Republika Hrvatska

P-1348/2019

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. J. iz S., P. O.; …, zastupan po

pun. H. A., odvj. u S., protiv tužene M. B. B., .S., O.: …, zastupana po pun. M. B., odvj. u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. lipnja 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja R. P., odvj. u S. i punomoćnice tužene M. B., odvj. u S. , objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Nalaže se tuženici da, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, isplati tužitelju iznos od 104.879,52 kn sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, a, u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena koje teku na iznos od 1.933,61 kn od 15. listopada 2010. godine, na iznos od 1.9JJ,61 kn od 15. studenog 2010. godine, na iznos od 1.933,61 kn od 15. prosinca 2010. godine, na iznos od 1.933,61 kn od 15. siječnja 2010. godine, na iznos od 1.933,61 kn od 15. veljače 2010.godine, na iznos od 1.933,61 kn od 15. ožujka 2010. godine, na iznos od 1.933,61 kn od 15. travnja 2010. godine, na iznos od 1.965,43 kn od 15. svibnja 2010. godine, na iznos od 1.965.43 kn od 15. lipnja 2010. godine, na iznos od 1.965,43 kn od 15. lipnja 2010. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. srpnja 2010. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. kolovoza 2010. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. rujna 2010. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. listopada 2010. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. studenog 2010. godine, na iznos od 1.842.58 kn od 15. prosinca 2010. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. siječnja 2011. godine na iznos od 1.842,58 kn od 15. veljače 2011. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. ožujka 2011. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. travnja 2011. godine, na iznos od 1.842.58 kn od 15. svibnja 2011. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. lipnja 2011. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. srpnja 2011. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. kolovoza 2011. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. rujna 2011. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. listopada 2011. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. studenog 2011. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. prosinca 2011. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. siječnja 2012. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. veljače 2012. godine, na iznos od 1.889,94 kn od 15. ožujka 2012. godine, na iznos od 1.858,37 kn od 15. travnja 2012. godine, na iznos od 1.858,37 kn od 15. svibnja 2012. godine, na iznos od 1.858,37 kn od 15. lipnja 2012. godine, na iznos od 1.858,37 kn od 15. srpnja 2012. godine, na iznos od 1.903,19 kn od 15. kolovoza 2012.godine, na iznos od 1.880,78 kn od 15. rujna 2012. godine, na iznos od 1.880,78 kn od 15. listopada 2012. godine, na iznos od 1.880,78 kn od 15. studenog 2012. godine, na iznos od 1.880,78 kn od 15. prosinca 2012. godine, na iznos od 1.880,78 kn od 15. siječnja 2013. godine, na iznos od 1.880,78 kn od 15. veljače 2013. godine, na iznos od 1.950,86 kn od 15. ožujka 2013. godine, na iznos od 1.904,14 kn od 15. travnja 2013. godine, na iznos od 1.904,14 kn od 15. svibnja 2013. godine, na iznos od 1.904,14 kn od 15. lipnja 2013. godine, na iznos od 1.904,14 kn od 15. srpnja 2013. godine, na iznos od 1.904,14 kn od 15. kolovoza 2013.godine, na iznos od 1.923,08 kn od 15. rujna 2013. godine, na iznos od 1.923,08 kn od 15. listopada 2013. godine, na iznos od 1.923,08 kn od 15. studenog 2013. godine, na iznos od 1.923,08 kn od 15. prosinca 2013. godine, na iznos od 1.730,08 kn od 15. siječnja 2014. godine, na iznos od 1.730,08 kn od 15. veljače 2014. godine, na iznos od 1.730,08 kn od 15. ožujka 2014. godine, na iznos od 1.730,95 kn od 15. travnja 2014. godine, pa do isplate.

2. Nalaže se tuženici da, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, naknadi tužitelju parnične troškove sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, a, u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, koje na obistinjeni iznos troškova, teku od dana donošenja presude, pa do isplate."

II.Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 33.812,50 kn.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je tužena kao punomoćnica zastupala ovrhovoditeljicu I. D. u postupku ovog suda O.-1483/03 protiv tužitelja kao ovršenika, i to pljenidbom na njegovoj imovini. Isplata da se trebala vršiti na njen račun. Ovrhovoditeljica da je preminula 20. listopada 2009., čime je prestala punomoć tužene, no ona da je nastavila voditi ovršni postupak pljenidbom imovine tužitelja, do 4. 4. 2014. kada je na tužiteljev prijedlog doneseno rješenje o prekidu postupka. Predloženo je da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da u roku 8 dana isplati tužitelju iznos od 108.874,52 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa (kako je navedeno u izreci ove presude) na ime stečenog bez osnove.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je zastupala ovrhovoditeljicu pok. I. D. do njene smrti, no istu da su naslijedili brat M. B. iz S. i sestra D. D. iz B., pa je u trenutku smrti ovrhovoditeljice sva njena imovina uključujući i tražbinu u navedenom ovršnom postupku utemeljenu na pravomoćnoj presudi ovog suda I.-91/01 prešla na nasljednike, čime su oni postali procesna stranka u ovršnom postupku sa svim pravima i obvezama. Stoga se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da tužitelj nema prema tuženoj novčanih potraživanja, već su novčana sredstva s osnova pljenidbe tužiteljeve mirovine isplaćivana na poslovni račun tužene kao punomoćnice pok. ovrhovoditeljice, sukladno nalogu iz pravomoćnog rješenja o ovrsi. Nadalje, sva novčana sredstva tužena da je do prekida ovrhe u travnju 2014. dostavljala nasljednicima, radi čega je predloženo odbaciti tužbu zbog promašene pasivne legitimacije.

3.Tijekom postupka stranke su podnescima i usmenim izlaganjima n aročištima obrazlagale svoja pravna stanovišta glede predmeta spora što se u bitnome svodi na navode tužbe i odgovora na tužbu, radi čega se isti zbog nepotrebnog opterećivanja presude u obrazloženju izostavljaju.

4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa O.-1483/04, O.-117/99, ovršnog prijedloga od 2. 6. 2004. ovrhovoditeljice I. D. broj O.-1483/04,

rješenja o ovrsi O.-1483/04, rješenja o prekidu postupka O.-1483/04 od 4. travnja 2014., ispisa izvršenih isplata s računa tužitelja u utuženom razdoblju, rješenja H., P. služba u S. od 29. 4. 1998., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika M. R. iz S. O. -3192/09 od 15. 3. 2010., izjave M. B. od 25.

svibnja 2016. ovjerene kod J. I. B. broj O. -2694/16 od 25. 5. 2016.,

medicinske dokumentacije M. B., saslušanjem svjedoka M. B.,

isplatnica, rješenja o nasljeđivanju J. I. Š. iz S., O-268/2019. od 4. 6,

2019., pismena H. od 23. 2. 21. i grafološkim vještačenjem po vještacima C.

za forenzična ispitivanja, istraživanja I. V. zahtjev tužitelja nije osnovan.

6.U postupku je trebalo raspraviti je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tužena isplati iznos od 104.879,52 kn temeljem isplata izvršenih u ostavinskom postupku ovog suda O.-1483/04, u kojemu je tužena kao punomoćnica ovrhovoditeljice I. D. zatražila ovrhu pljenidbom novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika temeljem pravomoćne presude ovog suda I. -91/01. Iako ne navodi pravni osnov potraživanja, razumjeti je da tvrdi kako se isplatom traženog iznosa tužena neosnovano obogatila.

7.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako je kod ovog suda 2. 6. 2004. zaprimljen ovršni prijedlog ovrhovoditeljice I. D. zastupane po tuženoj, protiv ovršenika J.

J., ovdje tužitelja, radi prisilne novčane naplate temeljem presude ovog suda I.-91/01 od 14. 5. 2001. i 15. 4. 2002.,

- kako je ovrhovoditeljica I. D. zatražila ovrhu pljenidbom trećine mjesečne mirovine tužitelja na račun svog punomoćnika, ovdje tužene

- kako je sud odlučujući o prijedlogu ovrhovoditeljice donio rješenje o ovrsi broj O.-1483/04 2. 9. 2004. kojim je odredio predloženu ovrhu,

- kako je pravomoćnom sudskom presudom I.-91/01 od 14. svibnja 2001. naloženo tuženiku (ovdje tužitelju) J. J. da u roku isplati tužiteljici

I. D., zastupanoj po M. B. B., odvj. u S. iznos od 5.426,65 USD s ugovorenom kamatom od 15% od 25. 6. 93. do isplate,

- kako je J. M. R. dopisom od 17. 2. 2010. izvijestila sud o smrti ovrhovoditeljice I. D., te zatražila isprave o postojanju tražbine

(presudu I.-99/01 i rješenje O.-1483/04,

- kako je podneskom od 20. 2. 2013. ovršenik (ovdje tužitelj) izvijestio sud o smrti ovrhovoditeljice, te je izvijestio sud kako se od donošenja rješenja o ovrsi svaki mjesec plijeni iznos od 1/3 njegove mirovine, čime smatra da je obveza iz ovršnog prijedloga u cijelosti namirena, pa predlaže donošenje rješenja o obustavi ovrhe,

- kako se tuženik obraćao s zahtjevom za obustavom ovrhe sudu 17. 9. 2013., te je priložio rješenje o nasljeđivanju J. M. R. O. -3192/09 od

15. 3. 2010.,

- kako je 21. 11. 2013. u ovršnom postupku M. B., legitimiran kao zakonski nasljednik I. D. i ovrhovoditelj po punomoćniku M.

B. B. dostavio sudu podnesak kojim se očituje na podnesak

ovršenika od 17. 9. 2013., ističući kako nema elemenata za obustavu ovrhe, jer ista nije postala nemoguća, budući postoji pravomoćno rješenje o nasljeđivanju prema kojemu su nasljednici pok. I. D. i u pogledu

tražbine koja je predmet ovrhe M. B. i D. D. na jednake

dijelove,

- kako je rješenjem od 4. travnja 2014. utvrđen prekid ovršnog postupka,

- kako su protiv naprijed navedenog rješenja 15. 4. 2014. žalbu izjavili M.

B. i D. D.,

- kako su rješenjem od 15. veljače 2017. nasljednici pok. I. D. M.

B. i D. D. pozvani na preuzimanje ovršnog postupka,

- kako je ovršni sud zaključkom od 2. 5. 2017. od H.-a kao ovršenikovog dužnika tražio podatke o iznosu koji je zaplijenio u korist prethodno označenog dužnika pok. I. D., te da dostavi specifikaciju isplate,

- kako su podneskom od 4. 5. 2017. M. B. i D. D. ovršnom

sudu dostavili izjavu o preuzimanju postupka O.-1483/04, te ispustili punomoć odvjetnici B.-B.,

- kako je 24. 5. 2017. u ovršnom postupku zaprimljeno izvješće o isplati s računa tuženika, iz kojeg proizlazi da je ovrha vršena od 1. 7. 2007. do 10.

4. 2014. na račun punomoćnice ovrhovoditeljice u ukupnom iznosu od 154.626,46 kn

- kako su dopisom od 23. 6. 2017. ovrhovoditelji M. B. i D.

D. izvijestili ovršni sud da se ne mogu izjasniti o tome je li isplatom naprijed navedenog iznosa od 154.626,46 kn namirena tražbina, s obzirom na redoslijed namirivanja,

- kako je dopisom od 20. 9. 2017. H. izvijestio sud da je u razdoblju od

1. 10. 2017. vršio naplatu preostalog dugovanja u iznosu od 67.040,13 kn na račun punomoćnika ovrhovoditelja, a dopisom od 14. 1. 2019. da je do tog datuma naplaćen daljnji iznos od 24.891,22 kn,

- kako je podneskom od 28. 2. 2019. ovršni sud obaviješten o činjenici smrti ovrhovoditelja ad 1, M. B., te da su njegovi zakonski nasljednici sin

B. B. i kćerka L. S., s time da ostavinski postupak

još nije okončan,

- kako je rješenjem O..1483/04 od 7. 3. 2019. utvrđen prekid postupka iza smrti M. B.,

- kako je dopisom od 15. 9. ovršnom sudu dostavljeno rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. M. B., te je sud rješenjem od 25. 10.

2019. pozvao da preuzmu ovršni postupak njegove nasljednice F. B. i L. S.,

- kako su nasljednici pok. M. B. preuzeli ovršni postupak i

opunomoćili za zastupanje odvjetnicu B.-B.,

- kako je H. dopisom od 12. 5. 2020. izvijestio ovršni sud o zastoju ustege s računa ovršenika zbog epidemije virusa C.-19, te da je do potpune namire preostalo ustegnuti još 4.185,80 kn,

- kako je ovrhovoditeljica I. D. 25. 1. 1999. podnijela ovršni prijedlog protiv ovršenika J. J. temeljem iste ovršne isprave kao i u

postupku O..1483/04 s time što je predložila da se ovrha obavi pljenidbom pokretnina ovršenika, te je doneseno rješenje o ovrsi O.-117/99 22. veljače 1999., no postupak je obustavljen 19. 5. 1999. iz razloga što nije predujmila novčanu svotu za podmirenje troškova izlaska službene osobe.

8.Sva naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz spisa ovog suda O.-1483/04, O.-117/99 i O-3192/09 koje je sud na prijedlog stranaka pregledao u dokazne svrhe.

9.Tijekom trajanja predmetnog postupka, tužena je dostavila izjavu M. B. u kojoj navodi da su sredstva naplaćena od tužitelja pljenidbom njegove imovine temeljem rješenja o ovrsi O.-1483/04 isplaćivana od strane tužene njemu i njegovoj sestri.

10.M. B. saslušan je u ovom postupku u svojstvu svjedoka, te je potvrdio da je upoznat s potraživanjem svoje pok. sestre I. D. prema tužitelju,

kao i da je bio u kontaktu s tuženom za vrijeme trajanja ovršnog postupka. Ponavlja da su njemu i sestri D. D. isplaćivana sredstva koja su u ovrsi zaplijenjena s mirovine tužitelja.

11.Na prijedlog tužitelja sud je izveo dokaz grafološkim vještačenjem potpisa M. B. na priležećim isplatnicama,a prema nalazu grafološkog vještaka Ž.

T. dipl. ing., autentičan je potpis M. B. na izjavi ovjerenoj kod javnog bilježnika 25. 5. 2016., dok su priležeće isplatnice parafirane, te nisu dostatne za provedbu sigurne identifikacije skriptora, budući ne sadrže osobito vrijedne rukopisne značajke neophodne za provedbu kvalitetne usporedbe. Pri svom nalazu i mišljenju vještakinja je ostala i nakon prigovora tužene da vještakinja nije dovoljno razmatrala činjenicu kako je M. B. u vrijeme sastavljanja izjave i potpisivanja isplatnica bio osoba starije životne dobi i dugogodišnji liječeni hiperkroničar s lošim vidom na desnom oku. Vještakinja se opetovano pozvala na činjenicu da su utvrđene rukopisne neujednačenosti potpisa te promjene u ritmu i dinamici pisanja moguća posljedica starosti ili bolesti.

12.Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08 i 125/11) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska štete).

13.Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

14.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Tužitelj tvrdi kako je tužena neosnovano stekla utuženi iznos od 104.879,52 kn temeljem pljenidbe njegove mirovine u ovršnom postupku O.-1483/2004 jer je ovrha tekla i provodila se nakon smrti ovrhovoditeljice I. D. na njen račun. Sud je pregledao spis ovog suda O.-1483/04 i u obrazloženju ove presude naveo sve činjenice koje je utvrdio pregledom tog spisa, a koje činjenice nisu sporne među strankama. Prvenstveno treba navesti da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi O.-1483/04 određeno da se pljenidba novčanih sredstava u vidu 1/3 mirovine tužitelja vrši na račun punomoćnika ovrhovoditelja, te da je ovršni sud provodio ovrhu sukladno donesenom rješenju. Način naplate pravomoćnog potraživanja odabir je ovrhovoditelja, te ovršenik u tom pravcu može isticati prigovore samo u ovršnom postupku. Također, ovršenika se ne tiče odnos između ovrhovoditelja i njegovog punomoćnika, budući je riječ o njihovom ugovornom odnosu s kojim ovršenik nema nikakve veze.

15.Tužitelj smatra kako je isplatom utuženog iznosa nakon smrti ovrhovoditeljice I. D. tužena neosnovano stekla isti novčani iznos. Ovdje valja navesti kako u trenutku ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe čime postaje njegovo nasljedstvo. Dakle, ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika (bez intervencije suda i čak neovisno o volji nasljednika) i u tom trenutku – ipso iure-nasljednik je stekao nasljedno pravo i u tom je trenutku došao u pravni položaj ostaviteljevog nasljedstva. Prelaženjem određenih dobara na nasljednika, ta dobra se nisu promijenila, ona pripadaju nasljedniku, jednako kao što su pripadala ostavitelju, pa se s nasljednikom nastavljaju oni pravni odnosi koji su postojali s ostaviteljem. Dakle, u konkretnom slučaju , u slučaju smrti pok. I. D., njeni nasljednici M. B. i

D. D. su njeni univerzalni sukcesori, što u odnosu na njihovu stranačku poziciju u ovršnom postupku znači da su sjeli, odnosno naslijedili stranačku poziciju svog prednika I. D., kao što su kasnije nasljednici M. B., naslijedili njegovu stranačku poziciju, te se sve ove promjene ne tiču ovršenika, niti zadiru u njegova stranačka prava i obveze, jer se ovrha odvija sukladno donesenom rješenju o ovrsi.

16.Ovršni zakon ne sadrži posebna pravila o pretpostavkama i razlozima za prekid postupka, te se supsidijarno primjenjuju odredbe ZPP-a, pa u tom smislu, smrt stranke predstavlja razlog za prekid postupka. Donošenje rješenja o prekidu postupka zbog smrti stranke je deklaratornog karaktera, a kako je naprijed navedeno nasljednici su smrću stranke postali njegovi univerzalni sukcesori. Nakon prekida postupka nasljednici pok. I. D. M. B. i D. D. preuzeli su

postupak i opunomoćili tuženu za daljnje zastupanje u ovršnom postupku. Isto su učinili i nasljednici pok. M. B.. Sve te procesne radnje poduzete su za vrijeme trajanja postupka, te je tuženik sve prigovore u pogledu naplate potraživanja, ukoliko smatra da su osnovani, trebao isticati u ovršnom postupku. U postupanju tužene nema nikakve protupravnosti, budući je ista postupala sukladno nalogu svojih stranaka. Također, ona s tuženikom nije u bilo kakvom obveznom odnosu, temeljem kojeg bi tužitelj imao potraživanja prema njoj. Na račun tužene kao punomoćnika, sukladno donesenom rješenju o ovrsi, vršena je naplata s računa tužitelja, pa stoga tužitelj nema pravnog temelja tražiti od tužene da mu isplati utuženi iznos.

17.Da je tužena postupala sukladno nalogu stranaka koje su je opunomoćile za zastupanje u ovršnom postupku potvrdio je i svjedok M. B. u svom iskazu. Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu ovog svjedoka, jer je životan, logičan i sudu neposredno uvjerljiv. Dakle, time što su I. D. kao ovrhovoditeljica, i njeni nasljednici ovlastili tuženu da u njihovo ime primi ispunjenje tražbine, ne radi se o prijenosu tražbine, niti je došlo do promjene osobe koja je kao vjerovnik označena u ovršnoj ispravi. Smrću prethodnog ovrhovoditelja u odnosu na tuženika kao ovršenika ništa se nije promijenilo, te se ovrha nastavlja na istom predmetu i istim sredstvom ovrhe do konačnog namirenja, odnosno drukčije odluke ovršnog suda, čega u konkretnom slučaju nije bilo.

18.Tužitelj je tijekom postupka htio dokazati da M. B. nije sastavio izjavu od 25. 5. 2016., te da nije potpisnik isplatnica koje je tužena dostavila u sudski spis, nakon zaključenja prethodnog postupka. U tom pravcu, tužitelj je predložio grafološko vještačenje. Vještak grafološke struke analizirao je dostavljenu dokumentaciju, te je u bitnome za potpis na izjavi zaključio da je potpis M. B., dok su isplatnice parafirane i ne predstavljaju dovoljno kvalitetan materijal za valjanu analizu i mišljenje. Ovo vještvo izvršeno je sukladno pravilima struke, te ga sud u cijelosti prihvaća. Međutim, kako je naprijed navedeno, sud prihvaća uvjerljivim iskaz M. B., prema kojem je tužena postupala sukladno izdanoj punomoći,

odnosno nalogu, lege artis, pa tužitelj nema niti pravnog interesa dokazivati u ovom postupku da isplate nisu izvršene M. B. i D. D., odnosno njihovim

nasljednicima. Radi se o odnosu punomoćnika i stranke, te su na utvrđivanje ispunjenja obveza pozvane samo ugovorne strane, a tužitelj je u odnosu na njih treća osoba, i njihovi odnosi njega se ne tiču.

19.Glede prigovora vezanih uz predlaganje dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka, sud smatra kako je za razrješenje spora među strankama valjalo izvoditi dokaze koje su stranke predložile nakon zaključenja prethodnog postupka, kako bi se u cijelosti utvrdile sporne činjenice i donijela valjana odluka.

20.Sud je odbio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku financijske struke radi utvrđenja ukupne isplate s računa tužitelja u postupku O.-1483/04 iz razloga što tužitelj kao stranka u ovršnom postupku može u svako doba tražiti podatke o izvršenim uplatama, a tim se pravom nije služio u tom postupku, pa nije jasno zbog čega bi parnični sud u predmetnom postupku trebao utvrđivati te činjenice. U svakom slučaju, prema zadnjem izvješću H. od 12. 5. 2020. u ovršnom postupku, navodi se da je do potpune namire ovrhovoditelja u tom predmetu preostalo za ustegnuti još 4.152,80 kn. Dakle, ovrha se provodi sukladno donesenom rješenju o ovrsi, a činjenica što su nasljednici ovrhovoditeljice I. D. preuzeli postupak kao njeni univerzalni sukcesori te opunomoćili tuženu za zastupanje u tom postupku ne mijenja ništa u pogledu prava i obveza tužitelja kao ovršenika u tom postupku, te budući su predmet i sredstvo ovrhe ostali isti.

21.U konkretnom slučaju isplatom tražbine ovrhovoditelja na račun tužene kao njihovog punomoćnika temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi nije došlo do neosnovanog bogaćenja na strani tužene za utuženi iznos, budući izvršene isplate imaju pravni temelj u pravomoćnom rješenju o ovrsi.

22.Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

23.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a, a tuženoj je obistinjen trošak kako slijedi:

za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, sastav podnesaka od 7. 6. 2016.,

14. 10. 2016., 15. 4. 2019., 27. 1. 21. po 250 bodova, zastupanje na ročištima od 7.

3. 2016., 8. 6. 2016., 12. 9. 2016., 14. 10. 2016., 20. 1. 2017., 21. 2. 2017., 29. 3. 2017., 2. 2. 2018., 5. 3. 2018., 10. 9. 2018., 19. 11. 2018., 2. 12. 2019., 15. 6. 2020., 16. 3. 21., po 250 bodova, za pristup na ročište od 30. 1. 2019., 31. 8. 2020., i 1. 2.

21. po 125 bodova, što ukupno iznosi 2.625,00 bodova, odnosno 26.250,00 kn. Na ovaj iznos tuženoj pripada PDV od 6.562,50 kn, tako da ukupni trošak tužene iznosi 33.812,50 kn.

U Splitu, 18. lipnja 2021.

S U D A C

Vica Roščić v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis