Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijalista Dubravke Romac, u pravnoj stvari tužitelja B. G. iz Z., OIB: …., kojeg zastupa punomoćnik K. Ć., odvjetnik iz Z., protiv tuženika H.-O. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. svibnja 2021. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, dana 18. lipnja 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 45.792,06 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose:

- na iznos od 25.605,68 kuna od 15. listopada 2015. godine do isplate, - na iznos od 17.626,38 kuna od 10. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 2.560,00 kuna od 18. lipnja 2021. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 14.395,72 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2021. godine do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5%-tnih poena za period do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika platež iznosa od 13.367,31 kuna sa pripadajućom kamatom tekućom tekućom na slijedeće iznose:

- na iznos od 8.960,71 kuna od 15. listopada 2015. godine do isplate,

- na iznos od 4.406,60 kuna od 01. veljače 2015. godine do isplate, zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate na iznos od 17.626,38 kuna za period od 01.02.2015.g. do 10.02.2015.g., zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate na iznos od 2.560,00 kuna za period od 15.10.2015.g. do 18.06.2021.g., te zahtjevi stranaka za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 29. prosinca 2015. godine podnio tužbu protiv tuženika pred ovim sudom radi naknade troškova neimovinske i imovinske štete. Iz navoda u tužbi proizlazi da se dana 15.07.2014.g. dogodila prometna nezgoda u Z. u kojoj je stradao tužitelj u svojstvu vozača motocikla, a koju je nezgodu prouzročio osiguranik tuženika, iz čega proizlazi pasivna legitimacija za tuženika. Kako je imenovani u predmetnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede, to tužitelj smatra da ostvaruje pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje s osnova fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti i naruženja, te imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege, uništene odjeće i izgubljene zarade. Kako mu je tuženik u mirnom postupku dana 17.11.2015.g. isplatio s naslova neimovinske štete iznos od 28.000,00 kn, te iznos od 20.800,00 kn s naslova imovinske štete s naslova uništenog motocikla,a za koje je iznose umanjio tužbeni zahtjev, no koji iznosi ne predstavljaju niti pravičnu niti potpunu naknadu za pretrpljenu štetu, to tužitelj potražuje ovom tužbom iznos od 39.700,00 kn s naslova neimovinske štete zbog povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje, iznos od 7.000,00 kn s naslova naknade za tuđu pomoć i njegu, iznos od 22.032,98 kn s naslova izgubljene zarade, iznos od 5.200,00 kn s naslova imovinske štete na motociklu, sa pripadajućom kamatom tekućom kako to proizlazi iz tužbe do isplate, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.

2. Tužitelj nadalje podneskom od 13.07.2016.g. prije zaključenja prethodnog postupka dopunjuje tužbeni zahtjev za iznos imovinske štete s naslova uništene odjeće i opreme koju je omaškom propustio naznačiti u točci IV petita tužbe. Iako je iz navode tužbe razvidno da je bilo riječ o previdu tužitelja budući je tužbom tužitelj potraživao i naknadu imovinske štete i po tom kriteriju, sud nalazi da navedena dopuna, odnosno povisivanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu tada važeće odredbe čl. 190 st. 2 ZPP-a (NN broj 125/13). Obzirom se je tuženik usprotivio takvom preciziranju tužbenog zahtjeva, odnosno preinaci istog, sud je istu dopustio raspravnim rješenjem od 13.07.2016.g., smatrajući isto svrsishodnim za razrješenje merituma spora, a imajući u vidu da je preinaka izvršena prije zaključenja prethodnog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja dana 15.07.2014. godine, no ističe prigovor suodgovornosti tužitelja kako za nastanak štetnog događaja tako i za sve posljedice proizašle iz istog budući se isti kretao motociklom po traci namijenjenoj gradskom prijevozu suprotno odredbama čl. 46. ZOSPC-a, a obzirom je do nezgode došlo na način da je osiguranik tuženika upravljao teretnim vozilom kolnikom M. c. prometnom trakom za ravno

u smjeru zapada, te započeo radnju skretanja desno kada je na njega naletio tužitelj nepropisno vozeći motocikl po traci namijenjenoj gradskom prijevozu. Ujedno ističe kako se sukladno čl. 1072. radi o šteti prouzročenoj pogonom dvaju vozila, i na navedeno se primjenjuju pravila subjektivne odgovornosti pa je tužitelj dužan dokazati da je za prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika, dakle tuženik odgovara po principu krivnje, te je tužitelj dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu (štetnu radnju, štetu, štetnika, uzročno posljedičnu vezu) kao i da za prometnu nezgodu postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika (princip subjektivne odgovornosti). Ističe da je tuženik isplatio na žiro račun punomoćnika tužitelja iznos od ukupno 50.400,00 kuna na ime naknade štete koja je tužitelju nastala i to: 28.000,00 kn s naslova neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti, 20.800,00 kn s naslova imovinske štete na vozilu (totalna šteta), te 1.600,00 kn s naslova imovinske štete za uništenu opremu, slijedom čega tuženik ističe prigovor namirenja budući je isplatom navedenog iznosa tužitelju u cijelosti naknadio štetu koja je tužitelju nastala povodom ovog štetnog događaja uvažavajući pritom doprinos tužitelja.Slijedom navedenog, tuženik osporava visinu neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda preko isplaćenog iznosa od 28.000,00 kuna, koju tužitelj potražuje tužbom jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, kao što niti iz dostavljene dokumentacije u privitku tužbe me proizlaze povrede koje bi opravdale dosudu iznosa od 74.700,00 kuna. Osporava se visina imovinske štete nastale na vozilu preko isplaćenog iznosa od 20.800,00 kuna jer iznos koji tužitelj potražuje ne odgovara visini totalne štete koja je nastala na vozilu imajući u vidu nastala oštećenja. Osporava se visina štete za uništenu odjeću i opremu kako to tužitelj paušalno potražuje budući mu je isplatom iznosa od 1.600,00 kn u cijelosti naknađena šteta s navedenog osnova. Osporava se tijek zatezne kamate kako je isti postavljen na tužbi za imovinsku štetu budući da nereparirana šteta nastaje trenom presuđenja kada novčana imovinska šteta biva pretočena u određen broj novčanih jedinica, pa kamata na istu može početi teći tek od presuđenja jer se tek tada nenovčana imovinska šteta pretvara u novčanu ( kada je izrečena određenim brojem novčanih jedinica), pa s toga ovom tužbom tužitelj ne može potraživati zakonske zatezne kamate od prijave štete. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

4. Tužitelj podneskom od 11.11.2019.g. obavještava sud kako priznaje sudoprinos tužitelja nastanka štetnom događaju od 10% sukladno utvrđenjima iz nalaza prometnog vještaka te precizira tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke na način da potražuje od tuženika platež iznosa od 57.636,07 kn sa pripadajućom kamatom. Naime, tužitelj smatra da mu sa naslova neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje pripada iznos od 60.000,00 kn, a koji iznos umanjuje za 10% doprinosa što iznosi 54.000,00 kn, koji umanjuje za nesporno isplaćen iznos od 28.000,00 kn, slijedom čega po toj osnovi potražuje iznos od 26.000,00 kn. Nadalje, s naslova imovinske štete zbog naknade za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 5.340,00 kn, a koji iznos umanjuje za 10% doprinosa što iznosi 4.806,00 kn. Također smatra da mu s naslova uništene odjeće i opreme pripada iznos od 5.000,00 kn, koji umanjen za 10% doprinosa iznosi 4.500,00 kn, i koji umanjuje za nesporno isplaćen iznos od 1.600,00 kn, slijedom čega po toj osnovi potražuje iznos od 2.900,00 kn. Smatra da mu s naslova imovinske štete na motociklu pripada iznos od 27.667,11 kn, koji umanjen za 10% doprinosa iznosi 24.900,39 kn, i koji umanjuje za nesporno isplaćen iznos od 20.800,00 kn, slijedom čega po toj osnovi potražuje iznos od 4.100,39 kn. Istim potražuje i iznos izgubljene zarade od 22.032,98 kn, što umanjeno za 10% doprinosa iznosi 19.829,68 kn, sve sa pripadajućom kamatom tekućom od 15.10.2015.g. do isplate (osim s naslova izgubljene zarade za koju potražuje platež kamate počev od 01.02.2015.g. do isplate), uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je saslušao tužitelja i svjedoke M. S. i M. B. te je izvršio uvid u presliku zapisnika o očevidu sa skicom mjesta štetnog događaja (list 5-11 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list 12-28 spisa), presliku podataka o plaći poslodavca tužitelja (list 29, 183 spisa), presliku prijave i izvida štete (list 42-47 spisa), potvrde o izvršenom nalozima s naslova isplaćenih iznosa nespornog dijela štete (list 38-41 spisa), skicu mjesta događaja i CD medij s fotografijama (list 62-63 spisa), izvješća o privremenoj nespobnosti za rad tužitelja (list 161-167spisa), dopis HZZO-a od 23.12.2019.g. uz podatke o utvrđenoj naknadi plaće za tužitelja (list 168-169 spisa), potvrda banke tužitelja o prometu po računu od 01.07.2020.g. (list 193-194 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je također prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku N. E. koji je dana 22.05.2017.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje, kao i dana 12.01.2018.g. pisano očitovanje na prijedlog tuženika, te je proveden očevid dana 29.11.2016.g. za potrebe prometnog vještačenja (list 73-74 spisa). Provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku M. M. koji je dana 10.05.2019.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje. Provedeno je i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku K. T. koji je dana 04.01.2021.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje, a provedeno i saslušanje imenovanog vještaka radi otklanjanja prigovora koje je istaknuo tuženik. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točci I izreke presude, dok je s neosnovanim dijelom tužbenog zahtjeva valjalo odlučiti kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

6. Među strankama nije sporno nastanak štetnog događaja, kao i pasivna legitimacija te činjenica da je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku iznos od ukupno 50.400,00 kuna na ime nespornog dijela naknade štete (28.000,00 kn s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, 20.800,00 kn s naslova imovinske štete na vozilu (totalna šteta), te 1.600,00 kn s naslova imovinske štete za uništenu opremu). Među strankama je sporan sudoprinos tužitelja nastanku štetnog događaja (s time da je tuženik po provedenom prometnom vještačenju istaknuo prigovor isključive odgovornosti tužitelja smatrajući da mu je neopravdano isplatio nesporni dio naknade štete u mirnom postupku), sporna je visina tužbenog zahtjeva povodom zadobivenih ozljeda u štetnom događaju, visina troška uništene odjeće i opreme te osnov i visina izgubljene zarade budući tuženik smatra da je tužitelju u cijelosti naknađena izgubljena zarada od strane HZZO-a za vrijeme bolovanja, pozivajući se na dopis HZZO-a od 23.12.2019.g. (list 168-169 spisa).

7. Kako je među parničnim strankama sporan sudoprinos tužitelja načinu nastanka štetnog događaja, sud je saslušao tužitelja i svjedoke M. S. i

M. B. te je proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku N. E. na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na vozilu tužitelja.

8. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je on dana 15.07.2014. vozio motor M. u. izi smjera D. prema K. i išao je na posao. Na

semaforu kod R., tvornice K. on je vidio da se na slijedećem semaforu, misli kod H. stvara kolona pa je odlučio u jednom momentu skrenuti na tramvajske tračnice kako bi izbjegao kolonu i kako bi skrenuo na F. d. gdje je trebao otići do prijatelja. Misli da je sigurno vozio otprilike 50 metara po tramvajskim tračnicama nego je došlo do sudara, ne može reći točno no to bi otprilike odgovaralo. On je motorom došao do kućnog broja …, odnosno do restorana c. K.,

kada je uočio kamion kako vrši skretanje i ulazak u dvorište, napravio je manevar izbjegavanja i popeo se na nogostup, a da se kamion zaustavio samo na kratko na nogostupu, on bi uspio izbjeći i proći između betonskog stupa i kamiona krećući se po nogostupu no kako se kamion nije zaustavio, nije uspio izbjeći udarac. Napominje da je u momentu udarca odnosno sudara ušao u zonu u kojoj sva vozila mogu voziti po tramvajskoj pruzi. Točno je da nije smio voziti po tramvajskoj pruzi no nije mu jasno kako ga vozač kamiona nije vidio kao niti njegov suvozač budući je vozio otprilike kojih 50-ak km/h i to 50m po tramvajskoj pruzi, trebali su ga vidjeti. Napominje da je ulaz u c. K. omeđen sa dva betonska stupa te je žuta linija postavljena u kosu a ne pod pravim kutem pa je tako vozač kamiona dobio dodatna tri metra za ulaz u dvorište te sigurno nije trebao uzimati luk radi skretanja u desno i na taj način ugrožavati druge sudionike, dodajući da se bijela linija koja označava slobodan prolaz svim vozilima po tramvajskoj pruzi nastavlja barem 50-ak metara u smjeru K. On je u toj nezgodi zadobio tjelesne ozljede te su mu dijagnosticirali vanjski višestruki prijelom obje potkoljenične kosti te je također u momentu udarca u kamion udario glavom i ramenom u prednji desni dio kamiona, također mu je stradao lijevi kuk zbog rotacije u sudaru, nabijanje na spremnik motora. Na bolovanju je bio otprilike 5 mjeseci odnosno od 15.07. pa skoro sve do Božića. Bio je hospitaliziran zbog toga u dva navrata i nosio je vanjske fiksatore dva puta po 10 dana. Nije provodio fizikalnu terapiju iako mu je bila preporučena jer je bio potrebniji doma budući su mu se u travnju te godine rodile kćerke blizanke, a istog dana kada se dogodila nezgoda, imali su preseljenje u novu kuću.Nakon nezgode je bio hospitaliziran 10 dana pa su ga otpustili doma, gdje je dobio infekciju zbog čega je ponovno morao biti hospitaliziran a nakon te hospitalizacije pomoć mu je pružala supruga kao i njegova sestra koja mu je došla u posjet. U sudaru su mu u potpunosti uništeni kaciga za motor koja je bila stara kojih pola godine i koja je koštala otprilike 2.000,00 kn, kožna jakna koja je iznosila oko 600,00 kn i koja je bila stara godinu dana, kožne rukavice su ostale čitave, hlače od gorteksa koje su mu uništene za koje se ne može sjetiti koliko su koštale, no bile su skuplje od jakne, kožne čizme su mu ostale čitave. On je prvo udario prednjim kotačem u desnu stranu kamiona a onda ga kamion odbacio na betonski stup, nije vidio da je kamion imao upaljen desni pokazivač smjera. U trenutku sudara je imao na glavi motornu kacigu. Šteta na motoru je bila totalna a osiguravajuće društvo mu je isplatilo za to 20.800,00 kn sveukupno u dva navrata, no misli da time nije u cijelosti namirio štetu za motor, napomenuvši da je M. S. nakon sudara bio korektan i suradljiv s time da je vidio na njemu da je bio traumatiziran i preplašen.

9. Dopunski saslušan, tužitelj je iskazao da sportskim rječnikom može reći da je kod štetnog događaja u odnosu na desnu nogu izgubio 30 % na snazi i 20 % na brzini te se više u nju ne može pouzdati kao prije štetnog događaja, on to također vidi prilikom trčanja, jer je nagazna površina na desnoj nozi skroz promijenjena. Ponekad mu zna navečer nateknuti skočni zglob i koljeno, što mu se nikad prije štetnog događaja nije dešavalo, pa on vjeruje da je nezgoda uzrok tome.Napominje da i dalje radi u policiji i kod dugotrajnog pješačenja i odlaska na teren svaku neravninu osjeti točno na području noge gdje je nosio fiksator gdje se dogodio prijelom, dodajući da je on instruktor za opću i specijalnu tjelesnu pripremu u Antiterorističkoj jedinici Lučko te smatra da je ta ozljeda u svakom slučaju utjecala na obavljanje svakodnevnog posla. Posljedice nezgode osjeća i danas, pa tako i u privatnom životu, jer kad dođe sa posla doma, a napominje da imam blizanke stare pet i pol godina, on se osjeća potrošeno, jer ga boli noga, ne cijela noga, već od koljena do stopala i misli da je to posljedica nezgode.

10. Iz iskaza svjedoka M. S. u bitnome proizlazi da je on toga dana upravljao službenim vozilom tadašnjeg poslodavca odnosno kamionom u vlasništvu tvrtke R. D. te se obavljao dostavu alkoholnih pića za c. K. koji se nalazi blizu mjesta nezgode. Vozio se je M. u. iz smjera D.

prema K. t., a on je bio prvi u koloni i trebao je skrenuti u desno u dvorište u kojem se nalazi c. K. kako bi izvršio dostavu, napomenuvši da

kako je taj ulaz u to dvorište usko, on je morao uzeti luk kako bi uspio ući u dvorište kada je na njega odjedanput naletjelo vozilo tužitelja koji se vozio po tramvajskim tračnicama. Tužitelj je vozio motor a svjedok napominje da ga nije vidio prije sudara. On je prilikom skretanja u desno pogledao u retrovizor kako bi vidio da li ide tramvaj jer skretanjem sjeće tramvajsku prugu i u tom trenutku nije nikoga vidio, niti motor niti tramvaj na pruzi. C. K. se nalazi kojih 50 m prije fakultetskog dobra.

Poslije je na mjesto događaja došla policija, napravila uviđaj, također su izvršili alkotestiranje a i u bolnici su mu vadili krv i uzeli su mu uzorak mokraće. Ne znam što bi rekao tko je odgovoran za tu prometnu nezgodu, on zna samo da kada je pogledao u reztrovizor radi skretanja te kada je uzeo "luk" da uđe u dvorište, nije vidio motor tužitelja pa ne zna kako se odjednom stvorio, možda je bio izašao iz kolone. Prije toga nije vidio motor tužitelja a on se prije sudara kretao također u njegovom smjeru iz D. prema K. On se nije u potpunosti zaustavio prilikom skretanja u desno već je vozio jako polagano radi skretanje u to dvorište, a njegova je procjena da mu je za to skretanje trebalo otprilike 5-10 sekundi. Točno se kod ulaza u dvorište nalazi žuta linija koja zabranjuje prolaz vozilima po tramvajskoj pruzi osim tramvajima. Navodi da je točno da je morao svojim kamionom malo ući u traku za suprotni smjer radi uzimanja luka i skretanja u desno, to nije mogao učiniti posve u svojoj traci. Na mjestu sudara se nisu nalazili stupići koji razdvajaju trake za suprotni smjer, oni su se nalazili kod semafora i fakultetskog dobra. Tužitelj ga je udario na mjestu gdje se nalazila žuta traka, na tramvajskoj pruzi, a on ne može procijeniti da li je širina ulaza dvorišta 5 metara, nije siguran. Misli da je žuta traka bila postavljena pod kosim kutem, a on je svakako upalio pokazivač smjera prilikom skretanja u desno. S njim je u kamionu bio M. B. na suvozačkom mjestu.

11. Iz iskaza svjedoka M. B. u bitnome proizlazi da se nezgoda dogodila kada su on i njegov kolega M. vršili dostavu za c. K. s time

da je M. vozio kamion a on je bio na suvozačkom mjestu. Sjeća se da je M.

rekao kako se ne može sjetiti točno gdje se nalazi točno c. K. jer dugo nije bio u tom dijelu grada pa je zbog toga vozio sporo a i morao je voziti sporo jer su imali pun kamion paleta. On je M. kod semafora koji se nalazi kod tvornice K. rekao da samo vozi ravno i da će brzo doći, M. je počeo skretati u desno kod ulaza u dvorište c. K. kada je odjedanput na njegovu suvozačku stranu naletio tužitelj sa motorom. On je također išao iz istog smjera kao i oni iz smjera D. prema K., s time da on nije vidio motor tužitelja prije sudara. Sjeća se da je njegov kolega upalio žmigavac prilikom skretanja u desno. Točno je da je njegov kolega trebao uzeti malo veći luk radi skretanja u dvorište budući se u tom dvorištu u to vrijeme nalazilo veliko drvo pa je zbog toga ulaz bio kompliciraniji. Koliko svjedok zna, M. je uspio skrenuti bez da je trebao ući u traku za suprotan smjer, misli da je to mogao učiniti u svojoj traci, dodajući da su na cijelom tom dijelu žute oznake koje označavaju da je zabranjeno voziti po tramvajskim tračnicama osim tramvaju, autobusu i taksiju. On decidirano tvrdi da je M. dao žmigavac za skretanje u desno prije nego što je započeo manevar u lijevo, a to iz razloga što su oni na semaforu kod K. bili prvi u koloni, iza njih su bili auti pa je htio biti siguran da će drugi auti vidjeti da daje žmigavac. Njegovo je mišljenje da se sudar dogodio na sredini tramvajskih tračnica a motor ih je udario u prednji desni dio kamiona. On i kolega su se uoči sudara kretali po prometnoj traci neposredno uz tramvajsku prugu. On je u kamionu vozio na suvozačkom mjestu do vrata, budući da taj kamion i ima samo dva mjesta za vozača i suvozača, a sudar se nije dogodio na nogostupu već su uslijed sudara stali prije nogostupa. On ne može procijeniti koliko je otprilike proteklo od početka započinjanja manevriranja i davanja žmigavca do samog sudara jer je od tog sudara prošlo dvije godine. On je također pratio prometnu situaciju uoči skretanja, to mu je instinktivno i sjeća se da je pogledao i nije vidio tužitelja u retrovizoru. Pogledao je u desni retrovizor sa suvozačke strane za mrtvi kut.

12. Iz nalaza i mišljenja ing. N. E. proizlazi utvrđenje da je motocikl tužitelja svojim prednjim lijevim, više bočnim dijelom naletio na prednji dio desne bočne strane vozila osiguranika tuženika pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 20-30 stupnjeva. Mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja motocikla tužitelja, nalazio se na nogostupu izvan desnog ruba kolnika oko 3 m nakon početka prvog traga struganja motocikla tužitelja i udaljeno od desnog ruba kolnika oko 0,5 m. Za izračun brzine kretanja vozila osiguranika tuženika neposredno prije sudara nema elemenata dok je brzina motocikla tužitelja neposredno prije sudara iznosila oko 47,7 km/h. Provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika radnjom skretanja udesno iz lijeve prometne trake presjeklo put kretanja motociklu tužitelja koji se kretao desnom prometnom trakom pa je s toga radnja skretanja udesno vozila osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Osiguranik tuženika je prije započinjanja radnje skretanja udesno u svom desnom bočnom ogledalu mogao uočiti motocikl tužitelja koji se kretao desnom prometnom trakom udaljen od mjesta sudara oko 14,5 m pa da je odustao od radnje skretanja udesno i propustio motocikl tužitelja, do sudara ne bi došlo. Na raspoloživom putu od oko 14,5 m tužitelj bi pravovremenim kočenjem uspio zaustaviti svoj motocikl prije mjesta sudara i do sudara ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 34 km/h. Neposredno prije sudara motocikl tužitelja se kretao desnom prometnom trakom koja je namijenjena vozilima javnog prijevoza putnika i kao takva označena žutom isprekidanom crtom dok je brzina kretanja vozila na mjestu štetnog događaja ograničena općim načelom u naseljenom mjestu na 50 km/h. Visina potpune ili totalne štete na predmetnom motociklu tužitelja iznosi 27.667,11 kn.

13. Vještak je nadalje dostavio pisano očitovanje sukladno prijedlogu tuženika u kojem je iskazao da je on u mišljenju svog pisanog nalaza jasno naveo da se neposredno prije sudara motocikl tužitelja kretao desnom prometnom trakom koja je namijenjena vozilima javnog prijevoza putnika i kao takva označena žutom isprekidanom crtom te da se motocikl tužitelja umjesto desnom prometnom trakom kretao prometnom trakom kojom se kretalo vozilo osiguranika tuženika prije sudara, tada do sudara ne bi došlo. Slijedom navedenog u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja kojega je dao u ovom predmetu.

14. Nalaz i mišljenje vještaka N. E., kao i njegovo pisano očitovanje,

sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u cjelokupnu dokumentaciju kojom je sud raspolagao u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja od strane stručnjaka koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale daljnje primjedbe na vještački nalaz i mišljenje nakon pisanog očitovanja vještaka.

15. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja koja proizlaze iz iskaza tužitelja i nalaza i mišljenja prometnog vještaka, sud nalazi da je tužitelj dokazao odgovornost osiguranika za nastanak štetnog događaja. Naime, povezujući utvrđenje vještaka da da je vozilo osiguranika tuženika radnjom skretanja udesno iz lijeve prometne trake presjeklo put kretanja motociklu tužitelja koji se kretao desnom prometnom trakom pa je s toga radnja skretanja udesno vozila osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja, kao i utvrđenje da je osiguranik tuženika prije započinjanja radnje skretanja udesno u svom desnom bočnom ogledalu mogao uočiti motocikl tužitelja koji se kretao desnom prometnom trakom udaljen od mjesta sudara oko 14,5 m pa da je odustao od radnje skretanja udesno i propustio motocikl tužitelja, do prometne nezgode ne bi došlo, to sud nalazi da je osiguranik tuženika takvim postupanjem postupio protivno odredbi čl. 43 st.1 i 2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj 67/08; dalje u tekstu: ZSPC) i skrivio štetni događaj.

16. U odnosu na prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, sud nalazi kako je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja obzirom na utvrđenje vještaka da se motocikl tužitelja umjesto desnom prometnom trakom koja je bila namijenjena vozilima javnog prijevoza putnika i kao takva označena žutom isprekidanom crtom kretao prometnom trakom kojom se kretalo vozilo osiguranika tuženika prije sudara, tada do sudara ne bi došlo, slijedom čega sud nalazi da je takvim postupanjem prekršio odredbu čl. 46 st. 1 ZSPC-a budući da za kretanje nije koristio traku koju je morao koristiti. To stoga što je sud otklonio prigovor tuženika da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, a koji prigovor temelji na činjenici da je tužitelj vršio radnju pretjecanja vozila osiguranika tuženika s desne strane i to po tramvajskoj pruzi koja nije namijenjena kretanju njegovog vozila čime je prekršio odredbu čl. 46 ZSPC-a, kao i odredbu čl. 58 st. 1 i 2 istog zakona koja navodi da vozač koji se približava raskrižju mora voziti sa povećanim oprezom i na dovoljnoj udaljenosti pred raskrižjem zauzeti položaj na onoj traci kojom namjerava proći kroz raskrižje, pozivajući se pritom na presudu VTS RH broj Pž-1675/17 od 06.11.2018.g. Naime, rezultati provedenog prometnog vještačenja, kao i iskazi saslušanog tužitelja i samih svjedoka ne potvrđuju tvrdnju tuženika da se štetni događaj zbio uslijed tužiteljevog obilaženja, odnosno pretjecanja vozila osiguranika tuženika, već iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se tužitelj prestrojio oko 60 metara prije mjesta sudara. Nadalje, rezultati provedenog vještačenja ne upućuju na zaključak se sudar zbio neposredno prije raskrižja kako to tvrdi tuženik, slijedom čega sud ne može prihvatiti tvrdnju tuženika da je tužitelj svojim postupanjem prekršio odredbu čl. 58 ZSPC-a. Prigovor tuženika da se vozilo tužitelja kretalo na dijelu ceste koje nije bilo namijenjeno njemu, već vozilima javnog prijevoza putnika, uslijed čega osiguranik tuženik nije trebao očekivati nailazak tužiteljevog vozila na tom dijelu ceste (uslijed čega tuženik smatra da proizlazi isključiva odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja), sud je otklonio obzirom je osiguranik tuženika, neovisno o tome što nije trebao očekivati prolazak tužiteljeva motora na tramvajskim tračnicama uslijed zabrane kretanja na tom dijelu ceste za tužiteljevo vozilo, trebao, morao i mogao očekivati nailazak vozila javnog prijevoza putnika, odnosno tramvaja. Da je poduzeo sve radnje potrebne za sigurno skretanje u smislu čl. 43 ZSPC-a, tada bi uočio bilo koje motorno vozilo koje mu nailazi, pa tako i motocikl tužitelja.

17. Temeljem svega ranije navedenog, sud je utvrdio odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, te doprinos tužitelja njegovom nastavku u omjeru od 20%. Sud je pritom uvažio okolnost da je tužitelj uoči sudara upravljao motociklom brzinom niže od dopuštene (oko 47,7 km/h dok je ograničenje brzine na mjestu sudara iznosilo 50 km/h), slijedom čega brzina kretanja tužitelja nije u uzročnoj vezi sa nezgodom.

18. Obzirom da je među strankama sporna visina tužbenog zahtjeva, provedeno je također medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. M. M., kirurgu.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka M. M. da je tužitelj u štetnom događaju od 15.07.2014. zadobio otvoreni prijelom desne potkoljenice i postoji uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanoj u tužbi, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica. Tužitelj je adekvatno liječen te je redovito pohađao zakazane preglede liječnika i terapeutske postupke. Iz dostupne medicinske dokumentacije ne proizlazi da je kod tužitelja bilo prisutno stanje narušenog zdravlja prije štetnog događaja a koje bi bilo od utjecaja na ocjenu u ovom predmetu. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u vidu ograničenog opsega pokreta desnog koljena u lakom stupnju, u vidu ograničenja opsega pokreta desnog gležnja u srednjem stupnju te u vidu nepravilno konsolidiranog prijeloma desne potkoljenice s valgusom u području prijeloma te sa skraćenjem desnog donjeg ekstremiteta.U štetnom događaju tužitelj je doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 7 dana ukupno (ozljeda, dva operativna zahvata te komplikacija u vidu infekcije u području prijeloma), srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana. Tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 7 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 90 dana ukupno. Bolovi koje je tužitelj povrh navedenih trpio i koje i sada trpi ulaze u ocjenu trajnih posljedica. Tuđa pomoć bila je potrebna u tužitelju u sljedećim periodima: od 23-31/07/14 u opsegu od 3 sata dnevno; od 08/08-29/09/14 u opsegu od 2 sata dnevno; od 29/09-27/11/14 u opsegu od 1 sata dnevno; od 27/11-01/12/14 u opsegu od 2 sata dnevno; od 01/12/14 do 12/01/15 u opsegu od 1 sata dnevno; od 12/01/15 pa do narednih 6 tjedana u opsegu od 2x3 sata tjedno za obavljanje težih poslova. Štetni događaj rezultirao je umanjenjem opće životne i radne aktivnosti tužitelja u opsegu od 15%, te je i rezultirao naruženjem u srednjem stupnju koje se očituje u vidu ožiljaka i u vidu deformiteta desne potkoljenice.

20. Nalaz i mišljenje vještaka M. M., sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju od strane specijalista koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbe na vještački nalaz i mišljenje.

21. Imajući u vidu utvrđenja koja proizlaze iz rezultata provedenog medicinskog vještačenja, te obzirom da iz samog nalaza vještaka proizlazi utvrđenje da postoji uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanoj u tužbi, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica, sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. l9.st.2. u vezi s čl. 1100 i 1046. ZOO-a. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 st.l.ZOO-a). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i to fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te potrebu pružanja tuđe pomoći i njege budući da tužitelju temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada i pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu s naslova imovinske štete, kao i izgubljenu zaradu te uništenu opremu.

22. Odlučujući o visini pravične novčane naknade s osnova pretrpljenih fizičkih bolova tužitelja, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje bolova te vrstu i lokalitet ozljeda kako su opisani u mišljenju vještaka te neugodnosti koje je tužitelj pretrpio tijekom liječenja, dvije hospitalizacije u KB Dubrava, stavljanja osteosintetskog materijala operativnim putem dana 07.08.2014.g., višekratnih antibiotskih terapija uslijed infekcija, upala i temperature, nošenja imobilizacije, skidanja osteosintetskog materijala, nošenja vanjskih fiksatora, višekratnih rtg obrada, potrebe mirovanja, uzimanja analgetika, upotrebe lakatnih štaka, odlaska na kontrole, izvršenih pregleda, kao i činjenice da je samo liječenje trajalo duže od godine dana (do 24.09.2015.g. kada je prema zadnjem pregledu fizijatra utvrđeno da se stanje može smatrati definitivnim) sud je u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 20.000,00 kuna uzevši u obzir pritom pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%., a koja se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadom neimovinske štete u tijeku, odnosno od 05.03.2020.g. i 15.06.2020.g.

23. S obzirom na jačinu i trajanje straha koje je ocijenio vještak, a posebno uzevši u obzir da je tužitelj pretrpio primarni i sekundarni strah, te cijeneći sve okolnosti nastanka štetnog događaja, ovaj sud je ocijenio da navedene okolnosti predstavljaju podlogu za dosuđenje pravične novčane naknade u visini od 10.000,00 kn po kriteriju pretrpljenog straha uzevši pritom u obzir izmijenjene Orijentacijske kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

24. Imajući u vidu trajni intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti u ukupnom omjeru od 15% trajno, u kojem će omjeru tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnim životnim aktivnostima (a koje se tegobe očituju u vidu ograničenog opsega pokreta desnog koljena u lakom stupnju, u vidu ograničenja opsega pokreta desnog gležnja u srednjem stupnju te u vidu nepravilno konsolidiranog prijeloma desne potkoljenice s valgusom u području prijeloma te sa skraćenjem desnog donjeg ekstremiteta, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka) te obzirom na njegovu životnu dob (rođen 1967.g.) i zanimanje (instruktor za opću i specijalnu pripremu u Antiterorističkoj jedini Lučko), na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a, mišljenje je suda da bi tužitelju po ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 25.000,00 kn uzevši pritom u obzir izmijenjene Orijentacijske kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

25. Imajući u vidu da se naruženje tužitelja odnosi na više ožiljaka, na način da je to na gornjem kapku lijevog oka vidljiv kosi ožiljak duljine 3,5x 0,1 cm, na donjem kapku i ispod oka vidljiv ožiljak 6 x 0,1-0,3 cm, dok se na gornjoj usnici diskretan ožiljak sa lijeve strane duljine 2 cm, širine 0,1 cm (a koja je okolnost utvrđena od strane vještaka M. M. i od strane ovog suda prilikom njegovog saslušanja kada je sud utvrdio ožiljak na desnoj nozi na mjestu gdje je kost probila kožu, ožiljke od fiksatora koje je morao nositi, te uništenu pigmentaciju na mjestu gdje je imao infekciju), a odgovara naruženju srednjeg stupnja, mišljenje je suda da bi tužitelju po ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 15.000,00 kn, uzevši pritom u obzir izmijenjene Orijentacijske kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

26. Slijedom iznijetoga, sud temeljem odredbe članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO- a zbog povrede prava osobnosti nalazi kako tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete u iznosu od 70.000,00 kuna, međutim kako je sud vezanim tužbenim zahtjevom u smislu čl. 2 ZPP-a, sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja u iznosu od 60.000,00 kn sukladno podnesku tužitelja od 11.11.2019.g. Nadalje, kako je sud utvrdio da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, to je sud ocijenio kao osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 48.000,00 kuna, a koji je iznos trebalo umanjiti za nesporno uplaćeni iznos naknade štete od 28.000,00 kn, slijedom čega sud nalazi i utvrđuje kako tužitelj ostvaruje pravo na platež iznosa od 20.000,00 kuna s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, dok ga je valjalo odbiti s preostalim dijelom za iznos od 6.000,00 kn.

27. Kako je tužitelju zbog pretrpljene ozljede bila potrebna pomoć i njega druge osobe u ukupnom trajanju od 267 sati (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka), sud je u smislu odredbe članka 1089. ZOO-a utvrdio da tužitelju pripada naknada štete u iznosu od 5.340,00 kuna. Naime, uobičajeno je u sudskoj praksi da cijena pomoći i njege druge osobe po satu iznosi 20,00 kuna pa i više, pa budući da se i inače cijena jednog sata s naslova pomoći druge osobe određuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu gdje stanuje tužitelj (grad Zagreb) mogla pružiti takvu uslugu, to je sud utvrdio da imenovanom pripada naknada u iznosu od 5.340,00 kuna, odnosno 20,00 kuna po satu, koliko je imenovani i tražio. Nadalje, kako je sud utvrdio da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, to je sud ocijenio kao osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 4.272,00 kuna dok ga je valjalo odbiti s preostalim dijelom za iznos od 534,00 kn.

28. Sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo i na imovinsku štetu s naslova oštećenja na motociklu u smislu čl. 1089 ZOO-a, za koju je prometnim vještačenjem utvrđeno da iznosi 27.667,11 kn. Nadalje, kako je sud utvrdio da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, što iznosi 22.133,68 kn, a koji je iznos trebalo umanjiti za nesporno uplaćeni iznos naknade štete od 20.800,00 kn, slijedom čega sud nalazi i utvrđuje kako tužitelj ostvaruje pravo na platež imovinske štete po toj osnovi u iznosu od 1.333,68 kuna, dok ga je valjalo odbiti s preostalim dijelom za iznos od 2.766,71 kn.

29. Sud je također dosudio tužitelju iznos od 3.200,00 kn s naslova imovinske štete po osnovi uništene odjeće i opreme u smislu čl. 1089 ZOO-a obzirom je analizom iskaza utvrđeno da mu je u sudaru uništena kaciga za motor koja je bila stara kojih pola godine i koja je koštala otprilike 2.000,00 kn, kožna jakna koja je iznosila oko 600,00 kn i koja je bila stara godinu dana, te hlače od gorteksa koje su mu uništene za koje se ne može sjetiti koliko su koštale, no koje su bile skuplje od jakne (naime, iako je tužitelj iskazao kako su hlače bile skuplje od jakne, kako tužitelj nije podastro sudu materijalne dokaze poput računa u prilog svojih tvrdnji u odnosu na navedeno, sud je utvrdio visinu istog usporedbom sa jaknom), slijedom čega je sud utvrdio da visina uništene opreme iznosi 3.200,00 kn (2.000,00 kn s naslova kacige, iznos od 600,00 kn s naslova kožne jakne i 600,00 kn za hlače). Nadalje, kako je sud utvrdio da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, to je sud ocijenio kao osnovano potraživanje tužitelja u tom dijelu u iznosu od 2.560,00 kuna, dok ga je valjalo odbiti s preostalim dijelom za iznos od 340,00 kn. 30. Kako je između stranaka ujedno bila sporna i visina izgubljene zarade, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku oec. K. T.

31. Iz nalaza i mišljenja vještaka K. T. proizlazi utvrđenje da iznos propuštene zarade tužitelja za vrijeme bolovanja tužitelja u periodu od 15.07.2014.g. do 31.05.2015.g.iznosi 22.032,98 kuna. Tako je tužitelju po mjesecima utvrđena izgubljena zarada kako slijedi: 657,09 kuna za razdoblje od 15.07.2014. do 31.07.2014. godine, 1.613,41 kune za razdoblje kolovoza 2014. godine, 3.933,05 kuna za razdoblje rujna 2014. godine, 3.933,05 kuna za razdoblje listopada 2014. godine, 3.965,46 kn za razdoblje studenog 2014. godine, 3.965,46 kn za razdoblje prosinca 2014. godine, 3.965,46 kn za razdoblje siječnja 2015. godine

32. Povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, sud je saslušao vještaka K. T. koji je iskazao da ostaje kod svog nalaza i mišljenja u potpunosti, dodajući da tužitelju nije isplaćen iznos od 52.611,84 kn već iznos od 31.835,68 kn. Napominje da na početku otvaranja bolovanja uvijek bolovanje dobiva oznaku B0 gdje je naknada 70% osnovice od plaće, a nakon što se dostavi medicinska dokumentacija a to uvijek traje neko vrijeme, tada se prava oznaka bolovanja pretvara u onu koja je A0 gdje je 100% osnovice pokriveno od HZZO-a, primjerice u slučaju ozljede na radu kao što je i slučaj u ovom predmetu. Napominje da je iz dokumentacije koju je dostavio HZZO jasno vidljivo da je za isto razdoblje postoji uplata po dvije osnove što je nemoguće u praksi, na njihovoj dokumentaciji je vidljiva oznaka B0 i A0 za isto razdoblje. U slučaju ozljede na radu osiguranik ima pravo na 100% osnovice od plaće.Na poseban upit punomoćnika tuženika koja je doznaka HZZO-a bila naznačena na šifru A0, vještak je iskazao da je u podnesku od 14.11.2019. tužitelj dostavio izvješće o privremenoj nesposobnosti spriječenosti za rad sa oznakom B0. Na predočenje iskaza vještaku kojem je iskazao da oznaka B0 znači naknadu 70% osnovice od plaće, a oznaka A0 označava pokrivenost 100% osnovice od plaće, vještak je iskazao da se mora ispraviti jer je zamijenio oznake te sada ispravlja iskaz i navodi B0 je oznaka za 100% pokrivenosti, a A0 je 70% pokrivenosti. Na upit suda kojim ponavlja pitanje punomoćnika tuženika koja je doznaka HZZO-a bila naznačena na šifru A0, vještak je iskazao da nema takve doznake HZZO-a u podnesku od 14.11.2019. i da su sve doznake za tužitelja za vrijeme privremene nesposobnosti za rad imale šifru B0. Na poseban upit tuženika kome je onda HZZO isplatio iznos od 52.611,84 kn, vještak je iskazao da po njemu taj iznos nije isplaćen već je samo obračunat. Na poseban upit tuženika zašto vještak misli da nije iznos isplaćen već da je samo obračunat, vještak je odgovorio da je to zaključio iz činjenice da se ne može isplatiti bolovanje po dvije osnovice za isto razdoblje. Na poseban upit tuženika da ako je tužitelju od početka bolovanja priznata ozljeda na radu po doznakama koje prileže u spisu i po kojima naknada iznosi 100% od osnovice na koje je vještak utvrdio da je tužitelj pretrpio štetu u vidu izgubljene zarade u iznosu od 22.032,98 kn, vještak je odgovorio da je ta navedena razlika izračunata na osnovi redovne plaće koju bi tužitelj dobio da je u predmetnom razdoblju radio i naknade koju je dobio za bolovanje., što se vidi iz njegove tablice 2 nalaza i mišljenja. Na poseban upit suda kako HZZO vrši izračun 100% osnovice od plaće kod primjerice bolovanja radi ozljede na radu, vještak je iskazao kako HZZO isplaćuje 100% osnovice na maksimalan limit koji je propisan zakonom što znači ako netko ima neto 50.000,00 plaće neće dobiti 50.000,00 kn plaće. Ne zna na pamet koji je to limit po zakonu, morao bi pogledati. Na poseban upit tuženika na koji način je vještak utvrdio plaću koju bi tužitelj primio da nije bio na bolovanju, vještak je iskazao da je to utvrdio iz potvrde poslodavca Ministarstva unutarnjih poslova gdje ne vidi razloga sumnjati u isti. On ne zna kakvu je plaću tužitelj ostvarivao prije štetnog događaja. Sud je nadalje zabranio postavljanje pitanja tuženiku da financijski vještaci utvrđuju prosjek plaće koju je tužitelj ostvario tri mjeseca ili šest mjeseci prije štetnog događaja i potom obračunavaju zaradu koju je bi tužitelj zaradio da je radio, smatrajući da predmetno pitanje predstavlja navođenje vještaka i učenja istog kako bi trebao raditi svoj posao. Vještak je nadalje povodom pitanja tuženika iskazao kako njemu nije bilo dano u zadatak da utvrdi visinu plaće koju je ostvarivao tužitelj prije štetnog događaja, napomenuvši da se visina plaće vidi iz isprava koje je dostavio poslodavac tužitelja. Vještaj ne bi znao koliko iznosi neto satnica tužitelja bez uvida u spis. Ističe da je izvršio uvid u izvod iz prometa po računu tužitelja koji prileži uz podnesak 28.07.2020.g. te i sad vrši uvid te po njemu nije dvojbeno da je tužitelju isplaćen iznos od 31.835,68 kn. Na poseban upit suda vještak je iskazao da su iz ispisa prometa po računu tužitelja vidljive sve uplatne transakcije za period od 06.08.2014. do datuma 23.02.2015. za vrijeme dok je tužitelj bio na bolovanju. On ne zna napamet koliko je iznosila 100% osnovica od plaće za tužitelja za vrijeme bolovanja, on može provjeriti i pismeno odgovoriti.

33. Nalaz i mišljenje vještaka K. T. sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u dokumentaciju od strane stručnjaka koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a i na prigovore tuženika je odgovoreno na način koji prihvaća sud, slijedom čega je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog financijskog vještačenja po drugoj osobi vještaka, smatrajući da bi provođenje istog samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za utvrđivanje osnovanosti i visine izgubljene zarade tužitelja.

34. Naime, tuženik je prigovarao nalazu vještaka navodeći da je tužitelju u cijelosti naknađena izgubljena zarada od strane HZZO-a za vrijeme bolovanja, pozivajući se na dopis HZZO-a od 23.12.2019.g., no koju je činjenicu vještak otklonio potvrdivši u usmenom obrazlaganju kako je neovisno o činjenici da su doznake HZZO-a u odnosu na tužitelja priležeće uz podnesak od 14.11.2019.g. imale šifru B0, što bi označavalo 100% pokrivenosti naknade plaće, (za razliku od šifre A0 koja označava 70% pokrivenosti), imenovani utvrdio da je tužitelju isplaćen sveukupan iznos od 31.835,68 kn, a ne 52.611,84 kn kako to pogrešno tvrdi tuženik, a koja je činjenica nedvojbeno utvrđena i uvidom u potvrdu banke tužitelja o prometu po računu od 01.07.2020.g. (list 193-194 spisa) iz koje je razvidno da je tužitelju isplaćen sveukupan iznos naknade plaće u iznosu od 31.835,68 kn za vrijeme bolovanja u periodu od 01.08.2014.g. do dana 09.02,2015.g., kada mu je isplaćena posljednja naknada plaće za vrijeme bolovanja za mjesec siječanj 2015.g. Predmetnu činjenicu potvrđuju i podaci o plaći poslodavca tužitelja (list 29, 183 spisa) iz koje je razvidno da je tužitelju nedvojbeno isplaćena naknada plaća u sveukupnom iznosu od 31.835,68 kn za vrijeme bolovanja, dok bi mu plaća u navedenom periodu iznosila 53.868,66 kn, slijedom čega razlika u izgubljenoj zaradi za predmetno razdoblje iznosi sveukupno 22.032,98 kn, s time da je iz potvrde poslodavca razvidno da je izračun napravljen do iznosa osnovne plaće jer se ne zna koje bi dodatke tužitelj ostvario da je uistinu radio. Predmetnu okolnost je podredno potvrdio i tužitelj dopunski saslušan na ročištu održanom dana 17.05.2021.g. na kojem je iskazao da je za vrijeme bolovanja dobivao naknadu znatno umanjenu nego koju bi dobio da je radio, napomenuvši da koliko se sjeća prije štetnog događaja, neto plaća mu je bila oko 7.000-8.000,00 kuna za 168 radnih sati u mjesecu, dok je za vrijeme bolovanja dobivao otprilike 4.200,00 do 4.500,00 kuna mjesečno te je istaknuo da je satnica od 168 sati mjesečno promjenjiva jer je on mogao i ostvarivati i prekovremene sate te bi tada dobivao veću plaću.

35. Stoga, iako iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja (list 166-167 spisa) proizlazi da je tužitelju u vezi predmetnog ozljeđivanja priznata ozljeda na radu s naznakom B0 (naznaka pod točkom 1 izvješća) i po evidencijskom broju OR 124881507146/2015 (oznaka pod točkom 6 izvješća), što povezujući sa dopisom HZZO-a od 23.12.2019.g. uz podatke o utvrđenoj naknadi plaće za tužitelja (list 168-169 spisa) iz kojih proizlazi da je HZZO obračunao i isplatio sveukupan iznos od 52.611,84 kn na ime naknade za bolovanje tužitelja, dakle puni iznos naknade plaće sukladno zakonskim propisima koji uređuju institut isplate naknade plaća za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu, sud nalazi da neovisno o navedenom tužitelj ostvaruje pravo na izgubljenu zaradu u smislu odredbe čl. 1095 ZOO-a.

36. Naime, sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN broj 80/13, 137/13; dalje u tekstu: ZOZO), kao i pravilniku o pravima, uvjetima, načinu ostvarivanju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (NN broj 75/14; u daljnjem tekstu. Pravilnik), ozljeda na radu se priznaje temeljem prijave ozljede na radu koju može podnijeti ne samo sam osiguranik, već i poslodavac osiguranik ili izabrani liječnik opće prakse te se u slučaju odobravanja, odnosno priznavanja ozljede na radu priznaje puna naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u smislu čl. 55 st. 2 toč. 8 ZOVO-a, dakle ne primjenjuje se zakonski limit u smislu čl. 55 st. 1 istog zakona. Dakle, čak i u slučaju da je poslodavac tužitelja prijavio ozljedu na radu povodom predmetnog ozljeđivanja i HZZO istu odobrio i sukladno tome isplatio poslodavcu tužitelja puni iznos naknade plaće za vrijeme tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad sukladno priznatoj ozljedi na radu (a koje okolnosti proizlaze iz doznaka za bolovanje i dopisa HZZO-a), isto ne utječe na pravo tužitelja potraživati od tuženika iznos izgubljene zarade obzirom je analizom provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da tužitelj za vrijeme bolovanja nije primao puni iznos naknade plaće za priznatu ozljedu na radu u sveukupnom iznosu od 52.611,84 kn, već mu je od strane poslodavca isplaćen sveukupan iznos od 31.835,68 kn, imajući u vidu pritom da iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije imao nikakvih saznanja o priznatoj ozljedi na radu. U tom slučaju, tuženik obzirom na naprijed navedena saznanja ima pravo potraživati od poslodavca tužitelja razliku u izgubljenoj zaradi i pokrenuti odgovarajući sudski spor protiv poslodavca tužitelja radi regresa s naslova izgubljene zarade. Obzirom na nedvojbeno utvrđenje da tužitelju nisu isplaćeni puni iznosi naknade plaće za vrijeme bolovanja uslijed ozljede na radu u smislu čl. 55 st. 2 toč. 8 ZOZO-a, to za meritum spora nije bilo relevantno utvrđivati da li je tužitelju uistinu priznata ozljeda na radu, kako to proizlazi iz doznaka za bolovanje, niti je bilo relevantno utvrđivati da li je HZZO isplatio poslodavcu tužitelja pune iznose naknade plaće za vrijeme bolovanja uslijed ozljede na radu u smislu čl. 55 st. 2 toč. 8 ZOZO-a, kako to proizlazi iz dopisa HZZO-a, obzirom da tužitelj ostvaruje pravo na izgubljenu zaradu od strane tuženika u smislu citirane zakonske odredbe.

37. Temeljem svega ranije navedenog, sud je otklonio prigovore tuženika da je za provođenje financijskog vještačenja potrebno pribaviti platne liste za razdoblje od 6 mjeseci prije štetnog događaja, a obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelju za vrijeme bolovanje obračunata naknada plaće temeljem prosječnog iznosa plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu u smislu čl. 54 ZOVO- a, obzirom da je tužitelju za vrijeme privremene nesposobnosti za rad isplaćena naknada plaće kao da mu nije priznata ozljeda na radu iz predmetnog ozljeđivanja. Sud također nalazi kako nije bilo potrebe za pribavom platnih lista za dva radnika komparanta koje je predlagao tuženik, obzirom su takvi podaci veoma specifični, te isti variraju obzirom na broj djece, godine staža i čitav niz drugih podataka, a temeljem kojih podataka se niti ne izračunava naknada plaća za radnike za vrijeme njihove nesposobnosti za rad u smislu čl. 54 i 55 ZOVO-a, uzevši pritom u obzir potvrdu poslodavca iz koje je razvidno da je izračun naknade plaće za tužitelja napravljen do iznosa osnovne plaće jer se ne zna koje bi dodatke tužitelj ostvario da je uistinu radio.

38. Sud stoga nalazi osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na izgubljenu zaradu u iznosu od 22.032,98 kn. Nadalje, kako je sud utvrdio da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, to je sud ocijenio kao osnovano potraživanje tužitelja u tom dijelu u iznosu od 17.626,38 kuna, dok ga je valjalo odbiti s preostalim dijelom za iznos od 4.406,60 kn.

39. Slijedom iznijetoga, sud temeljem odredbe članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO- a i temeljem odredbe čl. 1089 ZOO-a zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete nalazi kako tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete u iznosu od 45.792,06 kuna, uzevši pritom u obzir i sudoprinos tužitelja od 20%, slijedom čega je odlučeno kao u točci I izreke presude, dok je sa neosnovanim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 13.367,31 kn i pripadajuću kamatu valjalo imenovanog odbiti kao u točci II izreke presude.

40. Zakonskom odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Da bi kamate počele teći, šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, kada se zdravstveno stanje oštećenika stabiliziralo i postalo definitivno, a što znači da, uz adekvatne mjere liječenja, nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, a niti da postoji mogućnost daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja.

41. Tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske štete počev od 15.10.2015.g., kao od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu čl. 1103 ZOO-a, obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se zdravstveno stanje tužitelja smatra definitivnim s nalazom fizijatra od 24.09.2015.g., dakle prije podnošenja odštetnog zahtjeva. Nadalje, na dosuđeni iznos za tuđu pomoć i njegu koja se ima smatrati imovinskom štetom sukladno odredbi čl. 1089 ZOO-a, kamata je dosuđena počev od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno traženju tužitelja, budući je vještačenjem utvrđeno da je do dana podnošenja istog imenovanom prestala potreba za tuđom pomoći i njegom, sve po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO. Sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na platež kamate s naslova oštećenja na motoru također od 15.10.2015.g., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu obzirom se isti zakon smatra lex specijalisom u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, neovisno što je u konkretnom slučaju riječ o nepariranoj šteti. U odnosu na izgubljenu zaradu, sud je dosudio kamatu počev od 10.02.2015.g., obzirom je nakasnija obveza na platež naknade plaće za mjesec siječanj 2015.g. dospjela 09.02.2015.g., kada je tužitelju navedenog dana isplaćena naknada plaće za zadnji mjesec bolovanja (a koja je činjenica razvidna iz ispisa prometa po računu tužitelja). U odnosu na trošak uništene opreme i odjeće u iznosu od 2.560,00 kuna, sud je dosudio kamatu počev od dana presuđenja do isplate, obzirom da tužitelj nije dokazao da bi do danas snosio navedeni trošak u smislu čl. 1089 ZOO-a te u konkretnom slučaju nereparirana šteta nastaje trenom presuđenja kada novčana imovinska šteta biva pretočena u određen broj novčanih jedinica, pa kamata na istu može početi teći tek od presuđenja jer se tek tada nenovčana imovinska šteta pretvara u novčanu ( kada je izrečena određenim brojem novčanih jedinica), sve po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

42. Kako je sud utvrdio da je obveza na platež izgubljene zarade dospjela s danom 09.02.2015.g., slijedom čega tužitelj ima pravo potraživati platež kamate od slijedećeg dana, to je valjalo odbiti zahtjev tužitelja na platež zatezne kamate na iznos izgubljene zarade od 17.626,38 kn za period od 01.02.2015.g. do 10.02.2015.g. kako to proizlazi iz točke II izreke presude. Nadalje, kako je sud utvrdio da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na iznos uništene opreme počev od presuđenja, to je valjalo odbiti zahtjev tužitelja na platež zatezne kamate na iznos od 2.560,00 kn za period od 15.10.2015.g. do 18.06.2021.g. kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

43. U odnosu na preciziranje tužbenog zahtjeva u odnosu na pojedine vidove štete za pretrpljene fizičke boli i strah (uslijed čega je došlo do snižavanja tužbenog zahtjeva u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi), sud isto nije cijenio u smislu čl. 158 st. 1 ZPP-a budući je stav ovog suda kako tužitelj sve do provedenog vještačenja i zaprimanja vještačkog nalaza nije niti mogao znati konkretne posljedice svog ozljeđivanja, odnosno intenzitet i duljinu trajanja fizičkih boli, straha te eventualno duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, slijedom čega sud nije utvrđivao uspjeh stranaka u odnosu na visinu predmeta spora u pojedinoj fazi spora u odnosu na navedeno. Naime, ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete (čl. 250 ZPP-a), isto to je potrebno i tužitelju da bi mogao urediti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja.

44. Sud je stoga priznao tužitelju parnični trošak u smislu čl. 154 st.2 ZPP-a prema uspjehu u sporu od 80%. Temeljem svega ranijeg, odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i 155 st. 1. ZPP-a prema uspjehu u sporu od 80% (obzirom na utvrđeni sudoprinos tužitelja, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1 i 3, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva temeljem Tbr 28 u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava tužbe temeljem Tbr. 7. toč. 1. OT u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava podnesaka od 14.04.2016.g., od 12.07.2016.g., od 06.06.2017.g. i od 11.11.2019.g. svaki u iznosu od 1.000,00 kn temeljem Tbr 8 toč. 1, troška sastava podnesaka od 03.07.2016.g., od 31.08.2017.g., od 27.04.2018.g., od 19.09.2018.g., od 06.12.2018.g., od 10.06.2019.g., od 09.03.2020.g., od 17.03.2020.g., od 10.07.2020.g. i od 21.01.2021.g., svaki u iznosu od 250,00 kn temeljem Tbr 8 toč. 3, na trošak pristupa na ročišta na dane 13.07.2016.g., 18.10.2016.g., 11.11.2019.g., i 11.05.2021.g. svaki u iznosu od 1.000,00 kn temeljem Tbr 9 toč. 1, trošak pristupa na očevid dana 29.11.2016.g. temeljem Tbr 9 toč.1 u iznosu od 1.000,00 kn, što uvećano za 25% PDV-a od 3.375,00 kn ukupno iznosi 16.875,00 kn, slijedom čega mu je sud prema uspjehu u sporu od 80% priznao parnični trošak u iznosu od 13.500,00 kuna za navedene radnje. Tužitelju je ujedno priznat trošak prometnog i medicinskog vještačenja, svaki u iznosu od 1.100,00 kuna, te trošak izlaska sudske komisije na očevid u iznosu od 304,72 kn, a koji mu je trošak priznat u cijelosti obzirom je isti bio neophodan za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, a obzirom na činjenicu da je tuženik za cijelo vrijeme trajanja postupka osporavao visinu štete, a imenovanom je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu sukladno uspjehu u sporu, svaku u iznosu od 808,00 kn, što sveukupno iznosi 17.620,72 kn. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27 st. 3 OZ-a, dok je visina stope zatezne kamate određena sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a.

45. Sud je stoga priznao tuženiku parnični trošak u smislu čl. 154 st.2 ZPP-a prema uspjehu u sporu od 20%. Temeljem svega ranijeg, odluka o trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i 155 st. 1. ZPP-a prema uspjehu u sporu od 20%, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1 i 3, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu temeljem Tbr. 7. toč. 1. OT u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava podnesaka od 30.06.2017.g., od 13.04.2018.g., od 23.11.2018.g. i od 20.02.2020.g. svaki u iznosu od 1.000,00 kn temeljem Tbr 8 toč. 1, troška sastava podnesaka od 05.03.2019.g., od 15.03.2019.g., od 31.05.2019.g., od 28.02.2020.g., od 22.05.2020.g. i od 15.01.2021.g., svaki u iznosu od 250,00 kn temeljem Tbr 8 toč. 3, na trošak pristupa na ročišta na dane 13.07.2016.g., 18.10.2016.g., 11.11.2019.g., i 11.05.2021.g. svaki u iznosu od 1.000,00 kn temeljem Tbr 9 toč. 1, trošak pristupa na očevid dana 29.11.2016.g. temeljem Tbr 9 toč.1 u iznosu od 1.000,00 kn, što uvećano za 25% PDV-a od 2.875,00 kn ukupno iznosi 14.375,00 kn, slijedom čega mu je sud prema uspjehu u sporu od 20% priznao parnični trošak u iznosu od 2.875,00 kuna za navedene radnje. Tuženiku je ujedno priznat trošak izrade dopunskog nalaza i mišljenja vještaka N. E. u iznosu od 350,00 kn u cijelosti obzirom je isti bio neophodan za utvrđenje dinamike nastanka štetnog događaja, što sveukupno iznosi 3.225,00 kn. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27 st. 3 OZ-a, dok je visina stope zatezne kamate određena sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a.

46. Obzirom na utvrđen uspjeh stranaka u sporu, valjalo je prebiti dosuđeni trošak, slijedom čega sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na trošak postupka u iznosu od 14.395,72 kn sa pripadajućom kamatom te je stoga odlučeno kao u točci I izreke presude.

47. Obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 80%, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu. Tužitelju nije priznat niti trošak sastava podnesaka od 04.02.2016.g. i od 06.02.2018.g. svaki u iznosu od 312,50 kn budući da isti nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu čl. 155 st.1 ZPP-a. Nije mu niti dosuđen trošak sastava podnesaka od 03.07.2016.g., od 31.08.2017.g., od 27.04.2018.g., od 19.09.2018.g., od 06.12.2018.g., od 10.06.2019.g., od 09.03.2020.g., od 17.03.2020.g., od 10.07.2020.g. i od 21.01.2021.g., svaki u iznosu od 937,50 kn budući mu je priznat pojedinačni trošak od 312,50 kn temeljem Tbr 8 toč. 3, budući da ostvaruje pravo na trošak 4 obrazložena podnesaka tijekom prvostupanjskog postupka te je stoga odlučeno kao u točci II izreke presude.

48. Obzirom na uspjeh tuženika u sporu od 20%, valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu preostalog troška prema uspjehu u sporu od 20%. Tuženiku nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 625,00 kn budući da isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155 st.1 ZPP-a zbog funkcionalne ploče suda. Nije mu niti dosuđen trošak sastava podnesaka od od 31.05.2019.g., od 28.02.2020.g., od 22.05.2020.g. i od 15.01.2021.g., svaki u iznosu od 937,50 kn budući mu je priznat pojedinačni trošak od 312,50 kn temeljem Tbr 8 toč. 3, budući da ostvaruje pravo na trošak 4 obrazložena podnesaka tijekom prvostupanjskog postupka te je stoga odlučeno kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 18. lipnja 2021. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu pismeno u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 926,00 kn 2. tuženiku putem punomoćnika

Rj.

1. presuda nepravomoćna 2. kal.

30 dana

U Zagrebu, 18. lipnja 2021. godine