Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-1854/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja S. I. /OIB:…/ iz V., kojeg zastupaju D. V. i J. B., odvjetnici iz V., protiv tuženika R. A. d.d. /OIB:…/ iz Z., kojeg zastupa J. G., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-604/2019-10 od 1. lipnja 2020., u sjednici održanoj 16. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-604/2019-10 od 1. lipnja 2020.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj: 528-50-3974890 od 19. ožujka 2007., potvrđenog istoga dana po Javnom bilježniku Z. Š. iz O., pod brojem: OV-1497/1-2007., sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem glase, i to u članku 1. "Kunska protuvrijednost CHF…po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita."; u čl. 2. "…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."; u čl. /.:"… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF,…a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita…"; u članku 9. glasi:"…Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora. Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita…" (stavak I. izreke).

Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 4.403,92 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 47,68 kn od 30. studenog 2007.; 46,51 kn od 31. prosinca 2007.; 47,54 kn od 31 siječnja 2008; 47,08 kn od 29. veljača 2008.; 47,70 kn od 3.1 ožujka 2008.; 46,07 kn od 30. travnja 2008.; 65,46 kn od 31. svibnja 2008.; 64,86 kn od 30. lipnja 2008.; 64,44 kn od 31. srpnja 2008.; 63,32 kn od 31. kolovoza 2008.; 62,71 kn od 30. rujna 2008.; 65,35 kn od 31. listopada 2008.; 64,79 kn od 30. studenog 2008.; 64,65 kn od 31. prosinca 2008.; 67,15 kn od 31. siječnja 2009.; 65,89 kn od 28. veljače 2009.; 95,58 kn od 31. ožujka 2009.; 95,36 kn od 30. travnja 2009. 94,30 kn od 31. svibnja 2009.; 91,62 kn od 30. lipnja 2009.; 91,12 kn od 31. srpnja 2009.; 88,70 kn od 31. kolovoza 2009.; 88,49 kn od 30. rujna 2009.; 86,70 kn od 31. listopad 2009.; 86,63 kn od 30. studeni 2009.; 84,84 kn od 31. prosinac 2009.; 85,83 kn od 31. siječnja 2010.; 85,08 kn od 28. veljače 2010.; 85,18 kn od 31. ožujka 2010.; 85,98 kn od 30. travnja 2010.; 84,41 kn od 31. svibnja 2010.; 86,01 kn od 30. lipnja 2010.; 85,32 kn od 31. srpnja 2010.; 86,83 kn od 31. kolovoza 2010.; 82,83 kn od 30. rujna 2010.; 82,18 kn od 31. listopada 2010.; 80,34 kn od 30. studenog 2010.; 85,25 kn od 31. prosinca 2010.; 80,76 kn od 31. siječnja 2011.; 78,56 kn od 28. veljače 2011.; 79,17 kn od 31. ožujka 2011.; 75,10 kn od 30. travnja 2011.; 77,07 kn od 31. svibnja 2011.; 76,08 kn od 30. lipnja 2011.; 78,74 kn od 31. srpnja 2011.; 78,68 kn od 3. kolovoza 2011.; 71,57 kn od 30. rujna 2011.; 53,94 kn od 31. listopada 2011.; 53,05 kn od 30. studenog 2011.; 51,41 kn od 31. prosinca 2011.; 51,25 kn od 31. siječnja 2012.; 49,82 kn od 29. veljače 2012.; 47,71 kn od 31. ožujka 2012.; 46,11 kn od 30. travnja 2012.; 44,78 kn od 31. svibnja 2012.; 42,96 kn od 30. lipnja 2012.; 40,98 kn od 31. srpanja 2012.; 39,06 kn od 31. kolovoza 2012.; 36,64 kn od 30. rujna 201.; 35,58 kn od 31. listopada 2012.; 33,95 kn od 30. studenog 2012.; 31,90 kn od 31. prosinca 2012.; 29,45 kn od 31. siječnja 2013.; 28,32 kn od 28. veljače 2013.; 26,37 kn od 31. ožujka 2013.; 24,17 kn od 30. travnja 2013.; 21,80 kn od 31. svibnja 2013.; 19,92 kn od 30. lipnja 2013.; 18,13 kn od 31. srpnja 2013.; 16,32 kn od 31. kolovoza 2013. 14,53 kn od 30. rujna 2013.; 12,47 kn od 31. listopada 2013.; 10,48 kn od 30. studenog 2013.; 8,48 kn od 31. prosinca 2013., sve do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (stavak II. izreke).

Stavkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 14.512,60 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:11,65 kn od 30. studenog 2008.; 49,29 kn od 31. siječanja 2009.; 52,55 kn od 28. veljače 2009.; 15,86 kn od 31. ožujka 2009.; 29,08 kn od 30. travanja 2009.; 28,14 kn od 31. svibanja 2009. 17,82 kn od 30. lipanja 2009.; 22,32 kn od 31. srpanja 2009.; 14,74 kn od 31. kolovoza 2009.; 24,95 kn od 30. rujna 2009.; 14,74 kn od 31. listopada 2009.; 22,81 kn od 30. studenog 2009.; 28,60 kn od 31. prosinca 2009.; 42,61 kn od 31. siječanja 2010.; 7,36 kn od 28. veljače 2010.; 7,26 kn od 31. ožujka 2010.; 6,46 kn od 30. travnja 2010.; 7,63 kn od 31. svibanja 2010.; 106,43 kn od 30. lipnja 2010.; 140,12 kn od 31. srpnja 2010.; 107,61 kn od 31. kolovoza 2010.;186,61 kn od 30. rujna 2010. 168,26 kn od 31. listopada 2010.;155,10 kn od 30. studenog 2010.; 201,19 kn od 31. prosinca 2010.; 251,68 kn od 31. siječnja 2011.; 222,88 kn od 28. veljače 2011.; 232,27 kn od 31. ožujka 2011.; 203,34 kn od 30. travnja 2011.; 228,37 kn od 31. svibnja 2011.; 298,64 kn od 30. lipnja 2011.; 276,97 kn od 31. srpnja 2011.; 496,76 kn od 31. kolovoza 2011.; 437,87 kn od 30. rujna 2011.; 328,50 kn od 31. listopada 2011.; 329,39 kn od 30. studenog 2011.; 291,03 kn od 31. prosinca 2011.; 336,19 kn od 31. siječnja 2012.; 342,62 kn od 29. veljače 2012.; 356,73 kn od 31. ožujka 2012.; 346,33 kn od 30. travnja 2012.; 352,66 kn od 31. svibnja 2012.; 369,48 kn od 30. lipnja 2012.; 357,46 kn od 31. srpnja 2012.; 359,38 kn od 31. kolovoza 2012.; 356,80 kn od 30. rujna 2012.; 345,86 kn od 31. listopada 2012.; 362,49 kn od 30. studenog 2012.; 388,54 kn od 31. prosinca 2012.; 371,99 kn od 31. siječnja 2013.; 350,21 kn od 28. veljače 2013.; 352,07 kn od 31. ožujka 2013.; 377,27 kn od 30. travnja 2013.; 361,64 kn od 31. svibnja 2013.; 346,52 kn od 30. lipnja 2013.; 341,31 kn od 31. srpnja 2013.; 351,12 kn od 31. kolovoza 2013.; 360,91 kn od 30. rujna 2013.; 362,97 kn od 31. listopada 2013.; 358,96 kn od 30. studenog 2013.; 365,96 kn od 31. prosinca 2013.; 1.318,83 kn od 31. siječnja 2014.; 11,46 kn od 28. veljače 2014.; 3,52 kn od 31. ožujka 2014., sve do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, naknaditi parnične troškove u iznosu od 9.500,00 kn sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2020. do isplate po navedenoj stopi, i odbijen zahtjev tuženika za naknadu parnični troškova u iznosu od 8.125,00 kn (stavak III. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku ili ukidanje iste i zahtijeva trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev:

- na utvrđenje ništetnim dijela „odredba Ugovora o kreditu broj: 528-50- 3974890 od 19. ožujka 2007., potvrđenog istoga dana po Javnom bilježniku Z. Š. iz O., pod brojem OV-1497/1-2007., sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem glase, i to u članku 1. "Kunska protuvrijednost CHF…po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita."; u čl. 2. "…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."; u čl. /.:"… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF,…a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita…"; u članku 9. glasi:"…Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora. Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita…";

- restitucijski zahtjev za isplatu iznos od 18.916,52 kn (razlika po osnovi promjenjive kamatne stopa – 4.403.92 kn, po osnovi glavnice vezano za CHF – 14.512,60 kn) sa zateznim kamatama i parničnim troškovima sa zateznim kamatama.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti (članak 365. ZPP-a) nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, niti su povrijeđena pravila o sadržaju odluke na koja se neosnovano poziva žalitelja. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasnih razloga, koju je moguće ispitati.

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Naime, samom činjenicom što je tužiteljev podnesak od 20. svibnja 2020. kojim je konačno specificirao tužbeni zahtjev, predan tuženiku na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 21. svibnja 2020., nije povrijeđeno načelo saslušanja stranaka, budući da je istim podneskom tužitelj konačno specificirao tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka (kvantitativno smanjio isti za iznos od 1.853,43 kn sa zateznim kamatama i s tim u vezi zahtjev za utvrđenje ništetnosti), s kojim matematičkim izračunom se tuženik suglasio podneskom od 20. svibnja 2020. (list 183. spisa).

8. Neosnovani su žalbeni navodi i u dijelu kojim tuženik tvrdi da je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev, odnosno počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a jer da tužitelj nije zahtijevao isplatu zateznih kamata na iznos od 78,74 kn od 31. srpnja 2011., već na iznos od 78,47 kn, niti na iznos od 28,32 kn od 28. veljače 2013., već na iznos od 28,23 kn. To stoga, što suprotno žalbenim navodima, tužitelj jest zahtijevao isplatu iznosa od 78,74 kn sa zateznim kamatama od 31. srpnja 2011. i iznosa od 28,32 kn od 28. veljače 2013. (list 174. – 175. spisa)

9. S obzirom da prvostupanjska presuda nije donesena kršenjem načela kontradiktornosti i jednakosti procesnih sredstava stranaka koja strankama pružaju ujednačenu mogućnost utjecanja na tijek i rezultate postupka, ponajprije sudjelovanjem u procesnim radnjama i da u bitnome sadrži razborite i objektivne razloge, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika u dijelu pozivanje na povredu zajamčenog prava na pravično suđenje (članak 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda /Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010./, članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske /Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014., u daljnjem tekstu: Ustav/), povredu načela razmjernosti (članak 16. stavak 2. Ustava) i jednakosti pred zakonom (članak 14. stavak 2. Ustava), a niti da se radi o arbitrarnoj presudi.

10. Pravomoćnom dopunskom presudom od 28. travnja 2021. po prijedlogu tuženika za donošenje dopunske presude, otklonjena je propust prvostupanjskog suda vezano za postupanje u slučaju djelomičnog povlačenja tužbe, kojem povlačenju se tuženik protivio, tako što je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.853,43 kn sa zateznim kamatama i s tim u vezi zahtjev za utvrđenje ništetnosti (povučeni dio zahtjeva /list 252. spisa/).

11. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njegovo osobno viđenje predmetnog spora, koje je bez pravnog uporišta.

12. Naime, prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka (istovjetno članak 138. a Zakona o zaštiti potrošača iz 2007./ i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno članak 138. a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP-a/2007).

13. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članak 502.c ZPP-a koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

14. U prilog neosnovanosti žalbenih navoda treba imati u vidu:

- da je odredba članka 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila sklopljenim između tužiteljice i tuženika, ugovorna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a odredba članka 1. istog Ugovora kojom je ugovorena valute glavnice u CHF kao u pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj (Pž-6632/2017) koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2221/2018);

- da u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima po kolektivnim tužbama, a niti da cilj Ugovor o kreditu za kupovinu rabljenog automobila, već registriranog u Republici Hrvatskoj ne bi bio zadovoljavanje vlastitih pojedinačnih privatnih potrošačkih potreba tužitelja;

- i da su u spojenim predmete Suda Europske unije (C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015) utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ, prema kojima, neovisno o tome, je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite, učinci utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora, odnosno smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, zatim da sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo i da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju te da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

15. Prema tome, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da su ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate i tečaja valuta CHF uz koju je vezana glavnica kredita ništetne, da je Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita egzistirao bez ništetnih odredbi, odnosno samo sa ugovorenom kamatom od 5,55% godišnje i obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti u CHF obračunatog po srednjem tečaju tuženika od 21. ožujka 2007. -3. siječnja 2014. i da na te okolnost nije bilo potrebno izvoditi personalne dokaze (istovjetno shvaćanju iznesenom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), niti na okolnosti položaja tužitelja u Ugovoru o kreditu za kupnju osobnog motornog vozila.

16. U konačnici, iz navoda samog tuženika proizlazi da za razdoblje od sklapanja Ugovora /19. ožujka 2007./ do 30. prosinca 2012. parametri za određivanje promjenjivosti stope redovne kamate nisu bili jasno i razumljivo definirani (referentna stopa koja bi se primjenjivala na početnu kamatnu stopu /bazno razdoblje i referentno razdoblje/, elementi na temelju kojih je kvalitativno i kvantitativno razrađivana uzročno-posljedične veze kretanja parametra, utjecaj tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope) pa se o istima nije niti moglo pojedinačno pregovarati sa tužiteljem.

17. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova vezano za valutu glavnice u CHF i promjenjivu stopu redovne kamate po kojoj je tuženik primio od tužitelja iznos od 18.916,52 kn (razlika po osnovi promjenjive kamatne stope – 4.403,92 kn, razlika po osnovi glavnice vezano za CHF - 14.512,60 kn), to je pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo i u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti (vratiti) tužiteljici iznos od 18.916,52 kn (članak 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., u daljnjem tekstu: ZOO-a) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku anuiteta, tekućim od stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

18. Neprihvatljivi su za ovaj sud razlozi zbog kojih tuženik smatra da nisu ispunjeni uvjeti za vraćanje predmetnog iznosa sa zateznim kamatama od dana stjecanja, budući da je tužitelj plaćao anuitete kredite koje je upravo tuženik odredio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

19. Neosnovano je ustrajavanje tuženika na prigovoru zastare.

20. Naime, kako rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora /članak 323. stavak 1. ZOO-a/ kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020.), odnosno kako je ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu vezano za promjenjivu stope zatezne kamate i valutnu klauzulu, kao prethodno pitanje ustanovljena u predmetnom postupku, to zastara predmetnog potraživanja nije nastupila. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi u dijelu kojim tuženik ustrajava na prigovoru zastare, pogrešno zastupajući stajalište da se navedeno pravno shvaćanje odnosi „isključivo na ništetnost cijelog ugovora, ne i djelomičnu ništetnost.“

21. U prilog neodrživosti žalbenih navoda koji se, kako je navedeno, svode na iznošenje vlastitog viđenja predmetnog spora, trebalo bi imati u vidu i da uzroci ništetnosti dijela ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope i tečaja valute glavnice nisu manjeg značaja, kako to pokušava prikazati tuženik, zastupajući u biti stajalište moguće konvalidacije (članak 326. stavak 2. ZOO-a), budući da su usmjereni na zaštitu pravnog poretka i općeg interesa, što u konačnici potvrđuju osim mjerodavne odredbe članka 87. ZZP-a (članak 96. ZZP-a/2007) i članka 4. ZOO-a i izmijene kako Zakona o zaštiti potrošača tako i Zakona o potrošačkom kreditiranju posebno u dijelu obveznog sadržaja ugovora o kreditu (članak 10. - 19.) i da je i nakon stupanja na snagu Općih uvjeta o promjeni kamatne stope, bez pregovaranja sa tužiteljem, tuženik nastavio obračunavati tužitelju redovnu kamatnu stopu veću od ugovorene, a da nije definirao parametre koje je pratio u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, niti iz istih proizlazi kvalitativno i kvantitativno razrađivanja uzročno-posljedične veze kretanja parametra.

22. I odluka o parničnim troškovima, koju tuženik pobija samo posljedično pobijanju odluke o glavnoj stvari, pravilna je u osnovi i visini (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015./), kao i o zateznim kamatama na isto potraživanje (članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020./, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

23. Budući da tuženik nije uspio s predmetnom žalbom, to mu ne pripada trošak žalbenog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

24. Zaključno, ispitivanje prvostupanjske presude nisu utvrđeni razlozi zbog kojih se pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 16. lipnja 2021.

Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.