do naplate
- na iznos od 60.875,00 od 7. svibnja 2018. do naplate
- na iznos od 60.600,00 od 9. svibnja 2018. do naplate
- na iznos od 60.721,88 od 14. svibnja 2018. do naplate
- na iznos od 61.153,13 od 26. svibnja 2018. do naplate
- na iznos od 61.050,00 od 29. svibnja 2018. do naplate
- na iznos od 47.821,88 od 5. lipnja 2018. do naplate
- na iznos od 61.200,00 od 13. lipnja 2018. do naplate -
na iznos od 60.121,88 od 23. lipnja 2018. do naplate -
na iznos od 60.884,38 od 26. lipnja 2018. do naplate -
na iznos od 35.700,00 od 2. srpnja 2018. do naplate
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, sudskom prodajom njenih nekretnina i to cjelokupnoga njenoga suvlasničkog dijela od 1/6 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. 10709 K.O. S., koje se nalaze na k.č. zem. 4593/1 dvor površine 333 m² i k.č. zgr. 4977 zgrada površine 71 m², iz cijene postignute sudskom prodajom navedene nekretnine tima da se drugotužena može osloboditi naložene prodaje nekretnine ako tužitelju trgovačkom društvu S. Ž. d.d. Ž., J. J. S. ..,
OIB: …. isplati ukupan iznos tražbine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženima da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 189.937,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom dana 9. travnja 2019. tužitelj je ustao zahtjevom naspram tuženika, a radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji.
1.1. Konačni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 27. siječnja 2021. na način kako je to navedeno u izreci ove presude budući je dio tražbine podmiren.
1.2. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelj je naveo kako je tužitelj trgovačko društvo kojem tuženik duguje potraživanje utemeljeno na ovršnoj ispravi, iako je rok za dobrovoljno ispunjenje obveze prošao. Računi tuženika da se nalaze u neprekidnoj blokadi od 19. studenog 2018., a prvotuženik da nema značajne i vrijednije imovine u svom vlasništvu, a što da je vidljivo i iz činjenice da je obiteljska kuća i gospodarske zgrade prvotuženika upisane u Z.K. ulošku 10709, K.O. S., a gdje se nalazi adresa prebivališta prvotuženika upravo predmet darovanja. Nadalje, prvotuženik da je dana 11. listopada 2018. raspolagao svojim nekretninama, tj. cjelokupnim svojim suvlasničkim dijelom od 1/6 dijela nekretnine upisane u Z.K. uložak 10709 K.O. S., koje se nalaze na k.č.zem. 4593/1, dvor površine 333 m² i k.č.zgr. 4977, zgrada površine 71 m². Prethodno upisanu nekretninu (stan) prvotuženik da je na temelju Ugovora o darovanju od 11. listopada 2018. darovao drugotuženoj A. F., to jest svojoj kćerki, krvnom srodniku po ravnoj liniji, a sve u cilju izbjegavanja prisilne naplate ove tužbe. Na temelju Ugovora o darovanju tužena pod 2. da se uknjižila kao vlasnica prethodno navedenih nekretnina to jest za 1/6 dijela. Takvom radnjom, prvotuženik, da je kao tužiteljev dužnik, izvršio besplatno raspolaganje u korist drugotužene kao treće osobe, kojim postupanjem prvotuženik da je tužitelju kao vjerovniku nanio štetu, a prvotuženik da je znao da poduzetim besplatnim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju kao vjerovniku. Prvotuženik da nema druge imovine veće vrijednosti u svom vlasništvu od koje bi tužitelj mogao naplatiti svoje potraživanje, to da su ispunjeni uvjeti za pobijanje navedene pravne radnje. Tužitelj radi toga da pobija ovu pravnu radnju tuženika pod 1. u korist tužene pod 2., te na temelju odredbi članka 66.-71. Zakona o obveznim odnosima je predložio usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.
1.3. U svom odgovoru na tužbu tuženici u naveli kako se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti s prijedlogom da tužba bude odbijena. Tužitelj i tuženik pod 1., kao vlasnik … Prijevozničkog obrta V., iz S. da su bili
u višegodišnjoj poslovnoj suradnji na temelju Ugovora o kupnji i prodaji robe od 1. siječnja 2013., koji da je nastavljen svake iduće godine, i to sve do prekida suradnje 2018., u kojem razdoblju da je ukupna novčana obveza tuženika pod 1. prema tužitelju iznosila 36.192.818,00 kuna. Tuženik pod 1. da je uredno podmirivao najveći dio svoje obveze oprema tužitelju. Tako da je tuženik pod 1. tijekom 2018. dobrovoljno prije tužiteljeve ovrhe platio tužitelju iznos od 1.219.263,75 kuna, a nakon 26. rujna 2018. po prisilnoj naplati još iznos od 444.106,23 kune, odnosno u 2018. ukupno iznos od 1.663.369,98 kuna, tako da je obveza tuženika pod 1. prema tužitelju na dan 31. prosinca 2018. iznosila 2.937.833,78 kuna. U kalendarskoj godini 2019. zaključno s 21. kolovoza 2019. tužitelj da je prisilno naplatio iznos od 85.397,62 kune, pa da je obveza tuženika pod 1. prema tužitelju na taj dan iznosila 2.852.436,16 kuna, što da je manje od utuženog iznosa. Naime, cilj i svrha predmetne pravne radnje koja se pobija ovom tužbom nije bilo onemogućavanje tužitelju naplate njegove tražbine. Tuženik pod 1. da je jasno svojom radnjom pokazao tužitelju da ulaže sve napore kako bi podmirio svoju tražbinu prema tužitelju. Stoga, da je tuženik pod 1. najprije podmirivao sve višemilijunske obveze koje je prema tužitelju imalo društvo E. - Ž. d.o.o., kojemu je tada tuženik pod 1. bio vlasnik. Ovaj čin da najbolje oslikava namjere tuženika pod 1. jer da je on mislio izbjeći svoju obvezu tada da bi najprije podmirio dug koji tereti obrt, a ostavio otvoren dug koji tereti društvo, pa da bi se tužitelj u slučaju stečaja društva teško naplatio. Ovakvim ponašanjem tuženik pod 1. da je najprije u cijelosti zatvorio obveze društva, a sada da nastoji zatvoriti i obveze koje ima kao vlasnik obrta, odnosno fizička osoba, koja za dug odgovara svojom imovinom. Dakle, cilj predmetne pravne radnje kojom je došlo do prijenosa idealnog dijela 1/6 nekretnine koja je u nepodijeljenoj suvlasničkoj zajednici bio je osigurati stambeno zbrinjavanje tuženice pod 2., kćerke tuženika, i ništa drugo. Tuženik pod 1., sa suprugom, iako je prijavljen na toj adresi, faktički stanuje u stanu u S., na adresi K. S. 31, a koji stan da je u vlasništvu supruge tuženika pod 1. Taj stan da je također opterećen hipotekom u korist PBZ za osiguranje povrata kredita od 900.000,00 kuna, koja sredstva je tuženik pod 1. iskoristio za plaćanje svojih obveza prema tužitelju. Najveći dužnik tuženika da je bilo J. Ž. d.o.o. iz Z., koje da je zbog stečaja prestalo postojati. Vlasnik navedenog društva I. J. da je s tuženikom pod 1. sklopio
22. svibnja 2018. Ugovor o pristupanju dugu kojim da se obvezao tuženiku pod 1., kao vlasniku Trgovačko-prijevozničkog društva V., isplatiti dug gore navedenog društva, koji da je sada na temelju ugovora i osobni dug I. J.,
u ukupnom iznosu od 1.858.950,30 kuna, u roku od 3 godine računajući od 1. lipnja 2018., zaključno sa 31. svibnja 2018. Dakle, tuženik pod 1. ima i nespornu tražbinu i prema društvu D. d.o.o. koja tražbina da je u cijelosti priznata i stečajnom postupku koji se vodio nad navedenim društvom pod brojem St- 495/2015, i to u iznosu od 1.189.250,88 kuna. Stečajnim planom potvrđenim rješenjem od 15. siječnja 2019. da je otpisano 70% tražbine, a 30% tražbine u iznosu od 356.775,26 kuna navedeno društvo da je dužno isplatiti tuženiku pod 1. u 60 mjesečnih obroka. Nesporno je i da tuženik pod 1. ima tražbinu i prema I. V. u iznosu od 719.602,61 kunu zajedno s kamatama, tako da tuženik sveukupno ima nesporne tražbine u ukupnom iznosu od 2.935.328,17 kuna. Nesporno je da tuženik pod 1. ima nesporne tražbine prema dužnicima J. Ž. d.o.o., D. d.o.o. i I. V. i to u iznosu koji je veći od
obveze koju tuženik ima prema tužitelju. Člankom 66. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) a kao bitnu pretpostavku koja mora biti ispunjena da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svog dužnika propisuje da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Tuženik pod 1. smatra da gore navedene nesporne tražbine koje on ima prema svojim, gore navedenim dužnicima, u ukupnom iznosu od 2.935.328,17 kuna predstavljaju njegovu imovinu i time tuženik pod 1. da ima dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine radi čega bi ova tužba za pobijanje pravne radnje nedopuštena. Tuženici pod 1. i pod 2. smatraju da nije bilo mjesta ovoj tužbi za pobijanje pravne radnje, jer da je tuženik pod 1. svojim nespornim tražbinama imao dovoljno sredstava za podmiru svoje obveze prema tužitelju.
2. U provedenom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom Ugovora o darovanju od 11. listopada 2018., (list 7/8 spisa), dopisa MUP-a od 29. ožujka 2019., (list 9 spisa), Uvjerenja MUP-a od 20. ožujka 2019., prijepisa posjedovnog lista broj 3204, za K.O. S. (list 11 spisa), Uvjerenja iz Katastra, Ispostave za katastar Trogir od 2. travnja 2019., izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. 4593/1, i čest. zgr. 4977, Z.K. uloška 10709, K.O. S., (list 13/14 i 15/16 spisa), identifikacije čestica Ureda za katastar Split od 6. travnja 2018. (list 17 spisa), izvatka otvorenih stavki na dan 11. ožujka 2019. (list 18 spisa); zahtjeva za izravnu naplatu s prilozima (list 19- 21 spisa); bjanko zadužnice od 10. prosinca 2008. s prilozima (list 22-36 spisa), Ugovora o kupnji i prodaji robe od 1. siječnja 2013. (list 42 -45 spisa), Ugovora o pristupanju duga od 22. svibnja 2018. (list 46-48 spisa), presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj 4. St-495/2015 od 15. siječnja 2019. (list 48-52 spisa), pregledom rješenja Z.K. odjela poslovni broj Z-8791/2017 od 15. ožujka 2017., pregledom Z.K. izvatka Z.K. uloška 15162, za čest. zgr. 5344, K.O. S. (list 54 spisa), financijsko računovodstvenim vještačenjem po vještaku A. B.,
pregledom nalaza i mišljenja vještaka A. B. (list 59-138 spisa),
pregledom rješenja Z.K. odjela poslovi broj Z-29969/2019 od 23. listopada 2019., saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika pod 1. i pod 2., pregledom Z.K. izvatka za čest. zem. 494/2 , Z.K. uloška 643, K.O. S. (list 159 spisa), pregledom izvatka otvorenih stavki (list 186-191), knjigovodstvene kartice (list 195-199), dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
2.1. Nakon tako provedenoga dokaznog postupka stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga pa je ovaj sud upravo po prijedlogu stranaka zaključio raspravljanje.
2.2. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003., a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
2.3. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.
3. Tužbeni zahtjev je osnovan.
4. Pregledom Ugovora o darovanju od 11. listopada 2018. razvidno je da su tuženici i to T. V., kao darovatelj, i A. F., kao
obdarenica, sklopili ugovor o darovanju na temelju kojeg je darovatelj darovao obdarenoj svoj suvlasnički dio od 1/6 idealnog dijela cjeline na nekretninama označenim kao čest. zem. 4593/1 i čest. zgr. 4977, sve Z.U. 10709, K.O. S., sa svim pravima, pripatcima i služnostima. U članku 2. obdarenica A. F.,
rođena V., da prima sa zahvalnošću darovani joj suvlasnički dio na gore navedenim nekretninama. Ugovorne strane u članku 3. suglasno utvrđuju da su predmetne nekretnine u navedenim idealnom suvlasničkom dijelu koji je predmet Ugovora slobodne od svakog tereta i prava trećih osoba. Člankom 5. Ugovora Darovatelj ovlašćuje Obdarenicu da bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja može u zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Splitu za K.O. S. ishoditi uknjižbu prava vlasništva na darovanim joj nekretninama iz članka 1. i 2. Ugovora na svoje ime za 1/6 idealnog dijela za cijelo, uz istovremeni izbris toga prava s imena Darovatelja u navedenom dijelu.
4.1. Pregledom Z.K. izvatka za čest. zem. 4591/1, čest. zgr. 4977 Z.U. 10709 K.O. S., utvrđeno je da je predmetna nekretnina u suvlasništvu: 2. D.
V., pok. J., za 1/6 suvlasničkog dijela, 4. I. V. pok. J., za 1/6 suvlasničkog dijela, 5. J. V., za ½ suvlasničkog dijela, 6. A.
F., za 1/6 suvlasničkog dijela, a da je čest. zem. 4593/1 dvor površine 333
m² a čest. zgr. 4977 zgrada površine 71 m², dakle, ukupne površine 404 m².
4.2. Pregledom Ugovora o kupnji i prodaji robe od 1. siječnja 2013. razvidno je da su S. nova d.d., kao prodavatelj, i V. T..P.O., kao kupac,
zaključili ugovor na temelju kojeg prodavatelj prodaje a kupac kupuje brašno u zdravstveno ispravnom stanju, u članku 2. stoji da će količine predmetnog brašna i rokove isporuke Prodavatelj i Kupac dogovarati pojedinačno za svaku isporuku. Ugovorne strane da će formirati cijenu po dogovoru. U članku 3. Kupac da je dužan svaku pojedinu isporuku robe naručiti najmanje 48 sati prije isporuke, a Prodavatelj da je Kupcu dužan najaviti termin isporuke najmanje 24 sata prije isporuke. Prioritet isporuke robe da se dogovora između ugovornih strana. Sve eventualne prigovore vezane uz robu Kupac da je obvezan staviti predstavniku Prodavatelja odmah po trenutku primitka robe ili naknadno u pisanom obliku. U članku 5. stoji da je Kupac dužan robu platiti po dospijeću, a ukoliko Kupac ne plati Prodavatelj da zadržava pravo obračunati zatezne kamate, te nije više dužan isporučivati robu. Prodavatelj da se obvezuje Kupcu dati financijsko odobrenje na kraju godine ovisno o ostvarenom godišnjem prometu. Odobrenje da se daje samo za robu koja je plaćena.
4.3. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak A. B., dipl. oec., je naveo kako sukladno relevantnoj knjigovodstvenoj dokumentaciji prikupljenoj za vrijeme izrade nalaza i mišljenja, te izrađenog nalaza, izračuna i zaključaka, da je evidentno da je nesporna visina tužbenog zahtjeva od 2.909.683,08 kuna u tužbenom zahtjevu tužitelja, jer je u skladu s predmetnim knjigovodstvenim evidencijama tužitelja i tuženika.
4.4. U svom iskazu saslušani zakonski zastupnik tužitelja V. Č. je naveo da je on zakonski zastupnik tužitelja od 2017. Prilikom primopredaje funkcije od ranijeg direktora da je saznao da je obrt Vitaminko veliki partner koji je bio puno dužan tužitelju. Naime, obrt V. da je poslovao od 2009/2010 i da je bio jedan od većih partnera. Sam tuženik pod 1. da je garantirao kao obrtnik svojom imovinom za dugove pa da je isticao da posjeduje nekretnine u S., kuću u Š., poslovne objekte u S. i da je imao dobru reputaciju kod
tužitelja. Tuženik pod 1. da je osnovao i trgovačko društvo te da je i s tim trgovačkim društvom poslovao s tužiteljem. Međutim, u određenom momentu dug tog poslovanja da je postao prevelik za tužitelja jer da je iznosio preko 4.500.000,00 kuna. U komunikaciji s tuženikom pod 1., da se to dugovanje smanji, da su postojala određena nastojanja ali da se ništa nije realiziralo i tužitelj da je pokrenuo naplatu putem zadužnica. Putem zadužnica da je naplaćeno manje od 5% ukupnog duga, i vlasnik tužitelja da je zatražio pokretanje sudskih postupaka radi naplate. U konkretnoj stvari da se radi o potraživanju iz poslovanja 2017. i 2018. Tuženik pod 1., cijelo to vrijeme, da nije ponudio ništa konkretno glede naplate tog duga, iako da se pozivao na svoje potraživanje spram trećih osoba.
4.5. U svom iskazu saslušani tuženik pod 1. T. V. je naveo da je 2005. počeo raditi s tužiteljem i to kao nositelj obrta i putem svoje tvrtke E. ž.. Tako da su radili punih 10 godina bez ikakvih problema i sa stalnim dugom potraživanja od pet do 3 milijuna kuna. Tako velik promet da je poticao upravo tužitelj koji da je putem njega osobno osiguravao sebi tržište. Na taj način da je tuženik pod 1. imao sto kupaca. Povremeno dug da bi se smanjio a povremeno rastao i da je ovisio o njegovoj naplati za isporučenu robu. Iako da je stalno postojao dug u tom poslovanju on da je redovno imao rabat tužitelja. Iz njemu nepoznatih razloga, jer da se nikakve okolnosti nisu promijenile, a niti stanje duga, dana 1. lipnja 2018., tužitelj da je prestao poslovati s njim, da bi na jesen te godine ga blokirao. Unatoč tome, on da je nastojao da i dalje posluje te da je 31. listopada 2018. podmirio dug na ime tvrtke E. Ž.. Također, da je i dalje vršio nekakve uplate onoga što je naplatio. Radi poslovanja da je čak na stanu svoje punice 2017. podigao hipoteku i iznos dobiven iz kredita uplatio tužitelju. Razlog darovanja predmetnog stana svojoj kćerki A. F. da je isključivo vezan uz činjenicu da je njegova kćerka sa svojom obitelji u tom stanu i da je dobila treće dijete, pa da je morao osigurati da ima svoj stan. U konkretnom slučaju da se zapravo radi o 1/6 dijela obiteljske kuće koju je naslijedio sa svojom braćom od oca. Sada da je blokirani građanin koji više ne posluje ni sa čim, a da je zaposlen sam u tvrtci svoje kćeri koja da je nastavila s poslovanjem glede voća i povrća koje on da je prije radio. Ujedno da se bavi i daljnjom naplatom svojih potraživanja pa da je tako sklopio sporazum 7. veljače 2020., da je sudjelovao s tvrtkom D. d.o.o, i da je njegovo potraživanje oko 4.000.000,00 kuna. To da se odnosi samo na glavnicu. Konkretne prijedloge za zaloge svojih dužnika da je dostavljao tužitelju, koji da se na njih nije očitovao te da je razgovarao s gospodinom Č., a pozive da mu je odbijao gospodin Z., vlasnik tvrtke. Dakle, tu da je bilo konkretnih ponuda iz kojih da je bilo razvidno da će se dug naplatiti ali gospodin Zadro da je prekinuo svaku suradnju. U svom vlasništvu da nema nekretnina i da ih nikad nije ni imao pa da bi ih eventualno otuđio, osim nasljedstva od svog oca. Na svoje ime da ima upisanih zaloga od trećih osoba i to upravo od svojih dužnika koji da mu trebaju platiti dug. Tako da ima upisan zalog na građevinskom zemljištu M. i I. V., o čemu da je dostavio dokaz u spis.
Osim toga zaloga da nema drugih zaloga na nekretninama ali da ima još neupisanog zaloga od I. V. koji da nije upisan jer da nije provedena
parcelacija, a u stečajnom postupku tvrtke D. da ima također utvrđeno svoje potraživanje i naplatu tog potraživanja. U tom stečajnom postupku da je otpisan dug koji je prelazio 1.000.000,00 kuna a sada da je visina oko 300.000,00 kuna. On da nije pokrenuo ovrhu protiv D. jer da mu je vlasnica tvrtke dala zadužnicu i garanciju svojom imovinom. Ta zadužnica da se zapravo odnosi na ono što je u postupku otpisao i ona za taj dug da odgovara svojom imovinom. Međutim, postupke da nije pokrenuo jer da nema novčanih sredstava za pokretanje postupka. Konačno, svoj dug prema Ivanu Vučeviću da nije naplatio jer da čeka da I. V. riješi parcelaciju druge nekretnine i da mu isplati cjelokupni dug koji je veći od upisanog zaloga, također, da nije naplatio ni dug od dužnika I. J. u iznosu od 1.858.950,30 kuna. Naime, da je sudjelovao u stečajnom postupku njegove tvrtke u nastojanju da otkupi opremu i da tako naplati taj dug, što da je konačno u stečajnom postupku napravio i platio, osigurao te strojeve, da bi na kraju te strojeve odnio partner gospodina J. u fizičkom sukobu, tako da je on u pokušaju te naplate izgubio vrijeme i svojih novih 100.000,00 kuna. Rok za pokretanje postupak izravne naplate prema I. J.
putem zadužnice da je u svibnju ove godine. Obrt V. da ima žiro-račun radi naplate obveza ali da nema zaposlenih i da ima porezni dug. Visinu potraživanja duga od 2.783.185,25 kuna zajedno s pripadajućim kamatama da osporava jer da mu se tijekom poslovanja nije nadoknadio iznos u svezi preuzimanja tvrtke B. kao i u pogledu isplate rabata i tijeka kamate. Ukupno poslovanje s tužiteljem od 2005. pa do prestanka poslovanja da je to bilo preko 80.000.000,00 kuna. Nadalje, da tužitelj nikad nije uračunavao kamatu za vrijeme poslovanja s obzirom na konstantno postojanje duga. Glede duga i naplate da je razgovarao sa zakonskim zastupnikom u S. i da je nudio nekretninu gospodina V. na što tužitelj da nije odgovorio a da se radilo o drugoj nekretnini, a ne o onoj na kojoj tuženik pod 1. ima zalog, i da je bila vrijedna 500.000,00 Eura.
4.6. U svom iskazu saslušana tužena pod 2. A. F. je navela da joj je otac darivao nekretninu u kojoj ona živi sa svojom obitelji. To darovanje da je bilo u trenutku kad se njezin otac iselio iz te nekretnine. Njezini otac i majka da su se preselili kod bake a kad joj je djed umro, ona da je sa svojim suprugom i svojih 3 djece ostala živjeti u tom stanu. Razlog radi kojeg ona živi u toj nekretnini i radi koje je njoj to otac i dao je da ona i njezin suprug nemaju nikakvu drugu nekretninu.
5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.
5.1. Na temelju tako provedenoga dokaznog postupka ovaj sud je nedvojbeno utvrdio:
- su tužitelj i tuženik pod 1. bili u poslovnoj suradnji i to tužitelja kao trgovačko društvo a tuženik pod 1. kao obrtnik na temelju Ugovora o kupnji i prodaji robe od 1. siječnja 2013.
- da tužitelj ima dospjelu tražbinu spram tuženika u iznosu od 2.783.185,25 kn na temelju navedenoga ugovornog odnosa poslovne suradnje
- da je tuženik pod 1. sklopio Ugovor o darovanju na temelju kojeg je tuženik T. V., kao darovatelj i otac obdarenice, darovao obdarenoj
A. F., kao obdarenici i kćerki darovatelja, svoj suvlasnički dio od
1/6 idealnog dijela cjeline na nekretninama označenim kao čest. zem. 4593/1 i čest. zgr. 4977, sve Z.U. 10709, K.O. S., sa svim pravima, pripatcima i služnostima, a što da predstavlja stan u kojem živi tužena pod 2. s obitelji
- da tuženik pod 1. nema drugih nekretnina na svoje ime -
da je tuženik pod 1. blokiran od 19. studenog 2018.
5.2. Tuženik pod 1. je dužnik tužitelja prema odredbi članka 36. stavka 1. Zakona o obrtu ("Narodne novine", broj 143/13, 127/19 i 41/20, dalje: Zakon o obrtu) kojom je propisano da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom, a što tijekom postupka stranke nisu ni sporile.
5.3. U konkretnom slučaju riječ je o tužbi za pobijanje dužnikovih pravnih radnji sve u smislu odredbe članka 66. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).
5.4. Pobijanje je institut obveznog prava koji pruža vjerovniku iz obveznog odnosa u svrhu namirenja tražbine pravo pobijati valjana imovinskopravna raspolaganja insolventnog dužnika, namirujući se iz nekih vrijednosti koje više nisu njegova imovina. Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZOO-a svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo za isplatu, i bez obzira kada je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, dok se prema stavku 2. smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika, ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Prema odredbi članka 67. stavka 1. ZOO-a naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima iako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato, dok prema stavku 2. ako je treća osoba dužnikov suprug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Odredbom stavka 3. istog članka propisano je da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo ili moglo biti poznato.
5.5. Nadalje, prema odredbi članka 71. stavka 1. ZOO-a tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz čl. 67. st. 1. ZOO-a, a za ostale slučajeve u roku od tri godine, time da se taj rok računa od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju (čl. 71. st. 2. ZOO-a).
5.6. Dakle, za uspješno pobijanje dužnikovih pravnih radnji trebaju biti ispunjeni kumulativno sljedeći uvjeti: a) dospjelost tražbine vjerovnika za isplatu, b) pravna radnja dužnika, c) insolventnost dužnika i d) postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje onemogućuje vjerovnikovo namirenje. Ove opće pretpostavke kako je navedeno moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz članka 67. ZOO-a.
5.7. Primjenjujući citirane odredbe na utvrđeno činjenično stanje ovaj sud zaključuje kako je uistinu sklapanjem predmetnog ugovora o darovanju od 11. listopada 2018. tuženik pod 1. otuđio svoju jedinu nekretninu koju je imao u vlasništvu.
5.8. Glede posebnih pretpostavki iz odredbe članka 67. ZOO-a za navesti je kako se u konkretnom slučaju radi o besplatnom raspolaganju odnosno o darovanju slijedom čega je tuženoj pod 2. bilo poznato da tuženik pod 1. kao dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku pa tužitelj kao vjerovnik nije obvezan dokazati postojanje znanja ni skrivljenu nepozornost dužnika ni treće osobe već dokazuje samo besplatno dužnikovo raspolaganje.
5.9. Doduše, tuženik pod 1. navodi svoja potraživanja spram trećih osoba iz kojih bi isplatio tužitelja, ali ovaj sud iz takovog iskazivanja i priloženih isprava (Ugovora o pristupanju duga od 22. svibnja 2018. str. 46. spisa, Rješenja Trgovačkog suda u Split poslovni broj 4St-495/2015-80 od 15. siječnja 2019., Rješenja Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu ovog suda poslovni broj Z-8791/2017 od 15. ožujka 2017., Sporazuma radi utvrđenja novčane tražbine od 7. veljače 2020. str. 175. spisa) nije na nedvojben i siguran način morao utvrditi da bi uistinu takva potraživanja bila dostatna za namirenje tužiteljeve tražbine, kao ni činjenicu da bi visinu potraživanja tužitelja valjalo umanjiti za visinu nagrade preuzimanja jednog kupca tuženika pod 1. od strane tužitelja, a ni navedenu zakonsku zateznu kamatu. Naime, kod činjenice da stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i da nisu nikakvim dokazima osporavali utvrđenu visinu, to ovaj sud takve navode tuženika pod 1. drži paušalnima i neosnovanima.
5.10. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP- a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.
5.11. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.-a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.
5.12. Stoga, ovaj sud, a prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ante Blaževića, dipl. oec., prihvaća kao stručno i objektivno, te utvrđuje da ukupna visina potraživanja upravo visina koju tužitelj potražuje u ovoj pravnoj stvari, a u pogledu postojanja tražbina tuženika pod 1. spram trećih osoba ovaj sud nije utvrdio vrijednost tih tražbina kao ni vjerojatnost njihove naplate.
5.13. Također je za navesti da tijek kamate na navedene novčane iznose nije bio sporan među strankama a temelji se na odredbi članka 29. ZOO-a.
5.14. Dakle, u konkretnom slučaju, po stavu ovog suda u cijelosti su ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbi članaka 66. i 67. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.
6. Međutim, tuženici ističu kako je u konkretnom slučaju riječ o nekretnini koja predstavlja jedini dom tužene pod 2.
6.1. Odredbom članka 36. Zakona o obrtu propisano je da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Istim člankom propisano je da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine protiv obrtnika može provesti na onim stvarima i pravima na kojima se protiv njega ne bi mogla provesti kad ne bi obavljao gospodarsku djelatnost te na onim stvarima i pravima koja su nužna za obavljanje njegove gospodarske djelatnosti ako mu je ona glavni izvor sredstava za život.
6.2. Također, ovrha radi ostvarenja novčane tražbine protiv obrtnika ne može se provesti na nekretnini u kojoj ovršenik stanuje u opsegu nužnom za zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Ako je vjerovnik na temelju dobrovoljnog pravnog posla s obrtnikom stekao na predmetnim nekretninama založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, obrtnik kao ovršenik ne može se protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz stavka 3. toga članka, odnosno isticati nemogućnost provedbe ovrhe na nekretnini u kojoj ovršenik stanuje u opsegu nužnom za zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.
6.3. Imajući na umu ratio legis navedene odredbe članka 36. Zakona o obrtu ovaj sud zaključuje kako je od tako određene odgovornosti obrtnika ipak određeno ograničenje te odgovornosti na način da se obrtnik izjednači s fizičkom osobom u ovršnom postupku.
6.4. Ovaj sud je tijekom postupka utvrdio da u ovom postupku tužitelj traži ništetnost ugovora o darovanju poradi namirenja tužitelja na nekretnini vlasništva sada tužene pod 2. i da ta nekretnina u naravi predstavlja stan tužene pod 2. u kojem ona živi sa svojom obitelji, a koji stan joj je tuženik pod 1. kao otac prepustio upravo radi rješavanja njenog stambenog pitanja, a kako to proizlazi iz iskaza tuženika. Naime, iskazivanje tuženika u pogledu statusa te nekretnine, navođenja da je riječ o stanu u obiteljskoj kući koji koristi tužena pod 2. sa svojim suprugom i troje maloljetne djece koja nema riješeno stambeno pitanje, da tuženik nema drugih nekretnina a da živi u stanu svoje punice, a da je darovao predmetnu nekretninu svojoj kćerki upravo radi rješavanja njenoga stambenog pitanja je ovom sudu logično i životno, a to iskazivanje tijekom postupka tužitelj ničim nije osporio. Međutim, činjenica da ta nekretnina iz koje bi se tužitelj po ovoj tužbi namirio predstavlja jedinu nekretninu u kojoj stanuje tužena pod 2. sa svojom obitelji i da je namjera tuženika pod 1. bila rješavanje stambenog pitanja njegove kćerke, a da i sam tuženik pod 1. živi u stanu koji nije u njegovom vlasništvu i koji je opterećen hipotekom, to po stavu ovog suda nije činjenica koju predviđa odredba članka 36. stavka 3. Zakona o obrtu. Po stajalištu ovog suda, u konkretnoj slučaju, činjenici da u predmetnom stanu ne živi tuženik pod 1. već obdarena tužena pod 2., isključuje primjenu navedene odredbe. Naime, u gospodarskom poslovanju postoji odgovornost za poslovanje i preuzimanje obveza, pa tako nisu ispunjene zakonske pretpostavke koje bi isključile pravo tužitelja da traži namirenja iz nekretnine koja predstavlja stan odnosno dom tužene pod 2., jer navodi tuženika nisu u skladu s ciljem koji se ostvaruje stavkom 3. članka 36. Zakona o obrtu.
7. Slijedom svega navedenog ovaj sud je usvojio tužbeno potraživanje i odlučio kao u izreci ove presude.
8. Odlučujući o parničnom trošku ovaj sud je na temelju odredbe članka 154. stavka 1., 155. i 164. ZPP-a, a sukladno Tbr. 48. OT-a, a u smislu Tbr. 7. toč. 2. OT-a ocijenio o postavljenim zahtjevima tuženika.
8.1. Vrijednost predmeta spora mjerodavna za obračun tuženikovih parničnih troškova je određena sukladno odredbi članka 40. stavka 1. ZPP-a.
8.2. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, trošak pristupa na tri ročišta za glavnu raspravu i trošak sastava jednoga obrazloženoga podneska u iznosu od po 27.830,00 kn. Nadalje, tužitelju je priznat trošak PDV-a u iznosu od 34.787,50 kn, trošak vještačenja u iznosu od 6.000,00 kn i trošak sudske pristojbe tužbe i presude u iznosu od po 5.000,00 kn, što čini ukupni trošak od 189.937,50 kn, kako je to i navedeno pod točkom III. izreke ove presude. Više zatraženi trošak ovaj sud nije priznao jer tako zatraženi trošak nije bio nužan za vođenje ovog postupka.
8.3. Više zatraženi trošak ovaj sud nije priznao jer tako zatraženi trošak nije postavljen u skladu s OT-om i nije bio nužan za vođenje ovog postupka i nije postavljen sukladno navedenim odredbama, kao i zatražena solidarna obveza tuženika u odnosu na parnični trošak.
9. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom u izreci ove presude.
Split, 24. lipnja 2021.
S U T K I N J A
Sonja Meštrović, v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
-punomoćniku tužitelja
-punomoćniku tuženika
