Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37.Gž R-860/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz D., OIB:…, kojega zastupa punomoćnica S. R. K., odvjetnica u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, (za Ministarstvo obrane) OIB: 52634238587, kojega zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2152/19-96 od 5. ožujka 2021., dana 17. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2152/19-96 od 5. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod t.I. izreke.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženoj da isplati tužitelju iznos od 94.027,27 kn bruto, sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 23.437,50 kn kn sa zateznom kamatom od 5. ožujka 2021. do isplate (t.I.), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu (t.II.).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena, pobijajući odluku pod t.I. izreke zbog svih zakonskih razloga (čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, dalje:ZPP), s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.11. ZPP jer prvostupanjska presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati. U obrazloženju presude je navedeno, sukladno dopuni nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kojem stranke nakon usmenog očitovanja nisu prigovarale niti predložile ikakve druge dokaze, da je vještak prilikom izračuna tražbine uračunao iskorištene slobodne dane odnosno naknadu za njih je oduzeo od iznosa tražbine.

5. Također nije osnovan navod o prekoračenju tužbenog zahtjeva i počinjenoj bitnoj povredi odredbe parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.12. ZPP jer je tužitelj postavio konačni tužbeni zahtjev sukladno izračunu vještaka u dopunjenom nalazu i mišljenju, koji je sud prvoga stupnja prihvatio kao pravilan i stranke mu nisu prigovarle.

6. Nadalje, suprotno tvrdnji žaliteljice, kako proizlazi i iz prethodno izloženog, sud prvoga stupnja je u ponovljenom postupku umanjio iznos naknade plaće tužitelju za iskorištene slobodne dane kako je bilo naloženo rješenjem ovoga suda od Gž R- 375/19 od 4. lipnja 2019. U dopunskom nalazu i mišljenju sudski vještak je tražbinu tužitelja umanjio za iskorištene slobodne dane i time su raspravljena sporna pitanja na koja je ovaj sud ukazao u citiranom rješenju te stoga nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 377.st.1. u vezi čl. 354.st.1. ZPP.

7. Odlučne činjenice odnosno podaci koje je koristio sudski vještak za izradu nalaza i mišljenja utvrđene su temeljem dokumentacije koju sastavlja tužena, među ostalim dnevnoj evidenciji radnog vremena, mjesečnim izvješćima o ostvarenim satima rada, naputku za dežurni borbeni dvojac, evidenciju isplaćenih plaća za sporno razdoblje. Stoga nije točna tvrdnja tužene da je nalaz vještaka sačinjen temeljem iskaza tužitelja i svjedoka, nakon obrazloženja dopunskog nalaza i mišljenja ona nije osporila pravilnost izračuna, iznijela ikakve daljnje prigovore niti predložila ili dostavila druge dokaze tijekom postupka. Također je netočan navod da je tužitelju naknada za prekovremeni rad dosuđena i za 8 sati dnevnog odmora, tijekom sedmodnevnih dežurstava.

8. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene.

9. Nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tužene kao djelatna vojna osoba, djelatnik 22 EBA, od 1. svibnja 2008. EBA eskadrile.

10. Tužitelj tvrdi i nije sporno da je u razdoblju od 5. prosinca 2009. do 5. prosinca 2012. odrađivao sedmodnevna dežurstva tijekom kojih je imao obvezu biti prisutran u vojnom objektu po 24 sata. Kako je “obične” radne dane odrađivao po 40 sati dnevno, tvrdi da sav rad subotom, nedjeljom, u dane blagdana i neradne dane, danju ili noću, predstavlja prekovremeni rad za koju mu pripada naknada.

11. Predmet spora je zahtjev za isplatu na ime neiskorištenih slobodnih dana i dodatka na plaću za sate rada noću, subotama, nedjeljama, neradnim danima i blagdanom, prekovremene sate i dodatke za dežurstva, umanjeno za iznose naknada za iskorištene slobodne dane.

12. Pripadajući iznos razlike plaće za sedmodnevna dežurstva temelji se na utvrđenju da je tijekom 24 sata tužitelj obavljao rad u redovnom radnom vremenu, 8 sati u režimu prekovremenog rada a izuzet je iz obračuna radnih sati dnevni odmor u trajanju od 8 sati, neovisno o njegovoj obaveznoj prisutnosti u vojnom objektu.

13. Suprotno navodima žaliteljice, tužbeni zahtjev je prihvaćen pravilnom primjenom materijalnoga prava.

14. Prema odredbi čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama (NN br. 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, dalje: ZSOS), o svim pitanjima koja nisu uređena njime ili propisima donijetim na temelju toga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

15. Odredba čl. 7.st.3. Zakona o radu (NN br. 149/09, 61/11, dalje:ZR), važeća u spornom razdoblju, propisuje da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenuje se za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno.

16. Prema odredbi čl. 86. toga Zakona, za otežane uvjete rada, prekovremni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

17. Prema odredbi čl. 97.st.5. ZSOS, važećoj do 31. srpnja 2007., djelatnoj vojnoj osobi pripadala je povećana plaća za prekovremeni rad, pod uvjetima koji su navedeni općim propisima, time da se prekovremenim radom smatra i rad tijekom dežurstva i slične dužnosti. U smislu odredbe st.6. istog zakonskog članka pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje se ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća.

18. Izmjenama i dopunama ZSOS (NN 76/07), koje se u ovom slučaju primjenjuju, brisana je citirana t.5. st.1. čl. 97.ZSOS, u st.6. je propisano da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena, te je dodan st.7. kojim je propisano da se dežurstvo kao rad dulji od redovnog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom uređuje rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, dok će se dodaci za dežurstvo urediti posebnim propisima.

19. Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN br. 118/09, 118/12) u t.II., određeno je tjedno radno vrijeme od 40 sati, koje se raspoređuje od ponedjeljka do petka, dok dnevno radno vrijeme traje 8 sati te se raspoređuje u pravilu od 8 do 16 sati uz dnevni odmor od 30 minuta. Iz odredbe u t.III. proizlazi da radno vrijeme prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena (prekovremeno).

20. Iz citiranih propisa proizlazi da tužitelju, za sate rada tijekom sedmodnevnih dežurstava, iz kojih su izuzeti sati dnevnog odmora po 8 sati i iskorišteni slobodni dani, pripada naknada za prekovremene sate rada, rad noću, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom te za sate dežurstva kao rada duljeg od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom (čl. 97. ZSOS).

21. Posebni propis kojim je uređeno pitanje ispate naknade za dežurstvo stupio je na snagu 1. listopada 2009. – Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću – NN br. 118/09, 99/12,), pa je, imajući u vidu ovdje sporno razdoblje, primjenom tih odredbi utvrđen pripadajući iznos dodatka za dežurstvo.

22. Iznos ostalih pripadajućih dodataka je, sukladno odredbama čl. 14. ZSOS, čl. 7.st.3. i čl. 86. ZR utvrđen primjenom odredbi čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike s Dodacima I i II (NN br. 93/08, 23/09, 39/09, 90/10) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 89/12).

23. Propisani iznosi dodataka i sam izračun potraživanja nije sporan.

24. Odluka o naknadi parničnoga troška pravilna je i zakonita u smislu odredbi čl. 154.st.1. i čl. 155.st.1. ZPP , njenu pravilnost žaliteljica ne osporava ikakvim konkretnim prigovorima.

25. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

26. Budući da žalba nije osnovana, tuženoj nije dosuđen trošak njenog sastava (čl. 154.st.1. i čl. 166.st.1. ZPP).

U Zagrebu 17. lipnja 2021.

Sudac:

Jasenka Grgić, v.r.