REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

8 Povrv-214/2020-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja L. I. d.o.o. S. N., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. T., odvjetnik u Z., U. I. K. 6, protiv tuženika K. M., vl. uslužnog obrta T. S. R., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u R., radi isplate,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. svibnja 2021. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 18. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ž. M. iz R., poslovni broj Ovrv-126/2020-3 od 20. ožujka 2020. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 24.608,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 3. srpnja 2018. do isplate, troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.032,61 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. ožujka 2020. do isplate te predvidive troškove postupka u iznosu od 1.012,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju L. I. d.o.o. S. N., OIB: … , naknaditi tuženiku K. M., vl. uslužnog obrta T. S. R., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.846,00 kn (tisuću osamstočetrdeset i šest kuna) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ž. M. iz R.,

poslovni broj Ovrv-126/2020-3 od 20. ožujka 2020. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 24.608,70 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.032,61 kn te predvidive troškove postupka u iznosu od 1.012,50 kn također s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor osporavajući ispravu navedenu kao vjerodostojnu ispravu na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi. Tuženik je osporio svoj potpis na računu – otpremnici broj 500020185484/1/1 od 2. srpnja 2018. te je osporio da bi od tužitelja zaprimio bilo kakvu uslugu 2. srpnja 2018. Za krivotvorenje potpisa podnio je prijavu policiji. Naveo je kako iz isprave koju je dostavio uz prigovor proizlazi da je vozilo registarskih oznaka RI-… u odnosu na koje tužitelj ističe da je 2. srpnja 2018. izvršio uslugu zamjene stakla, dana 2. srpnja 2018. bilo cijeli dan parkirano na parkiralištu u ulici … , R., što

znači da tog dana tužitelj nije mogao izvršiti svoju uslugu. Naveo je kako je 1. veljače 2019. zaprimio obavijest od tužitelja putem elektronske pošte o dugu po spornom računu te je tuženik osporio da je imao vozilo na servisu kod tužitelja 2. srpnja 2018. i zatražio je potpisanu potvrdu o zaprimanju ili otpremnicu koju mu tužitelj nikada nije dostavio. Predložio je da sud stavi izvan snage pobijano rješenje o ovrsi.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-214/2020-3 od 31. prosinca 2020. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Navedenim rješenjem tužitelj je pozvan u roku od 15 dana od primitka rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica. Tuženik je istim rješenjem pozvan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica.

4. Podneskom od 17. svibnja 2021. tužitelj je pojasnio pravnu i činjeničnu osnovu svoje tražbine ističući kako je tuženiku, na njegov upit, dostavio ponudu za nabavku bočnog stakla za minibus M. S., a koju ponudu je tuženik prihvatio. Sukladno navedenoj ponudi, tužitelj je ugradio u tuženikovo vozilo staklo i to 11. svibnja 2018. u tužiteljevom servisu u R.. Nakon što je tužitelj izvršio ugradnju stakla, nije tuženiku odmah ispostavio račun, smatrajući da će tuženikovo osiguravajuće društvo isplatiti trošak popravka, međutim, kako navedena isplata nije uslijedila, tužitelj je ispostavio račun tuženiku. U privitku podneska tužitelj je dostavio prepisku putem elektronske pošte između stranaka te je predložio saslušanje svjedoka – tužiteljevih radnika D. Č. i V. R..

5. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao kod navoda iz prigovora, osporavajući osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u račun – otpremnicu broj 500020185484/1/1 (stranica 4 i 14 spisa), ispis sa web stranice "…" (stranica 11 spisa) i prepisku komunikacije putem elektronske pošte između stranaka (stanica 12 i 13 spisa).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U konkretnom slučaju riječ je o trgovačkom sporu male vrijednosti u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu (24.608,70 kn) koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kuna te u kojem je tužitelj dužan u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je tuženik dužan u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska postupiti na isti način (čl. 461.a st. 3. i 4., a u vezi sa čl. 502. st. 1. ZPP-a).

9. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatom naknade koju potražuje od tuženika na ime ugradnje stakla na tuženikovom vozilu. S obzirom na to da je tuženik osporio izvršenje navedene usluge od strane tužitelja, kao i činjenicu primitka računa – otpremnice broj 500 2018 5484/1/1 na temelju kojeg je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu i činjenicu da je on (osobno) potpisao predmetni račun, na tužitelju je bio teret dokazivanja postojanja poslovnog odnosa među strankama te činjenice pružanja usluge ugradnje stakla na tuženikovom vozilu, a kako bi od tuženika mogao potraživati utuženu naknadu (čl. 219. st. 1. ZPP-a). Tužitelj je 31. prosinca 2020. zaprimio rješenje kojim je ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi (rješenje od 20. ožujka 2020.), međutim, podnesak kojim je iznio činjenice i dokaze u smislu odredbe čl. 461. a. st. 3. ZPP-a je dostavio sudu 17. svibnja 2021., dakle nakon proteka roka od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog. Kako je tužitelj činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i odgovarajuće dokaze predložio tek u podnesku od 17. svibnja 2021., u fazi postupka u kojoj je bio prekludiran u iznošenju novih činjenica i dokaza te uvažavajući okolnost prema kojoj tužitelj nije iznio razloge zbog kojih bi se moglo smatrati da je do zakašnjenja tužitelja u iznošenju činjenica i predlaganju dokaza došlo bez njegove krivnje, sud tužiteljev podnesak od 17. svibnja 2021. nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. Iz preostalih isprava u spisu ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, račun – otpremnica broj 500 2018 5484/1/1 ne predstavlja dostatan dokaz o postojanju tužiteljeve tražbine prema tuženiku. U odnosu na predmetni račun napominje se kako se iz njega ne može zaključiti da su stranke bile u poslovnom odnosu kakav je bio prema tvrdnjama tužitelja, a s obzirom na to da je tuženik osporio primitak računa i uvažavajući okolnost prema kojoj je potpis na računu u rubrici "primio" nečitak. Također, prepiska izvršena elektronskom poštom među strankama, na stranici 12 i 13 spisa ne ukazuje na zaključak o osnovanosti tužiteljeve tražbine jer sadrži tek suprotstavljene tvrdnje stranaka o (ne)pružanju usluge od strane tužitelja i (ne)postojanju tuženikovog duga.

11. Slijedom navedenog, a kako tužitelj nije dokazao poslovni odnos s tuženikom za koji potražuje naknadu, odnosno nije dokazao da je ugradio staklo na tuženikovom vozilu, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221. a. ZPP-a u vezi sa čl. 461. a st. 3. ZPP-a odbio tužbeni zahtjev te je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i donio odluku sukladno točki I. izreke presude.

12. Odluku o parničnom trošku koji je tuženiku nastao sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik pa mu je priznat parnični trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa). Tuženik ima pravo na naknadu troškova za pristup ročištu od 20. svibnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), pripadajući PDV u visini od 250,00 kn (Tbr. 42. Tarife) te trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 596,00 kn sukladno Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19), odnosno ukupno 1.846,00 kn.

13. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 18. lipnja 2021.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.