Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 38 Gž Ovr-50/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda, Danieli Ukić, sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o., Z.., OIB:…, protiv ovršenice A. D. iz K., OIB:…, koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u K., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ovr-155/2020-2 od 2. studenog 2020., 17. lipnja 2021.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ovr- 155/2020-2 od 2. studenog 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim pobijanim rješenjem citiranim u izreci ove odluke određena je ovrha na poslovnim udjelima ovršenice na temelju ovršne isprave - Ugovora o založnom pravu od 26. srpnja 2013., kao solemnizirane isprave od strane Javnog bilježnika M. O. iz K. pod poslovnim brojem OV-5219/13, s potvrdom ovršnosti od 14. kolovoza 2015.

2. Rješenje pobija ovršenica pozivom na sve žalbene razloge, a osobito iz odredbe članka 50. stavak 1. točke 3., 4., 6., 7., 9. i 10. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12., 25/13., 93/14. - dalje u tekstu: OZ). Predlaže ukinuti pobijano rješenje i prijedlog odbaciti, podredno odbiti kao neosnovan. Zahtijeva troškove postupka u povodu žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Ponajprije valja istaći da neosnovano žaliteljica ističe prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici obrazlažući da se radi o poslovnim udjelima trgovačkog društva, pa da je za ovrhu nadležan trgovački sud. Prema članku 37. stavku 1. OZ-a, općinski sudovi stvarno su nadležni određivati ovrhu, osim ako rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi, a u ovoj se pravnoj stvari ne radi o takvom slučaju.

5. Prema sadržaju spisa (str. 35) razvidno je da je ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom sklopila banka s klijentom A.-P., trgovina i usluga d.o.o., Koprivnica, koji je korisnik kredita, te sa sudužnikom D. d.o.o., K.. Po tom ugovoru D. d.o.o. kao sudužnik, člankom 11. solidarno jamči za ispunjenje svih obveza klijenata zasnovanih na tom ugovoru pod istim uvjetom i na isti način kao klijent. Zatim, na str. 59 prileži ugovor o založnom pravu, sklopljen između Z. b. d.d. i A.-P. d.o.o., kao dužnika - založnog dužnika i D. d.o.o. kao sudužnika, te D. D., A. D. i Š. D., gdje su D. D. i A. D., ovdje ovršenica, založni dužnici. Navedeni ugovor sadrži konstataciju da je između Zagrebačke banka d.d., kao vjerovnika, i dužnika – založnog dužnika i sudužnika sklopljen ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom, te člankom 2. ugovorne strane, pa tako i ovdje ovršenice je suglasna da se radi osiguranja tražbine prema tom ugovoru, i to tražbine vjerovnika prema dužniku – založnom dužniku i sudužniku, uknjiži hipoteka na nekretnini, konkretno nekretnini ovdje ovršenice označene kao založni dužnik 3, a kako se u uvodu ugovora označava ovdje ovršenica, te založni dužnici daju izjavu da pristaju da se radi osiguranja tražbine uknjiži hipoteka u korist vjerovnika, člankom 3., pa tako i založni dužnik 3 - ovdje ovršenica, a člankom 4. se daje suglasnost, pa tako i založni dužnik 3 - ovdje ovršenice, da je suglasna da za slučaj neisplate tražbine iz ugovora, o dospijeću, vjerovnik može neposredno na temelju tog ugovora provesti prisilnu ovrhu na opisanim nekretninama u članku 2. tog ugovora, te da dozvoljavaju vjerovniku da za slučaj neisplate tražbine može na temelju tog ugovora provesti neposrednu prisilnu ovrhu na svim njihovim računima kod banaka i drugih pravnih subjekata, kao i na cjelokupnoj njihovoj imovini.

6. Ono što proizlazi iz ovršne isprave je da ovdje ovršenica nije označena ni kao korisnik kredita niti kao sudužnik, jamac ili slično, jer nema odredbe ugovora kojom se ona obvezuje da će davatelju kredita ispuniti obvezu dužnika, ako to dužnik ne učini, dakle ne proizlazi da je postojeći obveznopravni odnos između davatelja kredita i korisnika kredita personalno pojačan, tj. da bi se radilo o jamstvu. Kod jamstva za obveze dužnika jamac odgovara cjelokupnom svojom imovinom, a razlikuje se supsidijarno jamstvo ili solidarno (obično ili jamac platac). O tome svemu nema u ovršnoj ispravi nikakvih elemenata, a ovršenica je naznačena isključivo kao založni dužnik.

7. Prema odredbi članka 297. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje u tekstu: ZVDSP), založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari, koje ovlašćuje svog nositelja da određenu tražbinu, ne bude li mu po dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik dužan je to trpjeti. Jedno od načela založnog prava je načelo specijalnosti prema kojem se založno pravo stječe samo na određenom objektu iz imovine zalogodavca i samo za određenu tražbinu vjerovnika ili izraženo negativno, ne na cjelokupnoj imovini zalogodavca i ne na neodređenom broju ili neodređenom novčanom iznosu vjerovnikove tražbine.

8. Prvostupanjski sud ne određuje namirenje vjerovnika iz vrijednosti založene nekretnine, već s obzirom na prijedlog ovrhovoditelja, imajući u vidu članak 4. stavak 2., kojim se daje klauzula exequendi, određuje namirenje na poslovnom udjelu založnog dužnika 3, ovdje ovršenice. Međutim, kako sud pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sadržaj ovršne isprave je u proturječnosti s rješenjem o ovrsi, s obzirom na citiranu odredbu članka 297. stavak 1. ZVDSP-a, to je počinjena postupovna povreda jer je potrebno prilikom odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditelja za donošenje rješenja o ovrsi jasno obrazložiti razloge zašto prihvaća prijedlog ovrhovoditelja (ili odbija) i to na način da izreka i obrazloženje rješenja ne budu proturječni priloženim ispravama u spisu.

9. Stoga je na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovni prvostupanjski postupak, u kojem će se ponovno odlučiti o prijedlogu ovrhovoditelja, imajući u vidu prethodno izloženo materijalnopravno i postupovnopravno shvaćanje ovoga suda, ali jednako tako vodeći računa o tome da i žalbeni razlozi koje ističe nadalje ovršenica u žalbi, predstavljaju i žalbene razloge iz članaka 7., 9. i 10. članka 50. stavak 1. OZ-a, zbog čega je potrebno postupiti u smislu članka 52. stavaka 1., 2. i 3. OZ-a, jer u pogledu tih žalbenih razloga postupa prvostupanjski sud u konačnosti upućivanjem u parnicu.

U Zagrebu 17. lipnja 2021.

S u d a c:

Daniela Ukić, v.r.