REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-981/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja SCANIA HRVATSKA d.o.o., OIB 59497733318, Zagreb, Karlovačka cesta 96, kojeg zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EWF TRANSPORTE d.o.o., OIB 40539989052, Zagreb, Ilica 191, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-820/2020 od 12. studenog 2020., 24. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-820/2020 od 12. studenog 2020. u točkama I. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena protiv točaka II., III. i V. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-820/2020 od 12. studenog 2020.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1/2020 od 3. veljače 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 29.994,05 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća do isplate i da naknadu tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.119,56 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. veljače 2020. do isplate (točka I. izreke). Ukinut je platni nalog u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju iznos od 4.570,79 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke) i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 975,00 kn te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan (točka III. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke), dok je u preostalom dijelu koji iznosi 1.875,00 kn odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka V. izreke).

2. Žalbu kojom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi navodi da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Premda je ovo postupak male vrijednosti (čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku), ukazuje da je prvostupanjski sud u suprotnosti s odredbom čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku na pripremnom ročištu održanom 7. listopada 2020. uzeo u obzir činjenice koje je tužitelj iznio, dok nije uzeo u obzir činjenice istaknute od strane tuženika. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, a tužitelja obvezati na naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

5. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, premda je točkom II. i III. izreke djelomično ukinut platni nalog i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, dok je točkom V. izreke odbijen kao neosnovan u jednom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Imajući u vidu da je tuženik u tom dijelu uspio u sporu, to je ovaj sud na temelju odredbe čl. 367. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/03, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), a u vezi s odredbom čl. 358. st. 1. i st. 2. ZPP-a, odbacio tuženikovu žalbu u tom dijelu kao nedopuštenu zbog nedostatka pravnog interesa.

6. Ispitavši pobijanu presudu u preostalom dijelu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i st. 2. ZPP-a, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13, i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita te da pri njenom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredbama parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Tuženik žalbom pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, kako se tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn (spor male vrijednosti), to se presuda kojom se završava takav spor može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP- a), slijedom čega ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u ovom predmetu spora.

8. Neosnovano žalitelj ukazuje da je pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. t. 11. ZPP-a, uz pogrešno navođenje da u pobijanoj presudi izostaju valjani razlozi o tome zašto je sud priznao tužiteljeve navode iznesene na pripremnom ročištu, dok nije priznao tuženikove navode i prigovore. Prvostupanjski sud je jasno naveo zašto nije prihvatio tuženikove navode iznesene na prvom pripremnom ročištu, pravilno se pritom pozivajući na odredbu čl. 461.a ZPP-a. Tom je zakonskom odredbom propisano da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (st. 3.), dok je tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (st. 4.). Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih nisu bez svoje krivnje mogle iznijeti, odnosno predložiti u podnescima iz stavka 3. i 4. (st. 6.), dok nove činjenice i dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. sud neće uzeti u obzir (st. 7.). Pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tuženikove prigovore iznijete na pripremnom ročištu održanom 7. listopada 2020. kojima ukazuje da radne naloge nisu potpisale ovlaštene osobe tuženika i da servisirana vozila nisu u tuženikovom vlasništvu, budući da je tuženik zaprimio tužiteljev podnesak kojim se tužitelj očitovao na navode iz prigovora 25. svibnja 2020., a propustio se u prekluzivnom roku od 15 dana sukladno odredbi čl. 461.a st. 4. ZPP-a očitovati o tužiteljevim navodima i dokaznim prijedlozima. Stoga su u tom dijelu tuženikovi žalbeni navodi neosnovani.

9. Utvrdivši da je tužitelj izvršio za tuženika servis motornih vozila za koje je ispostavio račune i dostavio radne naloge u spis u ukupnoj vrijednosti od 29.994,05 kn, prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenjuje materijalno pravo kada zaključuje da je tuženik dužan platiti tužitelju naknadu i u tom dijelu pravilnom primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održava na snazi plati nalog zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pravilno odmjerenim sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 35/07, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). Naime, odredbom čl. 590. ZOO-a je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Budući da je tužitelj za račun i po narudžbi tuženika izvršio servis motornih vozila u tuženikovom vlasništvu, to je tuženik kao druga ugovorna strana dužan ispuniti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 29.994,05 kn na ime naknade za izvršeno djelo.

10. Svojim žalbenim navodima kojima paušalno osporava odluku o troškovima parničnog postupka, tuženik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost te odluke.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 24. lipnja 2021.

Sudac

Ružica Omazić