- 1 -              Poslovni broj: Usž-355/2024-2

Poslovni broj: Usž-355/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. A., Republika Austrija, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi razmjernog dijela starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-563/2023-9 od 28. rujna 2023. na sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2024.

p r e s u d i o   j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-563/2023-9 od 28. rujna 2023.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 140-02/22-03/06859246982, urbroj: 341-99-06/2-22-6805 od 30. siječnja 2023.

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u D., klasa: UP/I 140-02/22-03/06859246982, urbroj: 341-105-06/2-22-6309 od 14. listopada 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.

3.              Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude u kojoj u bitnome izražava nezadovoljstvo odlukom suda. Navodi da je navršio životnu dob za priznanje prava, te smatra da ispunjava zakonske uvjete za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine teret hrvatskog mirovinskog osiguranja. Predlaže Sudu da uvaži žalbu i poništi pobijanu presudu.

4.              Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7.              Člankom 37. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO), propisano je da pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu osiguranik može steći kada ispuni uvjete za mirovinu, a nakon prestanka osiguranja ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (stavak 1.). Osiguranik kojemu nije prestalo osiguranje može podnijeti zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu najranije jedan mjesec prije prestanka osiguranja uz pružanje dokaza o datumu prestanka osiguranja. (stavak 2.).

8.              Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj (rođ. ...), dana 2. ožujka 2022. podnio zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovinu nadležnom nositelju mirovinskog osiguranja u Republici Austriji. Austrijski nositelj mirovinskog osiguranja potvrdio je staž osiguranja od 30 godina i 6 mjeseci (tiskanica E 205 AT od 2. ožujka 2022.), a na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja mirovinski staž tužitelja iznosi 3 godine, 5 mjeseci i 19 dana. Nadalje, tužitelj je u trenutku podnošenja zahtjeva kao samostalni poduzetnik bio zaposlen, odnosno u osiguranju u Republici Austriji (tiskanica E202 od 10. ožujka 2022.,), koje činjenice tužitelj ne spori.

9.               Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prema kojima je žalitelj u vrijeme podnošenja zahtjeva za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine (2. ožujka 2022.) bio u osiguranju u Republici Austriji.

10.              Prema ocjeni ovoga Suda, u postupku su na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe članka 37. stavka 1. ZOMO-a.

11.               Naime, suprotno navodima tužitelja, zaposlenje u Republici Austriji predstavlja zapreku za priznanje prava prema naprijed navedenoj  odredbi članka 37. ZOMO-a. Tužitelj tijekom spora nije pružio dokaze za suprotan zaključak, pa je pravilno zaključeno nisu ispunjeni uvjeti za priznanje traženog prava, radi čega je tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja tuženika osnovano odbijen.

12.              Kako žalbeni navodi nisu osnovani i nisu odlučni za drugačije rješenje ove upravne stvari.

13.              Valjalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 28. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska, v.r.