REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P. 519/20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 M. R. iz Z., O.:

…, zastupanog po pun. O. R. Š., odvj. u S. i tužiteljice

ad. 2 N. R.-B. iz B., R. S.,

O.: …, protiv tuženika S. M. iz Š., S. -

N., O.: …, radi isplate, nakon održane glavne i

javne rasprave, zaključene dana 4. svibnja 2021. godine u nazočnosti pun. tužitelja ad. 1, dana 18. lipnja 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima iznos od 4.032,00 EUR u protuvrijednosti kuna sa zateznom kamatom koju banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge u toj stranoj valuti po viđenju i to na iznos od 1.920,00 EUR počev od 1. srpnja 2002. godine i na iznos od 2.112,00 EUR počevši od 1. srpnja 2003. godine pa sve do isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak."

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prijedlog tuženika kojim se traži da ovaj sud zatraži delegaciju nadležnosti.

Obrazloženje

Pred ovim sudom dana 18. studenog 2003. godine zaprimljena je tužba M. C. protiv tuženika, u tužbi se navodi da je između tužiteljice kao zakupodavca i tuženika kao zakupca zaključen dana 12. svibnja 1997. godine U. o zakupu zemljišta označenog kao čest. zem. 2624/24 ukupne površine od 42 m2, na adresi … N., Š.. Predmetni ugovor stranke da su zaključile na

određeno vrijeme od 5 godina, taj ugovor da je prestao 1. svibnja 2002. godine te da je tog dana tuženik bio dužan predati tužiteljici u posjed zemljište slobodno od osoba i stvari. Tuženik do ugovorenog roka da nije oslobodio od osoba i stvari zemljište niti ga do dana podnošenja tužbe predao u posjed tužiteljici, U. o zakupu da je prestao protekom vremena na koje je sklopljen, što da znači kako tuženik posjeduje predmetno zemljište kao nesavjestan posjednik. Zbog takvog ponašanja tuženika tužiteljica da je onemogućena u korištenju svoga zemljišta zbog čega trpi štetu u vidu izmakle dobiti. Dana 1. srpnja 2002. godine između tužiteljice kao zakupodavca i društva Š. H. d.d. N. kao zakupca da je zaključen U. o zakupu

predmetnog zemljišta uz ugovorenu mjesečnu zakupninu od 160 E.. Kako tuženik do ugovorenog roka nije oslobodio zemljište od osoba i stvari i predao ga u posjed tužiteljici, tužiteljica da je bila onemogućena predati zakupcu u posjed predmetnu nekretninu odnosno ispuniti ugovornu obvezu, zbog čega joj zakupac nije platio ugovorenu zakupninu. Radi navedenog tuženik da je tužiteljici prouzročio štetu koja se očituje kao materijalna šteta u vidu izmakle dobiti, u smislu čl. 189. st. 1. i st. 3. Zakona o obveznim odnosima. Radi navedenog tužiteljica od tuženika potražuje iznos od 4.032,00 E. protuvrijednosti u kunama sa zakonskim zateznim kamatama, potražuje i naknadu parničnih troškova.

U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu, ističe prigovor zastare potraživanja, ujedno navodi da je i nakon prestanka U. o zakupu sa tuženom, tuženoj platio zakupninu, da se sa tuženom dogovorio o plaćanju i nastavku rada putem telefona. Tuženik ističe i da je izvršio ulaganja u prostor koji je predmet spora te da je povećao vrijednost čitave nekretnine, navodi da predmet ne bi bio tolike vrijednosti da on nije izvršio ulaganja u isti, da je time vrijednost prostora višestruko uvećana. Društvo Š. H. d.d. N. da je ugovor sa tužiteljicom sklopilo lažno, jer zakonski nije mogao ni plaćati zakupninu tužiteljici jer je tom društvu račun bio blokiran.

Tijekom postupka preminula je tužiteljica M. C., ista zbog svog zdravstvenog stanja i pozne životne dobi na ročištu održanom dana 17. lipnja 2011. godine nije mogla dati kvalitetan iskaz. Sadašnji tužitelji nasljednici su ranije tužiteljice, preuzeli su postupak iza njene smrti.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o zakupu nekretnine zaključenog između M. C. i Š. H. d.d. N. dana 1. srpnja 2002.

godine; U. o zakupu nekretnine zaključenog između M. C. i tuženika

dana 12. svibnja 1997. godine; obavijesti P.U., P.U. S.,

I. S., Klasa: 410-23/05-12/21, Ur. broj: 513-07-17-08/05-04 od 25.

kolovoza 2005. godine; saslušanjem tužiteljice M. C. u svojstvu parnične stranke; U. o cesiji zaključenog 16. lipnja 2003. godine između Š. H. d.d. N., M. C. i društva R. T. d.o.o. N.; U. o cesiji

zaključenog između Š. H. d.d. N., M. C. i društva E. d.o.o.

S. dana 28. listopada 2002. godine; poštanske uputnice upućene od strane tuženika M. C. 19. svibnja 2003. godine.

Tužitelji su zatražili parnični trošak.

Zahtjev tužitelja nije osnovan.

Pregledom Ugovora o zakupu nekretnine razvidno je da su isti zaključili ranija tužiteljica M. C. i tuženik dana 12. svibnja 1997. godine, predmet ugovora je okućnica obiteljske kuće tužiteljice u N., površine 42 m2, zakupoprimac je uzeo u zakup predmetnu nekretninu na vrijeme od 5 godina, sa početkom zakupa od 1. svibnja 1997. godine. Dakle, nakon ovog ugovora o zakupu ranija tužiteljica i tuženik nisu zaključili novi ugovor o zakupu niti aneks istom. Zakup sa tuženikom istekao bi 1. svibnja 2002. godine, međutim, tužiteljica M. C. nije tražila predaju te nekretnine u posjed odnosno ispražnjenje tuženika, to nije zatražila uopće, ista je sa društvom Š. H. d.d. N. zaključila U. o zakupu nekretnine

za istu nekretninu dana 1. srpnja 2002. godine, za zakupninu od 160 E. mjesečno, ovaj ugovor nije realiziran niti izvršen jer M. C. nije mogla i nije predala tom društvu predmet zakupa, s obzirom da je tuženik u posjedu istog. Dakle, tužiteljica je od tuženika tražila naknadu materijalne štete radi izgubljene dobiti, zakupnina sa tuženikom utanačena je na iznos od 200,00 kn mjesečno sa godišnjim povećanjem od 15 %, a sa društvom Š. H. d.d. N. na iznos od 160 E. mjesečno sa uvećanjem od 10 % za svaku narednu godinu, radi se o velikoj razlici u ugovorenim zakupninama prostora odnosno zemljišta, s tim što je sama tužiteljica po svom punomoćniku na ročištu održanom dana 14. veljače 2005. godine zatražila da sud pribavi podatak P. uprave, I. S. o visini zakupnina za zemljišta na

Š., tom traženju je udovoljeno i dana 15. rujna 2005. godine P. uprava dostavila je podatak o tome da bi cijena zakupa zemljišta neovisno o tome gdje se nalazi na Š. iznosila mjesečno 3,8 kn po m2, dakle, s obzirom na površinu zemljišta tužiteljice mjesečno bi zakupnina iznosila 159,60 kn, odnosno, to bi bila ona šteta odnosno iznos koji je tužiteljica mogla ostvariti, da je bila u posjedu predmetne nekretnine nakon isteka ugovora sa tuženikom. Po visini sličan iznos je i utanačila sa tuženikom. Međutim, tužiteljica M. C. uopće nije tražila ispražnjenje tuženika iz predmetne nekretnine, a ista je svojoj ranijoj punomoćnici dostavila dopis potpisan od strane svoje kćeri – sada tužiteljice ad. 2 i svjedoka L. T. (u R., 10.

studenog 2009. godine) iz kojeg proizlazi da ona od tuženika i ne traži naplatu nego iseljenje odnosno predaju posjeda, da njena punomoćnica bez njenog znanja nije smjela pokretati novi sudski spor. Dakle, očito sama tužiteljica M. C. nije smatrala da joj je tuženik prouzročio štetu u vidu izgubljene dobiti i nije htjela od njega tražiti nikakvu naknadu štete, vezano za ovaj postupak, a je li u konačnici zatraženo ispražnjenje tuženika sudu nije poznato jer tužitelji na tu okolnost nisu dostavili nikakve dokaze. Dakle, zbog smrti ranije tužiteljice M. C. i njene pozne životne dobi te zdravstvenog stanja, sud i nije mogao utvrditi sa sigurnošću je li ona i dalje sa tuženikom telefonskim putem dogovorila da tuženik ostane u posjedu predmetnog prostora i da joj plaća naknadu, on je očito u posjedu ostao, te očito s obzirom na svoja ulaganja u prostor ulaže prigovor retencije, o čemu se tužiteljica nije ni očitovala, dakle, ranija tužiteljica očito nije tužbom tražila ispražnjenje, razvidno je da je tuženik dana 19. svibnja 2003. godine putem poštanske uputnice poslao M. C. iznos od 1.200,00 kn na ime najma za svibanj 2003. godine. Dakle, moguće da su ovo dogovorili, a da se M. C. kasnije toga nije sjećala, sve vezano za njezino zdravstveno stanje i postupanje pred kraj života. U svakom slučaju, tužitelji bi u ovom postupku trebali dokazati, a što nisu, kakvo je bilo stanje predmetne nekretnine prije sklapanja ugovora o zakupu M. C. i tuženika, za koliko se takva nekretnina mogla iznajmiti trećoj osobi i kakva i kolika su po sadržaju i promjeni namjene i vrijednosti nekretnine ulaganja samog tuženika. Ukoliko je tuženik zaista vršio značajna ulaganja onda je logično da mu je M. C. dopustila da i nakon isteka ugovora sa njim tuženik još neko vrijeme koristi nekretninu, a moguće da su dogovorili i neke druge parametre koje su ovom sudu ostali nepoznati. Svakako, ništa od onog što su tužitelji bili dužni dokazati da bi se ostvarile pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu radi nemogućnosti davanja u zakup predmetne nekretnine, tužitelji nisu dokazali, prvenstveno nisu dokazali ni visinu štete s obzirom da se prvenstveno pozivaju na ugovor sa društvom Š. H. d.d. N. koji nije realiziran, a nakon toga traže pribavljanje podataka o zakupninama/najmu zemljišta na Š.. Svakako, ranijoj tužiteljici šteta nije nastala, jer ona očito izražava svoju volju i protivljenje podnošenju ove tužbe odnosno traženju isplate od tuženika, sama tužiteljica smatra da joj šteta nije nastala radnjom tuženika pa štete i nema, ona tužbom nije tražila ispražnjenje tuženika, a da bi tuženik u prostoru ostao bespravno nakon isteka zakupnog odnosa. Svakako, pored okolnosti što ranija tužiteljica nije željela ostvariti naknadu štete od tuženika radi izgubljene dobiti, nije ni dokazano da je prema redovnom tijeku stvari mogla ostvariti dobit upravo u zatraženom iznosu, s obzirom na ulaganja tuženika u prostor i stanje prostora prije nego što je M. C. sa njim zaključila ugovor o zakupu, a tu se očito radi o dva različita stanja prostora. Dakle, zahtjev tužitelja nije osnovan i radi navedenog je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Za navesti je i to da je M. C. u svojstvu cesionara zaključila sa društvom Š. H. d.d. N. dva U. o cesiji dana 16. lipnja 2003. godine

i 28. listopada 2002. godine, a vezano za isplate druga dva društva u svojstvu cesusa M. C. kao cesionaru. Dakle, očito je M. C. nakon zaključenja

U. o zakupu sa društvom Š. H. d.d. N. ostvarila pravo na novčani

iznos, vjerojatno temeljem tog ugovora o zakupu pa bi iz tog bilo razvidno da ne trpi štetu postupanjem tuženika, ova okolnost zaključenih Ugovora o cesiji opet ukazuje na to da nema štete na strani M. C. koju bi ona dokazala, a bila bi joj nanesena protupravnim postupanjem tuženika, niti u kojoj bi to visini bilo. Odluka o parničnom trošku tuženiku je izostala budući tuženik isti nije ni zatražio.

Kako je tuženik opetovano zatražio od ovog suda delegaciju nadležnosti, a već je o tim prijedlozima odlučeno, jer je to traženo više puta, to je ponovno valjalo odbaciti ovaj prijedlog tuženika i odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 18. lipnja 2021. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja ad. 1

2. Tužiteljici ad. 2 – putem privremenog zastupnika za primanje pismena N.

J., odvjetnika u S. 3.

Tuženiku

Broj zapisa: eb2fc-2da7d

Kontrolni broj: 00a91-b9c86-736cc

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JULIJANA PONOŠ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.