Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-2640/2020-4

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji dr. sc. Sanji Zagrajski, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja F.R. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I.E., odvjetnik u Z., protiv I. tuženice S.B., OIB ... i II. tuženika B.B., OIB ..., oboje iz Z., (u daljnjem tekstu: tuženici) koje zastupa punomoćnik F.P. odvjetnik iz Z., radi: isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2795/2017-13 od 24. siječnja 2020., 23. lipnja 2021.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se prihvaća, ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2795/2017-13 od 24. siječnja 2020. i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci o troškovima postupka.

III. Naređuje se da ponovljeno suđenje provede drugi sudac pojedinac.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Nalaže se I-tuženiku S.B. i II-tuženiku B.B. da svaki od njih tužitelju F.R. isplati iznos od ukupno 61.821,45 kn, zajedno sa zateznim kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, tekućim:

- na iznos od 6.869,05 kn od 16.05.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 6.869,05 kn od 16.06.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 6.869,05 kn od 16.07.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 6.869,05 kn od 16.08.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 6.869,05 kn od 16.09.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 6.869,05 kn od 16.10.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 6.869,05 kn od 16.11.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 6.869,05 kn od 16.12.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 6.869,05 kn od 16.01.2015.g. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se I. i II-tuženiku da tužitelju naknade sve troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju F.R. da naknadi tuženicima S.B. i B.B. parnični trošak u iznosu od ukupno 20.625,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. 24.01.2020. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ukine, te da sud prvog stupnja odredi prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pod poslovnim brojem Ps-322/2011 u kojem je postavljen zahtjev da se utvrdi da je 29. ožujka 2003. ex lege raskinut Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 30. studenog 2001., kao i zahtjev za isplatu razlike između tržišne i zaštićene najamnine ali za drugo razdoblje. U žalbi u bitnome navodi da je sud prvog stupnja mogao sam riješiti i to kao prethodno pitanje je li Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom prestao sukladno odredbi čl. 12. st. 1. i 2. ZPP-a, ili je mogao prekinuti postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka u kojem će biti donesena odluka o ovom pravnom pitanju, a koje je od značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari. Smatra da je pogrešno pravno stajalište suda prvog stupnja o tome da samo pravomoćnom presudom tužitelj može dokazati da je Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom prestao, jer da je to suprotno odredbi čl. 31. st. 3. alineja 2. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20., u daljnjem tekstu: ZONS). Osporava i odluku o troškovima postupka, a potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tuženici su osporili žalbene navode tužitelja, te predlažu da se žalba tužitelja odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi u cijelosti.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, te navode tuženika iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio relativno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 12. st. 1. i 2. ZPP-a, a koja je utjecala na zakonitost pobijane odluke, na što u žalbi osnovano ukazuje tužitelj.

6. Naime, budući da je u tijeku parnični postupak u kojem je postavljen i zahtjev za utvrđenje da je tuženicima prestalo pravo na plaćanje zaštićene najamnine (list spisa 36.) a koji postupak se vodi kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Ps-322/2011, te da u tom predmetu nije donesena pravomoćna odluka, sud prvog stupnja mogao je ili prekinuti postupak prema odredbi čl. 213. st.

1. toč. 1. ZPP-a do pravomoćnog okončanja navedenog postupka ili sam riješiti prethodno pitanje – je li i kada tuženicima prestalo pravo na plaćanje zaštićene najamnine prema Ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom koji egzistira na temelju presude suda prvog stupnja poslovni broj Ps-385/97.

7. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev za isplatu uz obrazloženje da "tužitelj nije pružio sudu u ovom postupku takvu pravomoćnu presudu iz koje bi proizlazilo drugačije tj. da tuženima ne bi pripadao status zaštićenih najmoprimaca….", a budući da je u tijeku parnični postupak u kojem se raspravlja upravo o toj odlučnoj činjenici odnosno postojanju ili nepostojanju prava tuženika na plaćanje zaštićene najamnine, pa je odluka suda iz tog predmeta važna za ovaj predmet, sud prvog stupnja nije mogao meritorno odlučiti o zahtjevu tužitelja u ovoj pravnoj stvari uz navedeno obrazloženje.

8. Kako je naprijed navedeno sud prvog stupnja može o navedenom pravnom pitanju – je li tuženicima prestalo pravo na plaćanje zaštićene najamnine, odlučiti kao o prethodnom pitanju, ali tada mora utvrditi sve pravno relevantne činjenice važne za odluku u ovoj pravnoj stvari. U tom smislu su i navodi tuženika u odgovoru na žalbu i tužitelja u žalbi, ali, te odlučne činjenice mora utvrditi sud prvog stupnja da bi mogao odlučiti o prethodnom pitanju, koje je potom od značaja samo u ovoj pravnoj stvari.

9. Stoga je odluka suda prvog stupnja ukinuta i predmet će biti vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, s tim da je prema stavu ovog suda potrebno ovaj parnični postupak prekinuti do okončanja spora u predmetu poslovni broj Ps- 322/2011. Budući da je u tom predmetu već protekao rok za suđenje u razumnom roku, sud prvog stupnja će provjeriti kada se može očekivati odluka suda prvog stupnja, a u svakom slučaju sačekati će odluku u tom predmetu, te potom odlučiti meritorno.

10. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja vodit će računa i o tome da tužitelj ima pravo na sudsku zaštitu i naplatu razlike između zaštićene najamnine i tržišne najamnine koju bi ostvario za nekretninu koje je vlasnik, da je istom mogao tržišno raspolagati za vrijeme dok su tuženici koristili predmetnu nekretninu kao zaštićeni najmoprimci. Naime, Europski sud za ljudska prava (ESLJP) u presudi iz predmeta S. protiv Hrvatske, Zahtjev broj 12027/10 od 10. srpnja 2014. utvrdio je da situacija u kojoj nekretninu u vlasništvu fizičke osobe koristi zaštićeni najmoprimac, predstavlja miješanje u pravo vlasništva fizičke osobe i da je to miješanje u smislu nadzora nad korištenjem imovine u smislu st. 2. čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija). ESLJP smatra da zaštićeni najam za posljedicu ima niz ograničenja koja onemogućavaju najmodavce u ostvarivanju prava na korištenje njihove imovine, posebice, jer ne mogu ostvariti pravo na fizičko posjedovanje nekretnine, budući da zaštićeni najmoprimci ostaju u stanu na neodređeno vrijeme, pa su stoga prava vlasnika u pogledu iznajmljivanja stana, uključujući pravo na dobivanje tržišne najamnine i prava na otkaz najma, u značajnoj mjeri pogođena nizom zakonskih ograničenja. Najmodavci nisu lišeni svog vlasništva, oni primaju zaštićenu najamninu i mogu prodati svoje stanove, iako podložno uvjetima najma. ESLJP utvrdio je da je pravna osnova za miješanje u pravo vlasništva fizičke osobe bio Zakon o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96., u daljnjem tekstu: ZNS) i Uredba o uvjetima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine" broj 40/97. i 117/05., u daljnjem tekstu: Uredba), te da je miješanje u konkretnom slučaju bilo predviđeno zakonom, kako to traži čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju. Nadalje, ESLJP je utvrdio da su navedeni pravni propisi težili cilju koji je u općem interesu, i to društvenoj zaštiti stanara i da za cilj imaju promicanje gospodarske dobrobiti države i zaštitu prava drugih. Međutim, odlučujući je zaključak ESLJP da "sustav zaštićenog najma nema odgovarajuća procesna jamstva u cilju postizanja ravnoteže između interesa zaštićenih najmoprimaca i najmodavaca". Naglašeno je u odluci ESLJP da najmodavci ne mogu ući u posjed svojih stanova, nemaju utjecaj na izbor najmoprimca i bitne sastojke ugovora o najmu, te da s obzirom na odredbe ZNS-a o tome da članovi obiteljskog domaćinstva najmoprimca mogu naslijediti status zaštićenog najmoprimca, je mala vjerojatnost da ponovno uđu u posjed svojih stanova, a imaju obvezu održavanja stanova u stanju koje je prikladno za stanovanje, kao i obvezu plaćanja zajedničke pričuve koja je u nekim slučajevima veća od prihoda koji ostvaruju od zaštićene najamnine. U navedenom predmetu ESLJP je utvrdio da je zaštićena najamnina koju je gospodin S.S. imao pravo dobivati od zaštićenog najmoprimca bila tako niska i neodgovarajuća, da zajedno s ostalim ograničenjima njegova vlasništva, predstavlja trajnu povredu njegovih vlasničkih prava, jer je zaštićena najamnina bila 25 puta niža od tržišne najamnine koju je vlasnik mogao dobiti za svoj stan. ESLJP nije pronašao zahtjeve općeg interesa koji bi opravdali "tako sveobuhvatna ograničenja podnositeljevih vlasničkih prava", te je utvrdio da u konkretnom predmetu nije postojala pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta koji je nastao kao posljedica reforme u stambenom sektoru. Zaključak je ESLJP da je na podnositelja zahtjeva kao najmodavca stavljen nerazmjeran i pretjerani pojedinačni teret, budući da je morao snositi većinu socijalnih i financijskih troškova stambenog zbrinjavanja stambenog najmoprimca. Nadalje, i u predmetu B. i drugi protiv Republike Hrvatske (Zahtjevi broj 35444/12, 35576/12, 41555/12, 41558/12 i 48914/12) presudi od 15. studenog 2016., ESLJP pozvao se na presudu u predmetu S. i zaključak da naknada za imovinsku štetu treba pokriti razliku između zaštićene najamnine koju Sud smatra neodgovarajućom, i odgovarajuće najamnine. U predmetu B. i drugi protiv Republike Hrvatske ESLJP smatra da su podnositelji zahtjeva zasigurno pretrpjeli određenu imovinsku štetu kao rezultat nemogućnosti naplate odgovarajuće najamnine za svoje stanove počevši od 5. studenog 1997. kao dana kada je Konvencija stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku. Sud prvog stupnja u novoj odluci vodit će računa i o stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-1104/2018-3 od 22. siječnja 2019.

11. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka pod toč. II. izreke, jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari, a u toj novoj odluci o troškovima postupka sud prvog stupnja odlučit će i o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

12. Odlučeno je da će ponovljeni postupak provesti drugi sudac pojedinac (čl. 371. ZPP-a).

13. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 23. lipnja 2021.

Sutkinja

dr. sc. Sanja Zagrajski, v.r.