REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 7 Pž-1167/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja F.-S. I. D.. j.t.d., OIB ..., Š., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. & partneri d.o.o. u Š., protiv tuženika M. 4 M. G. d.o.o., OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnik N. I., odvjetnik u Odvjetničkom društvu I. & partneri u S., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-328/2020 od 21. siječnja 2021., 18. lipnja 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-328/2020 od 21. siječnja 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S. poslovni broj Ovrv-79/2020 od 13. veljače 2020. kojim se nalaže tuženiku da tužitelju plati iznos od 219.161,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća do isplate i da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.631,90 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2020. do isplate (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.446,25 kn (točka II. izreke), dok je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn odbijen kao neosnovan.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito iz razloga što prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude samo navodi izvedene dokaze, dok ne obrazlaže kako ih je ocijenio. Tuženik je tijekom cijelog postupka isticao da u poslovnim knjigama tuženika ne postoje takvi dokumenti koji bi potvrdili da postoji tuženikova obveza prema tužitelju, te da stanje u poslovnim knjigama stranaka nije usklađeno. Premda je tuženik osporavao osnovu i visinu zahtjeva, tijekom ovog postupka nisu izvedeni dokazi kojima bi tužitelj dokazao njegovu osnovanost. Pri donošenju odluke o troškovima postupka, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je dio platnog naloga ukinuto, a što je utjecalo na uspjeh tužitelja u sporu, dok je pogrešno odbio tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u vezi s povučenim dijelom zahtjeva.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita te da u prvostupanjskom postupku i pri donošenju pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a).
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 219.161,00 kn koji tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade za pružene zaštitarske usluge na temelju Ugovora o čuvanju i zaštiti objekta H. d.o.o. (dalje: Ugovor o zaštiti objekta) koji je nesporno sklopljen između ovdje parničnih stranaka.
7. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio, a žalitelj ne osporava pravilnost tih utvrđenja, da iz Ugovora o zaštiti objekta proizlazi:
- da će tužitelj kao podizvršitelj tuženika (kao izvršitelja), koji je sklopio Ugovor s Naručiteljem H. d.o.o., obavljati čuvanje i zaštitu dijela objekta iz navedenog ugovora s Naručiteljem i to na zaštitarskom mjestu CDU TS 220/110/30 kV B., te da je tuženik kao podizvršitelj za poslove iz ugovora dužan osigurati zaštitare na jednom zaštitarskom mjestu (portirnica – glavni ulaz) od 00,00 – 24,00 sati svaki dan tijekom cijele godine, a na drugom zaštitarskom mjestu (zaštitarska kućica – zapadni dio TS) od 21,00 – 07,00 za svaki radni dan korisnika usluga, a neradnim danima i praznicima od 00,00 – 24,00 sati (članak 1.),
- da se za izvršenje poslova koji su predmet ovog Ugovora utvrđuje jedinična cijena sata rada od 24,40 kn u koju nije uključen pdv (članak 6.),
- da će ugovornu cijenu tuženik platiti na osnovi mjesečnih računa, a plaćanje će se vršiti jednim od instrumenata plaćanja u roku od 60 dana od dana nastanka obveze (članak 8.),
- da je ugovor sklopljen za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.
8. Uzimajući u obzir da tuženik nije osporio izvršenje obveze temeljem Ugovora o zaštiti objekta (broj radnih sati naznačen na računu na temelju kojeg je obračunata ukupna naknada), već je osporio visinu prigovorom ispunjenja osnovanost kojeg nije dokazao u dijelu koji prelazi iznos od 20.390,75 kn (za koji je povučena tužba tijekom prvostupanjskog postupka), to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik dužan na temelju odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) platiti tužitelju iznos od 219.161,00 kn na ime ugovorene naknade i slijedom toga pravilnom primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u tom dijelu održao na snazi platni nalog.
9. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, tužitelj je u ovom postupku dokazao osnovanost i visinu svog zahtjeva (čl. 219. st. 1. ZPP-a) jer je u spis priložio Ugovor o zaštiti objekta koji je nesporno sklopljen između stranaka, dok tuženik tijekom postupka nije osporio činjenicu da je tužitelj izvršio ugovoreno djelo u količini sati navedenih na računu.
10. Neosnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud u odnosu na povučeni dio zahtjeva pogrešno ocijenio da tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno odredbi čl. 158. ZPP-a, budući da je pobijanom presudom utvrđeno da je tuženik platio dio duga nakon pokretanja ovog postupka radi prisilne naplate duga, a u ovoj fazi postupka tuženik takva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nije osporavao.
11. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu, jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Zagreb, 18. lipnja 2021.
Sudac
Ružica Omazić, v.r.
